DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 12 <-- 12 --> PDF |
državne niže šumarske škole u Mariboru, 4. priznanje ranga završnih spita na jednogodišnjoj i na dvogodišnjoj školi od strane ministarstva prosvete (jednogodišnju ravnu nepotpunoj nižoj srednjoj školi, dvogodišnju ravnu potpunoj nižoj srednjoj školi), 5. dodeljenje školske šume, 6. proširenje školskih prostorija, 7. nameštanje potrebnog osoblja, 8. osnovanje stalne šumarske i lovačke izložbe, 9. osnovanje stanice za šumske pokuse, 10. osnovanje fonda državne niže šumarske škole u Mariboru, 11. odobravanje dohodaka i izdataka u državnom proračunu i 12. odobravanje dohodaka i izdataka u banovinskom proračunu. RÉSUMÉ. La création d´une école primaire des forets a Maribor a été dictée par la nécessité de la foresterie en Yougoslavie; cette école a ete fondée par les efforts des professionistes et des propriétaires des forets ainsi que par d´autres éléments économiques en Slovénie. Pendant les premieres cinq années, le travail était concentré dans l´organisation des deux instituts, dont l´étude dure une et deux années et qui devait etre apliquée aux besoins de l´administration des forets auxiliaire et a la prospérité des petites propriétés forestieres. L´auteur décrit l´histoire de l´institut dans les premieres cinq années depuis la fondation. Apres, il décrit en courts termes l´état de l´instruction primaire forestiere comme la partie de la foresterie totale en Yougoslavie. La-dessus il emjit quelques idées propres concernant ces questions. Enfin il expose des tâches que cet institut devrait exécuter a l´avenir et des traveaux principaux, nécessaires a arriver a ce bfljt. Il propose : 1. une modification des reglements de l´instruction forestiere et de la loi forestiere, 2. une modification des reglements concernants le personel auxiliaire technique et de garde-forets dans le reglements du Service forestier d´état, 3. la rédaction et la légalisation d´un reglement sur l´école forestiere primaire a Maribor, 4. la reconnaissance de l´examen final a l´école d´un et de deux ans par le ministre de l´instruction publique, 5. l´attribution d´une foret écoliere, 6. l´élargissement des établissements de l´école, 7. la nomination du personnel nécessaire, 8. la création d´une exposition des forets et de chasse permanente, 9. la création d´une station pour les épreuves forestieres, 10. la création d´un fond de l´école primaire des forets a Maribor, 11. l´approbation des dépenses et des revenus dans le budget de l´État et 12. l´approbation des dépenses et des revenus dans le budget de la banovine. L´ a u t e u r Ing. OSKAR PIŠKORIČ (ČAJNIČE): O DRVARENJU BOSANSKO-HERCEGOVAČKOG SELJAKA (QUESTION DES FORETS-SERVITUDES EN BOSNIE ET EN HERZÉGOVINE) t. Pravni osnov dosadanjeg drvarenja. Državni posjed na teritoriju prijašnje Bosne i Hercegovine zauzima površinu od 2,702.406 ha zemljišta, od čega otpada blizu dva milijuna hektara na zemljište obraslo šumom. Taj je posjed opterećen danas stvarni m servitutom, u ime kojeg bosanski i hercegovački seljak (ali više bosanski, jer hercegovački 398 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 13 <-- 13 --> PDF |
u velikom dijelu nema šta) siječe godišnje oko 3,5 mil. m3 drvne mase za potrebe svoga zgradarstva i svoga kućanstva. Podvlačimo stvarnim, budući da se Zakon o šumama od 21. decembra 1929. godine u §-u 73 ogradio od toga, da se tu radi o servitutu, jer veli: »Dosadanje davanje šumskih proizvoda iz državnih šuma po odrebama specijalnih zakona i uredaba ne smatra se kao pravo službenosti.« Stvarno međutim ovo pravo nije zanijekano, jer se govori o državnim šumama »opterećenim službenostima« (§ 67.) i predviđa se donošenje specijalnog zakona za »novo uređenje državnih šuma opterećenih službenostima u Bosni i Hercegovini « (§ 184.). Analogno ostalim krajevima države i bosansko-hercegovačkom seljaku morat će se priznati pravo drvarenja u šumama, u kojima se godine i godine drvari i u kojima se drvari i danas. Današnje stanje drvarenja jednako je prvotnome, samo naravski svedeno u nužne granice, t. j . seljak se prema veličini svojih potreba drvari u šumama njegovom selu najbližim, kako su to činili i njegovi djedovi. Država je danas nosilac tolikog šumskog posjeda s razloga što je svojedobno za sebe okupirala sve zemljište, koje se smatralo »res nullius«, a medu koje je u prvom redu spadalo u svom najvećem dijelu i zemljište obraslo šumskim drvećem.1) Današnje stanje posljedica je i dugogodišnje turske vladavine, koja je donijela i posebne pravne odnose u pogledu zemlje. Tako je tursko zakonodavstvo poznavalo mulk, mirije i vakuf.2) Pod oznakom »mulk«razumijeva se ono zemljište, s kojim je njegov vlasnik raspolagao potpuno slobodno u svakom pogledu. Međutim je mulk bio vrlo malen opsegom: u prvom redu kućište, dvorište i vrt u ukupnoj površini od najviše 500 m2 (pola dunuma); zatim ona zemljišta, koja je država kao takova nekome poklonila. »Vakuf« su zemljišta, koja su namijenjena javnim ili vjerskim svrhama; vakuf se smije upotrebljavati jedino u onu svrhu, kojoj je namijenjen, te kod ovoga teoretski nema mjesta ni eksproprijaciji. Sve ostalo zemljište smatralo se državnim u najširem smislu i nazivalo se »mirijsko« zemljište. Mirijsko zemljište ustupano je kao »tesaruf« s desetinom »vjernicima« i borcima, dok su »nevjernici« t. j . kršćani takvo zemljište dobivali uz otštetu, koja je iznosila 1/10—. godišnjeg prihoda (harač). Neustupljeno zemljište su ili »metruke« ili »mevat«. U »metruke« ubraja se zemljište3), koje služi za javne svrhe (kao ceste, putevi i ostale površine potrebne za takve ili slične javne svrhe), zatim površine šuma (baltalik) i pašnjaka (mera), koje su imale služiti za namirenje potreba pojedinih sela (naselja). »Mevat« je pusto, nekultivirano zemljište. Nosilac mulk-zemljišta kao i tesarufa može biti ili fizičko ili pravno lice, kao što i vakuf može biti ili mulk ili mirijsko zemljište. Pretežni dio zemljišnog posjeda mirijskog je porijekla, kako o tom govore i gruntovne knjige. Što se tiče same šume, ona je prvu svoju zaštitu dobila u otomanskom temeljnom »Zakonu o zemljišnom posjedu« (od 7. ramazana 1274. god. odnosno od 3. V. 1858. god.), koji je Zakon posljedica pobjede carigradskog dvora (Omer paše) nad bosanskim feudalcima. U tom za *) Dr. Jovo Zu b ov i ć: Iz istorije šumske privrede u Bosni i Hercegovini). 2) Dr. A. von Wich : Gutsadministration und Güterschätzung in Oesterrelich, in Ungarn und in Bosnien und der Herzegovina, Wien 1897. 3) L. D i m Hz : Die forstlichen Verhältnisse Bosniens und der Herzegovina Wien 1905. ....f. 399 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 14 <-- 14 --> PDF |
