DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Zaslugom R. H i c k e 1 a otpočelo se mediteransko šumarstv o tretirati na posve drugoj bazi nego je to ranije bilo. On je prvi naglasio kako mediteransko šumarstvo čini posve zaseban kompleks problema, koji nemaju veze sa šumarstvom Srednje i Sjeverne Evrope. Te misli izneo je on na IX internacionalnom kongresu u Madridu 1919 g. Njegovim nastojanjem osnovana je 1922 g. u Marseilleu »Silv a m e- di te r ran e a«, internacionalna mediteransko-šumarska liga. Osim Francuske sa Alžirom stupiše u tu Ligu: Španjolsk a (M. del Campo, Q. Vasquez), Italija (Pavari), Jugoslavija (Ugrenović), Grčka (Kontos) i otok Cipa r (Unwin). Pok. H i c k e 1 bio je pretsjednik te korisne ustanove sve do svoje smrti. Želja za proučavanjem donijela je pok. H i c k e 1 a prošle godine u mjesecu maju i u našu domovinu. Simpatični i zaslužni starac bio je na čelu ekskurzije francuskih šumara po Jugoslaviji. P. FUKAREK (ZAGREB): PICEA OMORIKA, NJEZINA VRIJEDNOST U ŠUMARSTVU I PITANJE NJENOG AREALA (PICEA OMORICA, SA VALEUR FORESTIERE ET SON AREAL) Racionalno šumarstvo moralo bi i kod nas ići za tim, da se sve vrste drveća upoznaju ne samo kao neki botanički »kurioziteti« ili vrtlarski »specialiteti« nego kao objekti ekonomskog gospodarenja i odgovarajuće upotrebe. Kod nekih naših vrsta drveća, premda su dosta značajne za tipove naših šuma, ne nalazimo nigdje naročito naglašenu oznaku njihove praktične vrijednosti. Tako su na pr. sve izrazito naše endemične vrste: munika (Pinus leucodermis Ant.), mura (Pinus Peuce Qris.), a naročito Pančićeva omorika (Picea omorika Pančić) još danas samo botanički kurioziteti i rariteti za evropsku floru. Praktične uporabe kod nas, a i u drugim zemljama još nemaju, ako previdimo njihovu malenu upotrebu u nasađivanju parkova. Ono što danas znamo o spomenutim vrstama, sastoji se u glavnom samo iz botaničkih kriterija, opisa i sistematike, te još iz nekih vrtlarskih »uzgojnih« svojstava. Tehnička i uzgojna važnost tog drveća do sada je bila svim naučnjacima sporedna. Razlog što to drveće nije našlo svoju pravu upotrebu u šumarstvu ne leži rnožda u tome što je sasvim neuporabivo za bilo kakve svrhe, nego baš u tome što je poznavanje njihovih dobrih i loših svojstava vrlo mršavo. Da su gornje tvrdnje tačne može se svako uvjeriti, ako pregleda i analizira dosadašnju literaturu o tim balkanskim »egzotama«, naročito godišnjake »Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft«. 493 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Konačno i sigurno poznavanje praktične vrijednosti svih tih vrsta dobićemo tek onda, kad se izvrše komparativni pokusi u kabinetu i u prirodi i ispitaju sve odlike odnosno mane> toga drveća. Prvu vijest o postojanju neke naročite konifere u graničnim krajevima ondašnje kneževine Srbije nalazimo u izvještaju beogradskog botaničara profesora Josipa P a n č i ć a. U svojoj knjizi »Flora kneževine Srbije« izdanoj u Beogradu 1874 god. pozna on za te krajeve samo običnu smreku i jelu, te neke borove, dok »omoriku« još ne spominje. God. 1876 nakon istraživanja užičkog kraja (Zlatibor, Zaovina, Rastište, Crvena Stijena) navodi on taj svoj nalaz1 i kasnije, 1884 god., u »Dodatak flori kneževine Srbije« popunjava rod Pinus novom vrstom »Pinus omorica«. Tu navodi uz opis i njena nalazišta i predviđa mogućnost njezinog rasprostranjenja i u susjednim zemljama, dakle u Bosni, Crnoj Gori i Albaniji. Iza toga slijede u literaturi veći ili manji referati,2 koji u glavnom nastoje osvijetliti sistematski položaj i srodnost »omorike« sa ostalim onda poznatim vrstama smreka. Najiscrpnije djelo, koje nam osvjetljava Pančićevu omoriku, ali i to u glavnom samo s čisto botaničke strane, jest bez svake sumnje monografija R. v. Wettstein a pisana 1890 god.3 Njegova anatomska, organografska, fitogeografska i ekološka proučavanja u samim staništima »omorike« na Igrišniku kod Srebrenice daju nam siguran oslonac, s koga treba da »omoriku« dalje istražujemo. Istovremeno nalazimo i u našim stručnim časopisima botaničke bilješke o Pančićevoj omorici i o njenim nalazištima. Tako imamo u »Šumarskom Listu« — u godištima 1892 i 1893 (Milan Obradović Ličanin), 1897 (Fran Kersterčanek) i 1899 (Drag. Hire) — botaničke opise toga za naše krajeve »veoma značajnog« drveta. Prvo djelo u našoj, a može se gotovo reći i u stranoj literaturi (izuzev Wilkomma), koje se naročito bavi proučavanjem važnosti omorike za šumarstvo, jest rad šumarnika K a r o 1 .-..1 Podaci i izmjere, koje je vršio i sakupio na samom nalazištu omorike u okolici Višegrada, veoma su instruktivni, ali još nedovoljni da se o njoj stvori bilo kakav konačan, pozitivan ili negativan, zaključak. Njegov pak zaključak, koga on izvodi na temelju Wiesnerovih teorija o uživanju svjetla, da Pančićeva omorika izumire, suviše je smion i zapravo je samo nedovoljno proučena hipoteza. 