DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 104 <-- 104 --> PDF |
nemogoče izraziti. Še večji pomen pa bo zadobilo, če bomo znali smiselno rešiti zelo važno vprašanje izrabe postranskih produktov pri oglarjenju in vpeljati oglje kot kurivo ali surovino povsod, kjer je to le mogoče, predvsem pa kot nadomestek za pogonska sredstva, katera moramo uvažati. Oglarstvo je važna panoga gozdnega gospodarstva, pa je potrebno, da podpirajo njega razvoj z vnemo šumarji, šumarska oblastva in vse državne ter javne ustanove. SOMMAIRE. Notes préliminaires; production du charbon (essences pouvant etre en considération, outillage, technique de carbonisation et son rendement) ; transport du charbon par chariots et par wagons; mise en vente; importance économique et perspectives. SAOPĆENJA NAŠI ŠUMARSKI PROBLEMI U UTISCIMA STRANIH ŠUMARSKIH STRUČNJAKA (Povodom ekskurzije francuskih i švajcarskih šumara u 1934 godini) Pretprošle godine od 28 aprila do 14 maja obavljana je u našoj ze´mlji ekskurzija jedne grupe francuskih i švajcarskih šumarskih stručnjaka, a u okrilju francuskog šumarskog udruženja »Société Forestiere de Franche-Comté et des provinces de l´Est«. Ova grupa je došla na poziv Jugoslovenskog šumarskog udruženja i Ministarstva šuma i rudnika da se upozna sa našim šumama i našim šumarskim problemima putem jedne ekskurzije, koja je imala biti koliko stručno informativna, toliko i turistički interesantna. Sem nekoliko mlađih šumarskih stručnjaka (6) i 14 dama grupa je bila sastavljena pretežnim delom od starije gospode (3 preko 70 god., 8 preko 60, 14 preko 50) aktivnih S penzionisanih direktora šuma, glavnih inspektora i profesora. U grupi od 51 ... bilo je i nekoliko poznatih imena i autoriteta u naučnom svetu, kao što su od Francuza: Philibert Guinier, direktor Visoke šumarske škole u Nansiju; Robert Hickel, direktor šuma u penziji i poznati dendrolog (preminuo početkom prošle godine) ; Leon Parde, direktor šuma u penziji i poznati pisac uređenja šuma; Paul Noel, direktor šuma u Metzu, poznati praktičar i pisac iz oblasti uređenja šuma; Roger Ducamp, direkto1šuma u penziji plodan pisac u oblasti pošumljavanja i popularizovanja šumarstva; Henry Gaussen, profesor botanike i biljne geograf, na Univerzitetu u Tuluzi; Schaeffer Lucien, inspektor šuma, ataširan oglednoj stanici u Nansiju; od Švajcaraca August Barbey, poznati entomolog i pisac; Dr. Emile Hess, inspektor šuma i botaničar; Winkelmann Gottfried, direktor Centralnog švajcarskog šumarskog ureda itd. itd. Osim toga bilo je među ekskurzionistima i nekoliko industrijalaca drvetom i jedan vlasnik fabrike celuloze i papira. Nije u našem ukusu da, budući jedan od organizatora ove ekskurzije i sa kolegom Ing. Borislavom Nikolićem pratilac i vođa iste, budemo u isto vreme i njen hroničar i u koliko je moguće kritičar. Međutim prošlo je čitavih godjnu i više dana, a mi nismo uspeli da pročitamo u našem časopisu hroniku ili kritiku onoga, što je o našoj zemlji napisano u inostranstyu povodom ove šesnaestdnevne ekskurzije u našoj zemlji. Smatramo pak, da naša stručna javnost treba i mora da zna i da bude obaveštena o onome, što se i kako se u inostranstvu piše o našim šumama, o našem šumarstvu i šumarskim problemima ma to bilo i kroz naočare, koji na naš jugoslovenski nos ne pasuju uvek. Smatramo osim toga, da je to isto toliko važno za našu 320 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 105 <-- 105 --> PDF |
stručnu javnost i aktuelno kao i razvijanje mnogobrojnih formula putem uvaženih infinitezimalnih jednačina. Ekskurzija, o kojoj je reč, imala je i svoju predistoriju. Januara 1933 godine francusko šumarsko udruženje »Société Forestiere de l´Est« izrazilo je želju preko »Putnika«, da jedan deo njegovih članova načini jednu ekskurziju Jugoslaviji oktobra 1933 godine radi upoznavanja njenih šuma, šumarskih problema, a i radi upoznavanja i dolaženja u dodir sa jugoslovenskim šumarskim kolegama. »Putnik« je uputio predmet Administraciji jugoslovenskog šumarskog udruženja, s tim da mu se izradi jedan program puta, koji će biti interesantan i tehnički izvediv za sedamnaest dana. Ujedno je zamolio i ^naglasio, da bi bilo oportuno, da se i sa zvanične strane i´ od Jugoslovenskog šumarskog udruženja uputi poziv ovom francuskom udruženju, da poseti našu zemlju. Sednice širih i užih stručnih odbora i korespondencije su se svršile na tome, što je sve stavljeno u akta, pošto je izabran uži odbor, koji je imao »Putniku« da da nacrt jednog programa. Pukim slučajem 1933 godine predmet je došao do saznanja potpisanom i to greškom »doznake«, a povodom urgencije iz Pariza, koji je sa čuđenjem konstatovao, da u samoj stvari nije urađeno ništa, niti je program dostavljen, niti je ko pozvao Društva, niti je u opšte ko odgovarao na njihove urgencije. Na brzu ruku izrađen je program, koji je u glavnim linijama ostao i 1934 godine, poslati su pozivi i učinjeno sve za desetak dana, što je propušteno za 8 meseci, ali je već bilo kasno, jer su ljudi disponirali svojim vremenom i učtivo otkazali ovaj pothvat. Ekskurzija je odgođena za maj 1934 godine, a u zimi 1933/34 pažljivo je pripremljena. Izrađen je program detaljno, poslati su potrebni pozivi, pripremljeni krediti. Program je izrađen tako,, da bude i turistički interesantan i stručno instruktivan i reprezentativan i da za onih dve nedjelje filmski prikaže naša značajnija šumska blaga i inzese u markantnim crtama probleme, koji stoje pred nama za rešavanje. Izabrana maršruta bila je1 sledeča: Jesenice—Bled—Pokljuka—Boh. Jezero—Izvor Savice, Bled—Zagreb—Vinkovci—Hrastovi—Trizlovi—Radiševo—Beograd, Sarajevo— Han Pijesak—Javor planina—Sarajevo—Mostar—Dubrovnik—Erceg-Novi—Kotor—Cetinje, Dubrovnik—Split—Knin—Drvar—Klekovača—Mlinište—Jajce—Banja Luka—Novska —Trstika, Zagreb—Plase—Crkvenica—Senjska