DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 56 <-- 56 --> PDF |
A.) Da se kod organizacije staleža poljoprivrede i šumarstva poštuju ova načela: 1. U svakoj pokrajini treba uz poljoprivredno zastupstvo ustanoviti i šumarsko. Ova dva zastupstva čine stalež poljoprivrede i šumarstva. U šumarsko zastupstvo da se priključi i lov i ribarstvo. 2. Isto načelo treba zadržati kod staleških organizacija države, sreza i općine. 3. Za izborno pravo treba srazmjerno uvažiti veličinu posjeda i intenzivnost gospodarenja, kao i opću važnost privrednog objekta. 4. Kao zastupnik u šumarsko zastupstvo može se birati samo onaj, koji ima potrebnu stručnu kvalifikaciju, što će potvrditi nadležna šumarska vlast na temelju sporazuma sa šumarskim društvom i društvom šumoposjednika. B.) Dok se konačna organizacija staleža ne izvede, treba svim sredstvima nastojati, da se bezodvlačno u svakoj pokrajini ustanovi šumarsko staleško zastupstvo time, da se u postojećim poljoprivrednim i šumarskim staleškim tijelima osnuje sekcija za šumarstvo. Isto vrijedi i za druge mjerodavne organizacije. U ta privremena zastupstva treba pozvati zastupnike na osnovi sporazumnog predloga šumarskog udruženja i udruženja šumoposjednika. U svojem članku o staleškom ustrojstvu poljoprivrede i šumarstva (Oesterr. Vierteljahresschrift für Forstwesen H/1934) kaže uvaženi stručnjak Ing. Locke r među ostalim ovo: »Zemlja se ne može po miloj volji povećati. Svaka država i svaki narod posjeduje ju samo u određenoj mjeri. Zemlja je temelj opstanka, a način gazdovanja s njome je temelj napretku slobodne države. Pretežni je dio zemlje u rukama poljoprivrede i šumarstva. Njima je dakle zajedničko, da gospodare sa zemljom. Način, kako s njome gospodare, u osnovi je različit. Dovoljno je, ako se spomene, sa kako različitim trajanjem proizvodnje ove privredne grane rade. Već iz same te činjenice proizlazi, da moraju postojati dva zastupstva: jedno za poljoprivredu, a drugo za šumarstvo. Radi mnogih međusobnih odnošaja i veza između poljoprivrede i šumarstva preporučujem, da se ustroji zajednički zbor, a ako je potrebno, i zajedničko predsjedništvo . . . Razdioba mandata među poljoprivredom i šumarstvom imala bi se izvršiti u prvom redu na osnovi površine, a u drugom redu na temelju zemljarine odnosno katastralnog čistog prihoda površina, s kojima se gospodari. Još je potrebno da se raščisti pitanje, koji šumoposjednici treba da imaju izborno pravo u sekciji za šumarstvo. Tu mogu biti dva riješenja: Ili ima izborno pravo svaki, koji posjeduje ma kakvu šumsku površinu, ili da se izluče mali šumoposjednici, t. j . kojima šuma služi samo za pokriće njihovih potreba. Može da se pode i jednim i drugim putem. Izborne bi srezove valjalo u načelu obrazovati po šumskoj površini uz uvaženje poreza.« Po izdanju zakona o ustrojenju staleža poljoprivrede i šumarstva austrijsko je šumarsko udruženje tražilo svojom rezolucijom iz godine 1935., da se prigodom provedbe zakona prime ove smjernice: 1. U svakoj pokrajini treba obrazovati sekciju za šumoprivrednike, pri čemu se određena najmanja mjera od 200 ha ne smije povećati. 642, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 57 <-- 57 --> PDF |
2. Članovi sekcije za šumoprivrednike sačinjavaju posebno izborno tijelo, koje bira upravu sekcije. Predsjednikom sekcije postaje jedan od zamjenika pokrajinskog (vode zemljoradnika. Osim toga šalje sekcija nekoliko odbornika u pokrajinsko zemljoradničko vijeće. Ovih treba da bude najmanje jedna petina od svih vijećnika. 3. Najmanje jedna petina članova poljoprivrednih komora mora biti iz redova šumoprivrednika. Jedan od podpredsjednika komore mora biti šumoprivrednik. Isto vrijedi, ako se ustroji glavni odbor. 