DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 44 <-- 44 --> PDF |
se do danas dosta zanemarivalo. S pravom očekujemo, da će se pristupiti svim sretstvima u svrhu ojačanja smisla za narodno pošurnljavanje te da će se početi si stematskom propagandom za šumu, od grada do posljednjeg sela. To će se postići putem predavanja, skioptičkih slika i filma, besplatnom podjelom propadandnih knjižica i t. d. Na ovom se polju kroz pola stoljeća do danas nije uradilo skoro ništa. Rad šumara narod promatra s nerazumijevanjem, pasivno, dapače i neprijateljski. Ovako se dalje ne može. U vremenima najgore rastrojenih općenitih prilika, kada je i autoritet zakona popustio, nemamo drugog načina borbe za čuvanje i podizanje šuma, nego putem prosvjećivanja. Sigurno je, da bi ustrajni propagandni rad mnogo popravio današnje teške prilike šumarstva u ovim krajevima. U tome slažu se i lajici.. Tako se je n. pr. banovinski vijećnik g. Dr. Tudor u banovinskom vijeću Primorske banovine na zasjedanju u decembru 1932. zalagao za pojačanje propagande u cilju, da bi se u narodu probudila veća ljubav prema šumi. Sretstva potrebna u tu svrhu relativno su malena a najbolje uložena. Neka se u jačoj: mjeri nego dosada primjenjuju §§ 118 i 120 Zakona o šumama i Pravilnik o fondu za pošurnljavanje, u koliko se propagande tiče. Osim dvaju gornjih pitanja valja reći koju riječ o kozama , koje mnogo utiču na stanje šuma u Primorskoj banovini. Koza je dobrotvor malog čovjeka na Kršu, ako se racijonalno drži. Ona ali može da postane najgori zatornik uslova opstanka čovjeka na Kršu. Za pojedince više koza znači vrelo privrede, dok za šumsku privredu ona znači propast. Za kozu se može reći, da je dobročinitelj, koji dvaputa više traži nego što daje. Prvi šumari na Kršu uočili su veliko zlo, koje čini koza po šumu, i mukom donekle uspjeli da narod uvjere, da mu ovo korisno zlo donosi koliko koristi toliko i štete. Tako se u nekim srezovima već odavna drži samo jedna koza po obitelji, a negdje su koze dobrovoljno ukidane i zamjenjivane sa ovcama. U »Službenim novinama« Br. 147 od 28. III. 1935. izašla je Uredba o držanju koza za područje nekih srezova u Vrbaskoj i Drinskoj banovini, a za sv e srezove u Primorskoj banovini. Po ovoj Uredbi mogu obitelji, koje plaćaju godišnje neposrednog poreza manje od 100 Din, držati po članu obitelji do matra 1936. godine po 3 koze; marta 1937. po 2; marta 1939. po 1 kozu. Kada bi narod tamo, gdje je do danas držao po jednu kozu po obitelji, primijenio »blagodati« ove Uredbe, skočio bi broj koza odmah na 15-torostruko, računajući da u obitelji ima prosječno po 5 članova. Tako se jednom uredbom može u najkraće vrijeme da uništi napor generacija šumara, koji su u tome nešto postigli. Izvršivanje ove uredbe je povučeno time, da će se provesti njena revizija. Nesumnjivo je, da se takovim postupkom u velike otežava pozitivan rad oko unapređivanja šumarstva. Kod donošenja sličnih uredaba u buduće treba više opreza. Najposlije treba da istaknemo potrebu smjernica za unapređenje šumarstva na Kršu. Da se može ispravnim putem doći postavljenom cilju, treba odrediti smjernice, koje imadu da postanu osnova rada u sadašnjosti i u budućnosti. Do danas se troše gotovo svi krediti za šumarstvo samo na vještačko pošurnljavanje i za izdvajanje zemljišta za pošurnljavanje, dok imade mnogo važnih problema, koji se mogu i sa manje žrtava riješiti. U jeseni 1934. godine izvršilo je Ministarstvo Š. i R. komisionalni pregled svih dosada podignutih vještačkih šumskih kultura u Primorskoj i Zetskoj banovini. Želiti je, da jednaka inspekcija izvrši pregled stanja postojećih autohtonih šuma. Na temelju izvještaja komisije treba da posebn a konferencija priznatih stručnjaka i radnika sa Krša utvrdi smjernice budućem radu, koje treba da budu obavezne za lokalne i centralne državne šumarske ustanove. 588 |