1 J. Pančić : Eine neue Conifere in den Östlichen Alpen, Beograd 1876. - Boll e C. Sitzungsber. d. bot. Ver. Brandenburg 1876. — Willkom m M.: Ein neuer Nadelholzbaum Europas (Centralblatt für das gesammte Forstwesen 1877). — Purkyn e E.: Eine asiatische Conifere in den Balkanländern (Öster. Monatschrift f. Forstwessen, September 1877). Braun A., Ascherson, Reichenbach, Stein itd. 3 Die Omorika-Fichte. Eine monographische Studie, Sitzungsbericht der k. Akademie d. Wissenkch., Wien Bd XCIX, Abt. I., December 1890. 4 Karolyi : Ima li Picea Omorica Panč. šumsko-gospodarstveno značenjebudućnost? Šum. list 1921, str. 99. 494 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Konačno treba spomenuti radove botaničara Bečka, 5 A d a m o- v i´ć a6 i Frana Novaka. 7 Ti radovi popunjavaju u nekoliko dotadanje znanje o Pančićevoj omorici, a naročito popunjuju, proširuju i defitivno utvrđuju njena prirodna nalazišta. To bi bio referat tek o najvažnijim djelima u literaturi, koja se bave P. omorikom. Saberemo li po raznim stručnim knjigama i časopisima sva opisana i istražena svojstva »omorike«, opazićemo da ona u mnogočem nadilaze običnu smreku. Već sam fakat da naraste za oko 120 godina do visine od 40 metara (godišnji visinski prirast cea 28 cm po Ličaninu) i da joj je debljinski prirast prosječno 2,5 mm godišnje, dovodi nas do zaključka, da je kvaliteta njezinog drveta bolja od smrekovog i da je osobito uporabiva u industriji, gdje su navedena svojstva poželjna (tokarstvo, brodarstvo, jarboli). F i a 1 a8 misli da je »vrijednost drveta omorike za gradu jednaka vrijednosti smrčevine i jelovine«, dok je »za jarbole bolje, jer pravije raste i nema čvorova. To je drvo, zbog toga što mu je godišnji prirast veoma malen, tvrdo i žilavo, a za tokare po svojoj vrijednosti stoji između ariševine i lipovine.« ( Istraživanja J a n k e" pokazala su nam, da je njezino drvo čvršće i tvrde od smrekovog. Njezine mlade biljke podnose bolje zasjenu od smrekovih (V eseli: Katekizam o uzgajanju šuma). Navodi K a r o 1 .-., Ličanina i Fiale , da omorika ima »okomito korijenje«, tj. da ima žilu srčanicu (»s kojom prodire duboko u pukotine vapnenca«), ako bi odgovarali zbiljnosti, isključili bi svaku daljnju diskusiju o vrijednosti »omorike« u uzgajanju šuma. Ovim se navodima za sada ne da ništa prigovoriti, jer još nisu ni od koga dovoljno naučno istraženi. Medu njezinim lošim svojstvima naročito se ističe teškoća njezinog prirodnog pomlađenja na otvorenim svjetlu pristupačnim položajima i 0 Beck v. Mannagetta: Flora Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka, Sarajevo 1903. 6 Lujo A damo vi ć: Die Vegetationsverhältnisse der Balkanländer, Leipzig 1909. 7 Fra n Novak : Zur fünfzigjährigen Entdeckung der Picea omorika. Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft 1927, str. 47. 8 Fial a F.: Dvije vrste ernogorice u bosanskim šumama. Glasnik zemaljskog muzeja za B. i1, H., Sarajevo 1890. 9 Janka: Die Härte des Holzes, Wien 1916. — Ugrenović: Tehnologija drveta, II knjiga, str. 178. Jank a navodi: Specifična težina aps. suhog drveta prosušenog drveta Tvrdoća kg/cm2 Čvrstoća kg/cm* Plošno utezarje Picea excelsa 0,412 0,441 265 421 0,49 Picea omorica 0,487 0,521 366 491 0,51 (Materijal iz Rogatice) 495 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 16 <-- 16 --> PDF |
teškoća njezinog uzgoja u rasadniku, te da uspijeva dobro samo pod zaštitom starijih stabala. Jedno od najlošijih gospodarskih svojstava je njezin maleni godišnji prirast u debljinu, iz čega izlazi da je rentabilnost gospodarenja s njome veoma malena. Da li se čisti bolje od grana, nego obična smreka, za sada je još otvoreno pitanje. K a r a m a n10 i F i a 1 a navode, da njezine daske imaju manje »sfrži« (čvorova od grana), dok drugi autori tvrde protivno. Pošto ne znamo mnogo o njezinim zahtjevima na dobrotu staništa, tj. da li se zadovoljava sa slabijim, mršavim ili zahtijeva svježe, bolje tlo, ne možemo joj tu ustvrditi nikakve prednosti ili mane. Znamo tek toliko, da raste na sjevernim i sjeveroistočnim ekspozicijama u nadmor skoj visini od 800—1200 m,11 na mjestima velike relativne zračne vlage i da traži čistu krečnjačku podlogu12 (W e 11 s t e i n, F i a 1 a, K a r o 1 .). Da li bi P. omorika imala kakvu važnost kod pošumljavanja krša ili kod uređivanja bujica ili kod drugih kakvih šumarskih radova, da li bi ona na nekim mjestima mogla uspješno nadomjestiti druge slabije vrste, ne može se još ustvrditi, jer s njome još nisu vršeni nikakvi