4. Svi članovi komore, koji budu pozvani na osnovi predloga sekcije za šumoprivrednike, pripadnici su odbora za šumarstvo. Taj odbor vijeća samostalno o svim šumarskim predmetima. On upravlja sa sredstvima, koja su namijenjena šumarstvu i koja potječu iz šumarstva. 5. Poljoprivredno radništvo neka se dijeli u sekciju za namještenike i u sekciju za radnike. Sekciju za radnike treba razdijeliti u sekciju za poljoprivredne radnike i u sekciju za šumske radnike. U namješteničkoj sekciji treba osigurati šumarima zastupstvo prema važnosti šumske privrede. Iz svih ovih citata vidimo, da su se šumari u Austriji stalno borili, da im se prizna primjereno zastupstvo u starijim i novijim staleškim tijelima, jer se i tamo kod donošenja zakona nije dovoljno uzimalo obzira na interese šumarstva i priznao se poljoprivredi privilegovan i dominantan položaj. Danas se može reći, da su u tom nastojanju dosegli lijepe uspjehe. U Njemačko j je prije dolaska narodnih socijalista na vladu u svakoj državi postojala poljoprivredna komora. Najprije su bile osnovane u Pruskoj, a poslije i u drugim državama. Buss e (Forstlexikon) kaže o tom ovo: Poljoprivredna komora u Pruskoj, ustanovljena zakonom od godine 1894, imala je zadaću, da promiče cjelokupne interese poljoprivrede i šumarstva unapređivanjem svih uređaja za podizanje zemljoposjeda, davanjem mišljenja upravnim vlastima, unapređivanjem poljoprivredne tehnike i kredita i saradnjom kod notiranja na burzama i tržištima sve to sa pravom, da stavlja samostalne predloge. Sredstva je dobivala iz državnih dotacija, te iz prireza na čisti zemljišni prihod. God. 1911. sve su se pruske poljoprivredne komore udružile u Savez pruskih poljoprivrednih komora. Taj je savez dobio povlasticu javnopravnog tijela. Iz toga je saveza zakonom od god. 1921. nastala Glavna poljoprivredna komora. Aktivno i pasivno izborno pravo imali su vlasnici, uživaoci i zakupnici svih zemljišta, koja su služila poljskoj ili šumskoj privredi. Troškovi su se pokrivali po zakonu od god. 1923. prirezom na osnovi stalne vrijednosti uvažujući površinu. Poljoprivredna je komora pri unapređivanju poljoprivrede odlično djelovala, ali je pri tom šumarstvo jako slabo prolazilo. Tek je iza preustrojenja i šumarstvo našlo veće značenje. Poljoprivredne su komore obično osnovale odbore za šumarstvo, šumske odsjeke, poslovnice za šumarske savjete, te su namjestile stalno šumarsko osoblje, koje je po* magalo odborima, davalo savjete šumoposjednicima, preuzimalo uređivanje i upravu gazdinstava, izrađivalo stručna mišljenja i procjene, posredovalo pri prodaji drveta i pri nabavi sjemenja i sadnica, vodilo računa o popunjavanju službenih mjesta, te napokon držalo predavanja i tečajeve. Glavna poljoprivredna komora vodila je sve zajedničke predmete 643 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 64 <-- 64 --> PDF |
LITERATURA: M a ri no vic: : Uvažavanje šumarstva u drugim državama. Nar. šuma 47—1927 „ Povucimo još jednu paralelu. Nar. šuma 22—1929 „ Pred osnutkom poljoprivrednih komora Nar. šuma 50—1930 „ Šumarska politika, predavanja na univerzitetu. „ Šumsko-privredna geografija. „ U novim poljoprivrednim komorama treba da budu zastupljeni i interesi šumske privrede. Politika 4. V. 1936. Baranac : Savetodavna tela u šumarskim pitanjima. Šum. list 10—1932. ,, O unapređenju šumarstva. Šum. list 8—1935. „ Naše šumarstvo i predlog o osnivanju poljoprivrednih komora. Vreme 19 IV. 1936. Mad jare vic: Naše šume. La k a t oš : Jugoslovenska privreda. Šumarstvo. Šumarski odsek banske uprave dravske banovine: Letno poročilo o šumarstvu in lovu za leto 1934. Anketa o poljoprivrednim komorama. Agronomski Glasnik 3—11935. Lah : Povećanje proizvodnje u poljoprivredi i ustanova poljoprivrednih komora 1928. Grković : Jedan referat o stanju i potrebama naše poljoprivrede. Agr. glasnik 5, 6, 1935. Rezolucije Udruženja