DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 134 <-- 134 --> PDF |
spada to u ocjenu knjige. Za se´be lično zabilježio sam nekoliko rečenica, termina i izraza, koje možda ne bi trebao pisac ove odlične knjige upotrijebiti. Mogu završiti riječima, s kojim je završio svoju recenziju g. Frič: (Československy les) : »po mome mišljenju nije u posljednje vrijeme izašla nijedna knjiga, koja bi više zasluživala mjesta u svim šumarskim knjižnicama«. A. P a n o v LESOVDSKA JUGOSLAVIJA, SOFIJA 1935. Bugarski stručni časopis »Lesovdsk a Misi « br. 4 za oktobar-decembar 1935 izašao je kao Spomenica posvećena šumarstvu Jugoslavije. »Lesovdska Misi« je organ Društva bugarskih akademski obrazovanih šumara (Družestvo na lesovdite akademici v Blgarija). Spomen-broj obuhvaća 150 stranica. Na čelu je tabla sa slikama slijedećih jugoslavenskih šumarskih stručnjaka: Škorić, Petračić, Levaković, Petrovič, Baien, Miletić, Neidhardt, Maruci, Kraljević i Markić. Zatim dolazi članak profesora Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sofiji Sng. V. Stojanov a pod naslovom »Blgalrskite lesov d i v Jugoslavija«, u kome je opisana ekskurzija bugarskih šumara kroz Jugoslaviju od 22 jula do 2 augusta 1935. Članak je izašao i kao separat prije same Spomenice, pa je već i prikazan u Šumarskom Listu br. 12 — 1935 str. 611 do 613. Iza članka prof. Stojanova slijedi članak »Gorite i gorskoto stopa nstvo na Jugoslavija v cifri«. (Šume i šumsko gospodarstvo Jugoslavije u brojkama) iz pera Ilij e M i h a j 1 o v a. Tu su prikazani glavni statistički podaci o šumama Jugoslavije. Članak sadrži i 6 tabelarnih pregleda (površine šuma po banovinama; raspodjela tih površina na visoke, srednje i niske šume; crnogorične, hrastove, bukove, mješovite crnogorične i bjelogorične; statistika pilana i pregled izvoza drvnih proizvoda). Pisac navodi, da je podatke u glavnom crpio iz knjige »Šumsko-privredna geografija« od prof. Dr. Marinovića. Napose je na kraju članka interesantna komparacija između Bugarske i Jugoslavije. U nizu točaka pisac u glavnom konstatuje slijedeće: 1.) Bugarska je manje šumovita od Jugoslavije´. Procenti šumovitosti tih dviju zemalja odnose se kao 24,4 : 27,1 (sa šikarama 31,2%). 2.) Odnos između visokih, srednjih i niskih šuma povoljniji je u Jugoslaviji t. j . 54 : 8 : 38, nego u Bugarskoj 33 :2 : 65. 3.) Jugoslavija ima više mješovitih sastojina od Bugarske. Odnos: listače prema mješanim listačama i četinjačama, zatim prema četinjačama iznosi u Bugarskoj 87 : 2 : 11, a u Jugoslaviji 73 : 16 : 11. 4.) Odnos površina državnih, općinskih i privatnih šuma je u Bugarskoj 22 : 59 : 19, dok je u Jugoslaviji 47 : 19 : 34. 5.) Prosječni godišnji prirast po jedinici površine u bugarskim je šumama u glavnom jednak onome u jugoslavenskim šumama. 6.) Od sječivih drvnih masa u Bugarskoj manje otpada na građevno drvo nego u Jugoslaviji. Odnos građevnog prema ogrijevnom drvetu iznosi u Bugarskoj 19:81, dok u Jugoslaviji cea 39:61. 7.) Dok se površine šuma Bugarske i Jugoslavije odnose kao 1 : 3,3, dotle se pogonske snage1 drvnih industrija obiju zemalja odnose samo kao 1 : 10, a količine drvnih masa, koje te industrije prerađuju, kao 1 : 14 t. j . Bugarska ima znatno slabiju drvnu industriju. To je i posve razumljivo, ako se uzme u obzir mnogo veći procenat niskih šuma u Bugarskoj nego u Jugoslaviji. 198 |
ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 135 <-- 135 --> PDF |
