DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Mi šumari dosta često idemo u raskorak sa ostalim svijetom. Sjetimo se samo, kako je uskoro iza ujedinjenja, kad se na sve strane čulo, da su prirodna bogatstva zato, da ih iskoriscavamo, izašla u skromnoj sirotinjskoj opremi jedna od prvih stručnih knjiga na srpskohrvatskom jeziku. Ispod naslova na prvoj njezinoj strani stajahu ove riječi: Nije blago ovo naše Domovine, blago je to Što uživat mi možemo Al potrošit ne smijemo. Ing. Aleks. Panov Dr. JOSIP BALEN: JOSIP KOZARAC, 0 30-GODIŠNJICI NJEGOVE SMRTI. Ovu za svakog šumara i prijatelja lijepe književnosti zanimivu knjigu izdalo je J. Š. U. — Vrlo lijepo opremljena knjiga (104 stranice) dobiva se kod J. S. U. u Zagrebu, Vukotinovićeva ulica 2, po 15 Dinara komad. LIČNE VIJESTI f Ing. JOSIP BOROšIć Svladan teškom bolesti raka preminuo je dne 1 rujna o. g. u sanatoriju u Pragu g, ing. Josi p Borošić , viši savjetnik ministarstva šuma i rudnika IV polozajre grupe drugog stepena u Beogradu. Njegova prerana i neočekivana smrt bolno je iznenadila i ražalostila sve njegove drugove, znance i prijatelje, koji su ga poznavali i s njime dolazili u doticaj, a vijest o njegovom gubitku odjeknut će bolno i u dušama mnogih šumara, šumskog pomoćnog osoblja i šumskih drvotržaca, koji ga doduše nisu poznavali lično niti s njim dolazili u doticaj, ali koji su ga poznavali po imenu i po njegovim dobrim i korisnim djelima u šumarskoj službi, 582 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Josip Borošić rodio se je u Zagrebu 10 ožujka 1894 godine, gdje je polazio osnovnu i srednju školu. Ispit zrelosti u srednjoj školi položio je 1912 godine, a zatim se upisao na visoku školu za šumarstvo i rudarstvo u Šćavnici (Ugarska). Šumarske nauke završio je u Zagrebu godine 1919. U istoj godini dobio je prvo svoje namještenje kao šumarski vježbenik kod direkcije šuma u Zagrebu. Iza toga služio je kao šef šumske uprave u Sokolovcu i Novom Vinodolu u području ove iste direkcije. Za vrijeme službovanja u Novom Vinodolu vršio je ujedno i dužnost sreskog šumarskog referenta u Crikvenici, NovomAleksandrovu. Godine 1922 premješten je u mini´starstvo šuma i rudnika, gdje je služio neprekidno sve do svoje prerane smrti, dakle kroz punih 14 godina. On je jedan od vrlo rijetkih šumarskih činovnika, koji su se u ministarstvu šuma i rudnika najdulje održali, i to ne na višem položaju, nego najvećim dijelom na podređenom, gdje ga je uvijek zapalo najviše posla, a najmanje priznanja i časti. Na takovom mjestu u teškim prilikama, kroz koje je prošlo naše šumarstvo, izdržati toliko vremena može samo onaj, kojemu nije do priznanja i časti, nego do rada i želje da koristi službi, kojoj se posvetio. A Josip Borošić bio je upravo takav. Sa velikom ljubavlju za šume i šumarstvo radio je kroz čitavo vrijeme svojeg službovanja mirno i staloženo, odmjerivši razborito svaki svoj čin, gestu i izražaj misli. Bio je odličan upravni činovnik, koji je sa svojom lijepom vanjštinom, uglađenošću, faktičnim nastupom, stručnim znanjem i sposobnošću upravo spadao u ministarstvo. Bio je izvrstan stilista. Svaki pojam znao je1 ispravno formulirati i dati mu pravi izražaj; znao je m´isli srediti i staviti ih jasno i razumljivo na papiir, znao je razlučiti bitno od neliitnoga, potrebno od nepotrebnoga, važno od sporednoga. Svaku stvar znao je staviti na svoje pravo mjesto. Sa ovim lijepim svojstvima bio je upravo predestiniran za dobroga vođu i organizatora šumarske službe. Sva ova lijepa svojstva dobroga šumarskoga stručnjaka naslijedio je Josip Borošić od svoga blagopokojnoga oca Andrije Borošića, znamenitoga hrvatskoga šumara, koji je svojim veoma plodnim i korisnim radom od godine 1887. do 1909. udario temelje organizaciji šumarske službe kod političkih upravnih vlasti u Hrvatskoj. Neće biti suvišno, ako se ovdje odajuć poštu sinu sjetimo sa par riječi i oca, čija djela treba često međusobom da spominjemo i njegov lik da imamo pred očima kao uzor, kakovi treba da budemo šumari. Služio je od godine 1892 do 1900 kod Hrvatske Zemaljske Vlade u Zagrebu kao najvrsniji šumarski činovnik. On je političko šumarstvo u Hrvatskoj postavio na široke temelje šumarske nauke o uređivanju i računanju vrijednosti šuma. Najvažnije normativne naredbe i upustva za šumarsku službu u ono doba, sastavljene na ovoj naučnoj bazi, njegovo su djelo. Sa Dr. üogl´ijom izdao je 1900 godine »Zbirku šumskih zakona i propisa«. Poznati naputak za sastav gospodarskih osnova od godine 1903 za nedržavne