jugoslovenskih agronoma Agr. glasnik br. 5—1932. Agr. glasnik br. 10—1934, Agr. glasnik broj 10—1935, broj 6 i 7—1936. Ferli n c : Pripombe k nacrtu uredbe o kmetijskih zbornic. Kmetovalec 8—1936. Zakon o unapredjenju poljoprivrede 1929. Privremena uredba o osnivanju inženjerskih komora 1924. Uredba o radničkim komorama 1921. Zakon o advokatima 1929. Zakon o javnim beležnicima (notarima) 1930. Zakon o apotekarskoj komori 1931. Zakon o lekarima 1931 Uredba o trgovinskim, industrijskim i obrtnim komorama 1932. Čaček : Zemedelske komory 1935. Jefabek : Zemedelske rady a zajmove organizace zemedelske v čehoslovenske republici 1935. Česky odbor rady zemedelske v Praze: Osnova zakona o zemedelskyh zastupitelstvech 1936. Lenfeld : Nejvhodnejši organizačni struktura zavazne organizace zemedelske 1934. Musil : Nävrhy na organizačni struktura nové zavazne zemedelske 1935. 650 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Meisner : Navrh zakona na zfizeni zemedelskvh komor. 1934. Suchy : Prace po naše zemedelstvi 1926. Zemedelska rada pro kralevstvu Češke. Zakon i pravilnik. Zprava o činnosti českeho odboru rady zemedelske pro cechy za rok 1929 — Lesnic tvi 1929. Zprava o činnosti českeho odboru rady zemedelske pro Cechy za rok 1935. Geschichte der österreichischen Land- und Forstwirtschaft 1901. Berufsvertretung und Vereine der Land- und Forstwirtschaft. Fe est : Der ständische Aufbau in der Land- und Forstwirtschaft 1934. Locker : Der ständische Aufbau in der Land- und Forstwirtschaft 1934. Vierteljnh resschr. f. Forstw. II. Locker : Forstwirtschaft und berufständische Gliederung. Forst- und Jagd Zeitung 23 1935. Fe est : Der Berufsstand Land- und Forstwirtschaft im neuen Staate. Forst- und Jagd Zeitung 6—8 1936. Zessner -Spitzenberg: Der Aufbau des Berufstandes Land- und Forstwirtschaft. Wiener landwirtschaftl. Zeitung 3, 4, 6, 9 — 1936. Locker : Die Stellung der Forstwirtschaft in der berufständischen Verfassung. Forst und Jagd Zeitung 9—1936. Statut und Wahlordnung des Landeskulturausschusses in Böhmen 1881. Gesetz über die Errichtung von Bezirksgenollenschaften der Landwirte und eines Lan deskulturrates in Tirol 1881. Gesetz über die Errichtung einer Bauernkammer in Vorarlberg 1925. Gesetz über die Errichtung von Bezirksgenossenschaften der Landwirte und eines Lan deskulturrates in Dalmatien 1886. Gesetz über die Errichtung von Bezirksgenossenschaften der Landwirte und eines Landeskulturrates in Überösterreich 1886. Gesetz über die Errichtung einer Landwirtschaftskammer (Bauernkammer) für das Burgenland 1926. Gesetz über die Errichtung von landwirtschaftlichen Berufsgenossenschaften der Landwirte und des Landeskulturrates für Tirol 1929. Gesetz über die Errichtung einer Landwirtschaftskammer (Bauernkammer) in Nie´der österreich 1932. Dr. Richter : Die Bertifsvertretung der Landwirtschaft in Oberösterreich 1932. Gesetz über die Errichtung einer Landwirtschaftskammer für Wien 1935. Bauernkammergesetz für Steiermark 1932. Busse : Forstlexikon — Landwirtschaftskammer Raab : Die deutsche Forstwirtschaft im Spiegel der Statistik. 651 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 63 <-- 63 --> PDF |
pravo trebalo priznati i svim stručnim, višim i nižim školama, te znanstvenim stručnim ustanovama, a eventualno i stručnoj štampi. Komore za zemljoprivredu bit će nove institucije, pa je od najveće važnosti, da se njihov sastav dobro primišljenom organizacijom tako udesi, da budu već od samog početka mogle korisno i snažno, a mirno da rade u obranu interesa i za napredak svih svojih pripadnika., kako to čine već dugi niz godina takove ustanove u drugim naprednim zemljama. ~. Da se pak šumarstvu i šumskoj privredi osigura u komorama položaj, koji odgovara njihovom velikom značenju, treba da se nacrt uredbe o poljoprivrednim komorama iz godine 1936. promijeni u smislu ovih načela i zahtjeva: 1.) Komore da se zovu Komore za zemljoprivredu ili još bolje Komore za poljsku i šumsku privredu. 