DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1936 str. 52     <-- 52 -->        PDF

U prvi mah bi se moglo pomisliti, da je to jedno opterećenje za vlasnika tih
voćaka. Nu nije tako, Poznato je, da voćka potrebuje vrlo veliku njegu i da joj se mora
poklanjati velika pažnja, ako želimo da ju sačuvamo i odnjegujemo.


Omatanje voćaka, i to samo mladih, ima dvojaku svrhu. Prvo, da je očuva od
zečeva, i drugo, da ju očuva od pozebe, smrzavice i jakih mrazova. Nadalje je omatanje
voćaka korisno i radi t0Sa> što se mnogi štetni zareznici, koji inače prezimljuju
u zemlji, a u proljeće se penju na voćke i uništavaju ih, zadrže zimi u slami, koja je
omotana oko voćke, pak vlasnik voćke, skidajući u proljeće i paleći tu slamu, spali
i njih.


Zakon o lovu (indirektno zec) primorava dakle našeg poljoprivrednika, da se
malo više pobrine za svoje voćke, a ta briga za voćke je kod našeg seljaka i zemljoradnika
u velikoj većini veoma malena, skoro nikakva.


Pridodati moramo još i to, da pogibelj od ogrizavanja prijeti samo vrlo mladim
voćkama, kod kojih je vanjska kora još sočna, nu čim ona odrveni, zec ju više ne dira.


Nu idemo i dalje u pitanju, koje se odnosi na opće narodne koristi, a koje nam
odbacuje lov na zečeve. Minulih godina proveli su neki Savezi lovačkih udruženja, naročito
Savez za savsku banovinu, veliku propagandu u inozemstvu za prodaju naše
žive divljači, a medju ovom i zečeva. Uspjeh nije izostao.


Ove godine su već stigle narudžbe za prodaju preko 50.000 živih zečeva (za fa


zane i poljske jarebice takodjer 50.000 komada).


Te narudžbe stizavaju u glavnom iz Francuske, Italije i Engleske, a takodjer i iz
Njemačke i Austrije. Ove dvije potonje naručuju našu divljač radi osvjezenja krvi, dok
prvo navedene radi napučenja.


Za žive zečeve plaća inostranstvo dinara 120.— po komadu.
Dakle, mi ćemo već za ovu godinu dobiti za naše zečeve u koliko uzmognemo
dobaviti cijelu tu količinu, oko 6,000.000 (šest milijuna) dinara zdrave inostrane valute.
Taj izvoz naše divljači povećavati će se iz godine u godinu, samo ako mi budemo toliko
razboriti, da divljač racionalno njegujemo i uzgajamo.
Možemo da se pitamo, zašto inostranstvo kupuje baš našu divljač, kada je ima
u izobilju u Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj i Madjarskoj?
1.) Naša država leži skoro u istoj geografskoj visini sa Italijom i južnom Francuskom,
pak se naša divljač vrlo lako u tim zemljama aklimatizira — što nije slučaj za
divljač iz sjevernijih krajeva.
2.) S obzirom na raznolikost naše flore, kojom se naša divljač prehranjuje, meso
je od naše divljači, naročito zeca, daleko tečnije i ukusnije nego meso divljači iz sjevernijih
krajeva.
3.) Naša je divljač poprečno još zdrava, što dobro dolazi kod aklimatizacije u
stranim državama, gdje je djelomice degenerisana.
Nu niti ovi prihodi, koje smo naveli, nisu jedini, jer znatnih prihoda imamo i od
zakupnina, koje se plaćaju za općinska lovišta.
Tako je zakupnina samo za općinska lovišta iznosila u godini 1933:


1.) u savskoj banovini Din. 1,093995
2.) u dravskoj „ „ 2,328.525
3.) u dunavskoj „ „ 2.564J0OO


Istina je, da u mnogim lovištima ima osim zeca i druge divljači, nu u savskoj
i dunavskoj banovini glavna je i pretežna divljač baš zec i zec je ona divljač, koja
tim krajevima odbacuje milijunske dobiti.


Uzmimo samo dunavsku banovinu, gdje osim nešto malo poljskih jarebica i fazana,
koji su umjetno uzgojeni, dominira samo zec. Uništimo zeca, uništili smo ne sa


50