DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 134     <-- 134 -->        PDF

spada to u ocjenu knjige. Za se´be lično zabilježio sam nekoliko rečenica, termina i
izraza, koje možda ne bi trebao pisac ove odlične knjige upotrijebiti.


Mogu završiti riječima, s kojim je završio svoju recenziju g. Frič: (Československy
les) : »po mome mišljenju nije u posljednje vrijeme izašla nijedna knjiga, koja
bi više zasluživala mjesta u svim šumarskim knjižnicama«.


A. P a n o v
LESOVDSKA JUGOSLAVIJA, SOFIJA 1935.


Bugarski stručni časopis »Lesovdsk a Misi « br. 4 za oktobar-decembar
1935 izašao je kao Spomenica posvećena šumarstvu Jugoslavije. »Lesovdska Misi« je
organ Društva bugarskih akademski obrazovanih šumara (Družestvo na lesovdite
akademici v Blgarija). Spomen-broj obuhvaća 150 stranica. Na čelu je tabla sa slikama
slijedećih jugoslavenskih šumarskih stručnjaka: Škorić, Petračić, Levaković, Petrovič,
Baien, Miletić, Neidhardt, Maruci, Kraljević i Markić. Zatim dolazi članak profesora
Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sofiji Sng. V. Stojanov a pod naslovom
»Blgalrskite lesov d i v Jugoslavija«, u kome je opisana ekskurzija bugarskih
šumara kroz Jugoslaviju od 22 jula do 2 augusta 1935. Članak je izašao i kao
separat prije same Spomenice, pa je već i prikazan u Šumarskom Listu br. 12 — 1935
str. 611 do 613.


Iza članka prof. Stojanova slijedi članak »Gorite i gorskoto stopa nstvo
na Jugoslavija v cifri«. (Šume i šumsko gospodarstvo Jugoslavije u
brojkama) iz pera Ilij e M i h a j 1 o v a. Tu su prikazani glavni statistički podaci


o šumama Jugoslavije. Članak sadrži i 6 tabelarnih pregleda (površine šuma po banovinama;
raspodjela tih površina na visoke, srednje i niske šume; crnogorične, hrastove,
bukove, mješovite crnogorične i bjelogorične; statistika pilana i pregled izvoza drvnih
proizvoda). Pisac navodi, da je podatke u glavnom crpio iz knjige »Šumsko-privredna
geografija« od prof. Dr. Marinovića. Napose je na kraju članka interesantna komparacija
između Bugarske i Jugoslavije. U nizu točaka pisac u glavnom konstatuje slijedeće:
1.) Bugarska je manje šumovita od Jugoslavije´. Procenti šumovitosti tih dviju
zemalja odnose se kao 24,4 : 27,1 (sa šikarama 31,2%).
2.) Odnos između visokih, srednjih i niskih šuma povoljniji je u Jugoslaviji t. j .


54 : 8 : 38, nego u Bugarskoj 33 :2 : 65.
3.) Jugoslavija ima više mješovitih sastojina od Bugarske. Odnos: listače prema
mješanim listačama i četinjačama, zatim prema četinjačama iznosi u Bugarskoj


87
: 2 : 11, a u Jugoslaviji 73 : 16 : 11.
4.) Odnos površina državnih, općinskih i privatnih šuma je u Bugarskoj
22 : 59 : 19, dok je u Jugoslaviji 47 : 19 : 34.
5.) Prosječni godišnji prirast po jedinici površine u bugarskim je šumama u
glavnom jednak onome u jugoslavenskim šumama.
6.) Od sječivih drvnih masa u Bugarskoj manje otpada na građevno drvo nego
u Jugoslaviji. Odnos građevnog prema ogrijevnom drvetu iznosi u Bugarskoj 19:81,
dok u Jugoslaviji cea 39:61.


7.) Dok se površine šuma Bugarske i Jugoslavije odnose kao 1 : 3,3, dotle se
pogonske snage1 drvnih industrija obiju zemalja odnose samo kao 1 : 10, a količine
drvnih masa, koje te industrije prerađuju, kao 1 : 14 t. j . Bugarska ima znatno slabiju
drvnu industriju. To je i posve razumljivo, ako se uzme u obzir mnogo veći procenat
niskih šuma u Bugarskoj nego u Jugoslaviji.


198




ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 135     <-- 135 -->        PDF

8.) Dok je Jugoslavija razmjerno jaka izvozna zemlja s obzirom na šumske
proizvode, dotle Bugarska gotovo uopće ne izvozi te proizvode.


