DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 50     <-- 50 -->        PDF

ine pogledu, treba nešto učiniti. Potrebno je dakle nešto učiniti, bar ukazati na već
postojeće činjenice, jer će se na taj način otkriti same konture onih mera, koje bi u
ovome pravcu trebalo primeniti.


Shvatanje šumarstva i njegovih principa u širokim narodnim slojevima pokazuje
neosporno ceo niz tradicionalnih grešaka i neobaveštenosti. I ako vidimo naprimer, da
naš narod pokazuje težnju, da krčenjem šuma proširuje svoje poljoprivredno zemljište,
onda moramo o tome razmišljati sa dovoljno pažnje i razumevanja. Najzad bilo bi
besmisleno uveravati te široke slojeve naroda o izvesnim merama za održanje naših
šuma, ako svakodnevni praktični život to grubo i očigledno može demantovati. Ako
dakle budemo složni u mišljenju da treba sačuvati i održati naše šume, onda moramo u
tu potrebu uveriti i svakoga seljaka, jer su oni šumi najbliži i čvrsto vezani za nju.
Način, na koji se takav zadatak može postići, više je nego komplikovan i veoma delikatan.
Međutim u tome pogledu izgleda da ne pomaže nikakva akcija, koja se ograničava
na propisima, naredbama, pa čak ni na popularnim predavanjima. Mora nam
biti jasno, da seljak živi od hleba i da ziratna zemljišta predstavljaju njegov faktor za
egzistenciju. Ako uspemo da seljak dobije svoj odgovarajući deo i iz šumske privrede,
onda možemo biti sigurni, da će šuma pretstavljati i u njegovim očima jedno vrelo materijalnih
koristi. Nama je poznato, da često padaju i ljudske glave samo zbog jedne
preorane brazde, pa moramo shvatiti da narod u svome egoizmu i borbi za opstanak
čuva sve ono, od čega dobija i najmanju korist. Ako uspemo dakle da šumu pretstavimo
kao opšte narodno dobro i ako to bude izraženo ne smo na papiru, nego i u
stvarnosti, onda popularizacija i propaganda šumarstva nailaze na plodnu podlogu za
svoje uspešno razvijanje.


Razne ideje i mišljenja daju različite pravce, kojima bi se moglo postići nešto
povoljno u ovom pogledu. Jedna od najpogodnijih za naše prilike biće svakako ideja
sa šumarskim zadrugama, koja je našla dosta svojih pristalica, ali kao da je zastala u
svome napredovanju i širenju usled opštih privrednih nezgoda.


Ing. Jov. Stanimirović


SAVEZ LOVAČKIH DRUŠTAVA SAVSKE BANOVINE O TAMANJENJU ZEČEVA.


Proljetos je Srpsko poljoprivredno društvo donijelo´jedan zaključak za tamanjenje
zečeva, povodom kojega je Savez lovačkih društava za Savsku banovinu na
poticaj Jug. šum. udruženja zauzeo u navedenom predmetu uglavnom ovo stanovište:


Zaključak 61-og Srpskog poljoprivrednog društva od 24-1111935, kojim je zaključeno,
da se zec (Lepus europaeus) proglasi štetočinom i da se dozvoli slobodno
(neograničeno) njegovo tamanjenje, kolikogod je dobronamjeran s obzirom na zaštitu
nekih poljoprivrednih produkata, a naročito blagorodnih voćaka, toliko je ipak na veliku
štetu opće narodne privrede.


Korist, koju odbacuje prihod od lova na zečeve, nesravnjivo je veća od visine i
vrijednosti onih šteta, koju zec napravi na voćkama i na nekim poljoprivrednim usjevima
(pasulj, kupus i t. d.). Nu i ove štete dadu se svesti na minimum, a i posve ukloniti
razumnim i dobrim gospodarenjem.


Naš novi Zakon o lovu od 5 decembra 1931 vrlo je dobro odvagnuo koristi i
štete, koje dobivamo od zeca, pak je samo na temelju toga prosudjivanja uvrstio zeca
u zaštićenu divljač i jer je to prosudjivanje na temelju statističkih podataka iz naše
države dokazalo, da je zec kao divljač, koja se troši u tuzemstvu i prodaje u inozemstvo,
od velike koristi po opće-narodnu privredu.


48