DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 129 <-- 129 --> PDF |
Ü pravilu biti će sreski agronom i ribarski referent. Naša je država — budi mimogred spomenuto — morala dozvoliti stranim ribarskim stručnjacima uposlenje u našoj državi, jer nemamo naših kvalifikovanih stručnjaka. U cjelosti nacrt je za okvirni zakon previše detaljan i dobra polovica spada u Pravilnike. Bojati se je, da će taj zakon kraj poznatog neshvaćanja važnosti ribarstva za narodnu privredu izaći iz skupštine, kako to ribari ne bi željeli. D. LIJEP PRIMJER. Četiri zagrebačka inžinjera, prijatelji ribarstva, uputili su kr. banskoj upravi Savske banovine nečuvenu molbu. Mole, da im banska uprava dozvoli, da na Plitvičkim |ezerima smiju o svom trošku preduzeti sve´ što je potrebno za unapređenje ribarstva. Oni daju cijeli stručni nadzor i upravu. Izvode sve gradnje, naprave, mrijestilišta i ribnjake i snose sve putne troškove. Sve ove investicije pripravni su u svako doba i bez ikakove odštete ili bilo kakovog zahtjeva na naknadu troškova prepustiti na poziv kr. banskoj upravi, da dokažu, da je cilj njihovog nastojanja samo podizanje ribarstva i turistike. Ovo je zaista jedinstven altruistički prijedlog u doba sveopće privredne krize. Da vidimo, što će biti od toga. D. LJUBLJANSKI VELESAJAM imat će u ovoj godini dve glavne priredbe. U proleće bit će od 30. maja do 11. juna XVI. međunarodni velesajam, kojemu će biti priključene specijalne izložbe: pokućtvo, automobili, tekstil, modni artikli sa modnom revijom, te gostoničarska i hoteljerska izložba. U jesen održat će se velesajam pod nazivom »Ljubljana u jeseni« od 29. augusta do 9. septembra. Ovoj će priredbi davati značaj pre svega velika svedržavna izložba drva »Upotrebljujmo naše drvo«, te lovačka izložba. Savezno s ovim izložbama bit će priređen i zverinjak odnosno životinjski vrt sa svim vrstama divljači, koja živi u našim šumama. Na jesenjem velesajmu bit će zastupana i poljoprivreda, te u vezi s time priređena izložba goveda i banovinska izložba malih životinja od odgojitelja iz Dravske banovine. Naravski da će biti na jesenjem velesajmu zastupani također indjustrija, zanat i trgovina, naročito sa sezonskim artiklima. KNJIŽEVNOST Dr. M. MARINOVIĆ: ŠUMSKO-PRIVREDNA GEOGRAFIJA, BEOGRAD, 1934. Recenzija samo onda ima pravu vrijednost, samo onda postizava pravi cilj, ako dolazi odmah, neposredno po izlasku djela, na koje se odnosi. Tako je u lijepoj književnosti, tako je u publicistici, a ista načela vrijede i za naučnu literaturu, s tom samo razlikom i rezervom što ocijeniti vrijednost jednog većeg znanstvenog djela možemo samo proučivši ga potpuno, detaljno i do kraja, a za to je nesumnjivo potrebno mnogo vremena. Ako je samo djelo opsežno, ako je koncepcija originalnija i šira, ako je sam predmet ili način obrade nov — onda su zakašnjenja neminovna i opravdana. Dakle mogli bismo ustvrditi jednu logičnu činjenicu, da ocjene većih t. j . značajnijih naučnih djela dolaze relativno kasno. Ali kraj te logične činjenice treba konstatovati i jednu drugu, prilično paradoksnu: vrlo često naučna djela od velikog, 193 |
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 130 <-- 130 --> PDF |
pa Čak i epohalnog značaja ostaju neregistrirana u onoj rubrici stručnih časopisa, kojoj je jedini zadatak baš ta pravovremena i sistematska registracija književnih noviteta svoje struke. Međutim ta paradoksna, na prvi pogled, činjenica lako se može tumačiti naprijed rečenim: opsegom, originalnošću i zamahom samog djela. Za knjigu g. Dra Mafinovića »šumsko-privredna geografija«, koja je izašla početkom pretprošle godine, već imamo jednu prognozu iz pera drugog našeg stručnjaka (Ministra na raspoloženju g. Dra Ulmanskoga) : »prava ocjena te knjige moći će se dati tek poslije godine dana i više«. Sada, kad je već prošla ta godina dana i nastaje ono neodređeno i rastezljivo »više«, koje bi se moglo protegnuti i u nedogled, odlučio sam da u nekoliko