DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 34 <-- 34 --> PDF |
privatna svojina, Zajedničko dobro (državno, opštinsko ili inače komunalno) seljak ne cijeni i ne poštuje, nego ga uništava i nastoji iz njega izvući što više koristi. Naprotiv on svoje privatno vlasništvo i pazi i čuva. Da je tome tako, vidimo to na svakom koraku i u Bosni. Lijepo uzgojena naročito mlada hrastova, borova i jelova šuma privatna je, dok pored nje državne šume uopće i nema, nego se vide samo ostaci uništenih i unakaženih šikara. Ne može se reći, da je to neko pravilo, jer će se svakako naći 10—20% privatnika, koji će i svoju šumu uništavati, ali će jezato 80—90% podići i sačuvati i neće je uništiti svih 100%, što bi bilo, kad bi šume ostale državne i komunalne. Da je tome tako, imamo dokaza i u drugim krajevima, a naročito u Sloveniji, gdje je šuma skoro sva privatna svojina i gdje se vodi intenzivno gospodarenje. Šume zemljišnih zajednica u Hrvatskoj, kao zajedničke, upropaštene su, a kad su i gdje su podijeljene, počeo je svaki sam da uzgaja šumu, jer mu ona treba i jer je to sad njegovo. Opštinske se šume u Srbiji uništavaju, dok se privatni zabrani čuvaju. Kod privatne svojine svaki će vlasnik prema svome najboljemu znanju i mogućnosti unapređivati i podizati gospodarenje, je r privatn i interes i privatna inicijativa najveći je pokretač progresa i kulture. Zemljište će se na taj način moći najbolje iskoristiti prema svojoj sposobnosti. Relativno šumsko zemljište moći će se upotrijebiti za vrednije vrste kultura, a šume će zadržati svoje prirodne areale — apsolutno šumsko zemljište. Individualnom podjelom zemljište dobiva već u vrijednost , ono se promeće i nije više mrtav kapital. Razmjera dobara tako je veća. U interesu držanja koraka sa naprednijim narodima, u interesu držanja koraka sa našim naprednijim krajevima potrebno je i u Bosni prijeći na racionalniju obradu, na melioraciju zemljišta i selekciju stoke, naučiti seljaka na ekonomisanje, potrebno je prosvjećivati ga, podići njega i njegov standard na onu visinu, koju on treba da ima, a to je u današnjim prilikama jedino moguće kod individualne svojine. Prv i uslov za podizanje sela je individualna svojina. Individualnom se podjelom odmah rješavaju i druga pitanja, koja će svakako i kasnije iskrsavati kod komunalnoga izlučenja šuma. Tako sa singularnom ili individualnom diobom odmah je riješeno jednom za svagda i pitanje unutarnje kolonizacije u Bosni i Hercegovini. Kod generalne diobe, sve ako se prethodno provede i unutarnja kolonizacija, poslije stanovitoga kratkoga perioda uslijed obilnog množenja pučanstva nastaće opet potreba nove kolonizacije. Gdje da se ta kolonizacija onda provodi? U preostalom, državi ostavljenom dijelu šume, koji je najdalji, najvrletniji i najnepristupačniji. I sadanja uredba o unutarnjoj kolonizaciji u Bosni i Hercegovini predviđa, da se šume i pašnjaci opterećeni servitutnim korištenjima mogu samo onda upotrijebiti u svrhe unutarnje kolonizacije, ako se ovlaštenicima može dati naknada u drugim kompleksima, a da iskorišćavanje servitutnih prava ne bude otežano. Danas su u 80—90% čitave površine katastarskih opština opterećene servitutnim korištenjima i kad se jedan dio uzme za kolonizaciju, nema se odakle dati naknada u drugim kompleksima, što bi značilo na takovim mjestima´ ili uopće ne vršiti kolonizaciju ili je § 5 420 |