DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 23 <-- 23 --> PDF |
masivu Stare Planine. Između pomenutih planina dolaze zatvorene visoke kotline (Sofijska, Samokovska, Trnska, Ihtimanska, Raz1 o š k a), koje leže redovito više od 300 m. nad morem, a neke i više od 700 m., kao Breznička, Trnska, Samokovska i Razloška. Cijeli ovaj rajon predstavlja neke ruke. labirint planina i brdâ sa raznolikim modifikacijama fitoklimatskih uslova, jer svaki planinski masiv kao i svaka dolina predstavlja više ili manje zasebnu fitoklimatsku jedinicu sa zasebnim prirodnim uslovima. Ovdje možemo razlikovati dvije glavne skupine planina: 1) visoke planine — uključivši ovamo Rilo, Zapadne Rodope i Sjeverni Pirin i 2) umjereno visoke planine, kamo pripadaju ostali dijelovi ovoga rajona. Na ovim planinama općenito uzevši, ima dosta oborina, više nego u nizinama Sjeverne Bugarske i Gornje Trakije. Sa nadmorskom visinom raste i količina oborina. U kotlinama i na planinskim poljima ovoga rajona kreće se njihova godišnja količina između 500 i 700 m/m (Pernik, Sofija, Samokov), a rijetko prelazi 700 m/m (Bojana). Taj kvantum zaostaje za onim, što ga imaju sjeverne strane Stare Planine i Srednje gore i kod manje nadmorske visine, t. j . Berkovica sa 405 m nadmorske visine ima godišnje 785 m/m Vraća sa 224 m nadmorske visine ima godišnje 830 m/m Gabrovo sa 375 m nadmorske visine ima godišnje 884 m/m Gradec sa 405 m nadmorske visine ima godišnje 784 m/m Pod utjecajem Srednje Gore imamo ove odnose u pogledu oborina: Kalofer sa 625 m nadmorske visine ima godišnje 704 m/m Koprivštica sa 945 m nadmorske visine ima godišnje 751 m/m U maloj količini oborina, koju nalazimo u jugozapadnom planinskom rajonu, vidi se kontinentalni karakter ove klime. Na većim visinama ima daleko više oborina: Čam-Korija, 1340 m nadmorske visine, ima godišnje 846 m/m Vitoša, 1780 m nadmorske visine, ima godišnje 850 m/m Rilski manastir, 1175 m nadmorske visine, ima godišnje 791 m/m I raspodjela oborina ovdje je kontinentalna. Maksimum je ljeti, mjeseca juna, a nekad i maja, vrlo rijetko u julu; minimum je zimi, najčešće decembra, a ponekad januara, rijetko kad februara mjeseca. Ovaj rajon pripada medu najkontinentalnije u Bugarskoj. Tu su zabilježene i najniže temperature u Bugarskoj. Godine 1893. u Sofiji je zabilježeno — 31,2° C, a 1929. u Ihtimanu — 32.2° C. Najviša je temperatura zabilježena u Sofiji 1916. god. sa 38.8° C. Apsolutna amplituda ustanovljena je u Sofiji sa 700 c. Prirodn a flor a u ovom rajonu nosi prije svega karakter šumskog srednje-evropskog tipa. N. Stojanof f drži, da u ovom rajonu nema stepskih elemenata, i ako o njima govori B. Stefan o v, osim ako se ne smatra stepskom flora, što dolazi u velikoj mjeri na vapnenim terenima, gdje se razvijaju kserotermične biljne zajednice u zavisnosti od edafskih činilaca. Prostrane livade, koje dolaze u kotlini Sofijskoj, Sa 21 |