DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Pod gospodarstvom Mlečana nestale su dakle uglavnom sa dalmatinskih brda,
šume, a s njima i plodna zemlja koja je osobito na ušću rijeke Krke, Cetine, Neretve,
i solinskog Jadra prouzročila nezdrave močvare. Ove su močvare širile malariju
(groznicu), tako da je Dalmacija, uz Makedoniju, Albaniju, Grčku i Italiju, bila zemlja,
koja je u Evropi najviše trpila na malariji. — Stoga je već 1872. god. bivše c. ,kr.:
dalmatinsko namjesništvo u Zadru počelo vještački pošumljavati također i močvarne
predjele u Stonu, Metkoviću, Solinu, Trogiru, Skradinu, Ninu itd. raznim vrstama
eukaliptusa, osobito sadnica Eucaliptus globulus. — Eukaliptusi djeluju u zdravstvenom
pogledu u dvostrukom smislu: naime sa svojim žilama upiju velike količine vode i
time presuše močvare, tako da se ličinke i čahurice od malaricnog komarca (Anofel)
ne mogu više da razviju, i time se uništava njihov porod; istodobno iz aromatičnih
lišća ispariva antiseptičke mirise odalečujuć time komarce.


Pošumljavanjem malaričnih predjela raznim eukaliptusima htjelo se je barem
donekle stati na put ovoj narodnoj pošasti, naime groznici. — Osim rijetkih egzemplara
koji su se do danas uzdržali u životu u zaštićenim i toplim položajima, ovo
pošumljenje, koje je trajalo više godina, nije uspjelo. Adamović se osvrće u već
spomenutim svojim djelima na ove neuspjehe te kaže, da ovi kao i svi ostali pokušaji
oko pošumljavanja močvarnih predjela na obalama Jadrana nijesu većim dijelom
uspjeli iz razloga, što Eucaliptus globulus, kao i sve druge odlike eukaliptusa nemaju
dovoljno otpornosti protiv studeni. Na primjer 1928. god. pojedina stabla eukaliptusa
izgubila su uslijed velike studeni u nekim predjelima ne samo svo lišće, nego i grane.
I pi osle zime su eukaliptusi dosta stradali.


Iz dosad navedenih kratkih statističkih podataka vidi se, da je vještačko pošumljavanje
na dalmatinskom kršu odavna započeto i da prema tome raspolažemo
dovoljnim iskustvom u pogledu izvođenja vještačkog pošumljavanja.


Nu budući da se tehnika pošumljavanja nalazi u neprestanoj evoluciji, to je
neophodno potrebno nastaviti proučavanjem iste, tim više što je ovo proučavanje"
na dalmatinskom kršu oteščano uslijed velike razlike u ekološkim faktorima koja
postoji između pojedinih vegetacionih pojasa. — Radi geografske strukture tla treba
pri ovom proučavanju kao naravno i pri izvođenju vještačkog pošumljenja praviti
razliku ne samo između vertikalnih nego i između horizontalnih klimatskih šumskih
područja, naime između pomorja, primorja i zagorja, odnosno između otoka, uskog
pojasa kopna u prisoju primorskih gora, i nepreglednih golih kamenih pustinja iza
bila tih gora. — Prelaz iz primorja u zagorje nije postepen. Dok se n. pr. primorje
ističe blagom klimom, dotle su u zagorju druge termičke prilike koje sjećaju na kontinentalnu
klimu. Gorske kose primorskih brda, koje su skoro paralelne sa obalom,
sačinjavaju granicu između primorja i zagorja. Poznavanje ovih uzdužnih vegetacijonih
pojasa važno je dakle radi izbora vrsti drveća kojima kanimo izvesti vještačko
pošumljavanje.


Budući da je vapnenac (Ca C Os) glavni kamen u svim tvorbama kredne
formacije, kojoj u najvećem dijelu spada i dalmatinski krš, to se vještačko pošumljavanje
izvodi uglavnom sa vapnovitim biljkama i to osobito onim, koje mogu đa
podnesu veliku žegu, koje lakše odoljevaju sjeveroistočnom vjetru (buri) i koje se
zadovoljavaju mršavim tlom kao što su to razne vrsti bora, čempresa, cedara itd.


Osim alepskog bora, crnog bora, cedara itd., kojim se vrstama uglavim po-,
šumljuje dalmatinski krš, i čempres (Cupressus sempervirens), odlično uspjeva uzduž
cijele naše obale, gdje ga na jugu nalazimo i kao autohtono stablo, među raznim
drugim biljkama sredozemne flore, dajući onim predjelima neki osobiti čar.


Stoga je važnost gajenja čempresa sve to veća osobito iz razloga što daje
izvrsno vrlo tvrdo i trajno drvo za građu. Guste živice čempresa su vrlo dobra
ubrana za one kulture, koje stradaju od velikih vjetrova, .ledina je mana čempresa


569