Draga—Sv. Mihovilj—Sušak. Kao što se vidi, ekskurzija je imala da obuhvati i prikaže Slovenačku četinjastu i bukovu šumu, slovenačko intenzivno gospodarstvo, tip starih slavonskih hrastika i njihovo podmlađivanje, tip bosanske prašume, problem kolonizacije u Bosni, jedno veliko drvarsko preduzeće u Bosni sa dugoročnim ugovorom, način njegovog rada na pilani i šumi, način seča u bosanskim prašumama, a prema odredbama dugoročnih ugovora, tip srednjedobnih slavonskih hrastika, problem gospodarenja i sušenja u njima i na kraju pošumljavanje krša. Takva maršruta nije svakako mogla da obuhvati sve probleme i sve šumarske interesantnosti naše zemlje, ali je dodirnula neke od najvažnijih. Ekskurzija je počela 29 aprila 1934, a završila se 14 maja iste godine, kada su gosti ispraćeni na Sušačkom mostu. Tehničku i intendantsku službu organizovao je »Putnik« u sporazumu sa čehoslovačkim »čedokom«, a stručni vodici ekskurzije bili su kolega Ing. Borislav Nikolić i potpisani. U stručnom pogledu put je bio potpuno pripremljen. Za svaki objekt, koji se imao posetiti, izrađen je na francuskom jeziku jedan rezime sa izvatkom iz gospodarstvene osnove, opisom sastojina, najvažnijim podacima biološkim, pedološkim, klimatskim kao i nacionalno-ekonomskim, zatim historijat šume, način eksploatacije starijeg i novijeg datuma kao i svi potrebni podaci opšte i posebne prirode. Osim toga na zahtev samih ekskurzionista izvađeni su rezimei iz knjige »Sušenje hrasta lužnjaka 321 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 106 <-- 106 --> PDF |
u šumama Hrvatske i Slavonije« od Ljubomira Markovića i Milana Manojlovića. Pored toga izrađen je jedan ekspoze o opštoj šumarskoj situaciji naše zemlje (članak potpisatog u »Revue internationale de bois«) i razdat svakom ekskurzionisti kao i knjiga »Le! Karst Yougoslave«. Ti izvodi na francuskom razdavani su jedan dan ranije svima učesnicima ekskurzije, tako da je sve vreme na terenu ostavljeno za posmatranje, objašnjivanje detalja i odgovore na konkretna pitanja opšte i posebne1 prirode, koja su pratiocima ekskurzije obilno postavljana od strane gotovo svih ekskurzionista. Stručno je dakle ekskurzija bila potpuno pripremljena i perfektno uspela. U turističkom pogledu ekskurzija je takođe u svakom pogledi! uspela. Učesnici su podjednako bili očarani Bledom, Sarajevom, Dubrovnikom, Bokom Kotorskom, Lovćenom, Dalmacijom, Jajcem i Banja Lukom. Mnogi su obećali, da će se opet povratiti u našu zemlju, što se mnogima i dogodilo prošle godine. Mora se pak primetiti, da u turističkom pogledu naša propaganda, naročito u Francuskoj, stoji na slabim nogama. Tako na primer nema ni jednog pogodnog vođe za putovanje na francuskom jeziku, kao što postoji na nemačkom i engleskom. Osim toga Bedecker na nemačkom jeziku pisan je´ dosta tendenciozno o našoj zemlji i bilo bi potrebno da se izradi nešto bolje i korisnije po našu nacionalnu i državnu stvar. To naročito važi za Dalmaciju, gde talijanski vodici i pismeni i usmeni obiluju. Zbog toga su pratioci ekskurzije primili na sebe i ulogu vodiča kroz sve vreme objašnjavajući čas pitanja geografske, čas etnografske, istorijske, političke ili verskokulturnë i folklorne, pa čak i umetničke prirode. Nema sumnje, da su učesnici otišli ushićeni i zadovoljni iz naše zemlje. Tehnička služba organizovana od strane »Putnika« i »Čedoka« funkcionisala je u najboljem redu. O utiscima učesnika, koji su svoje utiske mnogo puta glasno izražavali prilikom same ekskurzije, možemo toliko reći, da je Bosna sa svojim reljefom i interesantnošću u šumarskom pogledu učinila najveći utisak i to kako prašuma na Javoru tako i sve pregledane šume u području »Šipada«, a naročito Klekovača. Za dan 10 maja (Klekovača) većina se izjasnila ovako: »Da nam ništa drugo nije pokazano ni u šumarskom ni u turističkom pogledu, samo za ovaj dan isplatio bi nam se ceo put«. Tu su videli uče´snici razne tipove seča i podmlađivanja od pre i posle rata, a naročito razliku između starih seča, koda je praktikovana još čista seča sa 40 semenjaka po hektaru, i kasnijih seča, a naročito ovih zadnjih godina, sa 60%-tnim intenzitetom od mase stabala iznad 30 cm. Za ove poslednje se´če odato nam je puno priznanje, a kao što je napomenuto, među gostima je bilo koje bivših koje aktivnih 10 direktora šuma, sve starije gospode, kao i nekoliko naučnika i praktičara poznatog autoriteta. Što je naročito oduševilo ekskurzioniste, to je onaj sačuvani tip bosanske prašume, za koji je pala misao i predlog, bar za izvesne male površine, da se rezervisti kao narodni parkovi kako radi studiranja i naučnih posmatranja faktora, koji deluju i dejstvuju u jednoj prirodnoj šumi bež intervencije čovekove, tako i radi pokazivanja ove retkosti kasnijim generacijama. Slavonski hrastici nisu napravili onaj povoljan utisak, koji smo očekivali, što je verovatno b,ilo s dva razloga: i jedan i drugi´ objekat pregledani su po najvećoj vrućini između 11 časova dopodne i 3 časa po podne, te su ljudi bili većinom umorni i pre´morni vrućinom, a osim toga vreme za razgledanje tih objekata bilo je relativno kratko. Sami stari hrastici svojim habitusom, svojom impozantnom formom učinili su svakako dubok utisak. Isto tako jedna podmlađena sečina u Radiševu od pre dve godine vanredno uspela učinila je odličan utisak. Starije sečine, podignute branjevine u dobrom su sklopu, samo se u mesto hrasta dobio grab, koji je uzeo toliko maha, da 322 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 107 <-- 107 --> PDF |
