DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1935 str. 51 <-- 51 --> PDF |
vojne i građanske ustanove. Ovakav nagli polet naroda je za svaku pohvalu i njegovi napori u ovome pravcu ubrzo će postići cilj, da se mnogo brda i doline, sada bez. zelenog drveća, za kratko vreme zazelene i dopune prirodnu lepotu našega Juga. Higijenski zavod, vojne i građanske ustanove, kao kulturne institucije; pored šumske uprave, određene su po svome pozivu za široku saradnju na ovom svetom delu, ali narod, koji je pod udarcima ropstva i mraka bio jedino sposoban da šumu koristi do satiranja, kada se taj narod, za ovako kratko vreme, preobrazio u pošumljavača, za^ služuje puno poštovanje i zahvalnost kako Nacije, tako i njegovih potomaka. Približuje se vreme, kada će pošumljavanje goleti preći u vredne i sigurne ruke našeg zemljoradnika, a država će taj rad podržavati kako upustvima i besplatnim sadnicama tako i novčanim premijama kao i davanjem u svojinu delova kolektivnih goleti, onima koji su h pošumili« (iMarković). Sa Markovićem slaže se i izvještaj tadanjeg šefa Otsjeka za šumarstvo Ban. uprave u Skopliu Ing. M. Pećine: »Povremeno kani Banska uprava cijeli rad oko pošumljavanja golijeti prenijeti na privatnu inicijativu, učestvujući u tome samo: davanjem besplatno sadnica i sjemenja; davanjem nadzora i upustava; oslobođenjem posjednika pošumljenih zemljišta od plaćanja poreza za 40 godina. Tek najmanji dio radova vodiče Banska uprava u svojoj režiji.« Primjer Južne Srbije najljepše pokazuje, kako može golema sila naroda, koji je bio naučio da ruši, pokrenuta u drugi, pozitivni, pravac da stvara čudesa. Napomenuti treba još i to, da su klimatske prilike, koje otežuju vještačko pošumljavanje . Južnoj Srbiji, općenito teže nego u našem Primorju, sa dugotrajnijim i žešćim sušama Južna Srbija i Land ukazuju put, kojim se može doći do pošurnljcnja i našeg Krša. IV. Mjere za pošumljenje primorskog Krša Međutim, ako pogledamo naš primorski Krš, moramo priznati, da smo još daleko od toga, a da bismo mogli reći sa Markovićem: »stigli smo na tačku izjednačenja dveju sila, sile ništenja i sile podizanja šuma. Već od nekih 50 godina postoji nešto jača akcija na pošumljavanju našeg golog Primorja. Vide se i lajičkom su oku primjetni uspjesi pošumljavanja kao zelene tačke n sivini kamena. Naročito u našoj je državi taj rad pojačan te se za nj troše znatna sretstva. Kraj svega toga moramo doći do spoznaje, da je narod prema ovome radu pretežno pasivan, da zauzima neprijateljski stav zbog otimanja pašnjačkih površina ili pak uvida korist pošumljavanja u toliko, koliko ima kod tog rada zarade u nadnicama. Interesantno je, da i one općinske uprave, koje dopuštaju uništavanje posljednjih ostataka vrijednih autohtonih općinskih šuma, nalazećih se na samom domaku njihovih sjedišta, kao s nekim pravom traže, da se u njihovim općinama pošumljuje o državnom (banovinskom) trošku, te time hoće da dokazuju neki smisao za šumu, čak i jači smisao, nego ga imaju šumari sami, a da kod toga, naravno, same ništa ne doprinose. Po srijedi je zarada, koju bi htjele svijetu da pribave, dok bi se istinski smisao pokazao time, da se postojeća već šuma zaštiti od uništenja. Premda je pošumljavanju Krša data zakonska osnova, a pošumljavanje se obavlja iz javnih sretstava u velikoj mjeri, te su uspjesi rada vidni, začuđuje velika pasivnost naroda, kojom on te napore već decenijama nehajno promatra, kao da se njega i njegovog boljitka ni najmanje ne tiču. Ovo uporedenje diktuje nam potrebu, da prekinemo s dosadanjim sistemom rada i da pođemo drugim putem. 1) Ukinuti treba t. zv. pripomoći za pošumljavanja, jer one narod demorališu. Baš gdje se sve pošumljuje o državnom ili banovinskom trošku, narod stoji prema pošumljavanju pasivno. Pošumljavanje može narod sam da obavlja, bez ičije pomoći, ako mu se dadu sadnice. Kad bi svaki odrasao čovjek samo jedan dan u godini po 595 |