DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Dalmati su preko 150 godina branili svoju slobodu -proti rimskom orlu dok konačno nijesu pali pod rimsko gospodstvo poslije raznih izgubljenih bitaka, prigodom kojih su rimske legije morale posjeći šume da bi iz njih istjerale Dalmate. Malo godina poslije doseljenja Hrvata u Dalmaciju povijest bilježi, da su oni imali veliko brodovlje sagrađeno na dalmatinskim obalama iz drvlja izsječenog u primorskim šumama. Kad je Dalmacija prešla pod gospodstvo Mlečana, brda su još bila većim dijelom zaodjenuta gustom šumom. Nu Mlečani su odmah počeli devastacijom istih, odnosno obešumljenjem primorskih a kasnije i zagorskih brda, opravdavajući ovaj postupak time da Turci neće ni poželjeti, a kamo li nastojati, da osvoje goli krš, na kojem begovi i spahije ne bi mogli niti dovoljno da napasu svoje konje. Geslo je mletačke republike bilo: rade neka sve propadne, nego li da se poboljša sudbina njezinih podanika. Naravno da kod provađanja spomenute glavne tačke svoje politike, naime osiromašenja Dalmacije, Venecija nije zaboravila na svoju korist. U XV. vijeku podizale su se silne građevine u Mlecima. Ovim građevinama trebalo je stvoriti čvrste temelje u blatnim lagunama. Stoga Mlečani dadoše posjeći najljepše dalmatinske šume i drvo prenijeti u Mletke, gdje se i dan danas nalazi u lagumama, pod veličanstvenim crkvama i sjajnim palačama. Na primjer za temelje same crkve »Santa Maria della salute« upotrebljeno je bilo oko 1,200.000 balvana. I za gradnju svojih galija i drugih ´brodova Mlečani su dobavljali potrebito drvo iz Dalmacije, tako da je već početkom XVI., a osobito pak polovicom XVII. stoljeća, kad je Mletačka vlada proglasila šume javnim dobrom, ponestalo većeg dijela dalmatinskih šuma. Naravno da pri tome dalmatinski seljak nije ostao skrštenih ruku, nego je i on dosta harao šume prekomjernom pašom i neurednom sječom, što i dan danas, žalibože, nastavlja. Na ovaj način nestale su šume sa dalmatinskih brda, a s njima, pod uplivom atmosferilija, i plodna zemlja koja je zasula stare porušene rimske gradove, rimske ceste, vinograde i polja, a na ušću rijeke Krke, Cetine, Neretve i solinskog .ladra nastali su nasipi koji su prouzročili nezdrave močvare. Dalnji dokaz da su jednom dalmatinska brda bila šumom zaodjenuta imamo u činjenici, da duž cijele Dalmacije nailazimo na naslage kamenog ugljena. Eksploatacija ugljena u Dalmaciji vrši se već 100 godina. Dalmatinska su brda, dakle, bila u staro doba pošumljena. U protivnom slučaju ne bi Rimljani bili podigli veličanstvene gradove na obalama Dalmacije, koja je u ono doba bila jedna od najbogatijih rimskih pokrajina. Pri padu Mletačke republike Dalmacija je pretstavljala sliku zapuštene, ogoljene i osiromašene zemlje, u kojoj su ljudi umirali od gladi. Poslije mira u Pažunu (26. XII. 1805. god.), francuska je vojska zaposjela Dalmaciju u Napoleonovo ime, a glasoviti Vicko Dandolo bio je imenovan proveditorom iste. Iz njegovih izvještaja caru Napoleonu vidi se kako su onda izgledale dalmatinske šume uslijed devastacije istih sa strane mletačke republike. U izvještaju od 31. XII. 1807. god. opiše žalosno stanje šuma u pojedinim okružjima. Za Split .. pr. navodi da su sve stare šume na brdu Mosoru i Marjanu, kao i one na otoku Ciovu, oko Klisa i na Kozjaku nestale. — Za otok Hvar i Vis navodi da imadc dragocjenih ostataka pored uništenog pustog šumskog blaga. Za otok Brač navodi da su spalili na više mjesta šume, da učine plodnijim pašnjake. Dandolo je stoga odmah počeo pošumljavanjemi dalmatinskog krša, te je već prve godine, naime 1806., naručio u tu svrhu iz Italije preko 100.000 raznih sadnica, a istodobno osnovao je u Zemuniku kraj Zadra prvi šum. rasadnik. — Naredbom 16. XI. 1806. god. strogo je zabranio svako krčenje šume, sječu mladica, loženje vatre u šumi kao i svaki izvoz drva. — Da bi pošumljenje što bolje uspjelo i što brže 565 |