takvi ili slični pokusi. U botaničkom pogledu P. omorika je zastupnik ostataka preglaci alnih šuma na evropskom kontinentu. Istraživanja W e 11 s-t e i n a13 i Webe r a11 pronašla su srodnost naše omorike sa onim ostacima smreka (P. omoricoides), koje su našli okamenjene u slojevima pruskog starijeg kvartcra. Prema njihovoj teoriji šume onoga doba bile su sastavljene poglavito iz četinjača — omorike i njoj srodnih vrsta. Najbliži srodnici naše omorike rastu danas na obalama Tihog oceana u istočnoj Aziji (P. Ajanensis) i u zapadnoj Sjevernoj Americi (P. Sitchensis), dakle u udaljenosti od nekoliko hiljada kilometara. Da li su to u tercijeru bile jedne te iste vrste i da li im je areal rasprostiranja bio neprekinut, prema teoretskom shvaćanju Wettstein a i drugih, još je i do danas problem koji zanima botaničare. U tome možda leži to veliko interesovanje stranih botaničara za našu omoriku i to bi mogao biti jedan od razloga, koji bi nas, kojima je Pančićeva omorika najpristupačnija, vodio, da ju sistematski istražimo, a osim toga to bi istraživanje donijelo uspjeha i za nas i naše šumarstvo. Rasprostranjenje Pančićeve omorike svodi se u današnjoj literaturi na tri areala u području srednjeg i gornjeg toka rijeke Drine (vidi sliku 1 i 2). Prvi ju je Pančić našao u sjevernom arealu kod Zaovine u Užičkoj krajini, zatim je pronađena u tadašnjim kotarevima: srebre ničkom, rogatačkom i višegradskom. Taj areal odnosno ta nalazišta obišli su mnogi botaničari (Pančić, Wettstein, Fiala, Beck, Adamović, . Novak, Gjorgjević i drugi) i detaljno su ga istražili, te o njemu imamo 10 L. Karaman : Anatomijsko obiležje drveća. Sarajevo 1895. 11 Dolazi i na visini od 300 m nad morem (kod Barima). Na višim visinama od 1600 m dolazi i na južnim ekspozicijama (Igrišnik, Wettstein). 12 Ličanin (Šum. list 1893) posve krivo navodi da dolazi samo na silikatnom tlu i da izbjegava vapnenac. 13 R. v. Wettstein : Die fossile Flora der Höttinger Breccie. 14 C. A. Weber : Über eine omorikaartige Pickte aus einer dem älteren Quartäre Sachsens angehörenden Moorbildung. Engiers Bot. Jahrbuch 1892, sv. 4, str. 510. 496 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 17 <-- 17 --> PDF |
danas najpouzdanije podatke. To je najsjeverniji areal i on izgleda ovako15: I. Srez račanski (Bajina Bašta). 1.) Crveni potok, drž. šuma Tara (Crvene stijene, Pančić) 1090 m nad morem u smjesi sa johom (Alnus glutinosa) Panč. omorika 0T, starost 40—80 god., površina 5 ha. 2.) Okuke (vlasništvo sela Rastište), 1050 m nad morem; smjesa smreke, jele i bora. Panč. omorika 0´2, starost 50 god,, površina 12 ha. 3.) Klade (vlasništvo Novaklići iz sela Zaovine), 1200 m nad m, U smjesi sa smrekom, jelom i jasikom (Populus tremula); Panč. omorika 0´5, starost 25—30 god., površina 2 ha. [Dugi Do (Bornmüller)] ĆLreaft prema Ziova^ju. Slika 1. Slika 2. II. Srez Višegrad (državne šume). 1.) Brdo Stolac, 1673 m nad m., mješovita sastojina (omorika 0´5. smreka 0´2, crni bor 0´2, bukva 0 1). Obrast 0´7, starost 20—120 (prosječno 70) god., površina 32 ha. 2.) Karaula Štula, 1673 m nad m., mješovita sastojina (omorika 0´4, crni bor 0´2, smreka 0´3 i bukva 01), starost 20—120 god., površina 4 ha. 3.) Brdo Gostilj, 1318 m nad m., mješovita sastojina (omorika 0´2, crni bor 0"5, smreka 0´2 i bukva 0T), obrast 0´6, starost 20—60 god., površina 6 ha. K a r o 1 y i je još naznačuje kod Barima 300 m nad mo. u dolini Drine. Nekoliko egzemplara sa Quercus hungarica. 15 Prema podacima ing. M a r u z z i a. 497 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 18 <-- 18 --> PDF |
III. Srez Rogatica (državne šume). 1.) Tatinovske stijene i Modra Peć, 1000 m nad m., čista sastojina omorike, obrast 0´4, starost 100 god., površina 0´5 ha. 2.) Suvi dol i Smrčevo točilo 1050 m nad m., čista sastojina omorike, obrast 0´5, starost 80—100 god., površina 0´6 ha. 3.) Qoli vrh, Novo brdo i Robrotin u Tesli, 1140 m nad m. Pojedina stabla po cijelom brdu, starost 90—100 god. [Kod hana Sirovca (Nova k), Medna Luka (W e 11 s t e i n), Jančac u Trenici iznad Durića (Nov a k), Semeć pl. (Nov a k)]. IV. Srez srebrenički (manjkaju mi detaljni podaci). Igrišnik domena Siemač (W ettstein, Adamovi ć), Tovarnica i Ljutica na Javor pl. (u visini od 950 do 1100 m nad m.) na južnim stranama u mješovitim sastojinama sa smrekom, jelom, bukvom i borom (W e 11 s t e i n, Novak). Dr. P. Gjorgjević16 navodi još ova nova nalazišta: Atar sela Luke, Strugovo prema čuki Qobelji (960 m) u drž. šumi Zaradovina (836 m) sa crnim borom. Tlo je svugdje vapnenac sa humoznom naslagom. Ekspozicija sjeverna- sjeveroistočna (izuzetak Igrišnik). Srednji areal u okolici Foče, zatim Ustiprače i Jeleća djelomično je