8.) Dok je Jugoslavija razmjerno jaka izvozna zemlja s obzirom na šumske proizvode, dotle Bugarska gotovo uopće ne izvozi te proizvode. Iza članka g. Mihajlova slijedi studija prof. ing. V. Stojanova : »Vrh u stopanisvaneto na s 1 aiv o n s k î t e dubovi gori« (O gospodarenju u slavonskim hrastovim šumama). Studija obuhvata 17 strana i 4 slike. Pisac uz opće podatke iznosi, kako mikroreljef vrši znatnu ulogu u slavonskim nizinskim šumama, jer upliviše na vrsti drveća i način gospodarenja. Čitav sistem gospodarenja u tim šumama svodi se na pitanje, da li i u koliko voda sa neke površine otiče jfli na njoj stagnira t. j . da li se radi o gredama ili o tanjurima. Površine da se mogu razdijeliti u tri bonitetna razreda. U prvom optimalno uspijevaju kako hrast, tako i jasen i brijest. U drugom bonitetu je kora stabala pokrivena mahovinom i lišajevima. U mladosti se na tom bonitetu susreću sve tri glavne vrste drveća, ali sa starošću nestaje hrast i brijest, pa ostaje samo jasen. Treći bonitet čine bare. Prikazan je dakle sistemi raspodjele slavonskih nizinskih šuma zapravo u dvije kategorije staništa: hrastovo i jasenovo. Hrastovo da uglavnom karakterizira Genista, jasenovo Euphorbia palustris i fragifera. Fisac navodi, da o tome, da li voda otiče ili ne, ovisi i otpornost hrasta protiv gubara i pepelnice. Zatim govori o načinu pomlađivanja u slavonskim hrasticima (predzabrane) i o čišćenjima u kulturama, te o proredama. Prorede da počinju u 30. godini i obnavljaju se svakih 10 godina. Prve dvije prorede da su niske, idok su daljnje prorede visoke. Kako pisac kaže: »s prvima se reguliše smjesa i dobiva potrebna tehnička duljina debala, koja ne treba da bude veća od 16 m, a Sa visokim proredama se reguliše razvijanje krošnje i prirasta u debljinu sa 2,5 mm širine goda«. Članak završava prikazom važnosti industrije, koja prerađuje slavonsku hrastovinu. Autor spominje, da je glavne podatke o gospodarenju sa slavonskim nizinskim šumama (prema gospodarskim osnovama, a i usmeno) dobio od višeg savjetnika ing. Crnatka. Kao daljnji članak dolazi studija: »Karst o´Vata zale sitelna problema v Jugoslavija « (Problem pošumljivanja krša u Jugoslaviji) od profesora uzgajanja šuma Poljoprivredno-šumarskog fakulteta (u Sofiji ing. T. D i m i t r o v a. Članak obasiže 30 stranica i 15 slika. Nazivi pojedinih poglavlja su slijedeći: — Uvodne bilješke — Istorijski pregled — Prirodni i istorijski uslovi — Gospodarski i šumskogospodarski uslovi — Tehnika pošumljavanja. Autor u uvodu citira francuskog geografa Reclou-a o jedinstvenim fenomenima jadranskog krša. U istorijskom dijelu opisuje razvoj u Hrvatskoj, pa u Dalmaciji te u Bosni i Hercegovini (Dr. Lorenz, Veseli, upliv Mlečana, Grimani, prva austrijska, zatim francuska, te druga austrijska vladavina). Među prirodnim uslovima prikazane su u glavnim crtama opće karakteristike klime (toplota, oborine, vlaga, vjetrovi i t. d.); geološke prilike, hidrografija, biljna vegetacija sa glavnim karakteristikama u pojedinim biljnim zonama (1. zona zimzelenih vrsta, 2. mješovitih zimzelenih i listopadnih, 3. potplaninska zona, 4. planinska, 5. predalpinska i 6. alpinska zona). U daljnjim razmatranjima pisac navodi karakterističnu osobitost kraškog problema t. j . njegovu složenost, koja se očituje u tri razna smjera: biološkom, poljoprivrednom i šumarskom. U zasebnoj tablici prikazane su aproksimativne površine golog krša. Autor zatim razmatra problem ishrane kraškog stanovnika, pitanje koza i pitanje odnosa životnih potreba naroda i zašumljavanja. Posljednje poglavlje članka posvećeno je tehnici pošumljavanja (cilj pošumljavanja; površine, koje se najprije uzimaju u rad; vrsti drveća, s kojima se pošumljuje; resurekcione sječe ondje, gdje ima ostataka šumske vegetacije; umjetno pošumljavanje, gdje tih ostataka nema; sjetva i sadnja). Kao daljnji članak slije´di : »U re d b a t a na gorite v Jugoslavija« (Uređivanje šuma u Jugoslaviji) od prof. T. Ivančeva i 11. Mihajlova. Prikazana su upustva za uređivanje drž. šuma od 29 XII 1931 kao i glavni propisi naputka od 1903. Članak obasiže 10 stranica. 199 |
ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 136 <-- 136 --> PDF |
