DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Ing. TEODOR ŠPANOVIĆ (SARAJEVO): DELIBLATSKl PIJESAK (LES SABLES DE DELIBLATO) I. OPIS DELIBLATSKOGA PIJESKA. Geografska oznaka i položaj Deliblatskoga Pijeska. U Donjemu Banatu nalazi se nama svima po čuvenju poznata pješčana pustinja »Deiiblatska Peskulja«, »Deliblatski Peščar«, »Deliblatski živi pijesak«, ili jednostavno »Deliblatski Pijesak« ili samo »Pijesak«. Pijesak se naziva Deliblatskim zato, jer ga se najviše nalazi u okolici sela Deliblata. Deliblatski Pijesak ima eliptičan oblik u smjeru jugoistok-sjeverozapad, kako duva košava. Današnji Deliblatski Pijesak opkoljen je unaokolo naseljima Jasenovo, Uljma, Banatski Karlovac, Alibunar, Vladimirovac, Mramorak, Deliblato, Dubovac, Kajtasovo i Grebenac. Sav je Deliblatski Pijesak izbrazdan uvalama, dolinama i bregovima i to u glavnom od jugo-istoka prema sjevero-zapadu. Brda su prema sre dini najviša, dok prema okolnim selima bivaju sve niža. Najniža su mjesta ona prema Dunavu. Nadmorska visina terena varira između 75 i 194 m. Najviši su vrhovi Crni Vrh (191 m.) i Plutz (194 m.) na sjevero-zapadnom dijelu Deliblatskoga Pijeska. Deliblatski se Pijesak svojim naročitim karakterom i osobinama razli kuje od drugih zemljišta. On ima zasebnu svoju klimu, zasebno svoje zem ljište, zaseban svoj edaphon, zasebnu svoju floru, prouzrokovanu poseb nim naročitim geološkim djelovanjem i abnormalnošću klime. Deliblatski Pijesak zato i predstavlja jedan zaseban geobotanički i klimatski reon. Poradi ovih svojih specijalnih osobina Pijesak zahtijeva i zaseban način gospodarenja. Zbog svoga naročitoga karaktera i osobina zaslužuje da se o njemu zasebno govori i piše. Opisani je dio Pijeska bio u prošlom stoljeću najdivlji, on je bio pokretan, pomičan, zašto je i nazvan Deliblatskim živim pijeskom, pa je zato austro-ugarskoj državi trebalo poduzeti stanovite mjere da se pokretanje i putovanje pijeska spriječi ili da se pijesak smiri. Pijesak je zbilja 1907 g. konačno vezan i umiren i mi danas nemamo više živoga pijeska nego jednostavno pijesak, koji se mora isto tako tretirati kao i svi ostali nepokretni i smireni pijeskovi. U novije doba postoji čitava specijalna nauka o pošumljanju aridnih predjela, naročito pjeskovitih, kao što je Deliblatski Pijesak, pa ćemo i mi ovdje u našemu prikazu nastojati da se okoristimo dosad stečenim iskustvima, .. Pedološke prilike Deliblatskoga Pijeska. Reljef Deliblatskoga Pijeska, ma da nije pravilan, ipak pokazuje izvjestan sistem, pokazuje visoke dijelove, nanose ili dune (kamo ga je, dok bio pokretan, nanosio vjetar) opet niža mjesta, udolice, doline, uvale, žljebove, odakle ga je vjetar odnosio. Po smjeru vjetra trebali bi nanosi da budu okomiti na vjetar, a to je ovdje samo u rjeđim slučajevima, dok u glavnom brda imaju smjer vjetra košave. To dolazi otuda, što je vjetar kod nošenja naišao na stanovite zapreke (drveće ili grmlje) i tu — tjerajući pijesak pred sobom — 27 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 30 <-- 30 --> PDF |
prenosio je preko zapreka toliko i takovog pijeska, koliko je njegovoj snazi odgovaralo. Sa strane je vjetar naprotiv odnosio pijesak i izvijao doline u smjeru vjetra nemajući na putu nikakve zapreke. Prema stvaranju nanosa ili duna može se Pijesak podijeliti na tri dijela i to: Prvi dio ili deflaciono područje — područje jedne skupine niskih mjesta i malih bregova, koje se prostire na istok od pravca, koji spaja Dubovac sa Grebencem. Ti su dijelovi najniži, jer je voda bliže površini, a ponekad izlazi i na samu površinu. Ovdje je ostao teži veći pijesak i pijesak, koji je bio potrebnom vlagom vezan. Dio zemljišta Pijeska, koji se nalazi između pravca Dubovac-Grebenac i Deliblato-Vršac, predstavlja srednji, najviši i najizrazitiji dio Pijeska. Ovaj je dio najdivlji. U njemu je pijesak najkasnije vezan. Ovdje se nalazi najviše mehaničkoga sedimenta, krečnih konkrecija, inkrustacija i pješčanih ploča, pješčanoga kamena i karboniziranoga žilja i drveća. Treći se dio nalazi sjevero-zapadno od drugoga. Brda tu prelaze na niže. Ovamo je donesen najsitniji i najplodniji dio pijeska. Dok su prva dva dosta i pod šumom, to treći dio sačinjava pašnjake, između kojih se tu i tamo nalaze manji dijelovi šume ili gajevi. Najfinije čestice pijeska kao les, koji već predstavlja dobro zemljište, odnio je pijesak povrh Grebenca prema sjeveru i k Alibunaru naprama sjevero-zapadu. To su danas privatna zemljišta. Sasvim je jasno, da je pijesak na dunama nešto sitniji i finiji nego li u izduvanim mjestima, jer je vjetar lakše čestice lakše dizao i nosio, a teže ostavljao. Lakše su čestice dospjele na sjevero-zapadne dijelove nanosa, gdje ih je vjetar mogao donijeti do vrha dune i onda skotrljati na protivnu stranu. Na jugoistočnom se dijelu Pijeska jasno vidi razlika u flori na nanosima i u izduvanim mjestima, dok se ta razlika već na sjeverozapadnome dijelu ne opaža, pa su doline isto tako dobre kao i nanosi brda. Zemljište Deliblatskoga Pijeska u glavnom predstavlja apsolutno šumsko dot. travničko zemljište, jer je trajno sposobno samo zai uzgoj šume i travnika. Ono je u glavnom pijesak, kako mu i ime kaže, sa malom primjesom gline i humusa. Po svome postanku zemljište je Pijeska primarni mehanički talog ili sedimenat, nastao erozijom. Obližnje vode donijele su ga u donji dio Banata i u jedan dio Srbije, jer pijesak zapravo počinje na banatskoj strani od Nove Palanke, a na srbijanskoj strani od Gradišta i Golubca. Pod utjecajem vjetra ovaj sediment je postao eolski nanos. Mnogi autori nazivaju pijesak prosto lesom. Pijesak kao zemljišni tip predstavlja agenetičko zemljište ili mlado genetičko zemljište, stadijum nerazvijenih ili slabo razvijenih procesa, jer se ili nikako ili tek u vrlo maloj količini raspada Cisti pijesak spada među nestrukturna zemljišta. Pijesak je sastavljen u glavnom od alumino-fero-silikata, od kvarca, karbonata, humusa i gline, koji prevlače čestice pijeska poput mulja. Od silikata prvo mjesto, zauzimaju Feldspati, od ovih ortoklas, plagioklas, zatim augit, amfiboli i dr. mehanički odlučeni sa stijena granita, sijenita, porfira, gnajsa, zatim sa diorita, andezita, bazalta, diabaza, melafira i dr. Čisti kvare je rezistentan i slabo se raspada, dok silikati već podleže bolje utjecaju raspadanja. U podacima nigdje ne nalazimo omjer mješavine kvarca i silikata, u prvom redu feldspata. 