ispitan, osobito stanište u fiusad-šumi (Sokolovo brdo — Gvoza) na Zelen-gori (Lelija pl.) iznad Jeleća (F i a 1 a, Beck , Novak) . Prošlog ljeta bio sam u tom distriktu. On odgovara prilikama (ekspozicijom i sastavom) onim nalazištima kod Višegrada (Stolac, Štula) ili kod Srebrenice, koja su pretražili i opisali Fiai a, Adamovi ć, Karolyi, Wettstei n i drugi. Tu raste »omorika« na površini od 48´3 ara (prema ing. M a r u z z i u), u smjesi (0´2) sa smrekom i bukvom. Šuma je državna, šumski predjel Gvoza—Sokolovo brdo, ugovorno područje firme »Varda«. Ekspozicija sjevero-istočna. Na liticama nalaze se veoma lijepo razvijeni egzemplari. Tlo je vrlo humozno, dosta duboko (cea 1 m) na vapnenačkoj podlozi. Osim toga navode se u literaturi još ova staništa (prema N o- v a k u) : Radomišlje i Treskavac-planina u općini Zelen-gora i Vigor-pl. kod Ustiprače. Ta nalazišta još nisu sasvim utvrđena. Moje je mišljenje, da je Novak , a po njemu i drugi autori, taj drugi areal suviše rastegao (vidi sliku 1). To stanište zahvaća mnogo manji prostor, no o tome bit će govora na drugom mjestu. To bi bilo o do danas sigurno utvrđenim arealima. Svojevremeno su još kao nalazišta bila ubrojana i neka druga mjesta, kao Rodopske planine u Bugarskoj, Ozren-planina kod Sarajeva i Borja-pl. kod Tešnja. Na temelju toga držalo se, da će se pronaći Picea omorika i još gdje drugdje na Balkanu, naročito u Crnoj Gori u kanjonima rijeka Lima, Tare, Pive i Morače i u gudurama Albanije. Nalazište u Rodopama vodilo se na osnovu jednog panja bez kore i grana, koji se čuvao u muzeju poljoprivredne škole u Plovdivu sa naznakom da potječe od jedne stare Picea omorike sa Rodopskih planina. V e 1 e 16 P. G j o rg j e vi ć: Picea Omorika (Panč.) i njena nalazišta. Š. list 1935, br. 1. 498 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 19 <-- 19 --> PDF |
n o v s k y," a iza njega Jiraček, Stojanov i Stefano v1* i A d a m o v i ć obašli su čitave Rodope i nisu nigdje našli ni jedan jedini egzemplar »omorike«. Nalazište na Ozren-planini prvi navodi Ascherson 1 9 prema materijalu navodno od omorike donesenom sa te planine od A. B r a u n a. Materijal, za koji je isprva mislio da potječe od »omorike«, pripadao je, kako je sam kasnije ispostavio, jednoj varieteti obične smreke, koja je u iglicama pokazivala neku sličnost sa »omorikom«. Prof. Vesel i iz Sarajeva, koji dobro pozna te šume na Ozrenu, nigdje ne navodi da ondje dolazi »omorika«. Nalazište na Borji planini, odnosno egzemplare, koji ondje rastu, vidio je samo P f o b, a iza njega niko više, premda su neki citirali njegov nalaz. Sve su to bila netačna obavještenja, jako nesigurno fundirana, koja su kasnijim detaljnim istraživanjima stručnjaka morala otpasti. Treći areal, što ga navodi Novak , južni areal u Crnoj Qori u distriktu Drobnjaci, još je do dana današnjeg sporan. Prvi to nalazište spominje P a n č i ć odmah u svom prvom djelu o »omorici«. On tu veli, da je dobio obavijest od jednog svoga prijatelja iz Crne Gore, da i ondje, i to u Drobnjacima oko Durmitorskih jezera, raste ta omorika i da je narod dobro razlikuje od obične smreke (omore).20 Taj navod nije ni P a n č i ć ni itko za njegovog doba istražio. Neki kasnih botaničari (Ascherson, Kanitz), koji također navode to nalazište, pozivaju se bez svake sumnje na Pančića. F. Fia i a veli: »Isto tako nije se moglo pouzdano ustvrditi, da to drvo raste uz jezera Durmitorova u Crnoj Gori.« W e 11 s t e i n misli također, da je to nalazište još nedovoljno utvrđeno. Botaničari, koji su kasnije tim krajevima prolazili (S z y z y 1 o v i ć, Ascherson, Kanitz, Knapp, Pantocsck, Baldacci) nisu nigdje ništa zabilježiti o kakvom nalazištu »omorike« niti spominju da su iz tih krajeva dobili autentičnog materijala Picea omorike. Time bi pitanje toga nalazišta, bar za ono doba, bilo likvidirano. No godine 1909 prof. Lujo A dam o v i ć (Vegetv. d. Balkl.) ponovo spominje nalazište u Drobnjacima. Na mjestu, gdje citira ostala do tada utvrđena nalazišta Pančićeve omorike, veli da je »pronađena« i u Drobnjacima. Tu doslovce veli ovo: »Nach freundlicher Mitteilung des Herrn Kustos Reiser, wonach die Omorika in den Drobnjaci von Herrn Curčić bis zu den Durmitorabhängen beobachtet wurde« (Prema prijateljskom saopćenju gosp. kustosa Reisera, prema kojem je omoriku u Rrobnjacima opažao g. Čurčić sve do padina Durmitora). Dalje veli, 17 J. Velenovsky : Flora Bulgarica 1891. Suipplementum I 1898, str. 335. 18 Stojanov & Stefano v: Flora de la Bulgarie 1924, str. 64. 19 Ascherso n P. u österr. bot. Zeitschrift 1888, str. 34. 20 Meni je upalo u oči, da narod onog kraja, osobito oni koji posluju u šumi, razlikuje od obične smreke ili jele t. zv. »crnu smreku (omoru)« i »crnu jelu«. Tu razliku nikako ne osnivaju na kakvoj botaničkoj razlici ili možda čak na razlici u habitusu, nego samo na tamnijoj boji već oborenog drveta. Dubeće stablo ne pokazuje nikakvu razliku, ona se opaža tek kad se drvo obori. Lako je moguće, da je ta razlika navela Pančićevog prijatelja, da ustvrdi, da ondje raste neka naročita smreka, dakle pošto je stvar bila aktuelna, da ondje raste »Picea omorika«. 499 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 20 <-- 20 --> PDF |
