DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Boju dobiva pijesak od svojih primjesa. Ona je u svim mogućim varijacijama
počam od svjetle do sasvim tamne boje. Lošiji pijesak je svjetao,
smeđ, žut, dok je bolji sa više humusa smede-crn. Mokar je pijesak nešto
tamnije boje.


Veličina je pijeska počam od najmanjih dimenzija do veličine graška
ili graha. Veličina prosječnih pješčanih pločastih čestica (jer je on u glavnom
pločast, a ne zrnast) iznosi prema Wessely-u na nanosima 0.02
do 0.08 mm2, prosječno 0.046 mm2; na izduvanim mjestima 0.03—0.09 mm2,
prosječno 0.59 mm2, što bi (pretpostavljajući da je oblik zrnca više manje
okrugao) odgovaralo dimenzijama promjera kod nanosa od 0.16—0.32,
prosečno od 0.24 mm, a kod izduvanih mjesta dimenzijama od 0.19—0.34,
prosječno od 0.27 mm. Po Stebutovo j podjeli pijesak dimenzija od
0.25—2 mm predstavlja krupniji pijesak, dok pijesak sa dimenzijama od
0.02—0.25 mm predstavlja sitniji pijesak. Budući da su čestice pločastoga
oblika, to još one iznad 0.25 mm. u ovom slučaju možemo mirne duše
svrstati u sitan pijesak. Glinom S t e b u t naziva čestice sa dimenzijama
od 0.001—0.02 mm., a koloidnim dijelom čestice sa dimenzijama manjim
od 0.001 mm. Po njemu zemljište sa česticama ispod 0.25 mm. na niže
predstavlja sitnu zemlju, a sa česticama iznad 0.25 mm. krupnu zemlju.
Pijesak bi prema tome spadao u sitnu zemlju.


Sasvijem je razumljivo, da osim navedenih prosječnih pločastih čestica
pijeska ima i sasvijem sitnoga pijeska, gline, pa dapače i koloida gline
sa manjim dimenzijama od pomenutih, kao što se opet može naći i većih
scementiranih zrnaca, brekčija, pločica, inkrustacija ili konkrecija. Veličina
čestica po svojim boljim ili lošijim fizikalnim svojstvima zajedno sa
prisustvom vode određuje u prvom redu plodnost tla.


Specifična je težina pijeska oko 2.5 i zavisi od količine drugih primjesa.
Ako u njemu ima više humusa, onda je on lakši.


Čvrstoća pijeska ili adhezija je mala; što je čišći kvare ili silikati, to
je ona manja, a što ima više primjesa humusa i gline, to je veća; nadalje
sto je tlo vlažnije, to je veća i adhezija. Slobodan nevezan pijesak već ne
leti, ako ima u sebi barem 4% vode ili 4% gline ili 16% kreča ili 10% humusa.
Samo se može pokretati suh pijesak bez ikakovih drugih ili sa premalo
drugih primjesa.


O veličini pijeska, primjesi humusa i ilovače, o stepenu vlage zavisi i
plodnost Deliblatskoga Pijeska. I dok je tlo sa najsitnijim dimenzijama
pijeska zbog povoljnijih fizikalnih svojstava prilično plodno, dotle je ono
sa krupnijim dimenzijama i rdavijim fizikalnim svojstvima mnogo lošije
Proporcija smjese pijeska sa humusom i ilovačom na svakom se koraku
mijenja, tako da po A j t a y - u ne možemo naći veće površine od pet katastralnih
jutara, koja bi imala jednoličan sastav i jednolična svojstva tla.
Po toj raznolikosti u sastavu tla vidi se dakle, sa kolikom se stručnošću i
oprezom mora postupati pri popravku ili poboljšanju zemljišta bilo to
posredstvom šume, bilo posredstvom travnog pokrova. Ma da je sastav
tla vrlo raznoličan, ipak vidimo, da je najlošiji pijesak više oko sredine,
dok je zemljište prema krajevima bolje. Bolje je ono bilo zbog toga što
su sitniji pijesak i humusne primjese dalje nošene od vjetra (kao sjeverozapadni
dio Pijeska, kamo je košava najfinije dijelove odnijela), bilo zbog
toga što su krajevi Pijeska niži i time vodi podzemnoj i kapilarnoj bliži
i pristupačniji, bilo zbog toga što je voda u diluvijumu — aluvijumu kod


29