28 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Boju dobiva pijesak od svojih primjesa. Ona je u svim mogućim varijacijama počam od svjetle do sasvim tamne boje. Lošiji pijesak je svjetao, smeđ, žut, dok je bolji sa više humusa smede-crn. Mokar je pijesak nešto tamnije boje. Veličina je pijeska počam od najmanjih dimenzija do veličine graška ili graha. Veličina prosječnih pješčanih pločastih čestica (jer je on u glavnom pločast, a ne zrnast) iznosi prema Wessely-u na nanosima 0.02 do 0.08 mm2, prosječno 0.046 mm2; na izduvanim mjestima 0.03—0.09 mm2, prosječno 0.59 mm2, što bi (pretpostavljajući da je oblik zrnca više manje okrugao) odgovaralo dimenzijama promjera kod nanosa od 0.16—0.32, prosečno od 0.24 mm, a kod izduvanih mjesta dimenzijama od 0.19—0.34, prosječno od 0.27 mm. Po Stebutovo j podjeli pijesak dimenzija od 0.25—2 mm predstavlja krupniji pijesak, dok pijesak sa dimenzijama od 0.02—0.25 mm predstavlja sitniji pijesak. Budući da su čestice pločastoga oblika, to još one iznad 0.25 mm. u ovom slučaju možemo mirne duše svrstati u sitan pijesak. Glinom S t e b u t naziva čestice sa dimenzijama od 0.001—0.02 mm., a koloidnim dijelom čestice sa dimenzijama manjim od 0.001 mm. Po njemu zemljište sa česticama ispod 0.25 mm. na niže predstavlja sitnu zemlju, a sa česticama iznad 0.25 mm. krupnu zemlju. Pijesak bi prema tome spadao u sitnu zemlju. Sasvijem je razumljivo, da osim navedenih prosječnih pločastih čestica pijeska ima i sasvijem sitnoga pijeska, gline, pa dapače i koloida gline sa manjim dimenzijama od pomenutih, kao što se opet može naći i većih scementiranih zrnaca, brekčija, pločica, inkrustacija ili konkrecija. Veličina čestica po svojim boljim ili lošijim fizikalnim svojstvima zajedno sa prisustvom vode određuje u prvom redu plodnost tla. Specifična je težina pijeska oko 2.5 i zavisi od količine drugih primjesa. Ako u njemu ima više humusa, onda je on lakši. Čvrstoća pijeska ili adhezija je mala; što je čišći kvare ili silikati, to je ona manja, a što ima više primjesa humusa i gline, to je veća; nadalje sto je tlo vlažnije, to je veća i adhezija. Slobodan nevezan pijesak već ne leti, ako ima u sebi barem 4% vode ili 4% gline ili 16% kreča ili 10% humusa. Samo se može pokretati suh pijesak bez ikakovih drugih ili sa premalo drugih primjesa. O veličini pijeska, primjesi humusa i ilovače, o stepenu vlage zavisi i plodnost Deliblatskoga Pijeska. I dok je tlo sa najsitnijim dimenzijama pijeska zbog povoljnijih fizikalnih svojstava prilično plodno, dotle je ono sa krupnijim dimenzijama i rdavijim fizikalnim svojstvima mnogo lošije Proporcija smjese pijeska sa humusom i ilovačom na svakom se koraku mijenja, tako da po A j t a y - u ne možemo naći veće površine od pet katastralnih jutara, koja bi imala jednoličan sastav i jednolična svojstva tla. Po toj raznolikosti u sastavu tla vidi se dakle, sa kolikom se stručnošću i oprezom mora postupati pri popravku ili poboljšanju zemljišta bilo to posredstvom šume, bilo posredstvom travnog pokrova. Ma da je sastav tla vrlo raznoličan, ipak vidimo, da je najlošiji pijesak više oko sredine, dok je zemljište prema krajevima bolje. Bolje je ono bilo zbog toga što su sitniji pijesak i humusne primjese dalje nošene od vjetra (kao sjeverozapadni dio Pijeska, kamo je košava najfinije dijelove odnijela), bilo zbog toga što su krajevi Pijeska niži i time vodi podzemnoj i kapilarnoj bliži i pristupačniji, bilo zbog toga što je voda u diluvijumu — aluvijumu kod 29 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 32 <-- 32 --> PDF |
svoga povlačenja sredinski (najviši) dio najviše isprala odnosno najviše odnijela sitnije kristalne i koloidne dijelove i te onda postepeno postrance taložila. Kemijsku analizu pijeska po Wessely-u pokazuje priložena tabela 1. Tabela 1 B. Karlovac Dubovac Analizom dobiveni spojevi izduv. izduv. nanosi nanosi mjesta mjesta Specifična težina 2.651 2.577 2.139 2.182 Kemijski sastav zemljišta % % 7° % Higroskopska voda 0.34 0.25 0.28 0.25 Gubitak uslijed žarenja org. supstancije i kemijski vezane vode 0.93 0.30 0.31 0.33 U vodi topivo 0.02 0.02 0.02 0.02 Željezni oksid 0.92 0.56 1.22 1.42 „ oksidul 0.16 0.57 0.15 — Rastvoreno u Aluminijev oksid tragovi 1.26 1.26 1.77 solnoj kiselini Vapnenac 5.78 [5.31 9.06 7-55 Magnezij 0.77 0.75 0.48 0.35 i Ugljična kiselina 5.49 5.35 7.73 6.33 Rastvoreno u sumpornoj kiselini 0.73 0.65 0.36 0.67 U solnoj i sum. ] ... nerastvorivi dijelovi 84.86 84.98 79.13 81.31 100 — 100 — 100.100.- Kalcijev karbonat 10.32 9.48 16.17 13.48 Magnezijev „ 1,62 1.58 1.01 0.74 Željezni oksidul 0.26 0.92 0.24 pragovi Sadržaj kalija 1.14 1.45 1.23 1.06 Fosforna kiselina tragovi 0.05 0.08 0.07 Kako se vidi, svi su podaci dosta slabi i nedovoljni, no nažalost poslije Kernera i Wesselya nije nitko kasnije i pobliže ispitivao kemijski sastav pijeska. Kemijskom bi se analizom u cilju pedološkoga ispitivanja ustanovile i promjene u pojedinim zemljištnim slojevima izazvane procesima raspadanja, ispiranja i taloženja kroz stanovito vrijeme, što bi bilo korisno znati i radi orijentacije o načinu, na koji bi zemljište trebalo da se popravlja. Na zemljištu Deliblatskoga Pijeska vrlo se često nalaze scementirane pješčane ploče, krečne konkrecije, inkrustacije vapnenca sa pijeskom u obliku stvaranja kora od najtanjih do 50 cm. debelih, šljunak ili scementirane brekčije. Ovaj se proces događao ili možda se i sada događa kad pi 30 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 33 <-- 33 --> PDF |