da je bilo doneseno odatle grančica omorike i da to drvo dolazi ondje u velikoj množini (Dieser Baum soll dort in grosser Menge vorkommen). I Nova k također navodi taj areal. Navodi, da je južni distrikt »omorike« ograničen u Crnoj Gori u Drobnjacima i tu da dosiže svoje najjužnije stanište sa 43° sjeverne širine. Nadalje veli: »Pančič već opaža da Picea omorika raste i u Crnoj Gori, ali je ovo osamljeno i sasvim na jug potisnuto stanište palo u zaborav, dok je nije Čurčić u značajnoj množini pronašao u okolici Drobnjaka« (sie in bedeutender Menge in der Gegend von Drobnjaci aufgefunden hatte). Iz toga se može zaključiti, da je do sada jedini bio gosp. Vejsil Čurčić, koji je našao dot. opazio Pančićevu omoriku u Drobnjacima i na koga se pozivaju direktno ili indirektno sva daljnja tvrđenja. Prije nego što sam se sam zaputio u rejone Drobnjačkih šuma, obratio sam se radi informacija na gosp. Čurčića i on mi je u tom pogledu prijateljski izišao u susret i dao mi je za prvu ruku dovoljne opise mjesta, na kojima je on vidio »omoriku«. Prije nego što sam počeo sastavljati ovu radnju, zamolio sam ga da mi još detaljno opiše način i lokalitet svoga nalaza, da sve to mogu usporediti sa onim, što sam sâm na terenu našao. Šume, u kojima je on stvarno samo vidio »omoriku«, nalaze se sjeverozapadno od Šavnika u Crnoj Gori, iznad sela Komarnice. Protežu se u dubokoj i uskoj tektonskoj dolini, koju ograničavaju Boljske grede sa istoka i Studena planina i Berkovo brdo sa zapada, u južnom dijelu durmitorskog masiva (vidi skicu, slika 3). On je tu prije rata prolazio i vidio na stranama (padinama) mlade Pančićeve omorike, tako on veli, istog onakog karakterističnog rasta, kao one što ih je prije toga vidio na Stocu i Štuli kod Višegrada. Te mlade »omorike« bile su visoke 2—3 m, dakle stare oko 10 godina.21 Osim toga saopćuje mi gosp. Čurčić, da ih nije iz blizine pregledao, »da se doduše nije penjao do njih,« jer da mu to nije bilo moguće. U onim šumama, kako on tvrdi, bilo je u to vrijeme nekoliko stotina »omorika« i misli da su pošto ih ja nisam nigdje našao, sigurno posječena po čobanima. To bi bilo u glavnim crtama ono, što mi je gosp. Čurčić javio o svom nalazu. Poslije rata nije više bio u tim krajevima. »Omoriku« su dakle navodno u Drobnjacima našli u dva odjelita rejona. P a n č i ć i iza njega F i a 1 a navode kao područje prirodnog rasprostranjenja jezera oko Durmitora a Adamovi ć i Nova k citiraju Čurčića i njegov nalaz u dolini Komarnice. Kompleks durmitorskih odnosno drobnjačkih šuma mogao bi se geografski, a zatim i ekološki podjeliti na tri rejona. Ova se podjela ne bi mogla provesti sasvim striktno bez sličnosti i prelaza jednog rejona u drugi, ali za našu svrhu, tj. da si što jasnije predočimo situaciju navedenih nalazišta, može dobro poslužiti. U prvi rejon bi spadale šume na strmim stranama u kanjonima rijeka Pive i Tare i njezine pritoke Sušice sjeverozapadno od centralnog masiva Durmitora, u drugi šume od varošice Žabljaka na zapad do durmitorskih greda, a u treći šume 21 To nisu nikako mogle biti Pančićeve omorike već i radi toga, što one u mladosti ne pokazuju u rastu neku naročitu razliku od obične smreke. Tipični piramidalni habitus poprimaju tek mnogo starija stabla (vidi Wettstei n i na drugim mjestima). 50.0 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 21 <-- 21 --> PDF |
501 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 22 <-- 22 --> PDF |
u dolinama potoka Komarnice i Grabovice. U posljednja dva rejona na laze se u literaturi navedena nalazišta »omorike«. Karakteristika pojedinih rejona bila bi ova: Prvi rejon u tektonskim uvalama rijeka Pive i Tare i Sušice u svojim donjim dijelovima zahvaća predjele sa blažom klimom župa, u kojima rastu: kljen, makljen (Acer monspessulanum — Mratinje na Pivi itd.), medvjeda lijeska (Corvlus Colurna — Vranovina iznad Tare), Rhus cotinus, Fraxinus ornus i voćke (Hum). Srednji dijelovi su u prelaznoj predalpinskoj zoni, dok najgornji pokazuju već sasvim alpski karakter (rubovi uz Malu Crnu Goru, Nedajno i Skakala). Te se šume povlače desno i lijevo uz obale navedenih rijeka, zahvaćaju rijetko kad u širinu više od 2 