Iza članka g. Mihajlova slijedi studija prof. ing. V. Stojanova : »Vrh u
stopanisvaneto na s 1 aiv o n s k î t e dubovi gori« (O gospodarenju u
slavonskim hrastovim šumama). Studija obuhvata 17 strana i 4 slike. Pisac uz opće
podatke iznosi, kako mikroreljef vrši znatnu ulogu u slavonskim nizinskim šumama,
jer upliviše na vrsti drveća i način gospodarenja. Čitav sistem gospodarenja u tim
šumama svodi se na pitanje, da li i u koliko voda sa neke površine otiče jfli na njoj
stagnira t. j . da li se radi o gredama ili o tanjurima. Površine da se mogu razdijeliti
u tri bonitetna razreda. U prvom optimalno uspijevaju kako hrast, tako i jasen i brijest.
U drugom bonitetu je kora stabala pokrivena mahovinom i lišajevima. U mladosti se
na tom bonitetu susreću sve tri glavne vrste drveća, ali sa starošću nestaje hrast i
brijest, pa ostaje samo jasen. Treći bonitet čine bare. Prikazan je dakle sistemi raspodjele
slavonskih nizinskih šuma zapravo u dvije kategorije staništa: hrastovo i jasenovo.
Hrastovo da uglavnom karakterizira Genista, jasenovo Euphorbia palustris i
fragifera. Fisac navodi, da o tome, da li voda otiče ili ne, ovisi i otpornost hrasta
protiv gubara i pepelnice. Zatim govori o načinu pomlađivanja u slavonskim hrasticima
(predzabrane) i o čišćenjima u kulturama, te o proredama. Prorede da počinju u


30. godini i obnavljaju se svakih 10 godina. Prve dvije prorede da su niske, idok su
daljnje prorede visoke. Kako pisac kaže: »s prvima se reguliše smjesa i dobiva potrebna
tehnička duljina debala, koja ne treba da bude veća od 16 m, a Sa visokim
proredama se reguliše razvijanje krošnje i prirasta u debljinu sa 2,5 mm širine goda«.
Članak završava prikazom važnosti industrije, koja prerađuje slavonsku hrastovinu.
Autor spominje, da je glavne podatke o gospodarenju sa slavonskim nizinskim šumama
(prema gospodarskim osnovama, a i usmeno) dobio od višeg savjetnika ing. Crnatka.
Kao daljnji članak dolazi studija: »Karst o´Vata zale sitelna problema
v Jugoslavija « (Problem pošumljivanja krša u Jugoslaviji) od profesora
uzgajanja šuma Poljoprivredno-šumarskog fakulteta (u Sofiji ing. T. D i m i t r o v a.
Članak obasiže 30 stranica i 15 slika. Nazivi pojedinih poglavlja su slijedeći: — Uvodne
bilješke — Istorijski pregled — Prirodni i istorijski uslovi — Gospodarski i šumskogospodarski
uslovi — Tehnika pošumljavanja. Autor u uvodu citira francuskog geografa
Reclou-a o jedinstvenim fenomenima jadranskog krša. U istorijskom dijelu opisuje
razvoj u Hrvatskoj, pa u Dalmaciji te u Bosni i Hercegovini (Dr. Lorenz, Veseli, upliv
Mlečana, Grimani, prva austrijska, zatim francuska, te druga austrijska vladavina).
Među prirodnim uslovima prikazane su u glavnim crtama opće karakteristike klime
(toplota, oborine, vlaga, vjetrovi i t. d.); geološke prilike, hidrografija, biljna vegetacija
sa glavnim karakteristikama u pojedinim biljnim zonama (1. zona zimzelenih
vrsta, 2. mješovitih zimzelenih i listopadnih, 3. potplaninska zona, 4. planinska, 5. predalpinska
i 6. alpinska zona). U daljnjim razmatranjima pisac navodi karakterističnu
osobitost kraškog problema t. j . njegovu složenost, koja se očituje u tri razna smjera:
biološkom, poljoprivrednom i šumarskom. U zasebnoj tablici prikazane su aproksimativne
površine golog krša. Autor zatim razmatra problem ishrane kraškog stanovnika,
pitanje koza i pitanje odnosa životnih potreba naroda i zašumljavanja. Posljednje
poglavlje članka posvećeno je tehnici pošumljavanja (cilj pošumljavanja; površine,
koje se najprije uzimaju u rad; vrsti drveća, s kojima se pošumljuje; resurekcione
sječe ondje, gdje ima ostataka šumske vegetacije; umjetno pošumljavanje, gdje tih
ostataka nema; sjetva i sadnja).


Kao daljnji članak slije´di : »U re d b a t a na gorite v Jugoslavija«
(Uređivanje šuma u Jugoslaviji) od prof. T. Ivančeva i 11. Mihajlova. Prikazana
su upustva za uređivanje drž. šuma od 29 XII 1931 kao i glavni propisi naputka
od 1903. Članak obasiže 10 stranica.


199




ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 136     <-- 136 -->        PDF

Dalje na cea 12 stranica slijedi treći članak prof. V. Stojanova: »Najvažnite
zakonopoloženija v jugoslavskija zakon za gori t le« (Najvažniji
propisi jugosl. zakona o šumama).