jesak dobije više površinske vlage, te odnosi sitnije dijelove na niže i taloži u obliku mehaničkoga taloga zatvarajući pri tome pore i stvarajući neprobojnu ploču. Inače se od kalcijevoga karbonata pri dovoljnoj vlazi stvara kalcijev bikarbonat, koji ispunjava šupljine ili kapilare medu pijeskom. Kako je lako pokretljiv, nastoji on da kapilarama dospije na niže. No naglim nastupom suše, u koliko nema pokrova, sjene ili u koliko se zemljište ne obraduje i sprečava time naglo izdavanje vlage (putem ascedentnih tokova), voda se isparava, ugljični dioksid blizu površine ishlapi i na taj način od bikarbonata ostaje samo karbonat. Po Ajtaj u i Wag ne r u u izduvanim mjestima žive neke vrste mahovine, koje su same po sebi vrlo higroskopične i za vrijeme padanja kiše nakupe više vlage oko same biljke. Voda i ugljična kiselina rastvara karbonat u bikarbonat, a ovaj naglim izdavanjem vlage stvara oko biljke mahovine opet karbonat. Takav skup karbonificiranih dijelova mahovine daje jednu koru, ploču ili brekčije. Kore i konkrecije mogu biti u raznim dubinama. One mogu biti na samoj površini (kao tanke kore kod duna poput pustinjskih kora), a mogu biti i na stanovitoj dubini od površine, mogu međutim biti i vrlo duboke, jer je vjetar na te kore kasnije nanio pijesak. Nekad ćemo naći u jednom profilu i više ovakovih ploča, što znači da je vjetar kasnije na njih nanosio pijesak. Dijelovi kore ili scementirani dijelovi ploča, koji su kasnije bili izloženi utjecaju mehaničkoga drobljenja ili utjecaju atmosfere, dali su brekčije. Kore ili ploče nastale ovakovom cementacijom vapnenca pijeska, gline i humusa sasvijem su nepropusne. Priroda s jedne strane sama nastoji stvaranjem ovakovih-kora da spriječi ascendentni tok vode i soli i isparivanje vode. S druge strane ovakove ploče ili slojevi apsolutno su nepropusni za descendentni tok vode. Na nekojim mjestima mogu te ploče da drže vodu iznad sebe. Žilje korijenja ne može u opće prodrijeti kroz ovakove ploče. S pravom se može reći, da su ovakova površinska mjesta najneplodniji dijelovi Pijeska, jer je žilju onemogućeno da se razvija i u dubini. Biljke, koje i uspijevaju (a tih je malo) na ovakovim mjestima, moraju imati male zahtjeve spram plodnosti zemljišta, moraju biti kserofitne (da podnesu sušu) i moraju se razvijati za proljetnoga vremena, kad ima više vlage. Kako se žilje može da razvija samo u širinu ili u horizontalnom smjeru, to će broj drveća, koji ovdje može da uspijeva, biti malen odnosno daljina veća, da bi moglo dobiti dovoljno hrane. Pri kopanju bunara na sjevero-zapadnom dijelu Deliblatskog Pijeska po Ajtay-evi m podacima, računajući od površine, nađeno je kod pojedinih dubina ovo: kod dubine od 0.60 m: plodna zemlja 0.60— 30.53 „ : fini žuti pijesak, 30.53— 54.10 „ : fini žuti muljeviti pijesak, 54.10— 74.22 „ : fini žuti glineni pijesak sa velikim grudvama, 74.22— 80.— ,, : siva pjeskovita glina, 80. 106.09 ,, : fini žuti pijesak sa velikim grudvama, 106.09—108.25 ,, : smeđa pjeskovita glina, 108.25—113.68 „ : fini žuti glineni pijesak sa vel. grudvama, 31 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 34 <-- 34 --> PDF |
113.68—115.20 m: glina smeđe-masne boje, 115.20—118.14 „ : glina ljubičasto-plave boje, 118.14—121.10 „ : žuti glineni pijesak, 121.10—150.60 „ : žuto-sivi pješčani kamen, 150.60—181.60 „ : isto sa brekčijama, 181.60—184.01 „ : siva glina, 184.01—185.48 „ : sivi fino presovani pješčani kamen, 185.48—200.26 „ : sivi pješčani kamen sa brekčijama. Iz ovoga se vidi, da su sitniji koloidni dijelovi nošeni na niže i u obliku mehaničkoga taloga taloženi. Voda u uzgoju bilja ima presudnu ulogu. Ona je glavni nosilac života, glavni faktor zemljištne dinamike; ona služi kao sredstvo za rastvor soli, ona služi kao transportno i plastično sredstvo kod ishrane biljki i održanja turgora. Vlažan je pijesak čvršći, jer mu je adhezija veća. Gdje ima vode ili vlage, tu se i bilje dobro razvija. Potreba i prisustvo vode nigdje se tako dobro ne uočuje kao baš na Deliblatskom Pijesku. Kad je vlažna godina sa dosta oborina i trava, raste i drveće da ne može biti bolje. Dok još u proljeću ima zimske vlage, drveće i trava lijepo napreduje, sve dok se nastupom suše u ljetu to naj«dared ne prekine, jer nema za uzgoj bilja potrebne vlage. Trava se osuši, a drveće životari. Osjetljivije vrste drveća izgube lišće i osuše se. Količina vode, koju može pijesak upiti da bude zasićen, iznosi prema Kerner u tek 17.5—27.5% težine, već prema finoći zrnaca (čestica). Maksimalni vodeni kapacitet ili zasićenost iznosi po Schiibler u kod krupnoga pijeska 16%, sitnoga pijeska 12%, kod pjeskovite gline 45.7% i kod teže gline 47,7%. Higroskopične vode kao i vode bubrenja čist pijesak i nema, pa zato nema kod njega kod primanja i gubljenja vlage promjene volumena. Ako pijesak ima više primjesa humusa i gline, to će imati i više higroskopične vode. Po Kerner u je pijesak kod Pešte od veličine 0.12—0.25 mm. imao 1.82—0.42% težine. Glina može iz zraka upiti vlage 24, vapnenac 175, a humus 60 puta više nego pijesak. Pijesak upija oborinsku vodu zbog svoga jačega kapilariteta dosta dobro i brzo je otprema na niže. Relativni vodeni kapacitet kod pojedinih vrsta zemljišta iznosi u procentima: kod dubine sloja: kod sitne zemlje: kod sitnog pijeska: kod krup. pijeska: 0—10 cm. 25.5 6.3 3.7 10—25 31.6 6.4 4.1 25—40 35.5 7.1 4. - 40—55 , 55—70 , 70—85 , 85—100 , 39.7 42.4 42.9 43.5 13.— 36.6 41.1 41.5 4.8 4.4 4.6 18.2 Kako pijesak brzo prima vodu, tako je brzo i ispušta. Uvijek bolje i prije ispušta je onaj pijesak, koji ima veće kapilare i kome je relativni vodeni kapacitet površinskoga sloja malen. Sporije ispušta vlagu onaj pijesak, koji sadrži više gline i humusa. Od 100 dijelova vode po S c h ü b 1 e- r u u roku od 4 sata kod temperature od 19° C ispusti čisti krupniji pije 32 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 35 <-- 35 --> PDF |
