DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 23     <-- 23 -->        PDF

masivu Stare Planine. Između pomenutih planina dolaze zatvorene visoke
kotline (Sofijska, Samokovska, Trnska, Ihtimanska, Raz1
o š k a), koje leže redovito više od 300 m. nad morem, a neke i više od
700 m., kao Breznička, Trnska, Samokovska i Razloška.
Cijeli ovaj rajon predstavlja neke ruke. labirint planina i brdâ sa raznolikim
modifikacijama fitoklimatskih uslova, jer svaki planinski masiv kao
i svaka dolina predstavlja više ili manje zasebnu fitoklimatsku jedinicu sa
zasebnim prirodnim uslovima.


Ovdje možemo razlikovati dvije glavne skupine planina:


1) visoke planine — uključivši ovamo Rilo, Zapadne Rodope i
Sjeverni Pirin i
2) umjereno visoke planine, kamo pripadaju ostali dijelovi
ovoga rajona.


Na ovim planinama općenito uzevši, ima dosta oborina, više nego u
nizinama Sjeverne Bugarske i Gornje Trakije. Sa nadmorskom visinom
raste i količina oborina. U kotlinama i na planinskim poljima ovoga rajona
kreće se njihova godišnja količina između 500 i 700 m/m (Pernik,
Sofija, Samokov), a rijetko prelazi 700 m/m (Bojana). Taj kvantum zaostaje
za onim, što ga imaju sjeverne strane Stare Planine i Srednje gore i
kod manje nadmorske visine, t. j .


Berkovica sa 405 m nadmorske visine ima godišnje 785 m/m
Vraća sa 224 m nadmorske visine ima godišnje 830 m/m
Gabrovo sa 375 m nadmorske visine ima godišnje 884 m/m
Gradec sa 405 m nadmorske visine ima godišnje 784 m/m


Pod utjecajem Srednje Gore imamo ove odnose u pogledu oborina:


Kalofer sa 625 m nadmorske visine ima godišnje 704 m/m


Koprivštica sa 945 m nadmorske visine ima godišnje 751 m/m


U maloj količini oborina, koju nalazimo u jugozapadnom planinskom
rajonu, vidi se kontinentalni karakter ove klime.
Na većim visinama ima daleko više oborina:


Čam-Korija, 1340 m nadmorske visine, ima godišnje 846 m/m


Vitoša, 1780 m nadmorske visine, ima godišnje 850 m/m


Rilski manastir, 1175 m nadmorske visine, ima godišnje 791 m/m


I raspodjela oborina ovdje je kontinentalna. Maksimum je ljeti, mjeseca
juna, a nekad i maja, vrlo rijetko u julu; minimum je zimi, najčešće
decembra, a ponekad januara, rijetko kad februara mjeseca. Ovaj rajon
pripada medu najkontinentalnije u Bugarskoj. Tu su zabilježene i najniže
temperature u Bugarskoj. Godine 1893. u Sofiji je zabilježeno — 31,2° C,
a 1929. u Ihtimanu — 32.2° C. Najviša je temperatura zabilježena u Sofiji
1916. god. sa 38.8° C. Apsolutna amplituda ustanovljena je u Sofiji sa
700 c.


Prirodn a flor a u ovom rajonu nosi prije svega karakter šumskog
srednje-evropskog tipa. N. Stojanof f drži, da u ovom rajonu
nema stepskih elemenata, i ako o njima govori B. Stefan o v, osim ako
se ne smatra stepskom flora, što dolazi u velikoj mjeri na vapnenim terenima,
gdje se razvijaju kserotermične biljne zajednice u zavisnosti od
edafskih činilaca. Prostrane livade, koje dolaze u kotlini Sofijskoj, Sa


21