DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 112 <-- 112 --> PDF |
Nedaleko od Deliblatskoga Pijeska na sjeveroistoku na lesu, zemljištu sa više ilovače nalazi se zaseban komad državnoga posjeda zvani Dumača, koji spada pod Šumsku Upravu u Beloj Crkvi. Površina iznosi 138.64 ha (249.2 kj.). Vrste drveća su: hrast, jasen, brijest. Za taj dio posjeda postoji i zaseban privredni plan. Način uzgoja je niska šuma sa ophodnjom od 40 god. Za sada tamo ne dolazi ništa za sječu. (Nastavlja se — A suivre) SAOPĆENJA POPULARIZACIJA ŠUMARSTVA. U prošlom je broju Šumarskog Lista, pod rubrikom »Saopćenja«, štampan članak sa gornjim naslovom. Pisac se među ostalim osvrće i na način propagande šumarstva, koji je Jugoslovensko šumarsko udruženje provodilo pred cea 4 godine. Kao tajnik J. Š. U-a bio sam tada inicijator i organizator takovog načina propagande. Stoga držim, da moram da se osvrnem na rečeni članak. Kad se izrađivao način propagande Udruženja, dali su za njega svoje odlične idejne priloge članovi Jugoslovenskog šumarskog udruženja. To su učinili dobrovoljno, nikako primorani. Kod tog stvaranja nije bilo nikakvog birokratizma, a ni gotovo nikakove administracije. Za vrlo kratko vrijeme stvorene su ideje i stavljene na papir. Jugoslovensko šumarsko udruženje1 posve je slobodna institucija sa vlastitom svrhom i svojom privatnom inicijativom. Dakle primjedba pisca navedenog članka o »birokratiziranoj administrativnosti« ne može da se odnosi na stvaranje propagande J. š. U-a, a ne može da se odnosi ni na proizvode tog stvaranja, na same propagandne plakate (slike). Od sviju plakata sa slikama zapravo je samo jedan i to »Molitva šume« bio oštampan u više hiljada primjeraka i razaslan diljem cijele države. Druge slike na žalost zbog pomanjkanja sredstava nisu uopće štampane, već su samo U unikatima izložene na pokretnoj poljoprivrednoj izložbi i školi (to po svoj prilici autoru spomenutog članka nije bilo poznato). Na temelju rečenog članka mogao bi tko da dođe do zaključka, da J. Š. U. ne treba započetu akciju u istom smjeru dalje da provodi. Ali tome nije tako. Dapače, sve projektovane plakate (slike) trebalo bi razmnožiti u stotine hiljada primjeraka. Nijedna škola, nijedan seoski dom nii dom nijednog na rodnog poslanika ne bi smio da bude bez njih. Zar jedini plakat sa slikom, koji je od J. š. U. razmnožen, t. j . »Molitva šume«, zar on ima nešto, što bi narod osjećao, kako autor kaže, »samo kao jedan službeni gest, kao akciju po dužnosti«? Ili zar u toj Molitvi ima nešto, što, kako autor kaže, »nesumnjivo podsjeća na onih bibljiskih 10 Božjih Zapovjesti i tada moramo priznati da je to sve nažalost iluzorno, jer ako priznamo, da se u današnjem životu niko ne obazire na 10 Božjih Zapovjesti, onda vidimo, da taj metod nije ni najmanje pogodan za uspješnu propagandu«. Na ove riječi autora ponavljam riječi Molitve šume: »Čovječe, ja sam toplota tvog ognjišta u hladnim zimskim noćima, prijateljski hlad po ljetnom suncu. — Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvojoj trpezi, postelja na kojoj spavaš i drvo od koga gradiš lađe. — Ja sam držahea tvoje motike, vrata tvog obora, drvo tvoje kolijevke i mrtvačkog sanduka. — Ja sam hljebac dobrote i cvijeće Ije´pote. —. Slušaj molitvu moju: NE UNIŠTAVAJ ME!« Ima li išta u tim riječima od onoga, što pisac kaže? Ili zar toga ima u onoj slici, na kojoj je narisana s jedne strane žigica i cigareta, a s druge kako šuma gori, 176 |