DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-4/1936 str. 148 <-- 148 --> PDF |
LEGITIMACIJE ZA DRŽANJE I NOŠENJE ORUŽJA ŠUMARSKIH SLUŽBENIKA Kr. banska uprava u Zagrebu ima ponovno na zalihi tiskanice »Legitimacije za držanje i nošenje oružja« šumarskog osoblja, koje po svojoj službenoj dužnosti a na osnovu zakona o držanju i nošenju oružja i § 16 Pravilnika za izvršenje istog zakona ima pravo držati i nositi oružje. Šumarska nadleštva, te sreska načelstva i gradska poglavarstva mogu te tiskanice nabaviti uz cijenu od Din 0.25 (25 para) po komadu od Ekonomata glavne pisarnice kr. banske uprave u Zagrebu. Novac treba unapred poslati. Po ovlaštenju bana: Šef otsjeka za šumarstvo, Kr. šumarski inspektor: K a u d e r s. NOŠENJE ORUŽJA. Na poziv i odredbu predao je nedavno nedržavni šumar svoj repetir-pištolj kal. 7,65 mm Frommer u roku od 48 sati sreskom načelstvu. Potvrda predaje datirana je sa 27 VIII 1935. Slične pozive primila su i druga lica. Kod sreskog se načelstva kazalo: Prema tome, kako će biti određeno, povratiće Vam se pištolj — ili ne. Ako ste rezervni oficir, iskažite se, da smijete da držite to oružje. Oružni list gore spomenutog lica, koji glasi na navedeni pištolj, datiran je sa 16 XI 1928 dakle posle stupanja na snagu Zakona o nošenju oružja jz god. 1928. Navedeni je šumar zaprisegnut za čuvanje šume i lova te vrši danas poludržavnu službu. Ne radi se ovde o pištolju kao takovon^ već o principu: da li navedeno lice srne ili nesme da nosi spomenuti pištolj za svoju osobnu sigurnost kod vršenja terenske službe. Zakon o držanju i nošenju oružja, izgleda, nije u tom pogledu došla šasanj U obzir dolazi naročito čl. 16 zakona i § 15 i 16 uredbe. Ako se ti propisi hoće da uporede s ostalim propisima, tumačenjima itd. zakona i uredbe, ne može se doći na čistac, da li je predaja navedenog pištolja opravdana ili nije. U principu izgleda da nije — osim ako je sresko načelstvo primilo u tom pogledu kakovo posebno naređenje. Ili da možda pištolj potpada pod naročit o vojničko oružje, koje nesme da nosi ni javna straža sa navedenim legitimacijama? Čudno izgleda, da javna straža (u konkretnom slučaju šumar) ne bi smela da nosi navedeni pištolj, a može kao čuvar šume da nosi karabin — koji nesme da bude lovački po odredbi, ako nema ništa posla sa lovom. Kako to zvuči nelogično, tako je i karakteristično, jer od 27 VIII 1935, t. j . od dana predaje pištolja, nema ni traga ni glasa o kakovom rešenju u tom predmetu. Ne radi se o pištolju kao takovom, kako je to već napomenuto radi se o licu, koje je taj pištolj nosilo u službi za svoju osobnu sigurnost. Radi se (o pouzdanju, poverenju prema tome licu. Ako se takovom licu ne može da poveri jedan pištolj, ne može da mu se poveri ni služba javne straže. Takovo jedno lice stoji verovatno pod sumnjom, da je neispravan, nelojalan podanik države. No ako je ono (sve i kao javna straža) sumnjivo, nepouzdano, bilo bi bolje´, da mu se oduzme legitimacija o zaprisegnuću, pa možda i oružni Ust. U današnje doba opće krize nema nitko, a naročito jedan službenik toliko novčanih sredstava, da bi si mogao da kupuje svaki čas oružje baš prema najnovijem zakonu i propisima. Tendencija prednjih navoda i misli samo je dobronamerna napomena, da treba svuda i dobro promisliti, što će da se uradi, kako se ne bi i kod najboljih i najiskrenijih ljudi stvarala malodušnost i zdvojnost radi naše administracije. j. š. 212 |