Dalje na cea 12 stranica slijedi treći članak prof. V. Stojanova: »Najvažnite zakonopoloženija v jugoslavskija zakon za gori t le« (Najvažniji propisi jugosl. zakona o šumama). Iza toga dolazi članak N. Peneva: »Gorski družestva v Jugoslavija « (Šumarska udruženja u Jugoslaviji). Autor prikazuje najprije istorijat nekadanjih društava, a onda napose konstrukciju, osnivanje i rad Jugoslovenskog šumarskog udruženja. Dosta detaljno iznosi osnivanje nekadanjeg Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, rad Šporera, Kosa i Tomića, prve početke tog društva u krilu Gospodarskog društva (1846), podupiranje te nacionalne institucije od strane Strossmaye´ra i Gaja, veliko značenje Strossmavera za zbliženje sa Bugarima. Za osnivanje prvog šumarskog društva (1876) pisac kaže: »rodilo se i uzraslo u jednom besprimjernom idealizmu, koji se rijetko susreće«. Spominje velik nacionalni značaj te institucije i plodove njenog dugogodišnjeg požrtvovnog rada (1876—1921). Zatim prikazuje nekadanje Društvo slovenskih šumara sa sjedištem u Ljubljani (1875—1921). Navodi svrhu tog društva, koja je išla za tim, da u slovenskim krajevima izučava probleme´ šumarstva i prikupi oko sebe šumarske stručnjake svog teritorija. Dalje opisuje nekadanje Srpsko šumarsko društvo (1905—1921). Navodi, kako su šumari kraljevine Srbije i prije i poslije osnivanja tog društva sarađivali u Šumarskom Listu, a napose bili okupljeni u Srpskom poljoprivrednom društvu i pisali u »Težaku«. Spominje veze između šumara predratne Srbije i Hrvatske i Slavonije, a napose kako je pokojni Kesterčanek te veze podržavao sa svojim drugovima u predratnoj Srbiji. Zatim pisac opisuje još i nekadanju organizaciju šumara u Bosni i Hercegovini, da onda prijeđe na osnivanje i djelovanje Jugoslovenskog šum. udruženja (1921—1935), na Šumarski List, na glavne smjernice rada J. Š. U-a i organizaciju tog udruženja. Autor spominje i zaključke glavne skupštine u Splitu, da se zaslužnom Kesterčaneku i Kozarcu podignu spomen-poprsja, spominje i veze našeg Udruženja sa inostranim udruženjima. Pisac sa velikom simpatijom piše o našoj stručnoj organizaciji i njenom radu. Na koncu svog članka prikazuje i društva studenata šumarstva u Zagrebu i Beogradu, pa Udruženje šum. zvaničnika te konačno nabraja udruženja industrijalaca i trgovaca sa šum. proizvodima kraljevine Jugoslavije. Zatim slijedi drugi članak N. Peneva: »Gorskoto učebno delo v Jugoslavija « (šumarska nastava u Jugoslaviji). Prikazana su najprije nastojanja Šporera i njegov prvi prijedlog iz 1843 »da se osnuje narodan šumarski nastavni zavod, organizovan na bazi slavenskog duha, s cilje´m, da daje šumarsko obrazovanje hrvatskom narodu i Slavenima«. Zatim osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. Učilište je bilo i od nemalog značaja za Bugarsku privredu. Spomenuta su i imena onih bugarskih šumara, koji su svoje stručno obrazovanje stekli u Križevcima (prema jednom članku Dr. Bučara u Jutarnjem Listu od 27 VII 1935). Navodim ovdje ta imena, da i u Šumarskom Listu budu zabilježena. U zagradama su označene godine apsolviranja. 1. Spas Anastasov iz Samokova (1872); 2. Stefan Dončev iz Klisure (1874); 3. Georgi Darakčijev iz Razloga (1877); 4. Dim. Dospeevski iz Tatar Pazardžika (1883); 5. Stefan Mihajlov iz čirpana (1884); 6. Svetoslav Tošev iz St. Zagore (1887); 7. Nikola Kardžijev iz Ruse (1887); 8. Nikola Penev iz Ruse (1887); 9. Dim. Darakčijev iz Razloga (1887); 10. Konstantin Kamburov iz Ruse (1888); 11. Vasil Vnčev iz Etropole (1889); 12. Mato Brkalov iz Kalofera (1892); 13. Konstantin Kotev iz Kustendila (1893); 14. Vasil Pančev iz Loveča (1893); 15. Dagomir Popenkov iz Lompalanke (1895); 16. Mihajlo Protič iz Kustendila (1895); 17. Mitro Fetfordžijev iz Kalofera (1896); 18. Dimitar Sekulov iz Samokova (1897); 19. Leonid Jankov iz Silistré (1898); 20. Ivan Karamihajlov iz Samokova (1898); 21. Anton Mitov iz Sofije (1899); 22. Penjo Ivanov iz Ljubljane (1899); 231 Nedeljko Kazandižev iz Razgrada (1899); 24. Simeon Strezov iz Rešena (1899). Pisac zatim 200 |