DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 33 <-- 33 --> PDF |
jesak dobije više površinske vlage, te odnosi sitnije dijelove na niže i taloži u obliku mehaničkoga taloga zatvarajući pri tome pore i stvarajući neprobojnu ploču. Inače se od kalcijevoga karbonata pri dovoljnoj vlazi stvara kalcijev bikarbonat, koji ispunjava šupljine ili kapilare medu pijeskom. Kako je lako pokretljiv, nastoji on da kapilarama dospije na niže. No naglim nastupom suše, u koliko nema pokrova, sjene ili u koliko se zemljište ne obraduje i sprečava time naglo izdavanje vlage (putem ascedentnih tokova), voda se isparava, ugljični dioksid blizu površine ishlapi i na taj način od bikarbonata ostaje samo karbonat. Po Ajtaj u i Wag ne r u u izduvanim mjestima žive neke vrste mahovine, koje su same po sebi vrlo higroskopične i za vrijeme padanja kiše nakupe više vlage oko same biljke. Voda i ugljična kiselina rastvara karbonat u bikarbonat, a ovaj naglim izdavanjem vlage stvara oko biljke mahovine opet karbonat. Takav skup karbonificiranih dijelova mahovine daje jednu koru, ploču ili brekčije. Kore i konkrecije mogu biti u raznim dubinama. One mogu biti na samoj površini (kao tanke kore kod duna poput pustinjskih kora), a mogu biti i na stanovitoj dubini od površine, mogu međutim biti i vrlo duboke, jer je vjetar na te kore kasnije nanio pijesak. Nekad ćemo naći u jednom profilu i više ovakovih ploča, što znači da je vjetar kasnije na njih nanosio pijesak. Dijelovi kore ili scementirani dijelovi ploča, koji su kasnije bili izloženi utjecaju mehaničkoga drobljenja ili utjecaju atmosfere, dali su brekčije. Kore ili ploče nastale ovakovom cementacijom vapnenca pijeska, gline i humusa sasvijem su nepropusne. Priroda s jedne strane sama nastoji stvaranjem ovakovih-kora da spriječi ascendentni tok vode i soli i isparivanje vode. S druge strane ovakove ploče ili slojevi apsolutno su nepropusni za descendentni tok vode. Na nekojim mjestima mogu te ploče da drže vodu iznad sebe. Žilje korijenja ne može u opće prodrijeti kroz ovakove ploče. S pravom se može reći, da su ovakova površinska mjesta najneplodniji dijelovi Pijeska, jer je žilju onemogućeno da se razvija i u dubini. Biljke, koje i uspijevaju (a tih je malo) na ovakovim mjestima, moraju imati male zahtjeve spram plodnosti zemljišta, moraju biti kserofitne (da podnesu sušu) i moraju se razvijati za proljetnoga vremena, kad ima više vlage. Kako se žilje može da razvija samo u širinu ili u horizontalnom smjeru, to će broj drveća, koji ovdje može da uspijeva, biti malen odnosno daljina veća, da bi moglo dobiti dovoljno hrane. Pri kopanju bunara na sjevero-zapadnom dijelu Deliblatskog Pijeska po Ajtay-evi m podacima, računajući od površine, nađeno je kod pojedinih dubina ovo: kod dubine od 0.60 m: plodna zemlja 0.60— 30.53 „ : fini žuti pijesak, 30.53— 54.10 „ : fini žuti muljeviti pijesak, 54.10— 74.22 „ : fini žuti glineni pijesak sa velikim grudvama, 74.22— 80.— ,, : siva pjeskovita glina, 80. 106.09 ,, : fini žuti pijesak sa velikim grudvama, 106.09—108.25 ,, : smeđa pjeskovita glina, 108.25—113.68 „ : fini žuti glineni pijesak sa vel. grudvama, 31 |