zbijenih redaka prikazem okosnicu tog novog i originalnog djela. Činim ovo bez ikakvih pretenzija da to bude definitivna ili] kako se izrazio g. dr. Ulmanski, »prava« ocjena, a još manje´ da to bude zadnja riječ povodom iznešenih u knjizi opažanja, zaključaka i konstatacija, jer će se na njih neminovno vratiti svaki, koji će htjeti raditi na području tih dviju disciplina: šumarske statistike i šumarske geografije. Na ovaj me je posao potakla još jedna činjenica: svojevremeno sam pokazao, kakvim neželjenim posljedicama mogu uroditi ležerne i tendenciozne ekskurzije »kroz šume cijelog svijeta«; sada me neki moji prijatelji nagovaraju da progovorim koju riječ i ovim povodom. Ne klonim se toga. Dapače prema prvotnoj zamisli t. j . u konceptu ove recenzije obradio sam mnogo šire i detaljnije analizu pojedinih poglavlja, kao što su na pr.: »dinamika šuma« i »šume sovjetske unije«. Poslije sam odustao od te zamisli u vezi sa novom namjerom: da posvetim i jednom i drugom pitanju po jedan poseban prikaz. »Djelatnost čovjeka, kojom on po smišljenom planu podmiruje svoje životne i kulturne potrebe, naziva se ekonomijom ili privredom«. Za autora je ova definicija privrede ishodište njegova rada. Tu njezinu suštinu on ne pušta iz vida ni onda, kad prelazi na šumsko-privrednu ge´ografiju kao posebnu granu, a to je poglavlje »pojam, važnost i zadatak šumsko-privredne geografije«. Autor se zadržao na metodima istraživanja i podjeli materije te nove i mlade discipline istaknuvši prednost kazualnodinamičkog metoda pred statističko-mehaničkim (deskriptivnim, kako ga zove autor). Dalje je poglavlje »definicija šume«. Ali ne kratka definicija šume kao ekonomskog objekta, kao što bismo možda očekivali. Ne, vrlo opsežan i kritički pregled svih definicija šuma. Na prvi pogled čini se da je to detaljiziranje suvišno, ali ako se sjetišmo da statistika ipak ostaje podlogom mnogih naših znanosti, čak i obrađenih pomoću kazualno-dinamičkog metoda, sa interesom pratimo svaki redak ovog poglavlja. Potreba tačne i uniformne definicije šume pored opće i specijalne važnosti, koju već davno brane1 mnogi naši i strani autoriteti, spada sad u probleme internacionalnog značaja. Mješovita komisija (četiri člana međunarodnog instituta za poljoprivredu i četiri člana međunarodnog instituta za statistiku) u prvom je redu uzela u pretres i rješavanje definiciju pojma površina šume. Poglavlje »Šuma kao geografska pojava« obrađeno je kratkim, ali vrlo jasnim i zaokruženim potezima. Na »Prirodnim uslovima šumsko-privredne djelatnosti« pisac se zadržao dulje obradivu posebno: 1) klimu, 2) edafske faktore i 3) reljef, dok je biotskim faktorima (ili »antropogeografskoj osnovici šumske privrede«) posvetio posebno poglavlje knjige. Dalje slijedi jedan od najinteresantnijih i najljepše obrađenih odsjeka »Dinamika šuma i sadašnje njihovo raširenje«. Ovamo spadaju poglavlja: »Rasprostranjenje šume u korizontalnom i vertikalnom pravcu«, »Kratak pregled raširenja važnijih vrsta (istorijski razvitak i sadašnji areali). U trećem otsjeku: »Stanište šumske industrije« autor ističe važnost triju poznatih faktora (prirodnih preduslova, fizičke i intelektualne radne snage i obrtnog i investicionog kapitala) i njihov refleks na jednu važnu fazu šumske privrede: prerađivanje1 šumskih proizvoda. 194 |
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 131 <-- 131 --> PDF |
