DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 33     <-- 33 -->        PDF

jesak dobije više površinske vlage, te odnosi sitnije dijelove na niže i taloži
u obliku mehaničkoga taloga zatvarajući pri tome pore i stvarajući
neprobojnu ploču. Inače se od kalcijevoga karbonata pri dovoljnoj vlazi
stvara kalcijev bikarbonat, koji ispunjava šupljine ili kapilare medu pijeskom.
Kako je lako pokretljiv, nastoji on da kapilarama dospije na niže.
No naglim nastupom suše, u koliko nema pokrova, sjene ili u koliko se
zemljište ne obraduje i sprečava time naglo izdavanje vlage (putem ascedentnih
tokova), voda se isparava, ugljični dioksid blizu površine ishlapi i
na taj način od bikarbonata ostaje samo karbonat. Po Ajtaj u i Wag ne
r u u izduvanim mjestima žive neke vrste mahovine, koje su same po
sebi vrlo higroskopične i za vrijeme padanja kiše nakupe više vlage oko
same biljke. Voda i ugljična kiselina rastvara karbonat u bikarbonat, a
ovaj naglim izdavanjem vlage stvara oko biljke mahovine opet karbonat.
Takav skup karbonificiranih dijelova mahovine daje jednu koru, ploču ili
brekčije.


Kore i konkrecije mogu biti u raznim dubinama. One mogu biti na
samoj površini (kao tanke kore kod duna poput pustinjskih kora), a mogu
biti i na stanovitoj dubini od površine, mogu međutim biti i vrlo duboke,
jer je vjetar na te kore kasnije nanio pijesak. Nekad ćemo naći u
jednom profilu i više ovakovih ploča, što znači da je vjetar kasnije na njih
nanosio pijesak. Dijelovi kore ili scementirani dijelovi ploča, koji su kasnije
bili izloženi utjecaju mehaničkoga drobljenja ili utjecaju atmosfere,
dali su brekčije.


Kore ili ploče nastale ovakovom cementacijom vapnenca pijeska, gline
i humusa sasvijem su nepropusne. Priroda s jedne strane sama nastoji
stvaranjem ovakovih-kora da spriječi ascendentni tok vode i soli i isparivanje
vode. S druge strane ovakove ploče ili slojevi apsolutno su nepropusni
za descendentni tok vode. Na nekojim mjestima mogu te ploče da
drže vodu iznad sebe. Žilje korijenja ne može u opće prodrijeti kroz ovakove
ploče. S pravom se može reći, da su ovakova površinska mjesta najneplodniji
dijelovi Pijeska, jer je žilju onemogućeno da se razvija i u dubini.
Biljke, koje i uspijevaju (a tih je malo) na ovakovim mjestima, moraju
imati male zahtjeve spram plodnosti zemljišta, moraju biti kserofitne
(da podnesu sušu) i moraju se razvijati za proljetnoga vremena, kad ima
više vlage. Kako se žilje može da razvija samo u širinu ili u horizontalnom
smjeru, to će broj drveća, koji ovdje može da uspijeva, biti malen
odnosno daljina veća, da bi moglo dobiti dovoljno hrane.


Pri kopanju bunara na sjevero-zapadnom dijelu Deliblatskog Pijeska
po Ajtay-evi m podacima, računajući od površine, nađeno je kod pojedinih
dubina ovo:


kod dubine od


0.60 m: plodna zemlja
0.60— 30.53 „ : fini žuti pijesak,
30.53— 54.10 „ : fini žuti muljeviti pijesak,
54.10— 74.22 „ : fini žuti glineni pijesak sa velikim grudvama,
74.22— 80.— ,, : siva pjeskovita glina,


80. 106.09 ,, : fini žuti pijesak sa velikim grudvama,
106.09—108.25 ,, : smeđa pjeskovita glina,
108.25—113.68 „ : fini žuti glineni pijesak sa vel. grudvama,
31