DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 20     <-- 20 -->        PDF

IZ UDRUŽENJA


Ing, Josîp Marčić (Split):


BIVŠE, SADANJE I BUDUĆE ŠUME NA DALMATINSKOM KRŠU.*


Jugoslovensko šumarsko udruženje održava svoju 59. redovnu glavnu godišnju
skupštinu dne 16. septembra i narednih dana u Splitu i .lelsi na otoku Hvaru. — Kao
mjesto održanja ove skupštine izabrana je dakle srednja Dalmacija, kroz koju će tom
prilikom biti raznih ekskurzija članova udruženja.


Kako vidim, lijep broj članova odazvao se ovom pozivu i došao na naše more,


da ga još jače zavoli i da vidi ne samo važnost ove lijepe naše obale, nego da se
istodobno stručno upozna s ovim krajevima u kojima šuma ima neprocjenjivu važnost.
Ovom prigodom odredila mi je uprava Jugoslovenskog šumarskog udruženja
ugodnu dužnost da Vam na skupštini održim jedno .predavanje. Da Vas ne zamaram
raznim statističkim podacima, ograničiću se na najnužnije kako bi ipak dobili preglednu
sliku o šumarstvu na kršu Primorske banovine, naime o bivšim, sadašnjim i
budućim šumama na onom dijelu dalmatinskog krša, koji se sada nalazi u granicama
Primorske banovine i na kojem Otsjek za šumarstvo u Splitu izvodi pošumljavanje.


Ovaj goli krš, kojega ste prigodom Vašeg dolaska u Split vidjeli i kojega ćete
još bolje vidjeti prigodom Vaših ekskurzija, bio je u prastaro doba većim dijelom
zaodjenut šumom, koja je bila nakit i štit osobito gorovitim predjelima. Slijedeći
podaci, izneseni po profesoru Popariću kao i na temelju raznih dokumenata, daće
nam preglednu sliku o bivšim šumama u Dalmaciji.


Da je ovaj naš goli krš bio prekrit u staro doba šumom, dokazuje nam: povjest,
narodne povelje, narodna predaja i strani suvremeni pisci, a potvrđuju nam
podaci, s kojima raspolaže geološka znanost.


6 km daleko od Splita, nalaze se iskopine grada Solina. Solin je bio stari grčkoilirski
gradić, kojeg kasnije Rimljani učiniše glavnim gradom provincije Dalmacije. U
njemu življaše oko 60.000 stanovnika. Oko god. 614., za seobe naroda, Solin bijaše
porušen. Godine 1647. po naredbi Mlečana, sravnjeni su bili sa zemljom zadnji ostaci
nekadašnjeg slavnog grada Solina da se Turci ne bi u istima ugnjezdili. Naplave su
tekom stoljeća zasule ruševine grada Solina, tako da se iste sada nalaze mjestimično
za više metara ispod zemlje. Taj naneseni materijal, naime te naplave koje su zasule
ruševine grada Solina, ne dadu se drugačije protumačiti, nego da su bujice i vjetrovi


— poslije ogoljenja brda Mosora i Kozjaka na podnožju kojih je podignut bio grad
Solin — raznjele zemlju u nizine.
Brzo oticanje vode na ogoljenim zemljištima pomaže razornom djelovanju vje


tra, pa je spiranje plodne zemlje sa strmih zemljišta u uvale obična pojava.


Slično vrijedi i za Naronu, nedaleko Metkovića, koja je za rimsko doba bila


glasovita luka, a sada se ruševine ovog grada nalaze — uslijed upliva atmosferilija


ria ogoljenim okolnim brdima, naime uslijed nanesene zemlje — nekoliko kilometara


daleko od morske obale.


Iz povijesti dalje vidimo, da su drevni Iliri, Liburni i Dalmati- koji prije Rim


ljana obitavahu istočnu obalu Jadranskog mora, bili ne samo stočarski narod, nego


da su raspolagali mnoštvom lađa napravljenih od domaćeg materijala. I ovo je jedan


-dokaz
o bivšim šumama, koje su prekrivale dalmatinska brda, jer bez šuma nema
stočarstva, a ni brodogradnje.


´´ " * Predavanje održano prigodom svečanog otvorenja 59. glavne skupštine Jugoslovenskog
šumarskog udruženja u Splitu 15. septembra 1935.


564