km. Najinteresantniji njihov dio nalazi se uz ponornicu Sušicu od Skakala do njenog utoka u Taru. Tu se nalazi velik i ljep kompleks mješovite preborne šume tipa prašume. Smreka, jela i bukva čine tu glavni dio smjese. Crni bor naročito lijepog rasta dolazi na strmim od kiše ispranim i mršavim stranama i u višim zonama. Nailazimo i na grupimično ili pojedince pomiješane gorske javore, jasene, lipe i na mjestima gdje ne može doprijeti ljudska noga josi po koju zaostalu tisu. Podstojno dolaze više kao grmlje Rhamnusi, neke Lonicere, Corvlus i Ribesvrste. U dolini Tare i Pive ne nalazimo uvijek visoku šumu, niti ona tu ima naročitu mogućnost da se formira. Većinom su to borovi, bukve i javori na nepristupačnim stijenama, a na nekim osobito k jugu okrenutim stranama nalazimo samo grmoliku formaciju Cornus, Corvlus i sličnih vrsta. Te su šume komunalne (vlasništvo seoskih općina). Šume u Sušici nalaze se u visini između 800 do cea 1400 m nad m. Ograničene su zidovima durmitorskih greda na jugu, Suvim Klekom i Malom Crnogorom na istoku, a zapadno padinama, koje započinju kod sela Nedajna. Tlo je vapnenacka podloga sa nanosom Sušice i kršja sa strmih obronaka, mjestimice pokriveno debelim slojem humusa. Ekspozicije su istočne ili zapadne. Izrazito sjevernih ili južnih ekspozicija ima veoma malo. Pojedina mjesta staništem i ekspozicijom odgovarala bi zahtjevima »omorike«. Šuma se tu eksploatiše po poduzeću »Varda« i vozi šumskom željeznicom, koja je provedena uz Sušicu do Nedajnskog (periodičnog) jezera, do Tare, a dalje plovi vodom do Ustiprače ili dalje splavovima niz Drinu. Sijeku se četinari, naročito crni bor i smreka. Druge vrste nisu sposobne za splavarenje. Drugi rejon, u koji spadaju šume oko Žabljaka, nalazi se na tzv. Jezerskoj ravni. Savin kuk ograničava ga na jugu (šume protežu se i dalje, ali za naše svrhe nije to važno), Meded i Crvena Greda na zapadu, a na sjever dopire do kanjona Tare. Te šume sastoje se u glavnom od četinara smreke, jele i bora sa tu i tamo ubačenom bukvom ili drugim lišćarima u malom broju. Te su šume također preborne, vlasništvo seoskih zajednica. Oko Žabljaka su dobrim dijelom iskrčene, a u višim zonama radi vjetra i snijega gube se u kržljavoj bukvi i klekovini (Pinus mughus). Najljepši dio tih šuma nalazi se oko Crnog jezera i pod Crvenom gredom. Treći rejon je sasvim izoliran i dosta udaljen od predašnjih, po smještaju i sastavu dosta sličan onome u Sušici. Tu su dominantni četinari, a lišćari dolaze u većoj okličini nego oko Žabljaka. Šume su mješovite, preborne, smjesa smreke, jele, bukve i crnog bora sa grupimično i pojedince primiješanim gorskim javorima, brezama, lipama, jasenima 502 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 23 <-- 23 --> PDF |
i trepetljikama. Te se šume protežu ispod okomitih stijena Boljske (Žute) grede, prodiru poput krakova uz dolinu ponornice Komarnice i potoka Qrabovice i zapremaju manje više zaklonjena mjesta u tim tekstonskim uvalama. Nadmorska visina 1000—1700 m. U većim visinama — naročito na mjestu, gdje dolina Komarnice dostiže svoju najvišu tačku i prelazi u planinsku suvat Dobri do — udarac vjetra, bure i snijega je tako jak, da se šuma sasvim deformira u kržljavu i nisku klekovinu. Šume sjeverno od Komarnice započinju kod naselja Košarice i protežu se na sjever u duljinu od kojih 10 km, a širina im je najviše 3 km (vidi skicu). Oko Košarice i iznad Komarnice šuma je radi blizine naselja vrlo prorijeđena. Oko kotuna Robotova Greda i pod Dobrim dolom (također i kod Poljane) ne opaža se još naročita devastacija. Ekspozicija većinom južna, jugoistočna ili čisto zapadna, dok su padine manjih uvala okrenute k sjeveru (odnosno sjeveroistoku). Mali dio tih šuma odgovarao bi zahtjevima »omorike« svojom ekspozicijom odnosno u vezi s time s količinom relativne zračne vlage, i to možda samo šumski kompleks ispod Berkovog brda do katuna Robotove .grede i naročito sjeveroistočna ekspozicija staništa pod Lojanikom ispod klanca Klještine. Tlo je u glavnom u sva tri rejona bogato na vapnu, dovoljno humozno, na strmim stranama isprano od kiša. Durmitorski masiv i njegovi obronci u svom geološkom sastavu čine dosta jednoliku smjesu vapnenaca, vapnenih škriljaca sa mjestimičnim naslagama eruptivnog kamenja.22 Dno doline Komarnice te suvat Dobri do sve tamo do Valovitog i Pošćenskog jezera sastoji se iz xvih donjo-vengenskih vapnenih škriljaca sa dolomitnim ulošcima. Rubni dijelovi doline Komarnice, Boljske grede, Izmećaj, Suva planina, Berkovo brdo sastavljeni su od esino-vapnenaca, te poput luka zaokružuju dolinu. Geološki sastav Sušice i okolnih visova, te neposredna okolica Crnog jezera su također esino-vapnenci. Lojanik i Sedlo tj. čitav