U četvrtom odsjeku »Prirodni i ekonomski predusl´ovi trgovine« obrađen je sam pojam trgovine, tržišta, saobraćaja i t. d. Rekao bih za taj odsjek da je prekratak, naročito s obzirom na sadašnje doba, kad nije samo saobraćaj u krizi nego su u krizi i načela, koja su ustaljena i smatrana nepobitnim. G. Dr, Marinović na pr. veli: »Putevi su do nedavno daleko zaostajali u poređenju sa željeznicom u pogledu rentabiliteta i duljine transporta...; kao granica rentabiliteta uzimalo se 25 km...« Autor to tumači pojavom novog svjetskog saobraćajnog faktora, velikih teretnih automobila, ali promijenili su se pogledi na stvar i osnovke za kalkulacije ne samo u Njemačkoj, Austriji i t. d., gdje je razvijen automobilski promet, već i kod nas, a za ilustraciju navešću ovaj primjer: Već ima dvije godine otkako jedna veća pilana, koja se nalazi u jednom većem industrijskom centru na željezničkoj pruzi širokog kolosjeka, izvozi svoju robu konjim a (seljačkim kolima) do najbližeg riječkog pristaništa udaljenog 50 kilometara! Dok nisam pročitao knjigu g. Marinovića, mislio sam, da je to specifički naša pojava (prouzrokovana nevjerojatno jeftinom radnom i kirijaškom snagom) ; sad vidim da to nije samo kod nas. Interesantni su također navodi pisca, da se »opažaju nastojanja da se vodni transport zamijeni suvozëmnim«. 1 ovo se kosi sa svim onim, što smo dosad učili i naučili; dosad smo se susretali samo sa nastojanjima da se što više iskoristi vodni transport kao najpogodniji i najjeftiniji, a citirana kratka rečenica nagovještava cijelu revoluciju u problemu transporta. Samo da li će ta revolucija uspjeti? Ne govoreći o klasičnim primjerima Švedske, naišao sam baš zadnjih godina na neke činjenice, koje svjedoče da se nije svagdje odustalo od osveštanih tradicija prednosti vodnog saobraćaja. Nedavno je izašlo nekoliko ozbiljnih radova o tome na ruskom jeziku. U Americi je isto tako baš zadnjih godina naročito favoriziran vodni transport; tamo postoji čitav pokret da se močvare ne´ osušuju više, nego na neki način drukčije regulišu i sačuvaju kao bogodano sredstvo transporta drveta. Prvi odsjek drugog dijela (t. j . »Specialne šumsko-privredne geografije«) ima naslov: »Statističke osnovice šumsko-privredne geografije«. Autor ističe, da narodi traže jasnu i pouzdanu sliku o količini šume, a nijedan je narod zapravo nema. Briga i nastojanje oko toga« .. . postadoše međunarodnom potrebom« kaže pisac i mi vidimo, kako se zaista međunarodne komisije* sastavljene od najviđenijih šumara i statističara cijelog svijeta bore za to da se ta jasna i pouzdana slika jedamput iskristalizira (rad međunarodne komisije za šumarsku statistiku: zadnja sjednica 11—14 VI. 1935). A kako se ne bi borili, kad (citiram opet pisca »Š - pr. geografije«) »razmimoilaženja među pojedinim autorima u pogledu cjelokupne površine šuma inzosi oko tri milijarde ha!« Nije čudo da autor, koji se i sâm dugo bavi statističkim istraživanjima i zna, što ona znače i vrijede, zove statistiku »osnovicom za rješavanje mnogobrojnih, često vrlo složenih pitanja šumsko-privredne politike«. Ako je osnovica pogrešna ili posve defektna, defektne su i smjernice same privrede. Ta svjetska statistika ima .. . »samo onda ... korist.. . ako se sakupljeni podaci mogu jedni s drugima upoređivati«. »Fiksiranjem pojmova biće´ otklonjeni mnogi nesporazumi, koji su se dosada javljali i svešće se na minimum razlike . . .« Slijedeći (drugi) odsjek specialnog dijela ima naslov »Mnogostruka upotreba proizvoda šume«. U tom poglavlju obuhvaćeno je sve što se može i treba reći o upotrebi šumskih produkata od primitivne okupacije pa sve do produkcije u modernoj šumskoj privredi, koja je osnovana na smišljenoj ekonomskoj proizvodnji i distribuciji šumskih produkata. Da li je autor optimista ili pesimista, što se tiče nje´govih pogleda na sadašnjost i budućnost uloge i upotrebe šumskih produkata u svjetskoj trgovini i industriji? Na to pitanje teško je odgovoriti. Svi smo mi šumari donekle ekskluziviste, svi mi, kad govorimo o tom problemu, ili se zanosimo najsjajnijim perspektivama šumske i drvarske industrije, koja ima svojim objektom »ničim nenadoknadiv produkat« ili naprotiv plašimo i sebe i druge armiranim betonom, papirom od slame i namještajem 195 17 |
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 132 <-- 132 --> PDF |
