DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1936 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Hamernyik dozvoljava uz potrebne mjere opreznosti i iskorištavanje sporednih užitaka, koje ne smije ići na štetu podizanja šume ili očuvanja produktivnosti zemljišta. Sve što je isječeno mora se odmah i pomladiti ili obnoviti. Gdje nema dovoljno pomladka iz žila, ima se umjetno nadosaditi i popuniti. On isto preporuča i zgušćivanje rijetkoga podmlatka kopanjem zemljišta i povređivanjem površinskoga žilja. Od čistina se imaju po mogućnosti uvijek one posumiti, koje leže medu sječinama i s njima su vezane. Pomlađivanje i pošumljavanje valja izvoditi vrlo oprezno, pravilno, na vrijeme i sa vrstama drveća, koje zemljištu odgovaraju. On preporučuje pošumjavanje okrajaka. Evidencija se ima točno voditi. Po Hamernviku trebalo je odmah Pijesak podijeliti na tri šumske Uprave, a kasnije bi se imala još jedna osnovati, tako da bi svaki gospodarski razred odgovarao teritoriji jedne šumske Uprave. Ispočetka trebalo je da bude 15 čuvarskih srezova, a poslije prema potrebi više. Svaki lugar bi trebao još da ima po mogućnosti i po jednoga pomoćnika-lugarskoga zamjenika. Jedan lugar treba da bude za bilježenje podataka na meteorološkoj stanici i dvojica za rasadnike. Za vrijeme rata počinje se iskorišćavati na Pijesku dipovina (Chrysopogon gryllus) i sapunjača (Gypsophila paniculata). Isto se tako posvetila veća pažnja sakupljanju borovičnoga sjemena. Ajta y Jen ö radio je na pošumljavanju Pijeska preko 30 godina sve dotle, dok ga nije prevrat zatekao 1919 godine. On je napisao lijepe studije o Deliblatskome Pijesku u Madžarskome Šumarskome Listu (1902 godine »A deliblati futôhomokrôl« i 1912 godine »A deliblati kincstari homokpuszta ismertetese«). Godine 1919 preuzima naša država Deliblatski Pijesak u svoje ruke i podređuje ga neposredno Ministarstvu Šuma i Rudnika. Godine 1922 podijeljen je Pijesak na dvije uprave Deliblato i Bela Crkva, koje su podređene Direkciji Šuma u Apatinu. Godine 1923 otvorena je i treća Šumska Uprava u Banatskom Karlovcu. Kako iz ovoga historijata vidimo, od 1818—1910 pošumljeno je bilo svega 31.462 kj. Za vrijeme od 1911—1918 zašumljeno je svega 2528 kj, popunjeno 1565 kj ili svega posađeno sa bagremom, borom, ponešto i sa hrastom i javorom 4.093 kj sa troškovima od 150.178 kruna. Između 1919—1929 godine pošumljeno je odnosno popunjeno bilo sa bagremom, borom i mekim listačama 2.583 kj sa troškovima za veštačko pošumljavanje i šumske rasadnike od 1,107.904 dinara. Godine 1930 pošumljeno je i popunjeno 599 kj sa troškovima od 296.548 dinara. (Troškovi rasadnika oko 130.000 dinara). Godine 1931 pošumljeno je i popunjeno 631 kj sa troškovima od 514.415 dinara. Godine 1932 pošumljena su i popunjena 183 kj sa troškovima od 71.140 dinara. (Troškovi rasadnika 62.081 dinara). Svega dakle je posađeno od 1818 do danas 39.835 kj. Kada se uzme u obzir, da je i u vrijeme početka zašumljavanja jedan dio Pijeska bio obrastao šumom, u glavnom topolovom (i ta se površina može cijeniti možda na kakovih barem 6.000—8.000 kj), to izlazi da je od početaka radova pa do danas bilo što vještački sadeno, što prirodno primljeno ili pomlađeno oko 46.000 kj. Od toga danas ima tek 16.680 kj pod šumom i 4617 kj progalina, a reducirano na potpun obrast može se 280 |