njihov masiv, koji se diže iznad visoravni Dobrog dola, sastoji se od kasianskih vapnenaca. S obje strane Durmitora (zap. i istočne) prostire se na daleko vapnenački plato, plitko talasasto nabran. Glavni sastav Durmitora su škriljave partije donjo-ladičkih naslaga, a samo uz istočno područje popraćeni su vapnenci od nesuvisle zone vengenskih peščara (citirano po Kochu). U julu 1933 god. obašao sam prvi rejon i naročito sam se zadržao u šumama oko Sušice. Pregledao sam cijelo to područje i ako ga ne navodi nijedan autor kao nalazište »omorike«. Pretraživanja su bila uzaludna. Radnici i seljaci, koje sam ondje zatekao, pa čak ni namještenici »Varde« nisu znali ništa o tome da igdje u tim šumama raste takva ili slična četinjača, za koju sam ih pitao. Pregledavajući dolinu iznad Nedajnskog jezera naišao sam na nekoliko primjeraka Acer Heldraeichia, koga već u tim krajevima spominje N y m a n. Pošto mi je prvo traženje ostalo bez očekivanog uspjeha, zaputio sam se godinu dana iza toga opet, ali sada direktno u predjele, za koje tvrdi literatura, da su nalazišta »omorike«. Krenuo sam iz Šavnika u Košaricu i odatle poduzeo nekoliko krstarenja kroz šumu, a zatim sam 22 F. Koch: Prilozi geologiji Crne Qore. Vesnik geološkog instituta. Beograd 1932, knjiga I. 503 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 24 <-- 24 --> PDF |
krenuo kroz dolinu Komarnice, pretražio šume oko Robotove grede i ispod Berkovog brda, zatim oko Poljane i u uvali pod Klještinom. Naročito pomno, pregledavši svako markatnije stablo, pretražio sam mjesta, gdje bi prema okolnostima poznatim mi iz literature i prirode mogla rasti Pančićeva omorika. Na žalost osim obične smreke nisam našao ništa, što bi sličilo na P. omoriku. Ondješnji seljaci također ini nisu znali ništa kazati o »omori«, koju sam tražio. Na Izmećaju u klancu Klještina naišao sam na nalazište Pinus leucodermisa Ant. (munike), do sada mi iz literature nepoznato. Na južnoj ekspoziciji pod Dobrim dolom diže se iz klekovine i niske formacije bukve nekoliko oko 20 m. visokih i cea 60 cm u prsnoj visini debelih starih stabala, punih zrelih češera. Mladih, 1—2 m visokih indi- Slika 4. vidua nalazio sam vrlo mnogo niže od tih starih stabala (Kora sivkasta i tipično raspucana u četverokutne pločice, češeri smeđi, s obje strane plodnih ljusaka). Na vjetru izloženim položajima iznad doline Komarnice opazio sam smrekova stabla vrlo uskog gotovo čempresastog habitusa, što i inače kod smreke nije rijedak slučaj. Naročito iz veće daljine ili iz doline gledajući spram kakve svjetlije pozadine ili spram horizonta izgledaju ta stabla veoma slična Pančićevoj omorici. Da je to zbilja bila samo obična smreka, uvjerio sam se, kad sam neka od tih stabala naročito potražio i pregledao. Ovako usku krošnju poprima obična smreka često na mjestima, gdje je izložena čestim i jakim udarcima vjetra. To je njezino prilagođavanje okolnostima, jer uža krošnja daje vjetru mnogo manju udarnu plohu. Na horizontu dolaze također i neki optički fenomeni, radi kojih nam se već dosta uski rast drveta čini još užim nego je on u stvari.23 23 Vidi S. Škreb : Nebeski svod. Priroda 1931, br. 6. 504 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Tu pojavu uskosti krošnje kod obične smreke promatrao sam i u drugim krajevima, gdje Pančićeva omorika sigurno ne raste. I u dendrološkoj literaturi naći ćemo mnogo takvih primjera. Tako na pr. donosim sliku sastojina pod Vranicom planinom u centralnoj Bosni (šumska uprava Fojnica, vidi sliku 4). Na slici se jäsno razabire, da su rubna stabla, na vjetru izloženom grebenu veoma uska, gotovo slična stupovima, i lahko bi se i dobar poznavalac rasta »omorike« mogao prevariti, te zamijeniti ta stabla obične smreke sa »omorikom«.24 Lako je moguće da su ovakve smreke zavele gosp. Čurčića, te ih je on smatrao za prave Pančićeve omorike. U prva vremena otkrića Pančićeve omorike, bez svake sumnje, bila je poznata u glavnom samo njezina uskopiramidalna (säulenartig) krošnja kao glavna oznaka razlike od obične smreke. Zato nije ni čudo, da se je iz daljine svatko mogao prevariti. Konačno mi je još preostalo da pregledam šume oko Crnog jezara,"´ u kojima je navodno Pančićev prijatelj iz Crne Gore našao »omoriku « u velikoj množini. I te sam šume detaljno pregledao, no bez željenog rezultata. U šumi kraj Crnog jezera nalazi se jedna mala primitivna pilana i ljude, koje sam ondje zatekao, zapitao sam, da li poznaju neku naročitu »omoru«. Dobio sam negativan odgovor. U tim šumama bio je također prof. Dr. Ivo Horvat. On je bio ljubazan, te mi je saopćio, da na svom putu nije nigdje naišao na Picea omoriku. I ako se on nije bavio proučavanjem šumske flore, mislim da bi