od kovina. Meni se čini, da g. Dr. Marinović najmanje od nas sviju boluje1 od te bolesti. On je obradio i ova tri poglavlja*) sa istom klasičnom objektivnošću kao i sva ostala. Čitaocu je prepušteno da iz niza vješto ali jednostavno i netendenciozno sređenih podataka sam stvori zaključak. Ima među tim podacima dosta novih, a ima i takovih koji su osvijetljeni s nove strane. Vrlo su interesantni grafikoni u tekstu tog dijela (»potrošnja papira«, »razvitak proizvodnje prirodne i veštačke svile«, »razvitak proizvodnje kaučuka«). U posebnom i najvećem odsjeku knjige »Šume i šumska privreda pojedinih kontinenata« najviše mjesta zauzima Evropa. Tom zapravo neznatnom ćošku azijskog kontinenta (na asirskom riječ Evropa znači »zapadna Azija«) posvećeno je 440 strana. Sta ćemo: in ea vivimus, movemur et sumus, tu smo stvorili svoju posebnu kulturu, višu od svih ostalih i svih dosadašnjih (tako si barem utvaramo), tu su naročito povoljni prirodni uslovi za razvitak biljnog i životinjskog svijeta (autor ih sve nabraja i ističe, da se u Evropi razvija život i na onim geografskim širinama, na kojima u istočnom dijelu Sjeverne Amerike vlada domena vječnog leda); tu je naročito pogodno stanište šumske industrije, tu se ona zaista razvila do zavidnog obima. Ojsim toga jedino tu imamo ba r približn o tačnu statistiku. Ako je autor »ostalim kontinentima « posvetio samo 50 strana svoje knjige, onda je sigurno imao i taj razlog što nije htio operisati sa posve nepouzdanim podacima i brojkama. Prognoza međunarodnog instituta za šumarsku statistiku, naime da se »problem usavršavanja i unifikacije šumarske statistike približava svome riješenju, koje će biti brzo i zadovoljavajuće«,**) mogla bi se primjeniti samo na Evropu. Dakle možemo reći, da je1 Marinovićevo djelo u glavnom: šumsko-privredna geografija Evrope ; ali je zato svakoj pojedinoj zemlji toga kontinenta posvećena maksimalna pažnja. Istina, ta pažnja nije posve jednaka; naprotiv, opaža se posve razumljivo nastojanje pisca, da o onim zemljama, s kojima imamo tješnji i življi kontakt, kaže nešto više. Možda i to daje posebno obilježje knjizi, čini je više »našom«. Švedska na pr. zaslužuje svakako da joj se podijeli više mjesta u knjizi »Š - pr geografija « nego recimo Italija. O šumama i šumsko^privre´dnim odnošajima ^vedske mogla bi se napisati cijela knjiga, ali pisac »Šumsko-privredne geografije« navodi samo ono što je najhitnije, što je od općenite važnosti. Švedska je suviše udaljena od nas, da bi se moglo ulaziti u sve detalje. Naprotiv u poglavljima »Italija«, »Mađarska« pa čak i »Grčka« istaknuti su i mnogi detalji. Raspodjela materije pri opisivanju raznih zemalja varira prema karakteristici i položaju dotične zemlje u općem sklopu šumske privrede Evrope i cijelog svijeta. Svako od tih poglavlja je jedna mala, savršeno kratka (bez suvišnosti i digresije), ali u opsegu autorova zadatka potpuno iscrpna mono grafij a sa slijedećim po prilici konturama: 1) položaj dotične zemlje, 2) privredni i ekonomski uslovi njezine privredne djelatnosti, 3) njezine šume (vegetacione zone, sadašnje stanje i statistika šuma, 4) proizvodnja i iskorišćavanje drveta, 5) industrijska djelatnost, 6: spoljna trgovina i učešće proizvoda šumarstva u njoj: trgovinski bilans, kretanje uvoza i izvoza po sortimentima, učešće važnijih država po uvozu (reSp. izvozu) tehničkog drveta i t. d. U svim tim monografijama***) jasno se opaža piščevo nastojanje da prikaže odnos šumske privrede i industrije prema ostalim privrednim i industrijskim ) 1. Upotreba sirovog i mehanički prerađenog drveta; 2. Upotreba hemijskim putem prerađenog drveta i 3. Ostala upotreba drveta i delova drveta. **) Vidi »šumarski list« br. 9—10, 1935. ***) Bilo bi neispravno zvati ih poglavljima. U koliko su pojedini dijelovi, odsjeci i poglavlja prvog (općeg) dijela strogo i tijesno međusobno povezani u jednu logičku i stilističku cjelinu, u toliko poglavlja drugog (specijalnog) dijela predstavljaju svako za se jednu cjelinu, koja je povezana logičkim nitima samo sa prvim dijelom knjige. 196 |
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 133 <-- 133 --> PDF |