sak 88.4, glina 31.9, sitni krečnjak ili vapnenac 28, humus 20.5. Izgubiće 90 dijelova vode čisti krupniji pijesak za vrijeme od 4.07 sati, glina za 11.28 sati, sitni krečnjak za 12.83 i humus za 17.55 sati. Po Kerner u gubi čisti pijesak u roku od 24 sata i kod temperature od 12.5° C već prema veličini svojih zrnaca ove procentualne količine vode: kod veličine od 0.12 mm 76.1%, kod veličine od 0.17 mm. 85.4%, kod veličine od 0.25 mm. 96.4%. Gubljenje je vlage i dovođenje vode iz donjih slojeva u gornje po M e i s t e r u brže nego odvođenje vode u dubinu. Izdavanje ili isparivanje vlage pospješuje veća temperatura i vjetrovi, a ovdje u prvom redu košava, te površinski pokrov. Košava oduzima zemlji vlagu i onda, kad je temperatura niska, dakle i zimi. Zemljište pod šumom gubi manje vlage nego otvoreno zemljište; rastresito i obrađeno zemljište manje od neobrađenoga. Vlažnost zemljinih slojeva mijenja se prema godišnjim dobama. Po Izmailjskom e vlažnost je zemljinih slojeva na ispitivanom zemljištu u 2 m. dubine bila od decembra do februara 16.5%, od marta do maja 16%, od juna do augusta 14.5% i od septembra do novembra 14.4%. Najveća je oscilacija, razumije se, u površinskom sloju. Tako po podacima Izmailjskog a godišnja je oscilacija vlage bila na dubini od 0—4 cm. 19%´, na dubini od 12—16 cm. 6.3%, na dubini od 32—38 cm 3.5%, te na dubini od 44—48 cm. 3.2%. Oborinsku vodu pijesak (kao nestrukturno ili slabo strukturno zemljište sa većim kapilarama i većim sadržajem vapnenca) brzo upija i otpravlja na niže u obliku ocjedljive vode sve do jednoga sloja, koji vodu zadržava. Tu se ona javlja kao donja ili gornja podzemna voda. Taj je sloj kod donje podzemne vode obično sloj gline ili scementirana pješčana ploča, no može biti isto tako i sloj samoga pijeska, koji je pod velikim pritiskom sabijen. Kod gornje je podzemne vode taj sloj obično scementirana pješčana ploča. Kopanjem bunara na pijesku moglo se ustanoviti, da se voda na južnim (nižim i Dunavu bližim) dijelovima nalazi na 2—7 m. dubine, pa se i javlja na par mjesta u obliku izvora (Otuda i naziv Vrela); na ostalim pak (sjevernijim i višim) mjestima u dolinama nalazi se ona do 50 m. dubine, dok na brdima po svoj prilici još i više. Voda u motornim bunarima dolazi do visine od 47.70 m. ispod površine. Iz ovoga se vidi, da nivo kapilarne podzemne vode nije horizontalan, nego da se akomodira donekle površini terena. Vidi se i to, da taj nivo nije jednak sa razinom vode Dunava, nego je od ovoga viši. Iz pomenutih se fakata može odmah razumjeti, sa kakovim se preprekama mora drveće boriti, da dospije sa žiljem do potrebne minimalne vlage, i kakovo drveće možemo na pojedinim mjestima uzgajati. Absorpcija pijeska spram hranivih sastojaka u tekućem stanju vrlo je slaba. Po Grouve-u u 1000 grama zemlje može da apsorbuje pijesak 22.5—24.4 dijela kalija, 18.6—21.5 dijela amonijaka i 6.4—21.5 dijelova fosforne kiseline. Dobra zemlja može da absorbuje 66—137 dijelova kalija, 35—134 dijela amonijaka i 32—135 dijela fosforne kiseline; dakle opet dijelovi sa finijim česticama, sa više gline i humusa mogu da apsorbuju više. Absorpcija plinova iz zraka isto je kod pijeska slabija nego kod boljega zemljišta. Nitrogen ili azot mogu pojedine biljke da uzimaju pomoću bakterija Äzotobacter chroococcum i Clostridium Pasterianum ili još u većoj količini pomoću bakterija, koje žive na kvržicama žilja leptirnjača 33 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 36 <-- 36 --> PDF |
34 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 37 <-- 37 --> PDF |
35 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 38 <-- 38 --> PDF |
(Rhyzobium) zvani Bacterium radicicola. Potreban oksigenij za oksidaciju uzimaju mineralne tvari iz zraka. Vrlo se velika količina može naći ugljičnoga dioksida u zemlji, koga ima u mnogo većoj količini nego u zraku (do svijesto puta više). On se dobiva i rastvaranjem i razlaganjem organskih materija, a troši se za stvaranje karbonata. Pod utjecajem pristupa pojedinih plinova događaju se i stanovite reakcije u pojedinim slojevima u zemlji. Osobito se ističu absorbcijom prema plinovima hidroksili gvozda, humati i karbonati. Sa vlagom više zasićena zemlja može i više plinova da upije. Toplinsko stanje zemaljske površine kao sunčana energija pokazuje svoj utjecaj kod zemljišnih procesa, jer su svi kemijski, biološki i fiziološki procesi jedino mogući uz stanovito prisustvo toplinske energije. Zagrijavanje zemaljske površine zavisi od upijanja i odbijanja sunčanih zraka, dok zagrijavanje pojedinih zemljinih slojeva zavisi od sposobnosti dovođenja i zadržavanja dovedene topline, bilo to od sunčanih zraka ili od prodiranja toploga zraka ili tople kiše ili od toplotnoga kapaciteta. Upijanje sunčanih zraka zavisi opet od ekspozicije, nagiba i vrste zemljišta, njegove vlage i prisustva zraka. Tako kvare na pr. sprovodi toplinu 10 do 20 puta brže nego voda, voda opet 20 puta brže nego zrak, što znači, da pijesak sa većim prisustvom kvarca vrlo lako sprovodi toplinu, naprotiv veće prisustvo zraka u kapilarama kao rdavoga vodica topline ili izolatora sprečava sprovodenje topline. Ako sepoStebut u toplotni kapacitet vode uzme za 1, onda je toplotni kapacitet humusa 0.44, zraka 0.24, azota 0.25, kisika 0.22, karbondioksida 0.20, pijeska 0.17—0.22, kaolina 0.22, vapnenca 0.22, kvarca 0.13. Brzina zagrijavanja, kojom se toplina širi u dublje slojeve zavisi od intenziteta zagrijavanja i s time u vezi od geografske širine, od klime dotične oblasti i od sposobnosti pojedinih slojeva za provođenje topline. Po Schübler u kod temperature zraka od 30° C mokar se pijesak zagrije na 46.5° C, suh na 56° C. Humus se još nešto jače zagrije. Po K e r n ë r u kod dubine od 16 cm temperatura je bila samo 50° C, kod dubine od 96 cm. 31° C, kod 125 cm dubine 25° C, dok kod 5.5 m. dubine već i nema godišnje razlike u temperaturi. Dr. R e t h 1 y mjerio je temperaturu pješčanog zemljišta na Kajtasovu i na Flamundi i dobio slijedeće podatke: U junu je na Kajtasovu srednja temperatura zraka bila 19.6° C (max. 31.9°, min. 9.6°). Temperature u stanovitoj dubini zemljišta na otvorenom zemljištu bile su ove: kod 5 cm dubine 22.6° (max. 35.3°, min 13°.—), kod 15 cm. dub. 22.3" (max. 30.2°, min. 13.8°), kod 30 cm. dub. 21.4° (max. 25.5°, min. 15.8°), kod 60 cm. dub. 20.2° (max. 21.6°, min. 17.6°), kod 120 cm. dub. 16.8° (max. 17.6°, min. 14.6°). Što dublje, to je oscilacija temperature između maximuma i minimuma sve manja. Na zemljištu pod šumom bile su temperature kod 5 cm. dub. 18.1° (max. 20.7°, min. 11.7"), kod 15 cm. dub. 17.9° (max. 22.1°, min. 13.