konu traži se pravni temelj svakog posjeda, a što je u stvari državna isprava, da je izvjesnu zemlju dotičnik dobio u posjed. Ovim je naročito, veli Dr. Zub o vi ć na str. 8. cit. djela, suzbita »navala moćnih spahija i begova koji, čim su vidjeli da šume mogu biti predmet unosne eksploatacije, počeše ih od reda svojatati za sebe«. Isti zakon zabranjuje dijeljenje baltalika, a krčenje ograničava na daljinu od ljudskih naselja, dokle se još iz šume čuje ljudski glas. Korak dalje u šumarskoj politici jest Zakon o šumama od 11. ševala 1286. god. (iz 1869. god.). Ovaj se Zakon odnosio na državne, općinske i vakufske šume, dok za privatne šume vrijede propisi temeljnog zakona. Vakufske šume po ovom Zakonu prelaze u državnu upravu. Općinskom šumom (baltalik) Zakon smatra onu šumu, koja je od svoga iskona prepuštena na uživanje pojedinom selu ili gradu (čl. 21. Zakona).4) Za državne šume 51. 3. veli, da »proti ustanovama ovoga zakona ne smije nitko u državnim šumama drva sjeći«. Čl. 5. dotadanje stanje drvarenja seljaka u »državnim« šumama uzakonjuje, te veli: | »Seoski stanovnici ovlašteni su na besplatno dobivanje građe, tvoriva i ogrjeva, što ga trebaju za gradnju i popravak vlastitih kuća, suša, i sličnih zgrada, za priugotavljanje svojih kola i ratarskog oruđa, te za kućne ogrijevne svrhe. Isto vrijedi i za sve ono ogrijevno drvo i ugalj, što ga seoski stanovnici na vlastitim vozilima ili tovarima na prodaju dopremaju na ona tržišta, koja su za njih određena. Za građevno i tvorivo drvo, koje je za prodaju namijenjeno, imaju seoski stanovnici svakako platiti pristojbu, što će ju ustanoviti šumska uprava, a za ogrijevno drvo i za ugalj imaju platiti otpadajuću pristojbu samo onda, ako ga namjeravaju prodati na kojem drugom tržištu, a ne na onom, koje je za njih određeno i to bez irazlike, da . foni to ´drvo dopremaju na vlastitim ili tuđim prometnim sredstvima. U tome su oni izjednačeni sa trgovcima, te se moraju ravnati po ovim postojećim propisima.« 0 drvarenju govori još i čl. 17.: »Stanovnici imaju pravo unutar hatara svoje općine uz dozvolu šumske uprave besplatno si uzeti iz državnih šuma drvo, koje se je uslijed naravnih uzroka srušilo.« 1 pravo besplatnog pašarenja za domaće potrebe uzakonjeno je, kako to izlazi iz čl. 16.: »Stranci i trgovci blagom dužni su za tjeranje svojega blaga na pašu u državne šume ishoditi si od šumske uprave posebnu dozvolu. Za to blago ima se otkazati odijeljeno pašište i platiti običajna pašarinska pristojba.« Odredbama ovog zakona »turski je zakonodavac prihvatio u glavnom faktično pravno stanje, koje je zatekao«, konstatira Dr. Z u b o- v i ć. Za dalji razvoj D. Veseli 5 ) veli: »Austrijska je uprava nastojala da, ne povrijedivši ova stečena prava, pretvori neuređeno korištenje u uređeno . . .« Nakon donošenja decembraskog Zakona o šumama moglo bi se pomisliti, kako je to i u početku navedeno, da je to pravo besplatnog drvarenja bosanskog seljaka ukinuto. Međutim citiranim §-om ukinuto je samo značenje servitutnog prava, kako proizlazi iz §-a 184. i tuma 4) Po »Šumarskom Listu« iz 1913. godine, u kojem je odštampan cio zakon,1 3) D, Vese|i ; Bosanski Šumar, br. 10—12 god. II., Sarajevo 1924-, 400 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 15 <-- 15 --> PDF |
čenja upravnih vlasti. Tako Kr. Banska uprava Drinske banovine pod br. 36.025—III od 1. VIII. 1930. povodom jednog slučaja uskrate drvarije i pašarije po jednoj državnoj šumskoj upravi donosi mišljenje analogno gornjem tumačenju zakonskih propisa i odlučuje da uskrati drvarije pozivom na odredbe novog zakona o šumama nema mjesta. Potpunosti radi valja dodati, da ovo pravo drvarenja nije evidentirano u gruntovnim knjigama, prema kojim je državni posjed slobodan od svakog opterećenja. 2. Postupak pri drvarenju i odnos žitelja spram šume. Ševalski zakon ureduje i pitanje načina realizacije prava drvarenja u državnim šumama. On određuje izvjestan sjekored (čl. 6.), zimsku sječu listača, a četinjača kroz cijelu godinu (čl. 7.), izdavanje doznačnica (čl. 9.) kao i čekićanje drva (čl. 10.). Za općinske šume nalaže drvarenje isključivo samo za žitelje odnosne općine ili grada (čl. 22.), a čl. 26. veli: »Stanovnici sela dužni su paziti, da stanovnici drugih sela ili gradova ne uživaju njihove baltalike. Nadalje su dužni paziti, da za paljenje uglja budu otkazana posebna mjesta i da se šume ne haraju. Provedba ovih odredaba povjerava se muktarima i policajnim organima . ..« Istim zakonom regulira se i pašarija. Po čl. 13. »seoski muktari (starešine) dužni su svake godine sastaviti i šumskoj upravi predložiti iskaze o broju i vrsti blaga, što ga svi seoski stanovnici kane tjerati na pašu u državne šume.« Po čl. 14. »nakon primitka tih iskaza određuje šumska uprava, kada i kako dugo smije se blago u državnim šumama na paši zadržati, kao i ine uslove pašarenja.« A čl. 15. određuje, da »svako selo mora postaviti za čuvanje svoga blaga posebnoga pastira, koji mora paziti, da blago određene mede pasišta ne prelazi«. Naredba Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 11. VIII. 1890. br. 37.061/1. daje detaljnije upute o samom postupku oko izdavanja servitutnog drveta. § 5. naime kaže: »Kotarski ured ima paziti na to, da oni koji imaju pravo služnost (Servitut) uživati, ne prekorače svoja ovlašćenja i da pri vršenju istih ne povrijede postojeće propise.« »Iskaz drva za uživaoce služnosti svake općine ima se u pravilu obavljati u onim šumama, koje leže u granicama dotične općine, te se takav smije samo onda — i to s odobrenjem zemaljske vlade — obavljati u udaljenijim kompleksima, ako okolnosti sastojanja šumskih mjesta, ležečih u dotičnoj općini, ili ako drugi važni obziri dalje upotrebljavanje drveta nikako više ne dopuštaju ili ako odnošaji prometa upotrebu drva u drugoj kojoj općini nužnim načinom uslovljavaju, ali ipak samo u toj pretpostavci, da se šumski kompleks, koji se tako upotrijebiti ima, ovim većim opterećenjem u pogledu njegove neprekidne izdašnosti u opasnost ne dovodi ili se osobiti državni interesi tim ne narušavaju. Kako potreba, koju uživaoci služnosti prijave, tako i količina drva doista izdata ima se upisati u prijavni i izdatni register služnosti, za čim se obračun izdatog materijala vršiti ima.« Ovaj § ima opširno razjašnjenje, u kojem se medu inim kaže i ovo: »Domaći seljani imaju pravo za svoju potrebu nabavljati gradu (japiju), drva za drvene sprave i za gospodarenje iz državnih šuma one općine, u kojoj stanuju, ali samo u toliko, u koliko se potreba ne može namiriti iz privatnih šuma, koje su date po §-u 10. naredbe o davanju tapije na šume. Drvarenje u drugim općinama istoga kotara ili u tuđem kotaru 401 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 16 <-- 16 --> PDF |
