DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 51     <-- 51 -->        PDF

U godini 1933 ubijeno je zečeva:


1.) u dravskoj banovini 34.920
2.) u savskoj banovini 82.121
3.) u dunavskoj banovini 105.280
4.) u moravskoj, vardarskoj i u jednom dijelu zetske i drinske banovine, t. j . na teritoriju
koji spada pod Savez lovačkih udruženja u Beogradu 86.536


Ukupno: 308.857


Uzevši za sve ostale banovine još kao najmanji broj cea 100.000 komada, dobivamo
jednu impozantnu brojku od 400.000 u god. 1933 ubijenih zečeva.


Kako su se zečevi prodavali po 12—28 dinara po komadu ili poprečno po dinara
20.— komad, to je vrijednost tih zečeva iznosila impozantnu sumu od 8,000.000
t,osam milijuna) dinara. Pribrojimo li k tomu još vrijednost koža, koje su se prodavale
po dinara 2.— komad, tada dobivamo i za njih lijepu svotu od 800.000 dinara ili sveukupno
okruglo devet milijuna dinara.


Nu i to nije sve. Ako uzmemo da se lov na zečeve u dravskoj, savskoj i dunavskoj
banovini vrši ponajviše sa upotrebom hajkača, koji dobivaju dnevno poprečno po
10 dinara, to i njihova zaslužba, t. j . novac koji je dan narodu, iznosi nekoliko stotina
hiljada dinara, ako ne i preko milijun dinara.


Poznato nam je vrlo dobro, da u savskoj banovini pojedina lovačka udruženja
izdaju godišnje za pogoniče 8 do 12 hiljada dinara, pa ako uzmemo da poprečno svako
lovačko društvo izdaje samo 4.000 dinara, a tih društava u savskoj banovini ima 130,
tada vidimo da se već samo u savskoj banovini izdaje za pogoniče (hajkače) preko
pola milijuna dinara.


Pribrojimo li k tomu zaslužbe naših zemljoradnika za podvozna sredstva, koje
zaslužbe takodjer nisu malene (prevoz lovaca i divljači itd.), onda se ta svota, koju
odbacuje lov na zečeve, daleko još povisuje. Ne može biti sumnje da štete, koje su
zečevi načinili na poljoprivrednim usjevima, nisu ni iz daleka jednake spomenutim koristima,
pa se onda moramo pitati, zarjerazumno, da uništimoi odbacimo
prihod od oko 10 milijuna?


Nu ako uočimo propise Zakona o lovu od 5-X1I-1931 §§ 50 do 75, onda vidimo,
da naši poljoprivrednici, ako se zakon primjenjuje, nisu u opće oštećeni. Evo zašto! § 50
Zakona o lovu izričito kaže:


»Ovlaštenik lova dužan je naknaditi:
1.) štetu što je radi vršenja lova načini: on sam, njegovi čuvari, pomoćnici, sluge i njegovi
gosti lovci, kao i svu štetu nanetu od njihovih pasa (lovna šteta) ;
2.) po pravilu svaku štetu što je u njegovom lovištu načini lovostajom zaštićena divljač
(§2. razdeo I.) na zemljištima i proizvodima koji se nalaze na tim zemljištima (šteta
od divljači).«


Procjenjivanje svih tih šteta kao i odlučivanje o dužnosti naknade zakon je u
§§ 58 i slijedećim povjerio posebnim sudovima za naknadu štete, koji imaju da postoje
u svakoj općini, a kojima vlast imenuje pretsjednika, dok oštećeni zemljoradnikovlaštenik lova biraju po jednog suca. Ti sudovi po naročito skraćenim-rokovima imaju
na licu mjesta utvrditi štetu i odmah, bezprizivno, izreći presudu o naknadi. Postupak
je dakle brz i bez troškova.


Iz ovoga slijedi, da svaki poljoprivrednik, kojemu zec načini bilo kakovu štetu,
dobiva potpunu odštetu.
Što se tiče voćaka, propisao je zakon u svom §-u 56, da se voćke imaju omatati
slamom, da se sačuvaju od ogrizavanja po zečevima.


40