°—), kod 30 cm. dub. 17.8° (max. 20.5", min. 14.6"), kod 60 cm. dub. 16.4" (max. 17.6°, min. 15.1°), kod 120 cm. dub. 14.4°, (max. 14.9°, min. 14.2°). Radi boljega pregleda donosimo tabelarni iskaz temperatura na otvorenome i u šumi za Kajtasovo i Flamundu prema podacima Dr. R e t h 1 y a (vidi tabelu 2). Dnevni se temperaturni maximum i minimum, te zakašnjenje vidi iz tabele 3 (od S t e b u t a). Godišnji maximum zakasni na dubini od 80 cm. za 25 dana, na dubini od 160 cm. 25 dana i na dubini od 320 cm. 36 dana 36 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Tabela 3 Vrijeme u satima, kad je nastupio maksimum ili minimum i zakašnjenje Na dubini na površini od 15 cm od 30 cm od 60 cm Maksimum 14 16 22 6 Minimum 4 6 18 18 Zakašnjenje 2 2 8-6 16-14 Godišnji minimum zakasni na dubini od 80 cm. 32 dana, na dubini od 160 cm. 46 dana i na dubini od 320 cm. 41 dan. Sposobnost zagrijavanja zemljišta, ovdje pijeska, do svoga optimuma pospješuje uzgoj stanovitih biljki, preko toga optimuma sprečava ga. Koliku ulogu igra humus kod svakoga zemljišta, a napose kod Deliblatskog Pijeska već je djelomično i govoreno. Kod predlaganja mjera za poboljšanje i popravljanje zemljišta prva je i glavna težnja za stvaranjem humusa i listinca. Humus — kao produkt rastvaranja organskih materija uz pomoć kisika ili bez njega uz pomoć bakterija, gljiva i drugih humifikatora — može najlakše da se rastvori i da dade biljkama potrebne hranive sastojke. On ujedno potpomaže rastvaranje drugih minerala. Humus popravlja fizikalna i kemijska svojstva zemljišta, on ga boije veže, on reguliše velike opreke topline i svjetla i čuva zemlju od suvišnoga isparivanja, bilo to sušom ili vjetrom. Na Deliblatskom Pijesku nalazimo vrlo lijepe primjere rada biljki i malih životinjica u stvaranju i sakupljanju humusa. Dijelovi pokriveni i bolje zatvoreni drvećem daju vrlo lijepe i dosta debele naslage listinca i prostirke, što se ne opaža samo kod bora i lipe, nego i kod bagrema, topole i grmlja. Vrlo se dobro vidi, koliko je raslinstvo na ovakovim mjestima bolje i naprednije od okolišnjega. Taj humus nije niti suv niti kiseo, nego blag, jer je kod takovih prilika (potrebne zasjene, topline i vlage) rad aerobnih i anaerobnih bakterija i gljiva paralelan i uravnotežen, pa se pod utjecajem prvih uz prisustvo oksigena vrši oksidacija, a pod utjecajem drugih uz nedovoljno prisustvo oksigena redukcija. Nešto bolji dijelovi pokriveni travom daju u zoni Deliblatskog Pijeska tako zvani travni blagi humus koji se nagomilava u gornjim slojevima zemlje u glavnom od izumrlog žilja trava i koji je sličan crnicama ili černozemu, koji se stvara pod istim ili vrlo sličnim uslovima, pošto taj dio pijeska spada u područje semiaridne istočne klime poput ruskih stepa. Pijesak sam, kvare i silikati po svojim osobinama čini mehaničku osnovu zemljišta, on međutim sam vrlo slabo uzima učešća u kemijskim promjenama, nego većinom služi kao rezerva. Pijesak je sipak, rastresit i lako obradiv, te za vodu, zrak i žilje probojan. Pijesak kao skelet i inertni sastav zemljišta ublažava prekomjernu energiju aktivne gline (sljepljivanje i vezivost). Pijesak reguliše i ublažuje procese, te im daje mirniji tok, 37 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 40 <-- 40 --> PDF |
38 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 41 <-- 41 --> PDF |
39 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Kad neko zemljište ne sadrži više pjeskovitih čestica od 70—80%, onda je ono normalno i za uzrast biljke povoljno. Iz svega ovoga vidimo, da Deliblatski Pijesak nije toliko loš tip zemljišta izuzev pojedine krajnosti, gdje ima previše samoga pijeska, a drugih primjesa premalo ili gdje su mu fizikalna svojstva (radi krupnoće iii stvaranja neprobojne scementirane kore) vrlo loša. Klimatske prilike Deliblatskoga Pijeska. Deliblatski Pijesak ima zasebnu klimu. On spada u područje semiaridne zonalne istočne klime i predstavlja stepski odnosno stepsko-šumski reon, jer baš leži na prelazu između stepa i šuma. Opšta je karakteristika istočne klime, da je vrlo oprečna (ekstremna), neravnomjerna sa malo godišnjih oborina; ljeti vrlo velika vrućina i isparivanje, zima vrlo oštra i opora. Najpotpunije podatke za pojedine klimatske faktore sakupio je Dr. R e t h 1 y. Donosimo podatke iz 1913 god. (vidi tabelu 4), koji se donekle razlikuju od prosječnih (naročito kod temperature i oborina u ljetu). Ako oni i ne daju sasvijem prosječnu vrijednost od više godina, to nam daju opšti pogled i karakteristike klime Deliblatskog Pijeska. Mjerenja su vršena na Flamundi i Kajtasovu.*) Flamunda leži baš u sredini Deliblatskoga Pijeska, dok se Kajtasovo nalazi na jugo-istoku Pijeska. Radi boljega razumijevanja donosimo tabele mjerenja obadviju meteoroloških stanica, mjereno na otvorenom prostoru i u šumi. Kod prvoga pogleda pada u oči razlika u vrijednostima između dviju stanica, ma da su one vrlo blizu jedna druge. Udaljenost ne iznosi više od 16 km. Razlika je u visini tek 60 m. Nadmorska je visina Flamunde 160, Kajtasova 100 m. Podataka za pritisak zraka nema, no sudeći po ostalim podacima u Alföldu on je najveći u sredini zime (u decembru i januaru), a najmanji nastupom prvih proljetnih dana (u februaru, martu, aprilu,) pa se baš zbog tih razloga i javlja najčešće košava početkom proljeća. Temperatura je na Deliblatskom Pijesku vrlo različita i pokazuje velike opreke ili ekstreme već prema tome, kakove su uopće godišnje dobe. U ljeti su visoke temperature i velike suše bez oborina, u zimi velika studen i vrlo niske temperature. Temperatura je svakako veća na južnoj nego na sjevernoj ekspoziciji, veća na nižem mjestu nego na višemu, dok je minimum veći na višemu mjestu. Temperatura se jako mijenja prema vrsti zemljišta, prema pokrovu zemlje i izdavanju topline. Tako na čistom pijesku ona je najveća, na otvorenom prostoru mnogo veća nego na zatvorenom. Najveća temperatura prema W e s s e 1 y - u zna biti u ljetu do 42° C, najniža po zimi do — 25° C. Amplituda ili razlika između maximuma i minimuma kreće se između 21° C i 67° C. Srednja se godišnja temperatura kreće između 9.5° i 11.5° C. Srednja godišnja temperatura na otvorenome prostoru iznosila je u Flamundi 10.1" C, u šumi 9.6° C, srednja godišnja temperatura u Kajtasovu na otvorenom prostoru iznosila je 11° C, u šurni 10.8° C. Pokazuje se samo neznatna razlika između srednje godišnje vrijednosti na otvorenom prostoru i u šumi. Isto tako pokazuju neznatne *) Podatke naše Meteorološke Opservatorije u Beogradu za meteorološku stanicu u Kajtasovu nijesam mogao upotrijebiti, jer su kod svake godine manjkali podaci za 1, 2 ili 3 mjeseca, a uz to nijesu bili ni sređeni. 40 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 43 <-- 43 --> PDF |