postoji opasnost, ako se čišćenjem ne interveniše na vreme, da se ono malo hrasta uguši i mesto njega dobiju čiste grabove sastojine. Uzgojni momenat je ovde dosta prenebregnut i potisnut u pozadinu. Što se tiče Trstike, ona je ostavila prilično slab utisak, jer je pored sušenja kao prirodnog kalamiteta opažena i jaka intervencija čoveka u negativnom smislu, koja je u toj šumi svakako favorizirala kalamitet sušenja na jedan ili drugi način svoje negativne akcije. Poslednji dan bio je rezervisan za razgledanje pošumljavanja krasa, Senjske Drage, Sv. Mihovila i rasadnika »Kesten«. Pošumljavanja, koja su ekskurzionistima bila na domaku očiju, bila su većinom na crvenom peščaru. Osim toga jasno je po onim starim ostacima hrastovih šuma, da je tu problem pošumljavanja relativno lak putem zabranjivanja i reforestacije odnosno prirodnim zašumljenjem. Ono što je sve stručnjake začudilo, to je, da je1 u staroj hrastovoj sastojini kod rasadnika »Kesten«, koja ima jedan vanredno obilan i bogat podmladak hrastov, posađen bor, a što je još gore smrča. Opšte je mišljenje, da se ta stara hrastova šuma, koja je već u stadiju propadanja, putem oplodnih seča i dužeg oplodnog razdoblja dade odlično podmladiti i regenerisati. Smrči pak u srcu mediteranske klime i zone svakako nije bilo mesta i predstavlja jednu nerazumljivu grešku. O ovoj ekskurziji izašlo je, koliko je nama poznato, do sada 4 opisa i recenzije i to: u Revue des Eaux et Forets (sveska za avgust 1934 godine — »Voyage d´Etudes Forestiere en Yougoslavie« od Roger Ducamp-a) ; u Journal Forestier Suisse (No 8/9 »A l´ombre des chenaies de Slavonie« od A. Barbey-a) ; u Bulletin de la Société Forestiere de Franche-Comté et des Provinces de l´Est (»Voyage d´Étude en Yougoslavie «) i najzad u časopisu »L´Arbre« od H. Dijon-a »Un voyage d´étude en Yougoslavie «. Osim toga prema našem obaveštenju održao je u Botaničkom Društvu u Tuluzi prof. Henry Oaussen predavanje o ovoj ekskurziji. Na žalost ovo predavanje nismo dobili. I najzad, kako smo obavešteni, g. Dr. Hess priprema posebnu studiju o ovoj ekskurziji. Roger Ducamp (poreklom Hercegovac) u početku svoje recenzije ili bolje reći svojih utisaka odmah napominje: »Kazati u nekoliko redaka ono što je bilo ovo pute šestvijie, o kome je reč, to je — razume se — nemoguće. Radi se ovde o jednom pokušaju prikaza vrlo skraćenog o stvarima viđenim i osećanim.« I čitav njegov pri kaz, bez poze, lapidaran, duhovit putopis je jednoga šumara-pesnika, koji ume da gleda, koji zna da vidi, koji intenzivno oseti sve što šumarski preživi i koji to ume lepo da kaže. S obzirom na to da je u poslednje vreme izašlo više studija i članaka na fran cuskom jeziku o našem šumarstvu i našim šumama, među kojima i jedna iz pera pok. Huffel-a, a druga iz pera g. Perrin-a, profesora u Nansiju, bilo bi izlišno u jednom opisu ovakve ekskurzije, u kojoj se za 14 dana prošlo % naše´ zemlje, upuštati se u detaljnu analizu svih tih problema. G. Ducamp ih dodiijuje isfličući ono što je u lite raturi već utvrđeno i prečišćeno, a što jednom šumaru praktičaru pri prvom dodiru sa šumom pada u oči. Prolazeći kroz Slavoniju, gde je bila učesnicima ekskurzije´ omogućena jedna laka poseta (tipu visoke hrastove šume), čije je drvo na svetskom glasu —i putopisac daje glavne karakteristike naših hrastika izlažući u kratko njihov način uzgajanja, te zadržavajući se nešto više´ na problemu sušenja. U glavnom se zadržava na našem mišljenju, koje je u svoje vreme prikazao g. Perrin u »Revue des Eaux et Forets« g. Badoux u specijalnom prikazu švajcarskoj stručnoj publici u švajcarskom časopisu »Journal Forestier Suisse« (strana 126—127 1930 godine). 323 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Slažući se u glavnom sa našim zaključkom, da je sušenje hrastovih sastojina čisto šumarski problem, koji se može rešiti samo šumarskim sredstvima, te pominjući uzgojne mere, koje treba izvesti radi unapređenja njihovog zdravlja, i navike, koje treba ostaviti, jer to zahteVa jedna dobro shvaćena higijena — g. Ducamp, pisac mnogobrojnih šumarskih rasprava kao i čuvenog predgovora Bioley-evoj knjizi o kontrolnoj metodi, smatra, da kad se bude bilo u mogućnosti uz već ranije pomenuta sredstva za jačanje otpornosti slavonskih hrastika »da puška pro\meni rame« 5 da se uvede bukva, sa svima svojim urođenim biološkim osobinama, koja će umeti da konsoliduje opstanak šume (»silve«) na bazi hrasta u jednoj boljoj biološkoj sredini (podrazumevajući tu i tlo, koje je sada zbog paše u rđavom receptivnom stanju), da će pitanje podizanja otpornosti naših hrastika biti u glavnom rešeno. Na žalost prema našem dosadanjem iskustvu moramo da konstatujemo, da se tu uvažen pisac vara, jer bukvi u većem delu slavonskih hrastika nema mesta. Zatim u istom poglavlju o hrasticima pisac završuje sa već do sada izraženom sumnjom, pominjući Guinier-a, Huffel-a i Ugrenovića, da će hrastici vremenom biti primorani zbog dubine i plodnosti svoga tla da ustupe1 mesto stalnoj poljoprivredi. Posle toga pisac opisuje u kratko boravak u Beogradu i put Beograd—Sarajevo (2, 3 i 4 maj). Put Sarajevo—Javor Planina—Han Pijesak sa kolonizacionim objektima i paljevinama daje povoda putopiscu da razvije nekoliko rezigniranih reminiscencija kao na pr. »S one strane i duž strmih padina,, iznad širokih platoa danas delimično iskrčenih i predanih vrlo ekstenzivnoj poljoprivredi, u dodiru sa prostranim ogolićenim prostorima (od kojih su na nekima još jasni tragovi požara) treba se probiti, da bi se otkrila na kraju prava šuma (foret foret). Pre nego što se dođe do tih svetinja prirode, koliko se ruševina samo naslućuje, pored onih koje su očigledne. Bosanske šume, napisano nam je, opterećene su se´rvitutom. Sve stanovništvo seosko ima pravo snabdevati se drvetom za svoje potrebe iz obližnjih šuma. Zar ima čega više čovečanskog i više pravednog?« »Ali ovde, stopu po stopu, kroz vekove kao na svima drugim mestima kugle zemaljske, čovek se okomio na šumske čestice, za koje je držao da su pogodne za poljoprivredu. Vrlo često ima u tome gestu velika i zlokobna obmana, ono što je Martel nazvao »trkom na mesec«. Čovek time zaboravlja, da svaka stvar treba da ostane na svome mestu.