granama dotične zemlje, zatim sit r u k t u r u izvoza ili uvoza drveta i diferen cijacij u njihovu po vrsti drveta, po vrsti sortimenata, po zemljama namjene i t. d. Sve je to u većini slučajeva propraćeno lijepim i instruktivnim grafikonima. Često se monografija završava opisom šumsko-privrednih i stručnih organizacija ili općim pogledom na stanje šumarstva u dotičnoj zemlji držeći u vidu refleks na šumsku produkciju i šumsku privredu. Stil, kojim je knjiga pisana, besprijekoran je. Ton rasprava savršeno je objektivan. Neka o tom čitalac sam sudi po ovom na pr. odlomku poglavlja Njemačka: »Šumsko gazdinstvo i šumarska nauka imaju vrlo staru istoriju. Živeći mirno već i u doba, kad su se narodi na jugu Evrope još borili mačem u rudji za svoju slobodu, Njemačkoj je pošlo za rukom da razvije svoje gazdinstvo do velikog stepena intenzivnosti, tako da je ono služilo uzorom za ostale narode1. Na njemačkim visokim školama dobili su izobrazbu mnogobrojni strani šumari, koji su u svojim zemljama oduševljeno propagovali načela šumarske nauke, koja su našla primjenu u njemačkom šumskom gazdinstvu .. . I u novije vrijeme dolaze odande poticaji za naučno obrađivanje pitanja, koja su postala aktuelna tek u posleratno vreme .. . No ma koliko smo bili dužni da odamo poštovanje šumarstvu sa starom i čistom istorijom, ne možemo propustiti da ne spomenemo i nekoje slabe strane. Ovo tim manje što je autoritativnost izvesnih metoda bez ikakva otpora prenošena i u druge zemlje obično bez dubljeg ispitivanja, da li je novo stanište podesno za tu promjenu. To se odnosi kako na izvesne uređajne metode tako i na uzgojne ...« 1 autor nam tumači sa nekoliko rečenica (manje nego na pola strane teksta), u čemu se sastoje slabe1 strane stručnog konzervatizma izvesnih njemačkih krugova dotaknuvši se sasvim letimično i sadašnjeg političkog (a s tim u vezi i šumarskopolitičkog) položaja zemlje. Kratkoća i jasnoća to su dvije glavne odlike stila, kojim je knjiga pisana. Te odlike opažene su i od predstavnika strane štampe, u prvom redu iz bratske Bugarske. Uopće treba na ovom mjestu konstatovati činjenicu, da je strana štampa dala ocjenu Marinovićeva djela mnogo ranije nego što to činimo mi. Možda je to također nelogičnost i paradoks, a možda je naprotiv posve prirodna, od vajkada poznata i već prije 2000 godina zabilježena pojava: »nemo propheta in patria«. Osim bugarske recenzije iz pera g. Zaharijeva (u časopisu »Gorski pregled«), koja obuhvaća 4V2 strane i prožeta je osjećajem nepatvorenog divljenja, došle su mi u ruku još tri recenzije. Čehoslovački stručni list »Lesnickâ prâce« donosi prikaz od Opletala, »Čehoslovenski les« od Friča, a »Revista padurilor« od Dr. Ing. Dimitrescu. Recenzije su kraće od Zaharijevljeve (1 do 1 Vžs strane), ali odišu istim duhom i odaju potpuno priznanje piscu toga novog kapitalnog djela. Vidi se iz recenzije g. Dr. Dimitrescu, da u Rumunjskoj shvaćaju također značenje i vrijednost djela u vezil sa značenjem i važnošću samog problema za našu civilizaciju. Taj problem je postao (to također ističe recenzent) »jedan od problema prvog reda«. Ocjenjivač »Šumsko-privredne geografije« žali što nepoznavanje´ srpskohrvatskog jezika onemogućuje mu detaljnije proučavanje djela. Mi svi počevši od korifeja naše struke pa do skromnih i neprimjetnih radenika na polju jugoslovenskog šumarstva moramo se ponositi time, što je knjiga pisana i štampana na srpsko-hrvatskom jeziku, zajedničkom za većinu stanovništva i za obje naše almae matres. Kao dugogodišnji profesor visoke škole u istočnom dijelu države g. Dr. Marinović poprimio je mnoge izraze, koji su karakteristični za ono dijalektičko područje. Zamjeriti mu na tome mogu i smiju samo oni koji pored urođenog smisla i jezičkog osjećaja (bez tog dvoga badava znanje!) imaju i solidan naučni temelj i prebrođen (dosljedno, smišljeno i sistematski) staž. Ja se malo razumijem u to: u ostalom i ne 197 |