razlike prosječne godišnje vrijednosti mjerenja u 7, 14 i u 19 sati. Pojedine vrijednosti u pojedinim mjesecima znaju već pokazivati veće razlike. Godišnji maximum na otvorenom prostoru veći je od onoga u šumi i obratno godišnji minimum veći u šumi od onoga na otvorenom prostoru. Vrlo nam interesantne podatke pokazuju mjerenja insolacije i radijacije na otvorenome prostoru i u šumi na obje stanice (vidi tabelu 5). Insolacija I rađiacifa Tabela 5. 1913 god. Insolacija 1R a d i a c i j Na čistini a u šumi Insolacija naR a d i a c i j a čistini | u šumi sred. max. sred. min. sred. min. sred. max. sred. min. 1sred. j min. F 1 a m u n d i K a j ta s ov o Januar 17-0 34-4 -5-8 -13-0 -6-7 -15-8 16-0 34-3 -4-8 -12-0 -3-9 -11-1 Februar 23-1 36-0 -6-8 -15-8 -8-4 -18-2 20-9 35-8 -5-9 -14-3 -6-4 -13-0 Mart 37-9 49-0 -2-6 -18-4 -4-2 -20-2 36-7 50-1 -1-3 -17-6 -1-6 -17-6 April 41-5 50-0 3-2 -5-5 2-0 -7-5 39-8 490 44 -4-8 4-9 -4-5 Maj 44-0 53-6 5-5 -1-6 4-4 -2-5 43-4 53-5 71 1-3 7:9 2-5 Juni 48-9 58-5 10-2 -1-4 9-8 -1-6 48-3 55-0 .-. 1-2 12-3 .-. Juli 49-3 55-1 10-7 4-4 11-4 7-6 48´1 530 12-0 6´3 12-6 8-4 August 48-8 53-2 10-7 4-5 10-7 3-2 47-0 53-2 12-2 6-6 13-2 7-9 Septembar 44-9 542 8-5 0-2 8-6 o-i 44-7 53-6 10-5 2-8 11-7 5-1 Oktobar 410 50-2 2-2 -6-2 1-9 -5-6 40-0 50-0 37 -.-. 5-3 -0-9 Novembar 29-1 398 -1-3 -9-8 -.-. -12-5 28-4 39-0 o-o -8-6 o-o -8-6 Decembar 16-6 32-9 -4-3 -16-0 -5-5 -18-0 16-5 ..-. -3-8 -13-3 -4-1 -136 Godišnje 36-8 58-5 2-5 -18-4 1-7 -20-2 35-8 55-0 3-8 -17-6 4-3 -17-6 Prema tima mjerenjima iznosila je srednja godišnja insolacija na Flamundi 36.8° C, u Kajtasovu 35.8° C, maximalna na Flamundi 58.5° C, u Kajtasovu 55° C. Maximalna insolacija na čistome pijesku u Alföldu može dostići i 72° C. Najinteresantniji su podaci radiacije, koji nam pokazuju, da se radiacioni minimumi znaju pokazivati i u samom ljetu. Tako je 17. VI. 1913 g. bio na Flamundi mraz pri površini zemlje. To se isto dogodilo 6. VI. 1933 g. Dok radiacioni minimum pokazuje —1.4° C, dotle se na redovitom termometru moglo čitati isti dan i jutro 12.9° C. Srednja godišnja vrijednost radiacije iznosi na Flamundi na čistini 2.5° C, u šumi 1.7° C. srednja godišnja vrijednost radiacije iznosi u Kajtasovu na čistini 3.8° C, u šumi 4.3° C. U prvom slučaju više na čistini, u drugom slučaju više u šumi. Razlog je taj, što je šuma u Kajtasovu zatvorenija. Radiacioni minimum je na Flamundi veći u šumi nego li na čistini, dok je u Kajtasovu jednak, 41 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Iz prednjih se primjera vidi, da su opreke u temperaturi u šumi manje, temperatura jednoličnija. Zagrijavanje i izdavanje topline brže je na otvorenome nego li u šumi. Što je šuma jače zatvorena, to je ona ljeti hladnija, a zimi toplija. Kod rijedke šume to već nije isti slučaj, jer pošto se teže zagrijava, a radiaciju pospješuje veća površina, znadu zimski radiacioni minimumi na takvome mjestu biti veći nego li na otvorenome. Suma temperatura za vrijeme vegetacione periode (početak 16—30. IV, a svršetak 1—15. X) iznosila je na Flamundi 2971° C, u Kajtasova 3145° C. Vegetaciona je perioda trajala na Flamundi 170 dana, u Kajtasovu 173 dana. Prosječna je temperatura bila u prvom slučaju 17.5° C, u drugom slučaju 18° C. Isparlvanje Tabela 6. Na čistini U šumi (rijetka) Na čistini U šumi (gusta) 1913 god. noću danju svega noću danju svega noću danju svega noću danju svega F 1 am und a . ajtaso v o Januar 3-6 6-8 10-4 4-7 5-3 10--3-8 9-2 13-0 .-. 5-9 9-2 Februar 34 10-3 [13-7 3´9 10-5 14-4 3-9 12-8 16-7 3-4 8--11-4 Mart 8-9 41-3 50-2 9--´45-2 54-2 15-9 46-7 62-6 10-1 31--41-1 April 22´-65-3 87-3 18-5 68-3 86-8 14-3 56-7 71--14-8 42-9 57-7 Maj 6-3 49-9 56-2 5-8 44-8 50-6 26-6 73-1 99-7 6-9 23-7 30-6 Juni ,» 50-6 60-4 7-1 29--36-1 12-4 58--70-4 6-4 24--30-4 Juli 5-7 41-9 47-6 4-3 22-1 26-4 4-5 29-2 33-7 3-5 13-7 17-2 August 4-1 34-2 38-3 4-4 37-1 41-5 5--35-9 40-9 2-3 11-4 13-7 Septembar 5-7 36-4 42-1 3-9 40-2 44-1 7--34-7 41-7 3-8 11-8 15-6 Oktobar 7--38-3 45-3 7--49-3 56-3 4-8 34--38-8 4-6 17-9 22-5 Novembar 5-5 15-2 20-7 4-4 9-3 13-7 5--16´-21--4-2 10-2 14-4 Decembar 3-6 10-4 14--2-1 6-9 9--2-1 9-5 11-6 2-1 5.9 8-- Godišnje 85-6 400-6 486-2 75-1 368´-443-1 105-3 415-8 521.1 65-4 206-4 271-8 Ljetna perioda traje dosta dugo (vidi tabelu 7). Prvi se ljetni dani rano javljaju. Isto tako znadu kasno prestati zadnji ljetni dani. Zapravo Ljetna perioda Tabela 7 Prvi Zadnji GodiLjetna Vege 1913 god. III IV V VI VII VIII IX X taciona šnje ljetni dan perioda perioda Flamunda 1 5 8 15 13 16 12 7 77 24 III 29 X 220 170 Kajtasovo 2 4 8 16 13 16 12 7 78 23 III 29 X 221 173 42 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 45 <-- 45 --> PDF |
pravih ljetnih dana nema toliko, jer u proljeću i u jeseni ima dosta hladnih dana. Mrazovi su, kako je već kod radijacije spomenuto, dosta česti (tabela 8). Oni se ne samo javljaju u zimi, nego ih nekad zna biti i u samome Perioda mraza Tabela 8 Zadnji ! Prvi Perioda Godi 1913 god. I II III IV V X XI XII bez VI 1. šnje dan mraza mraza Flamunda 29 27 17 7 0 1 0 8 17 26 132 17 VI 12X 85 Kajtasovo 29 27 14 8 0 0 0 6 15 27 126 23 IV 12 X 171 maju i junu i već u septembru i oktobru. Kasni i rani mrazovi javljaju se uslijed inverzije temperature u udolicama viših dijelova Pijeska, gdje je noćno hlađenje zraka veliko, gdje zrak miruje i nema zračnih strujanja, pa se zato tamo redovito i nalaze mrazišta. U 1913 god. zadnji je mraz bio na Flamundi 17. VI. i prvi 12. X. Svega je bilo dana sa mrazom na Flamundi 132, u Kajtasovu 126. Znamo, da od temperature zavisi asimilacija, transpiracija, hranjenje i prirašćivanje. Nije valjda potrebno posebno naglašivati, od kolike su