« Zatim putopisac podvlači nastojanje sadašnje naše šumarske administracije, da se tome zlu stane na put, i slikovito prikazuje paljevine, koje u savezu sa kolonizacionim objektima karakterišu izgled bosanskih šuma. Za žaliti je, da pisac nije posvetio više autoritativne pažnje samoj šumi, koja je nastala za ovim očajnim objektima. Međutim to se da razumeti na taj način, što je on više posvetio pažnje1 šumsko-političkim problemima, načinu i metodama intervencije čoveka u tim šumama, kao i pitanjima pošumljavanja uopšte, a karsta posebno, koja su njemu neobično draga i na kojima najradije razvija svoju obimnu literarnu delatnost. S druge strane to se da razumeti i time, što je bosanskoj prašumni i njenom tehničkom uređenju i iskoriščavanju bila već posvećena posebna pažnja u francuskoj stručnoj javnosti člankom Švajcarca Barbey-a u časopisu »Bulletin de la Société Forestiere de Franche´-Comte«. Pitanju karsta, kao što smo napomenuli, pisac posvećuje dosta pažnje i prostora (str. 592—597). Tako na pr. veli: »U toku dana, koji nastaje (5—8 maj), čuveni karst će nam se ukazati u svoj svojoj širini i dužini, od gore do dole, duž Jadranskog Mora i uzduž cele Dalmatinske obale.« upisuje i´promenu flore, štogod se više ide k jugu, kroz Hercegovinu i bliže Jadranskom Moru. 324 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 109 <-- 109 --> PDF |
»Mogu se proučavati na terenu sva prelazna stanja, počev od golog karsta, preko žbunja i garica, livada, degradiranih šuma sve do gustih šumskih masiva.« Svoje utiske i refleksije sa karsta pisac propraća mnogobrojnim citatima iz poznate publikacije »I.e Karst Yougoslave«, slažući se u glavnom sa šumsko-političkim merama predloženim u toj monografiji kao i sa tehnikom obnove karsta, koja se ima postići ne toliko bukvalnim pošumljivanjem koliko zabranama i prirodnom refore´stacijom. »Kad se s jedne strane posmatraju na karstu ogromne prašume, a s druge strane pusti i besplodni kamenjari, postaje sasvim jasno, da su se te krajnosti formirale pod uticajem biotičkih faktora. To je činjenica, dodaje Dr. Horvatić, koja nas u prvom redu interesuje. Ako se dakle šuma na kršu prepusti neumerenim sečama i paši, postaće iz nje novi krečni kamenjar. Jedan drugi pisac piše po tom predmetu: »ako eliminišemo biotičke faktore (seča, paša, požar), videćemo, kako se šuma na karstu ponovo razvija obrnutom razmerom.« To je teza, zaključuje g. Ducamp svoje poglavlje o kršu, koju zastupa on već kroz duži niz godina, a koju treba pridodati onoj drugoj istini, koja se uključuje u teoriju najmanjeg otpora: treba u granicama mogućnosti učiniti kraj šumskoj devastaciji, koja je uzrok sve većem ogoličavanju, a koju Martel, kao što smo videli, zove »trkom na mesec.« Za 9 i 10 maj putopisac kaže da su bili čisto šumarski dani i zbijenim slolvom opisuje šume i preduzeće »šipad«. Pominjući da je za te šume određeno prebiranje, t. zv. bosansko prebiranje, o čemu je opširno pisao Henry Perrin i Auguste Barbey, podvlači da je zadatak šumarstva na kršu da održi i sačuva šumu u što bolje mogućem stanju, da bi se sačuvala zaštita tla. Pisac ushićen utiscima toga dana uzvikuje: »kako izraziti silne utiske, koje smo osetili u dodiru sa dekorom, koji se satima pred nama ocrtavao«. Poredeći utiske iz naših prašuma sa onima, koje je dobio na Krajnjem Istoku, gde je služio duže vremena u divljoj prašumi, gde sve podseća jedno na drugo, izuzev sastava flore, kaže da je prizor takav, da u svom pokretu savlađuje i dominira svaku idejtt analize, koju upravo uništava. »Međutim duh je instinktivno teran u poređenja sa onim, što smo naučili da viđamo kod nas. Treba pak priznati, da se ovde radi o jednoj sasvim drugoj formuli nego o onoj, koja nam se svakodnevno nameće kod nas sa velikim odomaćenim masivima Ksastavljenim j z jele, bukve i smrče)«. Opisuje prirodni proces obnove i regeneracije sastojine u ovakvoj prirodnoj šumi, koja ipak nije prašuma u pravom smislu reči, jer se intervencija čoveka susreće1 svugde makar pomalo. Redajući prirodne sile, koje u ovakvoj prirodnoj šumi dejstvuju harmonično, on ne može da prećfjti i sliku, na kojoj se vide tragovi preteranih eksploatacija u prošlosti — devastacija i paljevina. Pošto je zaštitna šumska sredina razbijena (devastacijama), vatra je učinila svoje, i ´to na površini od 1.000 ha, te se sada administracija dovija da popravi zlo pošumljavanjem sa smrčom. Posle toga daje kraći opis Trstike i najzad preko Karsta—Senja i Crikvenice povratak preko Sušačkog mosta. »U dodiru s Tobom, drago Jadransko More (koje sa lakim ritmom obeležava svoju plimu i oseku), u dodiru sa Tvojom sopstvenom istorijom, starom kao svet, koliko stvari ima da se kaže... »I zaista za tu povest vezana je povest krša, koji se iza Tebe uzdiže, malo nečuveno, na ogromnoj dužini od 600 km. »On je tu, solidan zaštitnik Tebe, pozadine — srca Otadžbine. »Onome koji tu prolazi, taj krš može izgledati osiromašen, međutim to nije tačno. To je rđavo tumačenje stvari. 325 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 110 <-- 110 --> PDF |