Iza toga dolazi članak N. Peneva: »Gorski družestva v Jugoslavija
« (Šumarska udruženja u Jugoslaviji). Autor prikazuje najprije istorijat nekadanjih
društava, a onda napose konstrukciju, osnivanje i rad Jugoslovenskog šumarskog
udruženja. Dosta detaljno iznosi osnivanje nekadanjeg Hrvatsko-slavonskog šumarskog
društva, rad Šporera, Kosa i Tomića, prve početke tog društva u krilu Gospodarskog
društva (1846), podupiranje te nacionalne institucije od strane Strossmaye´ra i Gaja,
veliko značenje Strossmavera za zbliženje sa Bugarima. Za osnivanje prvog šumarskog
društva (1876) pisac kaže: »rodilo se i uzraslo u jednom besprimjernom idealizmu,
koji se rijetko susreće«. Spominje velik nacionalni značaj te institucije i plodove njenog
dugogodišnjeg požrtvovnog rada (1876—1921). Zatim prikazuje nekadanje Društvo
slovenskih šumara sa sjedištem u Ljubljani (1875—1921). Navodi svrhu tog društva,
koja je išla za tim, da u slovenskim krajevima izučava probleme´ šumarstva i prikupi
oko sebe šumarske stručnjake svog teritorija. Dalje opisuje nekadanje Srpsko šumarsko
društvo (1905—1921). Navodi, kako su šumari kraljevine Srbije i prije i poslije
osnivanja tog društva sarađivali u Šumarskom Listu, a napose bili okupljeni u Srpskom
poljoprivrednom društvu i pisali u »Težaku«. Spominje veze između šumara predratne
Srbije i Hrvatske i Slavonije, a napose kako je pokojni Kesterčanek te veze podržavao
sa svojim drugovima u predratnoj Srbiji. Zatim pisac opisuje još i nekadanju organizaciju
šumara u Bosni i Hercegovini, da onda prijeđe na osnivanje i djelovanje Jugoslovenskog
šum. udruženja (1921—1935), na Šumarski List, na glavne smjernice
rada J. Š. U-a i organizaciju tog udruženja. Autor spominje i zaključke glavne skupštine
u Splitu, da se zaslužnom Kesterčaneku i Kozarcu podignu spomen-poprsja, spominje
i veze našeg Udruženja sa inostranim udruženjima. Pisac sa velikom simpatijom
piše o našoj stručnoj organizaciji i njenom radu. Na koncu svog članka prikazuje
i društva studenata šumarstva u Zagrebu i Beogradu, pa Udruženje šum. zvaničnika
te konačno nabraja udruženja industrijalaca i trgovaca sa šum. proizvodima kraljevine
Jugoslavije.


Zatim slijedi drugi članak N. Peneva: »Gorskoto učebno delo v
Jugoslavija « (šumarska nastava u Jugoslaviji). Prikazana su najprije nastojanja
Šporera i njegov prvi prijedlog iz 1843 »da se osnuje narodan šumarski nastavni zavod,
organizovan na bazi slavenskog duha, s cilje´m, da daje šumarsko obrazovanje
hrvatskom narodu i Slavenima«. Zatim osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u
Križevcima 1860. Učilište je bilo i od nemalog značaja za Bugarsku privredu. Spomenuta
su i imena onih bugarskih šumara, koji su svoje stručno obrazovanje stekli u
Križevcima (prema jednom članku Dr. Bučara u Jutarnjem Listu od 27 VII 1935).
Navodim ovdje ta imena, da i u Šumarskom Listu budu zabilježena. U zagradama su
označene godine apsolviranja. 1. Spas Anastasov iz Samokova (1872); 2. Stefan
Dončev iz Klisure (1874); 3. Georgi Darakčijev iz Razloga (1877); 4. Dim. Dospeevski
iz Tatar Pazardžika (1883); 5. Stefan Mihajlov iz čirpana (1884); 6. Svetoslav Tošev
iz St. Zagore (1887); 7. Nikola Kardžijev iz Ruse (1887); 8. Nikola Penev iz Ruse
(1887); 9. Dim. Darakčijev iz Razloga (1887); 10. Konstantin Kamburov iz Ruse
(1888); 11. Vasil Vnčev iz Etropole (1889); 12. Mato Brkalov iz Kalofera (1892);


13. Konstantin Kotev iz Kustendila (1893); 14. Vasil Pančev iz Loveča (1893); 15.
Dagomir Popenkov iz Lompalanke (1895); 16. Mihajlo Protič iz Kustendila (1895);
17. Mitro Fetfordžijev iz Kalofera (1896); 18. Dimitar Sekulov iz Samokova (1897);
19. Leonid Jankov iz Silistré (1898); 20. Ivan Karamihajlov iz Samokova (1898); 21.
Anton Mitov iz Sofije (1899); 22. Penjo Ivanov iz Ljubljane (1899); 231 Nedeljko
Kazandižev iz Razgrada (1899); 24. Simeon Strezov iz Rešena (1899). Pisac zatim
200