njemu sigurno upala u oči »Pančićeva omorika«, da je ima u tim krajevima. Ovim člankom nastojao sam istaći do sada poznate osobine Picea omorike i njezinu bar djelomično poznatu vrijednost za šumarstvo naših krajeva, kako bi možda olakšao njezina daljnja proučavanja. Kako iz svega dosadašnjeg proučavanja izlazi, ona posjeduje neke dobre, ali nedovoljno ispitane osobine, koje bi se mogle pokazati korisne za prilike naših šuma. Stoga ne bi smjeli zabaciti istraživanje Pančićke i njoj sličnih vrsta, već i radi toga što nam se pruža prilika da je proučimo u samim njezinim prirodnim nalazištima. Kao prilog njezinom poznavanju priložio sam pregled njezinih prirodnih nalazišta, a da se to pitanje konačno raščisti, smatrao sam kao prvi važan posao, da se pregleda njezino sporno nalazište u Drobnjacima. Rezultate moga pretraživanja sam gore naveo. Dakle, u kompleksu drobnjačkih šuma ne raste Pančićeva omorika nigdje, u koliko sam ja mogao utvrditi. Da li je ona tu nekoć rasla ili nije, za nas konkretno danas nema velike važnosti. Osim toga teško bi bilo to istražiti. Narod i tu naziva običnu smreku »omorom« ili »omorikom«, no s time 24 U knjizi »Marinović : Šume kraljevine SHS« (Izdanje ministarstva šuma i rudnika, Beograd 1926) na slici »Smreka u šumama pod Durmitorom« (oko Crnog jezera) od prof. Košanina može se jasno vidjeti isti slučaj. U zbirci Dra Ive Horvata također ima fotografija iz istog kraja, sa ovakvim uskopiramidalnim primjercima obične smreke. 25 Kod Pančića i Fiale ne nalazimo izričitu tvrdnju, da omorika raste baš oko Crnog jezera. Oni navode »oko durmitorskih jezera«. Bez svake je sumnje, da »omorika « ne raste oko Skrčkih jezera, a niti oko jezera između Sedla i Stožine (Svrablje, Valovito i Modro jezero), jer je tu šumska vegetacija slaba i kržljava (dolazi samo bukva, te klekovina i Juniperus sabina). 505 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 26 <-- 26 --> PDF |
se stvar nikako ne mijenja. Smatram da je velika zabluda samo na temelju tog imena, barem u dogledno vrijeme, zaključivati o njezinom nekadašnjem širem rasprostranjenju. Konačno nam dakle preostaju samo dva sigurna i utvrđena areala Picea omorike na Balkanu: sjeverni, koji se proteže u srezovima Višegrad- Rogatica-Srebrenica-Bajina Bašta, i južni (prijašnji srednji) u srezu Foča i Kalinovik. U ta dva areala »omorike« ima veoma malo i nju treba sprovadanjem zakonskih propisa i zabrana što bolje sačuvati, kako se ne bi moglo dogoditi da jednoga dana moramo hodočastiti u njemačke ili austrijske botaničke vrtove da vidimo tu našu »egzotu«. Résumé. L´auteur expose le résultat de ses investigations concernant le prétendu (d´apres quelques auteurs) habitat de la Picea omorica dans les environs de Drobnjaci en Monténégro. Ce résultat est décidément négatif. SAOPĆENJA POVRŠINE ŠUMA JUŽNE SRBIJE. Iz pregleda šuma u prva dva članka* videli smo, kakvih i koliko šuma liimamo u Južnoj Srbiji. Ovde pak donosim podatke o tim šumama u pogledu uzgoja, t. j . koliko imamo visoke, koliko niske šume i koliko šikare. I ovde ću izostaviti površine srezova i celokupne površine šuma u njima. Navedeni brojevi označavaće površine visoke, niske šume i šikare, pa srednje šume, i to onim redom kako su ovde navedene. Površine u hektarima. Strumički srez: jela visoka 64; crni bor visok 60; smreka niska 28, šikara 120O; hrast 786, 11503, 7065; bukva visoka 5851, niska 370´; grab 174, 2785, 3088; jasen nizak 150, šikara 68; lipa niska 113; šikara 18; pitomi kesten visok 11O0; svega 8035, 14955, 11439. Negotinski srez: crni bor visok 89; smreka niska 510; šikara 1895; hrast 4019, 12,309, 14779; prnar nizak 51; šikara 148; bukva visoka 1050; niska 20; grab 276, 1609, 41o7; jasen 4, 48, 22; platan visok 30; Acer obtusatum i monspessulanum šikara 17; vrbe niske 10; grip 21, 252, 164; zelenika visoka 10, niska 31; čalija šikara 57; svega 5499, 14840, 21249. Dojranski srez: smreka sitna 75; šikara 1696; hrast 4353, 4525, 7529; bukva niska 60; grab 582, 1491, 5301; jasen ni´zak 93; šikara 90; prnar nizak 278, šikara 1298; grip nizak 18, šikara 319; svega 4935, 6540, 16233. Đevđelijski srez: jela visoka 60; crni bor visok 65; smreka niska 634; šikara 767; hrast 2975, 11632, 633; prnar nizak 2960, šikara 1924; bukva visoka 6735; grab nizak 2995, šikara 1594; jasen nizak 42; šikara 78; lipa visoka 60; breza visoka 105; platan visok 55; grip nizak 610; šikara 24; čalija šikara 50; svega 10075, 18873, 5070. Maleški srez: crni bor visok 1881; beli bor visok 2100; hrast visok 9015; riteak 7054; bukva visoka 15582; niska 69; jasen nizak 42; jasika visoka 57, niska 115; leska niska 96; svega visoka 28635, niska 7376. * Vidi prošla dva broja Šum. Lista. 506 |