»Krš (stanovnici tih krajeva to vrlo dobro znaju) bio je bogat na svoj način i on je to još i danas. »Istorija nam kazuje, da su se iz njegovog mesa i iz duše njegovih šuma rodila sredstva za razvitak čitavog Jadranskog Mora: Venecija, Rijeka, Split, Rab, Senj, Dubrovnik, Kotor, Sirakuza i mnogo drugih slavnih gradova na drugim većim morima. Šta bi radili svi ti narodi mornara, moreplovaca, trgovaca, pirata bez drveta tvojih brda, o kršu? Istorija Mora u svima zemljama kroz vekove vezana je za istoriju šuma. To je ona šuma, koja uvek plaća troškove plovidbe.« Prikaz g. Ducampa završava se ovim recima: »Kao što se vrlo dobro izrazio jedan od naših mladih saputnika, g. Dijon, Šumarsko udruženje Franche-Comté poset´lo je jednu veliku šumarsku zemlju, koja je uložila jedan značajan napor, da bi vodila jedno gospodarstvo bliže prirodi, nego što je to bilo u prošlosti. Čast Jugoslaviji, koja na taj način može da pokaže sjajna šumarska bogatstva u dubokim masama. Poštovanje suverenu i onima, koji su umeli od njegove prve mladosti da mu uliju ljubav za šumu. Drugarski pozdrav odličnim i iskusnim šumarima kao i članovima Jugoslove´nskog šumarskog udruženja, koji su se, znajući vrednost te šume, zakleli shodno tradiciji svoje rase (»ko ubije jedno drvo, ubija jednog čoveka«) da joj osiguraju jednu mudru realizaciju za najveće dobro jugoslovenskog naroda, njegovih brda, ravnica i mora i za veličinu Otadžbine´ nedeljive u svojoj celini.« G. Ducamp nije dao jednu kritičnu analizu ove ekskurzije, objekata i metoda, koje su viđene na njoj. U ostalom sa ovakve jedne ekskurzije, gdë se ide u gomili, gde se ustaje, seda, jede i maršira po komandi, gde se slike i utisci objekata redaju kaleidoskopskom brzinom, nije ni moguće dati jednu kritičku studiju i analizu. U ostalom za francusku stručnu publiku to nije bilo toliko ni potrebno, pošto je ona, kao što smo već kazali, upoznata sa našim problemima, uređajnim i uzgojnim metodama, radovima i stručnom kritikom i analizom poznatih autoriteta, kao što su Perrin, Huffel i Barbey, o kojima smo (o nekima od njih) već govorili u Šumarskom listu. Ali je zato Roger Ducamp, koji je isto toliko pesnik koliko i, šumar, dao jednu sjajnu zbirku utisaka sa ovoga puta. Sve što je´dnog dobronamernog i iskrenog šumara, koji zna da gleda i ume da vidi, može da oduševi ili ražalosti na ovakvom jednom putu, to je hroničar ekskurzije po Jugoslaviji iskazao snažno, impresivno i rečito. On je na samoj ekskurziji bio jedan od retkih učesnika, koji: ništa nije beležio u svoj notes. Ali se zato znao, i ako već na domaku 80. godine, detinjski oduševljavati na pr. u Klekovači ili u Javoru usred višestoletnih divova jela i smrča ili isto tako razžalostiti na prolazu preko ogolelih brda karsta ili kroz pravo groblje panjeva i ostataka »unutarnje kolonizacije u Bosni i Hercegovini«, žalosnih svedoka jednog ustalasanog doba i rđavo shvaćenog demokratizma jednog mladog naroda. Ducamp je upravo šumarski ispeVao sve svoje utiske, čuvajući se da nam daje bilo kakvih saveta, čuvajući se didaktičnog stila i poze, i ako on na to ima prava s obzirom na svoj autoritet i kao dugogodišnji borac za šumarstvo, pisac mnogobrojnih studija, polemika, brošura. Njegov prikaz tenabdeven je vanredno uspelim snimcima iz slavonskih šuma (Trizlovi, Trstika), zatim iz Bosne (Javor planina i Klekovača), kao i snimcima nekoliko kolonizacionih objekata, zatim krša i hrvatskog primorja. Mi mu stoga zahvaljujemo na iskrenim i toplim recima punih simpatija i naklonosti za naš narod i našu zemlju, na priznanju naših stručnih napora, na uvaženju naših uspeha i na razumevanju naših teškoća, prilika, nedaća i neuspeha. 326 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 111 <-- 111 --> PDF |
Drugi prikaz ekskurzije izašao je u švajcarskom časopisu »Journal Forestier Suisse« iz pera g. A. Barbey-a poznatog eksperta entomologa i pisca mnogobrojnih stručnih članaka. Nje´gov prikaz izašao je pod naslovom »U hladu slavonskih hrastika«. Pisac nije dodirnuo druge probleme zbog toga, što je u 1933 godini bio u jednoj specijalnoj mjsiji u Bosni, posle čega je napisao članak, o kome smo već ranije govorili, o bosanskoj prašumi i o načinu eksploatacije i regenerisanja šume u Bosni. Prikaz je dosta kratak, jedva pet stranica. Uostalom duži nije mogao ni biti, jer su pregledane svega dve šume Trizlovi i Hrastovo i Trstika i to — razume se — na brzu ruku, u gomili bez dužeg zadržavanja i studija. Pisac je želeo da svajcarcima pruži jednu sliku naših hrastika kroz naočare jednog zapadnjaka, švajcarskug šumara. Tako je njegov prvi deo obuhvatio samo opšti opis naših hrastovih šuma, uzet delom iz rezumea, koji smo mi sastavili specijalno za tu ekskurziju, a delom iz poznate studije g. Perrin-a. U drugom su delu opažanja i mišljenja piščeva. Među njima ima i takvih, koja su već više´ puta izneta i branjena (način uzgoja, preterana monokultura hrasta, nedostatak isous-étaga), ali ima i takvih, koja su specijalno piščeva i koja su mogla nastati verovatno usled nedovoljnog poznavanja većeg broja objekata, te nemogućnosti da se dublje uđe u sve probleme i u podrobnu analizu svih pitanja. Jedna ili dve pojave konstatovane ovde i tamo ne smeju nikad služiti za otsečno uopštavanje1. Tako na pr. pisac odmah u početku kaže: »Slavonski hrastici su do sada uživali jednu evropsku reputaciju nesumnjivo precenjenu — sada su oni na svom zahodu«. Reputacija slavonskih hrastika nije nastala nikako usled neke1 mode ili naklonosti zapadnjaka prema egzotičnostima, već iz iskustva i saznanja o pozitivnim kvalitetima njegovog drveta. Pisac je imao prilike za vreme ekskurzije, u koliko nije sam bio upoznat sa osobinama drveta slavonskog hrasta, da se o tome podrobno informiše kod dvojice specijalista naučenjaka, koji su također učestvovali na njoj, gg. Philiberta üuinie-a, direktora škole u Nansiju, botaničara i tehnologa i g. Roberta Hickel-a, poznatog dendrologa. Isto je tako vrlo neosnovana pretpostavka pisca, da su hrastici na zahodu svoje slavef. Istina, starih hrastika im´a sve manje i nema onoliko, koliko ih je nekada bilo, niti se pak iz naše zemlje izvozi sada hrastovina u onoj meri, u kojoj se to činilo pre rata i odmah posle rata, te evropska tržišta nisu više preopterećena slavonskom hrastovinom. Ali to još ne znači, da je sudbina i da kvalitet drveta iz sre´dnjedobnjh i mlađih sastojina neće biti onoga ranga i na onoj visini, na kojoj je bilo drvo starih hrastika. U pogledu uzroka ovog sušenja pisac, i ako po svojoj specijalnosti