presudne važnosti za uzgoj drveća i trava na DeHblatskom Pijesku ekstremi u temperaturama, što se faktično i opaža na svakome koraku. Suviše visoka temperatura vrlo štetno utječe na rastvaranje humusa i na jako intenzivno izdavanje vlage iz tla. Suviše niske temperature, osobito za vrijeme vegetacije, kad su biljke nježne, unište mnoge biljčice, sadnice i trave ili uopće niže kulture. Poradi visoke temperature ljeti i niske temperature zimi na DeHblatskom Pijesku može da uspijeva u prvom redu ono drveće (i trave), koje podnosi visoku temperaturu, a spram mrazova je manje osjetljivo; dakle drveće (i trave), koje se može prilikama akomodirati. Takove su biljke kserofitno i pseudokserofitno drveće (i trave), koje se za svoj razvitak zadovoljava sa minimumom vlage ili ima dobro razvijeno žilje i krošnju sa dosta lišća. Intenzitet je svjetla na DeHblatskom Pijesku prilično velik. G. 1913, ma da je bila kišna godina, godišnje je sjalo sunce na Flamundi 1919.4 sa ti, u Kajtasovu 1930 sati ili prosječno dnevno 6.3 i 6.5 sati. Bez sunca je bilo u prvom slučaju 59 i u drugom slučaju 68 dana. Razumije se da je intenzivnost svjetla osobito bila i jaka i duga u ljetnim mjesecima. Tako je maximum trajanja sunčanoga svjetla iznosio u junu 13.5 i 14 sati. Svjetlo pospješuje asimilaciju, transpiraciju, hranjenje i prirašćivanje. Naprotiv jako svjetlo kod tople klime smanjuje količinu humusa u tlu i raširuje stomata u lišću i na taj način sjli na jače izdavanje vlage. Oborine ili vodeni taloži Deliblatskog Pijeska kreću se oko 700 m/m godišnje, dakle nešto više nego vodeni taloži ostaloga Alfölda, koji se kreću između 500—600 m/m. Po tome se vidi, da Deliblatski Pijesak pred stavlja jedan prelazni reon od alföldskoga stepsko-šumskoga reona k šum skome. Po Dr. R a p a i c h -u iznose oborine na DeHblatskom Pijesku prosječno 633 m/m. Po mjerenjima iz 1924/25 god. iznose vodeni taloži cea 690 m/m. Po podacima Đ u r i ć a (Vršac), u neposrednoj blizini Deli blatskoga Pijeska, bilo je u 1923. god. 707 m/m vodenih taloga. Prema 43 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 46 <-- 46 --> PDF |
podacima Dr. Rethly-a 1912 god. iznosili su vodeni taloži, jer je go dina bila kišna, čak 828 m/m na meteorološkoj stanici Flamunda i 805 m/m na meteor, stanici Kajtasovo. G. 1913 bili su godišnji taloži na Fla mundi 705 m/m, u Kajtasovu 689 m/m. God. 1914 iznosili su na Flamundi 747 m/m, u Kajtasovu 714 m/m. Godine 1915 taloži su na Flamundi 862 m/m, u Kajtasovu 841 m/m (jako kišna godina). Godišnji vodeni taloži u šumi su uvijek nešto manji, zato jer granje i lišće sprečava potpuno sabira nje svih vodenih taloga. I ako nam na oko izgleda godišnje dovoljno taloga za uzgoj šume, to ipak vidimo, da je vlaga, koju pijesak dobiva i ima, slaba iz razloga što je podjela vlage vrlo neravnomjerna i što je izdavanje vlage vrlo ve liko zbog visoke temperature, zbog samoga pjeskovitoga tla, zbog tra vnoga pokrova i zbog male zasićenosti zraka sa vodenim parama i prisi ljavanja bilja na veću transpiraciju baš u ono vrijeme kad još vegetacija traje. Ako gledamo podjelu taloga po pojedinim mjesecima, to vidimo, da su oni po svima podacima dosta neravnomjerni, u proljeće i ljeti nešto veći, u jesen nešto manji, a u toku zime najmanji. Stanje vodenih taloga izgleda ovako: Po Dr. R e t h 1 y -u u Kajtasovu 1912 godine 805 m/m, u 1913 g. 689 m/m. U Banatskom Karlovcu 1924 god. 646 m/m. Po Rapaich u iznose go dišnje oborine prosječno 633 m/m. Podjela oborina po mjesecima izgleda ovako: mjesec I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. Kai,m2°g.6 661 11 3 336 66 5 556 66 6 664 44 112 52 80 70 86 52 96 40 ..1,19°™„.3 334 44 1 113 33 1 114 44 8 883 33 72 81 126 96 64 17 49 40 B´mT 3 330 00 5 559 99 2 224 44 9 994 44 63 97 74 31 73 62 24 15 P0 .... 3 333 33 3 331 11 4 447 77 5 552 22 68 80 79 62 48 67 51 42 Dok su vodeni taloži u proljeće i jesen dosta redoviti, dotle se oni u ljetu javljaju u obliku naglih pljuskova, gdje zemljište ne može da primi vodu onako, kako bi je primilo, da kiša polako pada i da je zrak ohlađen i time postignuta kondenzacija vodenih para u zraku i spriječeno jako isparivanje. Relativna vlaga u procentima mjerena je u 7, 14 i u 21 sat. Prosječno godišnja relativna vlaga u 1913 godini iznosila je u Kajtasovu 79%. Po mjesecima je najveća bila u decembru, gdje je iznosila na Flamundi 91%, u Kajtasovu 89%, a najmanja je u vremenu između aprila i septembra, gdje je iznosila 74% i 72%. Vrijednosti su nešto veće od prosječnih vrijed nosti od više godina iz razloga što je godina bila u ljetu kišna, jer relativna vlaga inače u Vojvodini iznosi u mjesecu januaru 85—90%, u aprilu 64 do 69%. a u julu i augustu tek 61—65%. Dok je relativna vlaga mjerena u 7 sati u jutro i u 21 sat na večer skoro ista, dotle se ona mjerena po podne u 14 sati jako razlikuje od prvih i mnogo je manja, jer je tada zrak najtopliji. Ljeti je vlaga u šumi oko podne mnogo veća nego na otvorenome. U jutro je razlika mala. Ova se razlika zapaža i kod manje zatvorenih šuma. Srednji je pritisak vodene pare iznosio 1913 god. godišnje u Kajta sovu 8.3 m/m. Najveći je bio u augustu, kad je iznosio 13.5 m/m, a naj manji u mjesecu januaru, kad je iznosio samo 3.7 m/m. Ako promatramo podatke isparivanja ili izdavanja vlage na otvore nome (Tabela 6),gdje je biljni pokrov, i u šumi, to vidimo veliku razliku, 44 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 47 <-- 47 --> PDF |