može se činiti samo na osobitu dozvolu zemaljske vlade, Pod istim pretpostavkama dozvoljeno je seljanima i dalje besplatno dobavljanje ogrijevnih drva radi prodaje na običnom pazaru.« »Kad seljani imaju pojedinih zemljišta u tuđem kotaru, onda ne mogu s toga zahtijevati pravo dobavljanja grade iz šume tog kotara, naprotiv imaju tada pravo pribaviti sebi pruće i kolje za ograde takvih zemljišta.« »Uživaoci služnosti treba da zatraže svoju potrebu grade i drva za drvene sprave do konca marta kod kotarskog ureda, jer će inače izgubiti pravo nabavljanja drva za dotičnu godinu, te ima posljednji da zahtjeve ušumljenika upiše na lijevoj strani dotičnog, po općinama uređenog registra za prijave i izdavanje servitutnih drva.« Prijava potrebnog drva zaključuje se sa zadnjim danom mjeseca marta, a tada slijedi doznaka i primanje posječenog drva i izrađenog materijala. Razjašnjenje dalje nastavlja: »Prodaja grade, drva za drvene sprave i izradu dobavljenih pod naslovom služnosti najstrože je zabranjena, te se ima onaj ušumljenik, koji se u tome uhvati, primorati na potpunu isplatu vrijednosti nabavljenog drveta.« Analognu odredbu donosi u svom §-u 163. važeći zakon o šumama. »Isto tako nije dozvoljeno uživaocu služnosti«, nastavljaju gornja uputstva, »sjeći druga drva, a ne ona, koja su mu pri obilježavanju predata i šumskim čekićem markirana ili na drugi način označena; inače se ima s njim kao sa šumskim štetočinjom postupati. Za ogrijevna drva, na zavičajni pazar na prodaju donesena ne trebaju seljani da plaćaju nikakve takse, naprotiv nije im dozvoljeno, da s ogrijevnim u državnoj šumi sječenim drvima trguju na takav način, da ih na kolima ili saonicama u većoj množini dogone i prodaju«. »Seljani, koji ovako s ogrijevnim drvom trguju, imaju se kao poduzetnici smatrati, te s njima valja postupati po pravilima postojećima za prodaju drva izvan puta konkurencije«. »Dalje nije u gradu stanujućim drvarima i nabavljačima ogrijevnih drva dozvoljeno,, da sva ogrijevna drva, koja stanovništvo iz naslova služnosti dobavlja i za prodaju dogoni, kupuju i na svrhe trgovine i nabavke upotrebljavaju. Ako se dakle drvari i nabavljači ne mogu o zalihi ogrijevnih drva, koja se kod njih nade, iskazati iskazima o plaćenoj šumskoj taksi, onda je politička oblast ovlašćena, da zalihe drva konfiscira i u korist zemaljskog erara proda.« »Proizvadanje drvenog uglja (ćumura) iz naslova služnosti nije dozvoljeno, te stoga ima stanovništvo da plaća šumsku taksu za ogrijevna drva, koja trebaju za ugljarsku radnju.« »Gradski stanovnici i pripadnici tuđih općina ne uživaju služnosti, u koliko im odobrenjem ministarstva nijesu data trajna prava upotrebe, te im se smiju davati drva besplatno samo na osobitu dozvolu zemaljske vlade.« »Ako uživaocu služnosti elementarni dogodaj razori zgrade, u kojima stoji ili koje mu za ekonomiju trebaju, onda prijava grade za novo građenje predmeta potrebne nije vezana ni za kakav rok; kotarski ured ima naprotiv na molbu stranke narediti da se potrebna količina drva odmah doznači.« U pogledu vrste i kvalitete drva naredba veli: »Davanje hrastovine od velike vrijednosti dopušteno je samo na ovlašćenje zemaljske vlade; ali šumski organi imaju i na to paziti, da se u šumskim kompleksima, 402 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 17 <-- 17 --> PDF |
kojih okolnosti sastojanja davanje cetinskih drva dopuštaju, uživaocima služnosti samo materijal od manje vrijednosti daje.« »Osobito se ne smije davati četinasto drvo za građenje šimle, dokgod u kotaru ima drugog za to sposobnog drva, bukve i t. d., i dokgod dobavljanje istih nije vezano s nerazmjerno velikim troškovima. Za pokriće potrebe ogrijevnih drva ušumljenika imaju se u prvom redu davati postojeća ležeća drva, otpaci i krčevina; ako takvih u dovoljnoj količini nema i ako se potreba ogrijevnih drva ne može pokriti siječenjem drva manje vrijednosti, kao breza, grabova i t. d., onda se ima pristupiti k obilježavanju stabala za siječenje drva za ogrijev. U ovom slučaju ima šumsko osoblje paziti na to, da se sijeku samo stabla za proizvadanje drvenih sprava nesposobna i da pravac siječenja bude onakav, kako će se pomladenje sastojanja osigurati.« »Izdavanje izvoznica za uživaoce služnosti ima u buduće izostati; ipak je šumsko osoblje dužno, da se prilikom službenog obilaženja uvjeri, da li uživaoci datu im gradu u svoje svrhe upotrebljavaju.« Po §-u 25. upotreba paše za domaća goveda slobodna je, a za trgovačku stoku ima se platiti pašarinska pristojba. Izdavanjem u zakup paše ne smije se ići tako daleko, da bi se time okrnjilo namirenje potreba domaćih. »Koze tuđih na pašu neovlaštenih posjednika ne smiju se ni pod kojim uslovom goniti u državnu šumu na pašu«, dok se šume u kojima je paša marve neumjesna, moraju ograditi. Žirovina bukovog i hrastovog žira ima se kretati također u gornjim granicama (§ 27), dok se žir kestena ima unovčiti putem javne dražbe (§ 26). Rad u smislu propisa gornje naredbe vrši se i danas. Naredbom pak Direkcije šuma u Sarajevu br. 15.597/24. od 9. V. 1924. godine točno je označeno, tko sve ima pravo servituta u državnim šumama.. Ova je naredba izdana povodom jednoga upita, da li i age imaju pravo drvarenja za popravak t. zv. čardaka u državnim šumama, a koje im je pravo drvarenja priznato naredbama tadanje zemaljske vlade sza Bosnu i Hercegovinu br. 80.088/1889. od 16. I. 1890. godine i br. 102.019/1. od 24. VI. 1903. godine, koje su stale na stanovište, da su agama čardaci neophodno potrebni za obrađivanje njihovih seoskih posjeda. Predmetna pak naredba ukida ovako tumačenje pozivajući se na § 5. otomanskog zakona o šumama određujući da se u buduće servitutno drvo ima izdavati samo onim osobama, koje su označene u ovoj naredbi, govoreći: »Kao servitutni ovlaštenici mogu se smatrati samo one osobe, koje su stalno nastanjene na selima, posjeduju zemlju za obrađivanje i same je obrađuju, te se prema tome pretežno bave zemljoradnjom t. j . kod kojih je zemljoradnja glavni izvor prihoda. Prema tome ne može se priznati pravo servituta drvarenja u državnim šumama osobama, koje imaju zemljište za obrađivanje na selu, a ne bave se nikako ili (ne pretežno zemljoradnjom. Kao takve osobe primjerice se navađaju seoski trgovci, gostioničari, učitelji, sveštenici i t. d. Isto tako ne može se parohijalnim zvanjima, župnim uredima, džamijama i t. d. izdavati besplatno drvo pod naslovom servituta. Ako se je do sada tako postupalo, nije osnivano na 61. 5. otomanskog šumskog zakona, koji je i danas na snazi, te stoga takav protuzakoniti postupak ima se odmah obustaviti. Šumskim referentima i šumskim upraviteljima stavlja se u dužnost, da podređeno 403 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 18 <-- 18 --> PDF |