entomolog, u glavnom deli naše mišlenje, pri čemu uredništvo ovog švajcarskog lista skreće pažnju svojim čitaocima na prikaz naše´ prve knjige, koji je časopis doneo iz pera g. Ba doux-a, profesora na šumarskom otseku Ciriške politehnike. Pisac završava svoj prikaz sledečim zaključcima: »Hodajući po šumama ove hrvatske zemlje čovek se divi poslednjim ostacima bogatih rezervi slavonskih hrastika, nekada toliko na glasu, koje jugoslovenska šumarska administracija nastoji da ljubo morno brani sretstvima, kojima raspolaže boreći se´ sa isto toliko kompetencije koliko i hrabrosti protivu štetnih činioca, koje smo gore opisali. Međutim šumar sa evropskog zapada ne može da se uzdrži vraćajjući se iz Jugoslavije, a da ne učini paralelu između dva tipa .hrastovih šuma, istoka i zapada. Poseta neuporedivim hrasticima šuma Foret de Bercé, Foret de Be´lleme, Foret de Blois etc. ostaviće vrlo jasan utisak njihove superiornosti u pogledu uzgojnom, u pogledu njihove otpornosti prema štetočinama svih vrsta i sposobnosti da proizvode drvo, koje po kvaliteti svakako ne1 zaostaje za hrvatskim hrastovima.« Ovu superiornost pisac ne pripisuje toliko ni povoljnim pedološkim uslovima ni uzgojnim metodama primenjenim još iz davne prošlosti kod zapadnih francuskih suseda, nego pre svega asocijaciji bukve, tom izvanrednom uzgajivaču šuma. 327 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 112 <-- 112 --> PDF |
Ovde smo primorani da učinimo nekoliko primedbi. Komparacija po našem mišljenju nije na svome mestu iz više razloga. Komparacija se pre svega može vršiti samo između vrednosti istog roda, što ovde nije slučaj. U francuskim šumama, koje su pomenute, a koje smo videli, te u nekima od njih i radili, ne radi se o hrastu lužnjaku kao kod nas, već o kitnjaku. Zatim slavonski hrastici ne nalaze se na istoku Evrope, nego u njenom pravom srcu odnosno u centralnoj Evropi. Reljef i topografija pomenutih šuma u dolini Loare i Sarthe je drugačiji, ispresecanijji, nervozniji, življi i više talasast nego slavonski, gde naš lužnjak nalazi svoj optimum samo u onoj nepreglednoj i monotonoj ravnici periodički plavljenoj, a mestimice i močvarnoj. Pedološki uslovi su dosta različiti. Najzad šume, kao što su Foret de Bercé, Foret de Blois, Foret de Perseigne, imaju svoj kulturni postupak i uređajne osnove još iz XVII veka (1660), dok su naši hrastici još u toku prve generacije uzgojnog i uređajnog tretiranja. Nedostatak bukve u slavonskim hrasticima nije neka uzgojna i kulturelna greška ili name´rno zapostavljanje te vrste drveta od strane naših šumara, kao što bi se moglo zaključiti iz piščevog prikaza, već samo rezultat klimatskih, pedoloških i topografskih uslova, koji dejstvuju u Slavoniji, tom optimumu hrasta lužnjaka. U tim plavljenim i natopljenim ravnicama bukvi naprosto nema mesta. Ali odmah tu u srcu Slavonije, čim se reljef promeni i ravnica ustupi mesto brežuljcima, lužnjaka nestaje, a mesto njega /pojavljuje se kitnjak sa svojim sadrugom bukvom. U jednoj mešovitoj šumi kitnjaka i bukve sredina je nesumnjivo zdravija i svežija, a otpornost sastojine jača od monokulture hrasta lužnjaka sa oazama jasena i bresta i ovde onde podsastojinom graba. Tu mi mnogo ne možemo da učinimo, sem da za zaštitu tla favorizujemo i podižemo, gdegod je to moguće, podstojnu sastojinu i sousétage graba, zatim klena i drugih sporednih pratilaca našeg lužnjaka, što se u poslednje vreme nesumnjivo praktikuje. Smatrali smo za potrebno da ovo nekoliko pretpostavki i tvrdnji uvaženog švajcarskog stručnjaka korigujemo i stavimo na pravo me´sto. One su potekle iz nedovoljnosti raspolaganja u pogledu svih elemenata potrebnih za objektivno rasuđivanje ovih pitanja, koja su se pred našim ekskurzionistima redala i menjala kaleidoskopskom brzinom, pa ih je i pored najbolje volje i najveće kompetencije bilo nemoguće sve odjednom i dovoljno produbiti. Prikaz je snabdeven sa dva uspela snimka iz Trstike i Trizlova. Inače čitav prikaz pisan je sa simpatijom i uvaženjem po naš narod J naše napore. Treća po redu publikacija o ovoj ekskurziji ugledala je svetio sveta u francuskom časopisu »L´Arbre« (organu Udruženja prijatelja drveta) iz pera g. Dijona. Ovaj časopis tretira sva šumarska pitanja, koja interesuju širu javnost i sve prijatelje šume, drveta i šumarstva, baveći se naročito pošumljavanjem i propagandom šumarstva, a ne ulazeći u tehničke detalje. Časopis, koji bi i nama bio toliko potreban. Njegov prikaz je sažet i zbijen opis putovanja, poglavito za onaj broj francuskih šumara, koji je »u mislima morao da prati učesnike ovog lepog naučnog putovanja u Jugoslaviju, koje je organizovalo već pomenuto Šumarsko udruženje, žaleći što i oni nisu mogli učestvovati na tome putu. Radi njih samo smo i sastavili ovaj izveštaj«. Čitav nje´gov izveštaj sastavljen je iz kratkih, markantnih, zbijenih i jasnih rečenica. Ničeg izlišnog, bez narativnih opširnosti, ali sa podvlačenjem, sa jačim markiranjem onoga, što je glavno i važno, a lakim notiranjem onoga što je sporedno. Tako ovaj izveštaj, koji je sastavljen »za drugove, koji nisu mogli učestovati na ekskurziji« sa malo reči pruža sliku onoga, što se videlo na tome putovanju. Opisi su protkani primedbama i opaskama pisca uz kritiku, polemiku ili razjašnjenje samo gde je to potrebno ili gde bi jednom zapadnom šumaru bilo nešto ne 328 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 113 <-- 113 --> PDF |