šume, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom a koji je još i danas na snazi u savskoj banovini, pokazuje visoku stručnu spremu autora Andrije Borošića i veliku vrijednost njegovog rada u organizaciji šumarske službe. Da bi praktični šumari imali pri ruci računske i ostale stručne i tehničke podatke potrebne za valjano rješavanje zadataka svoje službe, tisnuo im je u ruke »Šumarski kalendar« sa svim potrebnim praktičnim podacima. Taj kalendar izlazi redovito od godine 1904., pa sve do danas i poznat je svim šumarima, a i mnogim čuvarima šuma (sada u redakciji g. prof. Dr. Đ. Nenadića), samo je na žalost izgubio svoje prvobitno ime i oznaku »Borošićev kalendar«. Predaleko bi me dovelo, da još nižem rad ovoga zaslužnoga hrvatskog šumara kao tajnika Hrvatskog šumarskog društva, njegove zasluge kod gradnje šumarskog 583 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 78 <-- 78 --> PDF |
doma u Zagrebu, osnivanja muzeja u njemu, prenosa šumarske nastave iz učilišta u Križevcima na sveučilište u Zagreb, njegovih stručnih članaka u »Šumarskom listu«, naročito iz područja uređivanja i računanja vrijednosti-šuma itd.... Ovo malo o tom velikom i zaslužnom šumarskom stručnjaku smatrao sam potrebnim da ovdje istaknem, kako bi podsjetio na njegov veliki duh i sposobnost, a i za to, jer je taj duh i sposobnost živila i u njegovom sinu Josipu. Prilike, u kojima živimo, i prerana smrt nisu nažalost dale, da ova svojstva sina dođu do takovog izražaja kao kod oca. Ugledajuć se u svoga oca prikupio je i Josip dvije omašne knjige normativnih naredaba, zakona i propisa za šumarsku službu u izdanju ministarstva šuma i rudnika, koje će vrlo dobro poslužiti kao priručnik u upravnoj šumarskoj službi svim šumarima kod općih upravnih vlasti i kod uprave državnih šuma. Vrlo korisno služi i njegova knjiga u dva izdanja »Šematizam i status« osoblja ministarstva šuma i rudnika. Za rješavanje raznih personalnih pitanja ova je knjiga neophodno potrebna, jer u vrlo preglednoj formi sadrži sve podatke o osoblju Ministarstva šuma i rudnika. Ovi podaci šematizma mogu poslužiti ne samo kao pregled službenih odnošaja osoblja, nego i kao temelj za prosuđivanje nekih drugih problema šumarske službe i šumske politike1, kao što je na pr. problem zaposlenja apsolvenata šumarskih fakulteta (o čemu je već bilo pisanja u Šumarskom listu i za koje je pisanje upravo šematizam dao dragocjene podatke), nadalje pitanje shodnog rasporeda osoblja prema krajevima sa ekstenzivnim ili intezivnim šumskim gospodarenjem, razna finansijska pitanja državnog šumskog gospodarstva s obzirom na personalne izdatke i odnošaj upravnih troškova prema materijalnim izdacima i t. d. Josip Borošić je veoma zaslužan za udruženje šumarskih zvaničnika. Sa velikom ljubavlju i razumijevanjem uređivao je »Glasnik« toga udruženja od godine 1932 sve do svoje ´smrti. Za to vrijeme podigao je ovaj »Glasnik« do lijepe visine poučnim i za pomoćno osoblje veoma korisnim štivom. Bio je zaštitnik šumsko-tehničkog pomoćnog osoblja, te se rado zauzimao za interese toga osoblja, jer je bio uvjeren, da je čuvanje šuma, koje vrši ovo osoblje, temelj opstanku šuma i svakom napretku šumskog gospodarstva i da to osoblje u svojoj teškoj službi mora imati punu potporu i pomoć svojih pretpostavljenih šumarskih stručnjaka, te da mora biti potpuno obezbijeđeno, jer samo onda može vršiti svoju službu kako treba. Josip Borošić zapažen je kao vrijedan šumar i u Jugoslovenskom šumarskom udruženju, pa je kao takav obnašao kroz nekoliko godina čast odbornika, te je i tu doprinio svoj obol za unapređenje interesa udruženja i šumarstva uopće. U godini 1934 prihvatio je poziv ministra šuma i rudnika Demetrovića, te je preuzeo službu šefa njegovog kabineta, koju je vršio i kod ministra Dr. Ulmanskog i Dr. Svetislava Popovića sve do 24 juna 1935 godine. Mislio je, da će i na tom položaju koristiti šumarstvu, imajuć izravan kontakt sa ministrom, pa da će moći zaštićivati interese šumarstva, koji su često neopravdano i nepotrebno podvrgavani političkim i drugim interesima,´ koji dolaze preko kabineta, ali u tom se je razočarao i bio sretan, kad se opet vratio na svoju prijašnju dužnost. loža Borošić bio je vrlo dlbar drug, pravdoljubiv i dobrog srca. Rado je pomogao svakome, koji se na njega obraćao, naročito iz provincije, da zagovori njegove opravdane ^interese i potrebe. Radi toga je bio voljen i poštivan 0d ´svih, koji su ga poznavali. ´ i l Neumoljiva smrt otela ga je prerano u naponu snage, kad je fcelena struka od njega ´najviše očekivala. 584 |