osoblje shodno pouče, tko sve ima pravo servituta drvarenja i da prilikom sastavljanja godišnjih servitutnih iskaza podvrgnu strogoj reviziji i sve one osobe, koje nemaju pravo servituta drvarenja, brišu iz iskaza.« Uputama pod br. 10.821/26. Direkcije šuma u Sarajevu, koja je u ono vrijeme upravljala svim šumama na teritoriju Bosne i Hercegovine, oživljeni su gornji propisi i sakupljeni ostali, koji su bili izdani tokom vremena. Tako se određuje, da se potreba ima ustanoviti po šumskom organu na licu mjesta, traži se prisutnost seoskog starješine, koji treba šumskom organu (popis obavljaju lugari) pružiti sve potrebne podatke kao: »a) da li stranka doista ima pravo servituta u dotičnoj općini; b) da li stranka ima kakvu privatnu šumu, iz koje bi mogla posve ili barem djelomično da podmiri svoju potrebu; c) da li će stranka doista moći upotrijebiti izdato drvo za gradnju ili popravak; d) da li prijavljena količina odgovara faktičnoj potrebi i koliko bi se eventualno dala smanjiti.« Popis potreba u odnosnoj godini sa šumskim organom supotpisuje i knez. Doznaci, koja se ima vršiti u doba kada je seljak najmanje zaposlen oko poljskih poslova, mora biti prisutna odnosna stranka, jer se inače doznaka za odnosnoga ne će izvršiti. Za one, kojima je nemoguće doći na prvi dan doznake, a opravdava ih samo valjan ´razlog, određuje se drugi termin. Ponovna doznaka se uskraćuje: »a) pravoužitnicima, koji očito prkose postojećim naredbama i propisima; b) onima, koji se ni drugom terminu nisu odazvali; c) onima, koji svoje potrebe uopće nisu prijavili do konca marta.« Kada stranka izradi doznačena stabla i postavi šumski red (oguli panjeve kod četinjača, složi granje i si.), tada slijedi primanje (premjeravanje) izrađenog stabla i čekićanje materijala. Valja podvući propis, da šimla za nove krovove ne smije biti duža od 60 cm, dok se stablo ima izraditi do 7 cm promjera. Na servitutno drvo imaju pravo i redovnički mlinovi t. j . mlinovi, koji su vlasništvo nekoliko kuća i u kojima se melje žito i kukuruz lih za njihove kućne potrebe. Drvo, potrebno za pokop mrtvaca, siječe se slobodno i bez prethodne doznake, ali o istoj sječi valja svakako bavijestiti reonskog čuvara šuma (ova iznimka učinjena je s razloga ogromnosti čuvarskih reona, koji obasižu po nekoliko hiljada hektara državnog posjeda i u teškom brdskom terenu, koji čuvaru nameće u nemalo slučajeva svladavanje visinskih razlika dnevno i do 1.000 met.). Preseljenjem iz jedne općine u drugu gubi se pravo u prvoj, ali se stiče u drugoj, samo se treba posebno zatražiti priznanje u novoj općini. Dakle pravo drvarenja regulisano je u pola. Pozitivno je, tko ima pravo vršiti ga i gdje se ima vršiti; dan je i postupak, koji odgovara svrsi, ali u svemu manjka količina, kojom se pojedina kuća može koristiti. Količina se kreće prema ekonomskoj mogućnosti pojedinca, te mogućniji povlače više nego siromašniji. Koliko ima slučajeva, da kiša probija kroz krov, da se čak i sama kuća zbog trule grade nagnula i po više stupanja, ali se kuća ne popravlja. Nema njen stanovnik, njen vlasnik, seljak, mo 404 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 19 <-- 19 --> PDF |
gućnosti da namakne 2—3.000 dinara, koliko se mora platiti za rad, nema svoje stoke da dovuče gradu iz šume do svoje kuće, a mogućniji daju svoju stoku čak i za naplatu teška srca. Gros drvne mase otpada na ogrijevno drvo. Građevno drvo iznosi do 20% sveukupno posječene drvne mase, dok ostalih 80% izgori na otvorenim ognjištima (koja su gotovo isključiva u krajevima s desne strane Drine) i pećima, a jedan dio i u sušionama voća. Kako već sami propisi nalažu, prvo se izdaje drvo od defektnih stabala, a tek u pomanjkanju ovih zdrava. Za ogrijev izdaje se gotovo isključivo ležika, često i po više godina stara (i listača i četinjača), pa i posve prešla. Njaravski to biva ondje, gdje drva ima, dok se u šikarju svijet svakako pomaže, pa i paljenjem kukuruzovine. U krajevima sreza čajničkog ljudi su za opskrbu svoje kuće dosta, može se reći, lijeni. Malo njih pripravlja drvo za pogodna vremena, već hajde u šumu, kada ga kod kuće uzmanjka. Stoka, i krupna i sitna, treba šumu. Ona je u njoj pretežni dio godine, a da je na volju njihovim vlasnicima, morala bi se u njoj hraniti i preko cijele godine, izuzev dane velikog snijega. Ona čini više štete nego obaranje stabala sa svrhom prisvojenja. Ne samo da oteščava pomlađivanje, ne samo da joj se kreše lisnik, nego za dugih i jakih zima obaraju se bukve i od 5—6 m3 drvne mase, da se stoci pribavi brst pupova. A što ovome daje još tužniju sliku, to su i preko metar visoki panjevi, koji ostaju iza takove sječe. Za pogodnog vremena prijeti u težnji za ispasištima opasnost od požara, koji se u mnogo slučajeva lokalizira i ugasi sam, ali koji često zna učiniti i milijunske štete. Posljedica paše jest i podbjeljivanje stabala u proljeće zbog mezgre, koju sišu pastiri ili je daju lizati stoci. Premda se vodi borba s pastirima (zabrana nošenja sjekira na pašu), to ipak potpuna ekstenzivnost stočarstva u mnogim krajevima Bosne povlači za sobom zlu kob šumskog gospodarstva. Uz pašu dosta smetnje zadaje i uzurpiranje državnog zemljišta od strane žitelja. Istina, u mnogo slučajeva postoji stvarna potreba na obradivom zemljištu, ali koliko je i koliko slučajeva, gdje je ta korist samo prividna: oranica će moći biti 2—3 godine, a zatim će zemljište postati žrtvom bujice. Mnogi je seljak toga i svijestan, ali, veli, bit će mi koristi kroz ove dvije tri godine a mladi neka se muče, kao što se i ja sada mučim! Koliko je slučajeva, da se uzurpiranje vrši usred šume, koja je i uzrastom lijepa. Kako ima novih uzrupacija, tako ima i proširivanja starih i u tu svrhu s podbjeljivanjem stabala ne štedi se, a mnogi put i vatra ima posla. Tako uzurpiranog zemljišta ima na teritoriju Direkcije šuma u Sarajevu preko 30.000 hektara. Kao jedan od jakih razloga uzurpacijama u Kronici jedne Šumske uprave za jednu od posljednjih godina možemo čitati i ovo: »Šumskim štetama i uzurpacijama pogoduje i razvoj političkih prilika, jer se učvršćenje političkog položaja pojedinih osoba i ideologija u izvjesnoj mjeri vrši baš u raznim obećanjima na teret državne šume i državnog zemljišnog posjeda. Istina, ta su obećanja popraćena s primjedbom ,u zakonskim granicama´, ali svijet na ovo posljednje ne obraća pažnje.« Može se međutim naći i lijepih gajeva. To su gajevi nekih privatnika ili pak šume, koje služe kao kresanici za pojedina seia. Tu je svaki seljak čuvar šume i svaka nepovlasna i za stablo nepovoljna sječa dostavlja se lugaru. Tu seljaci brane i uzurpiranje zemljišta. Vrijednost šuma zapažaju seljaci i ondje, gdje ovih nestaje .. . 405 2 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 20 <-- 20 --> PDF |