razumljivo ili neshvatljivo. To on čini kod izlaganja načina podmlađivanja naših starih hrastika sa petgođišnjom predzabranom i jednokratnom definitivnom sečom. Tu je svakako potrebno objašnjenje, kad se1 u većini francuskih hrastika vrši oplodna seča sa dvadeset-godišnjim pomladnim vremenom. Ali najviše se zadržava na Bosni odnosno na bosanskom prebiranju. Francuska je zemlja, pored Švajcarske, gde su pojmovi preborne šume i prebiranja iskristalizovani do tančina. Jedna duga praksa i dugo iskustvo dalo je pojedinim matematičkim formulama i teorijama prebiranja jedan konkretan oblik stavljajući ih prema dobivenim rezultatima svaku na svoje mesto. Od Massonovog postotka i Gurnaud-ove kontrolne metode sve do Hénry-ove metode, sve su one praktikovane više ili manje u Vogezima, Alpima, Juri i Pirenejima, ali ni po jednoj od njih intenzitet seče nije prelazio nikad više od 35% sečive mase (iznad 20 cm) — maksimalni postotak za francuske pojmove — a sad najedared dolazi neko bosansko prebiranje sa intenzitetom seče od 60—65% od mase stabala iznad 30 cm. Za jedno normalno evropsko shvatanje ovokk intenzitet ne znači više prebiranje. Zato g. Dijon odstupa ovde od svojih lapidarnih opisa. Pobliže opisuje bosansku prašumu, njen sastav, strukturu, masu po hektaru, preopterećenost u najdebljim kategorijama kao i mogućnosti eksploatacije´ u jednom nenaseljenom i besputnom kraju. Zatim nastavlja: »seča od 60% u takvim sastojinama, što znači eksploatacija od 300 do 600 m:i po hektaru, a na velikim površinama, pruža jedan prizor, na koji mi nismo navikli: nagomilavanje ogromnih količina balvana upada u oči posetiocu. Jedno takvo koncentrisanje seča dozvoljava u ostalom postojanje mnogobrojne populacije drvodelja na desetine kilometara od bosanskih sela. Zanimiva stvar i koja je mogla da upadne u oči mnogima od kongresista, to je da šuma posle eksploatacije tolikog drvnog materijala ostaje ipak sklopljena visoka šuma; svakako jedna visoka šuma manje više retka, ali koja uvek pokriva tlo. Po razmišljanju dolazimo do zaključka, da to nije tako čudnovato, jer masa, koja ostaje po hektaru, varira od 200—400 m:i (a ponavljamo da ovoj brojci treba dodati još i sadržinu stabala ispod 30 cm). Jugoslovenski šumari nadaju se u ostalom, da će se na ova mesta moći povratiti sa sečom za 30 godina.« Sle´duje posle toga prelazak Save i opis Panonske ravnice. Još jedan pogled poslednjim minaretima, vodenicama na Savi, pontonskom mostu kod Gradiške, pri medbe o ogromnoj gustini poljoprivrednog stanovništva u toj ravnici i dolazak u Trstiku. Opis Trstike, problem sušenja hrastika. Opis bavljenja u Zagrebu i najzad izjava zahvalnosti: »Nesumnjivo je, veli g. Dijon, da bi se toliko stvari moglo videti za tako malo dana, bio je preko potreban iskusan uput i razumno vodstvo jugoslo venskih šumara«. Zatim nekoliko galanterija na adresu vođa ekskurzije. A šta da kažemo o prijemu, koji nam je svugde pripremljen, kako u Beogradu tako i u Zagrebu, kao i u svima ostalim gradovima; čak pri svakom malo jačem zadržavanju vlaka na pojedinim stanicama imali smo prijatno iznenađenje i uvek ponavljamo, da vidimo na peronu jedno izaslanstvo prijatelja Francuske. Odista mi smo osetili, kako bije jugo slovensko srce.« Sto se tiče šumarskog zaključka o ovoj ekskurziji, njega je, veli pisac, izveo g. Guinier u Crikvenici na završetku same ekskurzije. U stvari to je onaj isti zaključak, kojim je g. Ducamp završio svoje utiske, a koji nam je vanredno toplim recima uz izraze priznanja uputio g. Guinier na završetku ekskurzije. Najzad četvrta i najduža reportaža o ovoj ekskurziji izašla je u organu Šumarskog udruženja Franche-Comté, koji je incijator ovog naučnog putovanja, u svesci za septembar pod naslovom »Izveštaj o naučnom putovanju u Jugoslaviju.« To je pravi dnevnik od 37 velikih stranica, u koji su mlađi članovi ekskurzije po dužnosti beležili sve što se toga dana desilo i videlo. Ništa tu nije zaboravljeno, 329 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 114 <-- 114 --> PDF |
ni najsitniji tehnički detalji pojedinih objekata, ni historijati pojedinih pitanja kao na pr. pitanja imovnih opština, kolonizacije, pošumljavanja krša, dugoročnih bosanskih ugovora, uslovi rada, historijat i opis naprava i instalacija »Šipada« i fabrike Celuloze, sušenje i podmlađivanje hrastika, cene koje se dobivaju za pojedine vrste´ drveta u šumi na panju i za drvo izrađeno u režiji, nadnice radnika (sve, razume se, izraženo u dinarima, a prevedeno na fr. franke). Nisu zaboravljeni ni najsitniji detalji pojedinih dočeka kao na pr. onih u Jesenici, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Jajcu, Banja Luci, Drvaru itd. Govori sa pojedinih banketa i dočeka doneti su ili u celini ili u najvažnijim odlomcima. Tako je na primer govor g. Ministra Ulmanskog donet u odlomcima; govor g. Ing*. Đure Jankovića, sadašnjeg Ministra šuma i rudnika, donet je takođe u odlomcima i za njegov govor se kaže da je proizveo Silno uzbuđenje kod svih slušaoca. üovor g. kolege Kaudersa donet je u celini. Zatim delovi govora držanih u Zagrebu od gg. Grünwalda, Ugrenovića i Šora. Tu su opisi čitavih krajeva i stanovništva, sve1 ono što je na putu viđeno i primećeno, a što je interesantno značajno i lepo. Delovi Bosne, put od Sarajeva do Han Pijeska od Sarajeva preko Mostara do Dubrovnika, zatim sam Dubrovnik, Boka, Lovćen i Cetinje, Dalmatinska obala, sve je to tako reljefno i slikovito opisano, da je pravo zadovoljstvo čitati. Nije čudo, da smo tokom zime 1934/35 dobili saopštenje od istog društva, da jedna još veća grupa francuskih šumara, koji nisu mogli da dođu u mesecu maju 1934, želi da poseti Jugoslaviju tokom 1935... Dnevnik ovoga puta štampan u pomenutom organu Udruženja je1 pravi šumarskoturistički Bedecker onih krajeva naše zemlje, koji su viđeni prilikom ove ekskurzije. Kada su već pomenuti govori, ne treba zaboraviti da se spome´ne i doček, što su ga članovi austrijskog Reichsforstvereina na čelu sa g. lPreihal-om, generalnim direktorom austrijskih šuma i pretsednikom pomenutog Udruženja, priredili ovoj francuskoj ekspediciji u Jugoslaviju u Schwarzach-St. Veit. Tom prilikom posećeno je i čuveno ždrelo Liechtenstein kod Sv. Jovana Pongao, a u podne na