DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 36 <-- 36 --> PDF |
u Primorskoj banovini da dadu svoje mišljenje, što bi trebalo u toj Uredbi dodati ili izmijeniti s obzirom na prilike šumarstva Primorske banovine, jer se radi na donošenju iste Uredbe i za Primorsku banovinu. Kako je to dalje svršilo nije mi poznato, ali je i dalje ostala teška stvarnost, ostalo je po starom, da sreski šumarski referenti na terenu i dalje muku muče sa ovim neriješenim pitanjem. Ovo pitanje može da se riješi samo na jedan način, a to je da se donese jedna Uredba o općinskim lugarima, koja će tačno predviditi sve što se odnosi na spremu i opskrbu općinskih lugara, te njihov odnos prema poslodavcu i nadzornim vlastima prvog stepena. Trebalo bi odgojiti novi kadar općinskih lugara, ljudi mladih i sposobnih za napornu lugarsku službu, sa barem nekim lugarskim tečajem i ispitom, koji bi im dao najosnovnije znanje za vršenje njihove službe. Njihov odnos prema općini kao poslodavcu i šum. referentu, kao nadzornoj vlasti, trebalo bi preciznije odrediti, nego što je to u »Službenom naputku za općinske lugare od 1905 godine«, koji je u Primorskoj banovini još na snazi. Ovaj naputak za općinske lugare od 1905. godine nije loš, ali bi ga trebalo prema današnjem stanju i prilikama upotpuniti i donekle izmijeniti. Za izvjesno vrijeme dok se financijalno stanje općina ne popravi, bilo bi potrebno, da se jedan dio plate općinskih lugara prenese bilo na banovinu bilo na državu, a od općina da se naplaćuje u ime toga izvjestan prirez. Ovo bi trebalo učiniti barem kod onih općina, koje nisu u stanju da redovno isplaćuju svoje namještenike. Osim toga bilo bi potrebno postaviti u srezu barem dva bano vinska nadlugara. Neka se radije ograniče krediti za umjetno pošumljavanje, da bi se sačuvalo ono šta već imamo, jer izgleda nelogično na jednoj strani nešto podizati i to sa velikim naporom i velikim materijalnim izdacima, a na drugoj strani puštati da propada ono, što imamo već od prirode. Ovo je jedno pitanje koje bi trebalo čim prije riješiti s obzirom na čuvanje i održavanje dobrih visokih i niskih šuma od propadanja i uništavanja. Drugo isto tako važno i neriješeno pitanje je pitanje držanja koza, ograničenja broja istih, te sječe kića u vezi sa držanjem koza. Ovo pitanje držanja koza na kršu riješava se već decenijama, a da se nije moglo s uspjehom riješiti do danas i to samo zbog toga, jer se kod riješavanja tog pitanja imalo u glavnom pred očima samo šumu a ne i čovjeka, kojemu treba ta šuma da služi, jer se nije postavilo za osnovicu ekonomsko stanje i životne potrebe onoga, koji te koze drži, jer se nije riješavalo ovo pitanje uporedo sa ekonomskim podizanjem stanovnika krša. Držanje koza na kršu od strane težaka znak je siromaštva i teških ekonomskih prilika u kojima se taj težak nalazi. Podignimo u prvom redu ekonomski toga čovjeka, pružimo mu druga vrela prihoda, pa će on sam riješiti donekle ovo pitanje, a sav rad nas šumara biće na tom polju okrunjen uspjehom. Prvi dakle uslov riješavanja ovog pitanja je ekonomsko podizanje onoga, koji zbog siromaštva te koze drži, a zatim je potrebno donijeti jednu Uredbu o držanju koza na kršu, kojoj će osnovica biti ekonomsko stanje i životne potrebe onoga, koji drži koze. Posljedica ove Uredbe nesmije biti dalje osiromašenje težaka na kršu, nego baš ekonomsko podizanje njegovo, što će se u prvom redu postići na taj način, da se zabrani držanje koza onima, kojima to nije životna potreba. Na taj način dići će se vrijednost i korist od koza kod onih obitelji, koje ih drže zbog siromaštva i podmirivanja najnužnijih životnh potreba. Treba naime imati na umu, da danas, barem sam to našao na otoku Hvaru, ne drže koze samo siromašni težaci po selima, nego koze drže i imućniji težaci, te manji trgovci, obrtnici i drugi bolje stojeći ljudi po većim mjestima, a kojima to nije životna potreba. Sva ova lica imaju dovoljno prihoda i trebala bi kupovanjem mlijeka pružiti siromašnom seljaku da zaradi koji dinar. Ovo ima dvije štetne posljedice, a to je povećanje broja koza kod onih, koji prodajom mlijeka namiruju najnužnije potrebe u kući, jer padanjem cijena mlijeku moraju povećati produkciju istoga, da im prihod ostane na istoj visini. Druga štetna posljedica ovoga 580 |