3. Za segregaciju šuma potrebnih za seljačke potrebe. Besplatno drvarenje seljaštva u državnim šumama na teritoriju Bosne i Hercegovine ima i pravnu podlogu. Postoji stvarni Servitut, koji se i neprekidno izvršuje. 1 ako ovaj nije proveden kroz gruntovne knjige, ipak je tokom vremena i naknadno zakonski priznat.6) Pa kada i ne bi bilo sa strane države nikada priznato to pravo, ipak bi s opće strane bilo nelogično s razloga, da je drvarenje provadano sa strane seljaka stoljećima ne samo na raspravnom području nego po Europi uopće, a i država je postala vlasnica tih šuma jednostavnom okupacijom. Zakon o šumama od 21. XII. 1929. godine u §-u 2. veli: »Državne šume su . . . i one, na koje niko zakonitim putem nije pribavio pravo svojine«. I svojatajući takav posjed za svoj, državu je rukovodila misao, da ga sačuva za zajednicu i u slučaju potrebe da ga dade na služenje onome, kojemu je to stvarna potreba. Ova je misao konačno oživotvorena i u decembarskom zakonu o šumama (§§ 52. i 53). Tu potporu najbrojnijeg našeg staleža, seljačkog, rukovodila je i odredba čl. 41. Vidovdanskog Ustava. Taj član naime kaže, da će se zakonom o šumama odrediti uslovi, »pod kojima se zemljoradnici i oni, koji se uzgred bave zemljoradnjom, mogu koristiti sječom drva za gradnju i ogrev, kao i za ispašu stoke u državnim i samoupravnim šumama.«7) Kada nastupi dakle čas zadovoljenja tih potreba, onda se njihovom riješenju treba i pristupiti. Država, kojoj je zadaća pomagati svoje građane, u svim onim slučajevima, kojih je riješenje izvan dohvata njihove pojedinačne moći, nema razloga gomilati materijalna dobra, a pogotovo ako ova služe za korist jednoga skupa (ili teritorijalnog ili staleškog) kao cjeline i ako takvi gospodarski objekti ne daju ni toliko prihoda, koliko je potrebno za najnužnije njihovo izdržavanje. Kod posjeda izvjesnih dobara može država da ima i neke naročite intencije ili da izvršuje neku naročitu zadaću, a takva se zadaća u izvjesnoj mjeri nameće i kod posjeda šuma. A kada je osigurano podmirenje tih naročitih zahtjeva (koje osiguranje ne može se namiriti po svom karakteru ni u jednoj drugoj instituciji) i kada je državni posjed slobodan od svih tereta, tada ostaje jedina zadaća: sa što manje troška, u što kraće vrijeme proizvoditi dobra od što veće vrijednosti, ali i te vrijednosti iskorištavati za povoljnih konjunktura. Prelazeći preko drugih razloga, koji govore u prilog posjeda šuma po državi, treba da se podvuku ova tri: 1. osiguranje sortimenata, koji su po računu rentabiliteta možda i nerentabilni, ali koji su neophodno potrebni za državne potrebe; 2. višak šuma akumulirati u svojim rukama, da u danom slučaju posluži podmirenju potreba, koje imaju karakter općenitosti; 3. gospodarenje u šumama po principima svakog preduzeća, po principima rentabiliteta. Dakle, kada nastupi čas pod t. 2 t. j . zadovoljenje označenih potreba, tada država treba da odnosne komplekse šuma (sastojina) namijeni samo zadovoljenju tih potreba. Tada za ove šume prestaje važiti princip računskog rentabiliteta, njihovo se gospodarenje ima upravljati prema svrsi, koju joj nameću okolnosti. Kako se ovo odvajanje može vršiti samo u slučaju namirenja potreba izvjesnog broja državljana odnosno domaćinstva, to je dana i smjernica gospoda e) »Zakon o zaštiti šumskog vlasništva« za Bosnu i Hercegovinu, koji je u cjelosti otštampan u »Šumarskom Listu« za 1913 godinu. 7) Po Ugrenović : »šumarsko-politička osnovica zakona o šumama«, Ljubljana 1923, str. 101. 406 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 21 <-- 21 --> PDF |
renja: proizvodnja građevnog drva za domaće potrebe, te proizvodnja ogrijevnog drva za podmirenje istih potreba, dakle zadovoljenje lokalnih potreba u najužem smislu. Naravski da će naročito gospodarenje doći do izražaja, ako se radi o milijunskim količinama, kako je to slučaj kod pitanja drvarenja seljaka u Bosni i Hercegovini. Dakle za segregaciju državnih šuma u Bosni i Hercegovini u korist današnjih plodouživalaca govori činjenica, da državne šume imaju jednu zadaću, a komunalne (nazovimo ih tako) drugu. Pored toga za segregaciju govori i materijalni momenat, te pitanje postavljanja posebnih osoba šumarsko-političke službe, sreskih šumarskih referenata. Materijalni, jer izdvajanjem površine od cea 1 milijun hektara ne će zahtijevati u kraće vrijeme povećanje statusa osoblja u upravi državnih šuma (ni stručnog ni čuvarskog). Ili s istim osobljem ili s eventualnim njegovim povećanjem uprava državnih šuma bit će intenzivnija uz veću koncentraciju posla. Ova okolnost osjetit će se kod jednih uprava više, a kod drugih manje, a kod nekih bit će pravi preporod. Eto primjera uprave Č., koja danas nominalno upravlja sa 37.827 ha državnog posjeda, a od toga cea 30.000 ha šuma i »šume«. Nakon provedbe segregacije ostat će u svemu cea 3.700 ha s 90% zemljišta pod šumom u stanju sastojina, ili vrlo dobrom ili barem zadovoljavajućem. Od toga pak otpada oko 2.000 ha na vrlo dobar gravitacioni položaj i na površini, na kojoj bi se moglo zavesti intenzivno gospodarenje. A mjesto dosadanjih 10 čuvarskih srezova s površinama od 2.300 do 5.000 ha državnog posjeda razbacanog u stotine parcela bilo bi 5 srezova s površinama od 550 do 1.000 ha u suvislom komadu. Mjesto da čuvar šuma mora od stana do izvjesnih dijelova svoga reona izgubiti pola i više dana, bit će sa stanom u reonu i u najudaljeniju točku istog može stići za 2—3 sata. Mjesto da će morati voditi brigu oko popisa potreba drva, doznake i primanja ovog za barem 200 kuća, raštrkanih na dvadesetak strana, moći će se posvetiti samo namijenjenoj službi — čuvanju šume, a imat će vremena da posveti više pažnje i lovnoj divljači, te tako povisi vrijednost lovišta. A šumska uprava mjesto 7 do 8 stotina prijava za šumske štete godišnje i nekoliko stotina za uzurpacije državnog zemljišta, imat će ih samo kojih desetak komada, a drugih jednu ili ni jednu. Da bi kod ove uprave doista nastupilo takovo stanje, evo i dokaza. Dio posjeda u spomenutoj upravi obuhvaćen je gospodarskom osnovom iz 1909/10. godine. Ova je,osnova obuhvatila površinu od 14.227 ha. Šume su razdijeljene u tri gospodarske jedinice: 1. u gospodarsku jedinicu A, u koju su sakupljene sastojine namijenjene za podmirenje servitutnih potreba (servitutne šume); 2. u gospodarsku jedinicu B ili zaštitne šume; 3. u gospodarsku jedinicu C ili slobodne šume. Pojedine gospodarske jedinice obuhvataju ove površine: Gospodarska Površina u hektarima jedinica pod šumom pašnjaka golijeti svega A 10.264 417 69 10.750 B 128 2 130 C 3.253 94 3.347 Ukupno 13.645 513 69 14.227 Kako vidimo, 7% sveukupne površine služi za podmirenje lokalnih potreba (seljaka). 