jer je isparivanje u šumi već prema obrastu mnogo manje od onoga na otvorenome sa travnim pokrovom — nekada i dva i tri puta manje. Isto je tako isparivanje kod pokretnoga i živoga pijeska manje nego kod nepokretnoga pijeska. Velika se razlika vidi između noćnoga isparivanja kod male temperature i danjega isparivanja kod visoke temperature. Isparivanje je uopće 1913 god. bilo vrlo slabo zbog hladnijega i vlažnijega vremena, naročito u ljetu, te iznosi tek oko 60—70% od redovitoga prosječnoga isparivanja kod normalne temperature i oborina. Isparivanje je iznosilo 1913 godine u Kajtasovu na otvorenome prostoru 521.1 m/m, a u šumi 271.8 m/m (gušća šuma), na Flamundi 486.2 m/m i 443.1 m/m (šuma rijetka). Velik utjecaj na isparivanje — osim temperature, količine oborina, vrste tla, pokrova i zasićenosti para — vrši vjetar, što ne smijemo nikako smetnuti s uma. Vlaga u zraku omogućuje život bilja, pravilnije procese i izjednačuje jače ekstreme temperature. Vlaga u žilju stoji u istom omjeru sa zasićenosti zraka sa vodenim parama. Važnost vode i vlage, koju Deliblatski Pijesak jedino u obliku oborina i veće zasićenosti zraka sa vo denim parama može da dobije, svakome će biti jasna. Ako pogledamo podjelu vjetrova (tabela 4), to vidimo da na Deii blatskom Pijesku najviše piri SE jugoistočnjak ili košava. Za njom dolazi NW ili sjeverozapadnjak, a za ovim SW jugozapadnjak. Ova oba vjetra obično donose kišu. Dalje redom dolaze S južnjak, W zapadnjak, N sje vernjak, NE sjeveroistočnjak, dok je E istočnjak vrlo rijedak. Potpuna je tišina vrlo rijedka, pa zato vrlo malo vremena i iznosi. Od osobito je velike važnosti košava, koja je igrala najveću ulogu kod stvaranja današnjega oblika i stanja Deliblatskog Pijeska. Ona je najviše utjecala na njegove pedološke i klimatske osobine i na njegovu floru. Ona će i u buduće igrati vrlo vidnu ulogu kod uzgoja drveća i trava, koje bi se imale da uzgajaju na Deliblatskom Pijesku. Košava se po Đ u r i ć u javlja i nastaje onda kad nad ruskim i rumunjskim nizinama vlada visok pritisak, a nad Sredozemnim morem nizak pritisak. Zračne ili vazdušne mase usljed opreka Transilvanskih Alpa i Balkanskih Planina najvećim se dijelom prebacuju dunavskim koritom u okolini Tekije. Prebacivanje je vazdušnih masa slapovito. Po Dr. C z i r b u s u košava je olujan vjetar »fen«, koji nastaje iz ukupnoga utjecaja lokalnih maximuma Male Azije, Južne Rusije, i Balkanskoga Poluostrva i anomalije temperature Banata (do 7° C toplija nego mjesta sa istom geogr. širinom). Da košava ima karakteristiku fena vidi se po tome, što se zaštita šume ili grmlja osjeća tek najviše na trostruku visinu toga drveća ili grmlja. Košava duva dolinom Dunava, a najjača je od Tekije do Beograda. Međutim zna biti još uvijek jaka i u čitavoj Bačkoj, Srijemu i Mačvi. Košava najviše zna duvati nastupom proljeća u martu-aprilu ,a vrlo cesto i u jesen i zimi, nekad i po nekoliko nedjelja. Ona je suh vjetar i ne donosi kiše. Jačina vjetra iznosi više puta 5—7, što odgovara brzini 8—44 m na sekundu. Jačina vjetra iznosi ponekad 18—25 m na sek, a po jedini udari i 30 m na sek. Vjetar sa takovom brzinom pravi ogromne štete isušivanjem tla, odnošenjem pijeska sa žilja, kidanjem i povređivanjem pupova, lišća i ljetorasta, a nekad i lomljenjem grana i stabala, zatrpavanjem pojedinih vrsta kultura i prometnih sredstava, osiromašivanjem humusa, pospješivanjem isparivanja i smanjivanjem zasićenosti zraka vodenim parama. Taj svoj štetan utjecaj vrši košava ne samo za vri45 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 48 <-- 48 --> PDF |
jeme vegetacije nego i zimi. Koliko je utjecaja košava vršila kod stvaranja današnjega reljefa zemljišta na Deliblatskom Pijesku, vidimo po tome, što vjetar sa brzinom 4.5—6.7 m na sek. diže već zrna pijeska od 0.25 mm, sa jačinom 6.7—8.4 m/sek. zrna od 0.50 mm, sa jačinom 9.8—11.4 m na sek. zrna od 1 mm, sa jačinom od 11.4—13 m. sek. zrna pijeska od 1.50 mm. O utjecaju košave na stvaranje nanosa i uvala u smjeru jugoistok-sjeverozapad već je govoreno. Utjecaj se ostalih vjetrova na stvaranju današnjega stanja Deliblatskoga Pijeska zato nigde ne osjeća, što kraće vrijeme duvaju i što su slabi. (Nastavit će se — A suivre). SAOPĆENJA POPULARIZACIJA ŠUMARSTVA. Značaj šumarstva i stanje, u kome se ono danas nalazi, ukazali su već dosta jasno potrebu popularisanja ove važne privredne grane u najširim slojevima naroda. U tome pravcu učinjeni su dosada već mnogi pokušaji, pa je mnogo i raspravljano o načinima, na kojima bi se ovo popularisanje izvodilo sa što većim uspehom. Poznavanje narodnog mentaliteta i poznavanje onoga nivoa u razmatranjima, sa kojime naš narod raspolaže, neophodno je potrebno, da bi se mogla stvoriti jedna praktična i realna baza, na kojoj bi se osnivala sva akcija na propagandi i popularisanju šumarstva. Opažanja dosadanjeg rada u ovome pravcu ističu, da je ovakav rad dao vrlo slabe, gotovo ništavne rezultate. Propaganda šumarstva, s obzirom na opšte privredne prilike, bila je i suviše otkrivena, nije imala toliko sugestivnosti u sebi i promašila je cilj. Zbog čega je sve to došlo, nemoguće je u jednom pogledu obuhvatiti. Ovakva propaganda, daje često utisak neke limunade. Jako izraženi ton apela, koji je tu zastupljen u obilnoj meri, nemože naići na razumevanje u narodu. Propaganda na taj način pokazuje sve one rdjave osobine neke birokratizirane administrativnosti, koja je u današnjem teškom vremenu jako kompromitovana u najširim slojevima. U mnogobrojnim plakatima letcima izdatim i rasturenim od Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja teško se može naći nešto, što bi se sa većim uspehom moglo asimilirati u narodnim slojevima. U takvoj propagandi nalazimo na krupno odštampane parole »Čuvaj, gaji i štedi šumu!« Čuvajmo šume! i t. d. Sve to može izgledati lepo, ali nesumnjivo potseća na onih biblijskih 10 Božjih Zapovesti i tada moramo priznati, da je sve to nažalost iluzorno. Jer ako priznamo, da se u današnjem ži)votu niko ne obzire na 10 Božjih Zapovesti, onda vidimo, da taj metod nije ni najmanje pogodan za uspešnu propagandu. Parole, koje smo gore istakli kao primer šumarske propagande, predstavljaju uistinu i čitav problem naših šuma i sam cilj ovakve propagande. 1 sada naravno ostaje samo, da takva jedna parola nadje odjeka u narodu i onda bi ceo problem bio povoljno rešen i mi bi bili bezbrižni za budućnost naših šuma. Ali nažalost baš u tome leži iluzornost i slaba strana jedne ovakve akcije. Narod to oseća samo kao jedan službeni gest, kao akciju po dužnosti, i onda nastavlja da tamani i dalje, kao što je to radio i pre propagande i svih apelovanja. Tome se međutim nesmemo čuditi. Najširi narodni slojevi, a naročito oni nastanjeni u šumovitim krajevima, stoje na vrlo sumnjivom kulturnom stupnju uopšte, a svakodnevni život daje vrlo rdjave 46 |