železničkoj stanici priređen je banket, na kome je generalni direktor austrijskih saveznih šuma održao govor, koji je´ donet takođe u celini. Govor je održan u ime kancelara Dolfussa (tada još živog), obnovitelja Austrije. Pošto je spomenuo veze i odnose, koji su u prošlosti spajali šumare Francuske, Svajcarske i Austrije, i dragoceno uzajamno iskorišćavanje njihovih šumarskih ekonomija kao i specijaliziranje austrijskih šumara u Francuskoj školi u Nanciju u bujičarstvu i pošumljavanju, g. direktor saveznih šuma posvetio je ostatak svoga govora — odnosno najveći deo istog — pitanju austrijskog kontingenta drveta i carinskog preferencijala u Francuskoj apelujući na francuske šumare da praktično pomognu Austriji pri prodaji austrijskog drveta u Francuskoj. Ovde treba istaći, da je Austrija jedna od posleratnih država, koja ve´ć više godina formalno devastira svoje šume, da seče daleko iznad etata, a da to forsirano plasiranje austrijskog drveta ne traži neki predstavnik austrijskih izvoznika 1. industrijalaca, već šef šumarske struke. Ovaj smo slučaj spomenuli ne zbog toga, da bismo o tome raspravljali, koliko je to ukusno ili ne, nego da podvučemo taj kontrast između shvatanja gostoprimstva kod jednog germanskog i jednog slovenskog naroda. Za vreme 14-dnevnog bavljenja u našoj zemlji naši gosti nisu mogli ni je´dnom prilikom da osete ovakvo iskorišćavanje gostoprimstva, a palo je za to vreme nekih 50 govora, pozdrava i zdravica, među kojima i nekoliko govora naših industrijalaca i izvoznika drveta, koji vrlo dobro osećaju posledice sadašnje trgovinske´ politike Fran cuske, koja nimalo ne favorizira neku veću trgovinsku razmenu sa našom zemljom. To je pre svega stvar zelenog stola i kompetentnih i odgovornih pretstavnika respektivnih vlada dveju zemalja. S druge strane to je stvar takta i ukusa, kad, pred kim i na kom mestu treba i to pitanje pokrenuti. 330 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 115 <-- 115 --> PDF |
Francuski i švajcarski gosti otišli su očarani iz naše zemlje. Mnogi od njih, koji su imali sretstava i mogućnosti, navratili su se sasvim privatno i prošle godine na naše Primorje i u Sloveniju. U ovakvom začaranom krugu oni pišu u svom organu izveštaj sa ovog putovanja počinjući sa govorom g. Đure Jankovica, sadašnjeg Ministra šuma i rudnika. Odmah u početku oni kažu: »Ovaj citat iz govora g. Jankovica potrebno je bilo ,doneti u početku ovog izveštaja, da bi se jasno videlo, u kakvoj se atmosferi simpatije i srdačnosti obavio ovaj put —i prava ekskurzija francusko-jugoslovenskog prijateljstva.« A na kraju svega veli kolega de Traversay: »Ne može´mo da ostavimo Jugoslaviju bez žaljenja posle jednog boravka, koji je imao jednu jedinu manu, a to je da je bio i suviše kratak. 1 sutra, kad se budemo probudili u Francuskoj i kad se budemo vratili našim redovnim dužnostima, mislićemo na lepe dane provedene u najgostoljubivoj od svih zemalja.« Sva četiri članka i izveštaja o ovoj ekskurziji znače u stvari ne samo jednu propagandu za naše šumarstvo, već jednu toplu, ali diskretnu, inteligentnu propagandu za našu zemlju i naš narod. Turistički interes Francuza (koji inače do sada nisu tako rado napuštali svoju zemlju, u kojoj imaju sve moguće, lepote i gotovo sva evropska podneblja) za našu zemlju znatno je porastao. Posledice su se osetile i prošlog i ovog leta ve´ć u našoj zemlji, a poglavito na našem Primorju. U 1934 godini bilo je 7454 francuskih turista, dok je u 1935 samo za prvih 9 meseci bilo 7805. Ranije je taj broj iznosio svega nekoliko stotina. Jedna ekskurzija dobro organizovana koristi više nego čitavi tomovi knjiga. Stara ova izreka, koju su nam naši profesori kako u Nemačkoj tako i u Francuskoj često ponavljali, dobila je svoju punu važnost i ovoga puta. Samo ona ovoga puta nije mogla da bude čisto stručna i tehnička, već je morala da bude i turistička i nacionalnopropagandistička. Zbog toga i pored najstriktnije ekonomije u vremenu nije se moglo videti onoliko i onako, kako bi to bilo poželjno i kako bi se uradilo, da je ekskurzija bila čisto stručna šumarska. Ali ipak i ovako, kako je izvedena, dala je ona pozjtivne rezultate, četiri lepe, veće i manje studije i šumarsko-turistički putopisi predstavili su našu zemlju prijateljskom inostranstvu u novoj i simpatičnoj svetlosti; pedeset i jedan od francuskih i švajcarskih stručnjaka, industrijalaca i intelektualaca sa najviših društvenih položaja biće novi, uvereni pioniri i zagovornici naše zemlje, gdegod im se za to ukaže prilika. Uz jedno sećanje, koje oni sami poređuju sa jednim prijatnim i čarobnim snom, oni će, šireći krug prijatelja i interesenata za našu zemlju, znati uvek sa ushićenjem da govore o svežim i pitomim lepotama, o neiscrpnim mogućnostima, sredstvima i izvorima »najgostoljubivije od svih zemalja«, ali i o našim naporima i teškoćama, sa kojima se imamo boriti, o našim nastojanjima, stremljenjima da damo i izrazimo punu vrednost jednog racionalnog i uređenog gospodarstva. Uz ranije pomenute1 studije o šumarstvu naše zemlje i o njenim problemima (Perrin, Huffel, Barbey, Badoux, Poskin, Lj. Marković, Dr. Josipović, Dr. Langhoffer, Ing. Katić, Ing. Bogičević, Ing. Manojlović) sa ova nova četiri članka o našoj zemlji i njenom šumarstvu francuska stručna literatura broji danas ravno 14 većih i manjih studija i članaka o šumarstvu i šumarskim prilikama i problemima naše zemlje. Ovim ona upotpunjava sliku i prikaz našeg šumarstva za svoju stručnu publiku i time svakako dolazi na prvo mesto u Evropi u pogledu interesa za šumarsku Jugoslaviju. Na kraju moralo da izjavimo žaljenje, da ekonomske veze između naših dve)u zemalja nisu tako jake i čvrste kao intelektualne i političke i da na tom polju sa našim prijateljima nikako ne možemo da dođemo do potrebnog razumevanja. Ing. Mil. Manojlović 331 8 |