407 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Sastavni dio iste osnove čini i popis ovlašteničkih domova drvarenja (i pašarenja), te ušumljavanja pojedinih sela ili bolje katastralnih općina u pojedinim odjelima (šumama). Prema stanju u 1909. godini broj domova ušumljenih po ovoj osnovi iznosio je 1.312 s procijenjenom godišnjom potrebom od 35.576 m3 drva, od čega 2/. mase otpada na ogrijevno drvo. Etat za odnosne površine određen je s 24.339 m3 ili za 11.137 m3 manje nego što iznosi procijenjena potreba. Ovako mali etat posljedica je rijetkog obrasta, kako navodi plan drvarenja, koji u prosjeku iznosi 0,5. Ovako nizak obrast, veli dalje plan drvarenja, posljedica je mnogobrojnih plješina, koje služe za pašarenje stoke i one se zbog toga po seljacima i podržavaju. Kakvo je stanje sastojina bilo 1909. godine, takvo je i 1936. Obrast se nije nimalo popravio, nego je (valja konstatirati) i opao. Stočarstvo je jednako ekstenzivno, ekstenzivnije valjda i ne može biti, pa kako se može očekivati i poboljšanje u šumama. K tome valja se sjetiti, da je te krajeve zahvatio dio svjetskoga rata, da su prošli poslijeratni politički vjetrovi, da je bilo povoljnih konjunktura drveta, a malo čuvarskog osoblja. Valja dodati, da rečene šume imaju ophodnje od 20, 60 i 120 godina. Uz jednako stanje sastojina broj domova međutim povećao se. Dok je 1909. godine bilo na ovom području 1.276, u 1935. godini narastao je na 1.736 ili za 560 domova (za 44%) više. To je doduše samo dio uprave, ali u tom su dijelu i glavne šume. Iz ovog dijela ostaje državi 3.200 ha, a iz jednog drugog dijela u svemu 550 ha (od osnovom obuhvaćenih 3.200 ha), dok sav ostali posjed treba da podmiri lokalne potrebe. Kao kod dosadanjih svih segregacija, tako i kod ove bit će prigovor »državi ostaju sastojine površinom manje, ali sa većom vrijednosti od sastojina segregiranih. Ali ovome se u konkretnom slučaju ne može da izbjegne. Konačno ljudi su za svoje potrebe doveli šumu povrh svojih kuća u današnje stanje, pa neka je nastoje i pridići. Materijalni momenat javlja se i u pitanju poreza. Dok danas država troši za tu zemlju, a ne prima ništa, nakon toga će bez troškova primati. Ma bio taj porez i 10% redovnog, bit će izjednačenje s ostalim državljanima. Šta više: za šume koje služe samo odnosnim općinama, država je u 1935. godini isplatila općinama na ime prireza od cea 1 din po ha godišnje (u motive ovih isplata ne ulazimo). Bez gospodarskih osnova (bilo »privrednih planova« ili privremenih privrednih planova«) ne može se ni govoriti o nekom napretku u šumskom gospodarstvu, a oni su potrebni i za našu šumarsku statistiku, koja ima i svoju veliku praktičku namjenu. Segregacijom otpada nekoliko stotina hiljada hektara, za koje država ne će biti obavezana da ih sastavlja, a po tom neće u njih ni ulagati novac, odnosno za manje uložen novac u ove sastojine bit će poboljšan položaj ostalih državnih šuma. Uprava segregiranih šuma treba da bude stručna, gospodarenje s prihodima nadzirano po državnoj vlasti. Segregacija šume treba da bude provedena, kako bi se državne šume oslobodile tereta, koji ih vuče iz kolotečine privredne institucije, dakle i uprava se mora od njih odvojiti. Za samostalnu upravu ne će biti u većini slučajeva sredstava, ali se mora naći sredstava za dotaciju te uprave i za čuvanje. Dakle stručnu upravu treba da vode, u koliko nije samostalno, sreski šumarski referenti. Njihovo postavljenje kao osoba za ovu službu (ne kao vršioca dužnosti) i onako je potreba, a ovdje je prilika, da se dio izdataka na iste pokrije 408 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 23 <-- 23 --> PDF |
doprinosom od komunalnih šuma, kojima će ovi upravljati. Dodavši k tome porez za segregirane šume, izlazi da stvarno bez posebnih izdataka bit će postavljeno činovništvo za vršenje šumarsko-političke službe. Pa i ako će biti riječi o daljnjoj organizaciji uprave segregiranih šuma, treba da se podvuče već sada, da je prigovor o neracionalnom gospodarenju komunalnim šumama8) na mjestu samo onda, ako se prepusti na slobodno raspolaganje. Ali to se dade pravodobno spriječiti donošenjem zakona o uređenju komunalnih šuma istodobno sa zakonom o njihovom izdvajanju (naravski kao zasebnim), jer on treba imati trajan karakter, dok se zakonom o izdvajanju ima izvršiti samo jedan čin. Za izdvajanje šuma i pašnjaka govore mnogi praktičari. O izdvajanju se mislilo i prije rata, te je postojao i poseban zakonski predlog. Medu pismenim treba spomenuti P. B i 1 i ć a,9) a prihvaća ga i D. Veseli.10) 4. Smjernice segregacije šuma i pašnjaka. Kod izdvajanja potrebnih površina, kako za potrebe drvarenja tako i za potrebe pašarenja, treba da se ustanovi subjekt, u čiju se korist vrši izdvajanje, količina koja se mora ili bi se morala namiriti, te konačno objekt, u kojem će namirenie izvršiti. Kao subjekti dolaze u obzir seljaci odnosno njihovi domovi, ne samo starosjedioci nego i kolonizirani. Vezati pravo drvarenja i pašarenja uz dom (kućište) pravilnije je nego vezati ga uz osobu, jer je cilj svega rada opskrba odnosnog seljačkog doma, a ne pojedine osobe. To prije, što još nisu kod nas riješni imovno-pravni odnosi seljačkog staleža, kako bi isti trebali biti uređeni. Osobe se mnogo lakše izmjenjuju nego dom, a njegov stanovnik konačno uvijek će vršiti jednaku funkciju, zvao se Petar ili Pavao. Dakle u obzir pri izračunavanju osnovice za izdvajanje dolazi svaka ona kuća, koja je namijenjena stanovanju seljaka, koji se bavi agrikulturom ili mu je ta glavno i prvenstveno zanimanje (na pr. kod povremenih šumskih radnika, kod seoskih »trgovčića« i si.). I ako je to pitanje uređenja zajednice (komunalne šume), ipak već kod segregacije mora biti jasno, kako će se postupati u slučaju dioba jednog kućnog broja. Ovdje treba svakako voditi računa o onim diobama, koje će se sprovesti u skoroj budućnosti, t. j . o diobama današnje zadruge, koja živi možda svega dan, dva. Za ostale tek toliko, koliko su opći uvjeti takvi, da bi jače napučivanje moglo biti moguće. Moramo biti na čistu, da ćemo dio žiteljstva u budućnosti morati pretvoriti u industrijskog radnika uz izvršenje emigracije iz rodnog sela u druge krajeve države. 1 ako je temelj procjene potrebne površine za podmirenje potreba produkciona sposobnost staništa, to se mora uzimati obzira i na konkretno današnje stanje odnosne šume, t. j . na obrast i na vrstu drva. Kako i prvo i drugo danas u mnogo slučajeva nije u povoljnom stanju, to i odatle jedno osiguranje potreba u budućnosti uvođenjem odgovarajućih vrsta drva i podržavajući potreban uzgoj sastojina. U krajevima, gdje postoji mogućnost eventualne kolonizacije, treba kod segregacije uzeti u obzir i ovaj momenat. Pri izvršenju izdvajanja pored osoba, koje će pravo uživati, treba riješiti i opseg ovoga prava. Svakako treba zavesti jednakost: besplatno 8) »Šumarski List« za 1935. godinu str. 339. — Dr. Petrovi č u svom Referatu o izdvajanju općinskih šuma i pašnjaka u Bpsni i Hercegovini. e) »Šumarski List« 1924. god. ,D) »Bosanski šumar« br. 10—12. god. 1924. 409 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 24 <-- 24 --> PDF |
drvo iz segregirane šume može se dobiti samo do određenog maksimuma. Taj pak maksimum treba biti podmirenje najelementarnijih potreba. Te bi potrebe mogli označiti: kuća za stanovanje 5,5 x 10,75 met., odnosno da se sastoji od sobe 5 x 5 met., od kuhinje 3,5 x 5 met., od hodnika 1,4 X 2,5 met., od izbe 1,4 x 1,4 met., od staje za 4 komada stoke s potrebnim pristupom, od skloništa za sitnu stoku, te od suše 4X 6 met. Svaka građevina razumijeva se kao prizemnica bez naročitih nadmjera u visinu s namjerom izgradnje nižih prostorija na dva sprata. Naravski, da se ovo ne odnosi na slučajeve, kada se kuće grade na strmom terenu. U vinorodnim i voćarskim krajevima treba osigurati i za ove potrebe jedan minimum. Količinu i vrst drveta valja određivati prema običajima dotičnoga kraja. Gdje je u upotrebi kamen ili bi se ovaj mogao upotrijebiti, iuzet će kod obračuna potrebne drvene građe i ovaj u obzir i t. d. Namirenje gornje potrebe može se izvršiti unutar jedne ophodnje. Ta se ophodnja određuje prema vrsti građevnog materijala, a kod drva prema vrsti drva, koja se upotrebljuje. Prekoračenje mase u pojedinim ophodnjama može se dozvoliti (samo u slučaju djelovanja »više« sile (požar i dr.). Tko u jednoj ophodnji izvrši izvjesnu uštedu na svom dijelu, ima1 prava koncem ophodnje na naknadu od zajednice ili da mu se prištednja prizna u novoj ophodnji. Ovo s razloga da se očuva i uzdrži potpuna jednakost, a donekle i isključi spekulacija, jer će ophodnja u svakom slučaju obuhvatiti po više decenija. Jednakost u snošenju troškova, ali i jednakost u uživanju. Ovo se ne odnosi na ogrijevno drvo, jer je ono i onako minimum potreba, dok kod građevnog mogu i od minimuma nastati uštede (ako se krpari sa starom kućo´m, ako se za stoku drži manja staja, ako se suša ne gradi i si.), a sve najviše, jer (se nije u materijalnoj mogućnosti da se to izvede. Ne bi bilo u duhu jednakosti, kada bi pojedinac lih zbog materijalne nemogućnosti poklonio svoj dio zajednici, dok onaj koji i inače ima, da od zajednice stvarno i više prima. Naravski, ako je primio pomoć u ma kom drugom obliku, ova se isto računa kao i redovna potreba, te se može odbiti (ako nije u mogućnosti da iskoristi drvo), ali ne mora. Pitanje objekta segregacije za odnosna sela u stvarnoj je vezi s oblikom vlasništva. Kao samo po sebi razumljivo uzimamo, da je taj oblik kolektivan: kolektivan u odnosu spram pojedinca, ali kolektivan i spram selâ, uzevši ova kao jedinice. Jer dogodi li se da neko selo u svom ataru nema šume ili da se šuma u izvjesnoj katastralnoj općini povukla u jedan kraj, ne bi bilo pravo, a ni svrsihodno, da takvo selo zbog takve dispozicije bude prikraćeno u odnosu spram drugih sela. Po analognim principima treba da se vrši izdvajanje pašnjaka. Ovdje odrediti maksimalan broj stoke za besplatnu pašu, a sav višak da se pase uz uplatu pašarinske pristojbe u korist zajednice, ako to dopuštaju obziri šumskog ili pašnjačkog gospodarstva. Kod ocjene potreba valja imati na umu ekstenzivnost stočarstva i uvažiti činjenicu, da bi se raznim melioracijama od danas slabih livada i ostalih poljoprivrednih zemljišta mogle dobiti dobre obradive površine. Uz podmirenje stvarnih potreba izlučivanje treba da zadovolji i zadaću arondacije šumskog posjeda. Prema tome, ako se računski pokaže i višak od koje desetice hektara, a koji višak čini usamljen kompleks državnog posjeda srazmjerno vrlo udaljenog, i taj višak treba pretvoriti u zajedničku šumu. Takav usamljen kompleks oteščava čuvarsku službu, pa je (srazmjerno troškovima uprave i čuvanja) minimalnog eksploata 41Q |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 25 <-- 25 --> PDF |
cionog značenja. Pa i dva tri takva kompleksa, naročito u brdskom terenu i u većoj međusobnoj udaljenosti ne znači gubitak. Jer, postoji li višak izvan potreba sela i pravoužitnika, zakon o uređenju tih šuma treba da osigura upotrebu toga viška u korist cjeline pravoužitnika (gradnja vodova, natapanje, crkve, škole i si.). U državnu blagajnicu doći će novac iz te šume opet, i ako malo zaobilaznim putem. Za sam rad izdvajanja može se usvojiti sistem sreskih i banovinskih komisija, kako ih predviđa i današnji predlog zakona o izdvajanju šuma i pašnjaka na teritoriju Bosne i Hercegovine. Radi se samo o tome, da se izda dobar pravilnik (naputak) o samom radu: o utvrđivanju broja pravoužitničkih domova, o određivanju njihovih potreba i količina drvnih masa, kao i objekata izdvajanja, te o samoj tehnici rada. U ovom naputku valja podvući, da se ima svakako nastojati o podmirenju stvarne potrebe, da se ima voditi računa o arondaciji državnog posjeda, pa i uz žrtve nekoliko hektara šume. I ako postoji nacrt zakona za izdvajanje, koji treba manje više da riješi pravnu stranu pitanja o izdvajanju, to bi za sastav naputka bilo svakako potrebno što detaljnije proučavanje cijeloga pitanja sistemom anketa šumskih uprava, pa i pojedinih zainteresovanih lica i javnih radnika, putem nadležnih direkcija šuma. Izrađena svoja mišljenja Direkcije dostavljaju Ministarstvu šuma, koje ujedinjuje uz prethodnu eventualno potrebnu razradu cijelog predmeta uz sudjelovanje pretstavnika zainteresovanih Direkcija (u Sarajevu i u Banja- Luci), te predstavnika zainteresovanih odsjeka za šumarstvo Kr. Banskih uprava (Drinske i Vrbaske). Tek nakon ovako svestranog proučenja predmeta po starijim, a eventualno i mlađim stručnjacima donijeti odredbe, kojim će se valjano moći poslužiti u svakoj danoj prilici. U mnogim slučajevima, poglavito gdje su uređajni elaborati, cijeli posao mogao bi se svesti na omeđašenje preostalog dijela državnog posjeda, dok sav ostali jednostavnim prenosom u zemljišno-knjiškim uredima prenijeti od države na odnosne nove zajednice. Na osnovu mišljenja uprava trebale bi Direkcije dati odnosnim komisijama upute u tom smjeru, pa ako ove odluče, trebalo bi zatražiti saglasnost Direkcije šuma i Banske uprave. I ako je katastar rađen s geodetskim stolovima, ne znači da se ograničavanja ne bi mogla vršiti i drugim, preciznijim instrumentom. Time bi se dobila točna površina državnog posjeda, koja bi služila kao osnovica za sav daljnji rad (uređivanje i dr.). 5. Uprava izdvojenih šuma. U jednom razgovoru o izdvajanju šuma za otkup mera i baltalika postavljeno je gotovo ultimativnim tonom pitanje, kako da se uredi uprava tih izdvojenih šuma Imamo imovne općine, imamo zemljišne zajednice, imamo općinske šume, ali svagdje su se pokazale manjkavosti. Međutim oblik uprave manje više irelevantan je. Mnogo je važnije pitanje o samom načinu uprave i pitanje odredaba, kojima se daju direktive za upravu ovih šuma. Jasno je, da vlasništvo ima biti kolektivnog karaktera, a da se individualna dioba u pravilu isključuje. Šuma po svom karakteru zahtijeva veće površine i veće cjeline, time je stručna uprava i polučenje potrajnosti optimalnog prihoda sigurnije, smjernice šumarske politike lakše se provode i konačno u kolektivnom obliku svojine lakše ove šume izvršuju svoju zadaću, nego li je to slučaj u individualnoj svojini. A danas, kada imamo iskustva o već prilično dugom životu raznih oblika kolektivne svojine šume, možemo sa411 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 26 <-- 26 --> PDF |
činiti i bilans toga života. Dobre njegove strane možemo zadržati, a loše odbaciti ne samo u ovom slučaju nego i općenito, jer su se tokom života i prilike promijenile. Treba poći putem srednjeg šumskog posjeda. Prirodne cjeline, bile to upravne općine ili više njih ili samo dijelovi upravnih općina, treba da čine upravnu cjelinu. Nakon prirodnih uvjeta dolaze do izražajagospodarski razlozi. Te cjeline trebaju konačno biti takove, kako će se što bolje moći izvršiti izjednačenje prihoda šuma. Svako kolektivno tijelo ima svoje ime (naziv), kao na pr. šumska zajednica N. N. U pravilu te zajednice sastavljaju već komisije, koje izdvajaju šume, ali se u opravdanom slučaju njihova pregrupacija može izvesti u svako doba. Od prvotno nastalih zajednica mogu nastati diobom i manje zajednice, ali uz ograničenje minimuma posjeda. Tako isto treba da postoji minimum za uređenje zasebne zajednice kod prvotnog uređenja. Pored prije rečenog taj je minimum potreban i za postavljanje čuvara šuma, te opće administracije nadzornih vlasti. Uprava je gospodarska u širem smislu i stručno šumarska u užem. Prva je rezultat izbora glavnih skupština zajednica, a druga može biti po slobodnom izboru, inače je postavlja nadzorna vlast u osobi sreskog šumarskog referenta ureda radi. Upravni odbor, biran po ovlaštenicima ili bolje pravoužitnicima zajednice, vodi opću upravu. Važnost njegovih zaključaka, kao i zaključaka skupština, ovisna je o odobrenju nadzorne vlasti bilo prvog bilo drugog stepena. Dakle djelokrug odbora bio bi analogan onom kod zemljišnih zajednica. U pomanjkanju vlastite stručne uprave vodi ovu, kako je već i rečeno, sreski šumarski referent. Zajednica za ovu doprinosi u korist državne blagajnice izvjestan doprinos (tangentu). Sve redovne kancelarijske poslove sreski šumarski referent vodi kao ostale službene, a za terenski rad ima prava na naknadu putnih troškova (kao i za eventualno prisustvovanje glavnim skupštinama). Izvanredni radovi, kao na pr. gospodarske osnove i si., t. j . radovi koji zahtijevaju posebno zaposlenje, daju se na osnovu odobrenog zaključka zajednice izabranoj osobi uz unaprijed utanačeni honorar. Zaostaci starih sječina, paljika, golijeti. zagrađivanje bujica obavljaju se na teret države (Fond za pošumljavanje). Cijela formacija i život takvih šumskih i pašnjačkih zajednica odvija se na osnovu posebnog zakona, koji bi trebao, kako je to već podvučeno, slijediti neposredno iza zakona o izdvajanju. Oba ova zakona treba da dođu na regulirano pitanje sadanjih uzurpacija državnog zemljišta i reguliranog pitanja unutarnje kolonizacije na teritoriju Bosne i Hercegovine. Pored već navedenog, taj zakon ima da odredi subjekte prava, te opseg i način izvršavanja ovog, svakako u relativnom obliku (okvirni zakon). O ovom je već govoreno naprijed prigodom određivanja smjernica izdvajanja. Taj zakon treba da daje direktive za upotrebu eventualnih viškova gospodarstva nalažući u prvom redu i poŠtivajući kolektivnu tendenciju ovog posjeda i ovih prihoda. Uz takove zakonske odredbe gospodarenje u izdvojenim šumama i uz danu mogućnost njihove provedbe ne bi kretalo natrag nego naprijed. Elastičnost zakona, primjena njegovih intencija, a ne slova, maran rad šumara i razumijevanje neposredno zainteresovanih uz malo materijalnih žrtava, sve bi to stvorilo uslpve za napredak i potomstvu bi se podiglo i sačuvale lijepe šume. 412 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 27 <-- 27 --> PDF |
RÉSUMÉ. Dans cet article, l´auteur traite le probleme des forets de l´Etat en Bosnie et en Herzégovine dans lesquelles les paysans ont le droit de servitude de tout le bois de l´utilité pour leur maisons. L´auteur dit qu´il est le plus rational de ségréger ces forets-servitudes en créant d´elles un type de forets communales. Ing. TEODOR ŠPANOVIĆ (SARAJEVO): RAZRJEŠENJE SERVITUTNIH ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI (DISSOLUTION DE L´ÉTAT DE SERVITUDE DES FORETS EN BOSNIE ET EN HERZÉGOVINE) Pred sastanak najavljene komisije, koja ima da izradi zakonski projekat o razrješenju servitutnih odnosa u Bosni i Hercegovini, iznijećemo nekoliko napomena, koje ne bi trebalo ispustiti iz vida. Zakon o šumama u §-u 184 određuje, da se donese zakon o otkupu baltalika i mera u Bosni i Hercegovini. Do danas taj zakon još nije donesen. Razlučenje ili izdvajanje šuma, odnosno otkup prava služnosti, čeka već decenije. Otomanska uprava htjela je da uredi u Bosni i Hercegovini pravne šumsko-posjedovne odnošaje, ali nije dospjela. Austrijska okupatorska vlast je riješila privatne zahtjeve i potraživanja na državne šume, izlučila privatne i vakufske šume, te sa vrlo malim izuzetkom i ograničila preostale državne šume. Ona je bila u §-u 27 gruntovnoga zakona od 13 IX. 1884 predvidjela i izručenje baltalika i mera. Posao je započela, ali ga nije dovršila, jer ju je omeo rat. Za otkup ovlaštenja i izdvajanje seoskih baltalika i mera postoji i više nacrta, ali nijedan nije postao zakonom. Tako postoji: 1) nacrt bivše zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu o otcjepljenju opštinskih šuma i pašnjaka od erarnoga posjeda, predložen bivšem Saboru za B. i H. na prihvat, 2) nacrt bivšega Bosansko-hercegovačkoga Sabora, koji je Sabor 1914 i prihvatio, ali nije sankcionisan, 3) nacrt Gavre Gašića i dr. u bivšem Bosansko-hercegovačkom Saboru, 4) nacrt Ministarstva Šuma i Rudnika od 1935 godine izrađen uz konzultovanja Direkcija šuma u Sarajevu i Banjoj Luci. To je zakonski projekt o izdvajanju opštinskih šuma i ispaša. Upravni odbor jugoslovenskog šumarskog udruženia izjasnio se, da ne bi bilo oportuno, pored današnjih prilika i shvatanja, taj zakon sada donositi bez ikakovoga potanjega obrazloženja. I taj je projekt odbačen. Sada se sprema, kako čujemo, jedna komisija, koja bi imala da izradi projekt zakona za razrješenje servitutnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Da bi ta komisija mogla imati tačniji pregled i da bi njen rad mogao biti što uspješniji, a pitanje odcjepljenja šuma i pašnjaka što bolje i pravednije riješeno, svakako je potrebno da komisija što bolje upozna današnje faktične prilike i današnju praksu, da pregleda nekoliko ovakovih šuma, da se u komisiju uzme i nekolicina šumarskih stručnjaka, koji su u praksi vršili taj posao. Pored toga komisija će morati da ima u vidu i slične otkupe na drugim mjestima, te na koncu posljedice, koje ce nastati kod upotrebe pojedinih načina otkupa prava službenosti, 413 |