2.) U komorama da se osnuju dvije samostalne, ravnopravne sekcije, jedna za poljoprivredu, a druga za š umarstvo . Za zajedničke poslove da se uredi stalan zajednički odbor. 3.) U sekciji za šumarstvo da se vrše izbori po izbornim tijelima (kurijama), tako da u svakom izbornom tijelu bude skupina posjednika šuma sličnih veličina. U svim kurijama da se broj mandata ustanovi po istom ključu, a izborni srezovi da se odrede prema šumovitosti. 4.) Šumske radnike i namještenike treba izlučiti kao birače za zemljoprivredne komore, te za njih stvoriti samostalne sekcije u okviru radničkih komora. Ako se taj predlog otkloni, trebalo bi sjediniti radnike u jednu, a namještenike u drugu kuriju, te im odrediti broj mandata u razmjeru sa privrednom odgovornošću i važnošću. 5.) Svi prirezi i takse od šumskog zemljišta i šumske privrede ulaze u proračun sekcije za šumsku privredu. 6.) Šumarskim sekcijama treba povjeriti posao oko propagande racijonalnog šumarstva i njegovog unapređivanja, zatim eventualno i dio šumarske statistike, osnivanje zadruga i prodajnih organizacija, a izlučiti bi trebalo sve ono, što je pridržano šumarskoj nadzornoj i upravnoj vlasti. 7.) U odbor za konačnu izradu Uredbe treba da bude pozvan i jedan zastupnik Ministarstva šuma, po jedan zastupnik Šumarskih fakulteta na univerzitetima u Beogradu i Zagrebu, te dva delegata Jugoslovenskog šumarskog udruženja. RÉSUMÉ Etant donné qu´un projet de loi tendant a l´unification de diverses lois (déja existant chez nous dans les diverses provinces d´avant la guerre) sur les Conseils d´agriculture est en naissance, l´auteur expose ses vues sur l´organisation des Sections forestieres de ces Conseils et spécialement sur la représentation des diverses catégories de possesion forestiere. 649 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 62 <-- 62 --> PDF |
postupak mogao da dovede do toga, da bi svagdje bio izabran samo predstavnik najbrojnije zastupane grupe zemljoposjednika, a to su maloposjednici, dok bi srednji i veći posjednici, i ako bi možda u srezu plaćali najviše doprinosa, ostali bez zastupstva. Na taj način ne bi komore bile pravi i pravedni zastupnik sveukupnog staleža zemljoprivrednika, nego samo jedne najbrojnije grupe medu njima. Svi interesi poljske i šumske privrede ne bi bili u komori zastupani, što bi bilo u opreci sa njenom zadaćom. Komore bi morale dati potpun i točan odraz strukture cijele zemljoprivrede dotičnog komorskog područja. Svi slojevi staleža bezuvjetno i neodvisno od biračke sreće i od izborne agitacije morali bi naći u njoj jednomjerno i pravedno zastupstvo. Stoga držim, da predviđeni sistem ne odgovara. U drugim su se zemljama pomagali na taj način, da su manjinskim grupama dali posebno zastupnike ili unaprijed odredili razmjer u mandatima. Čehoslovački predlog zakona o poljoprivrednim komorama primio je načelo biranja po grupama, tzv. kurijama, koje je načelo svakako najpravednije i isključuje majorizaciju. Tako određuje taj nacrt, da u prvoj kuriji biraju svi radnici i namještenici, te sitni posjednici do 1 ha, u drugoj svi koji imaju do 5 ha posjeda, u trećoj svi koji imaju 5 do 20 ha, a u četvrtoj svi nad 20 ha posjeda. Svakoj kuriji pripada stalan, unapred određen broj mandata. Tako držim da bi se i kod nas moralo odrediti biranje barem u tri grupe (kurije), t. j . za mali, za srednji i za veliki posjed posebno. U sekciji za poljoprivredu imali bi u tom pogledu da budu mjerodavni — recimo — posjedi od 2 do 5 ha, zatim od 5 do 20 i konačno iznad 20 ha obradive zemlje, u sekciji za šumarstvo posjedi od 5 do 20 ha šumskog zemljišta, zatim od 20 do 300 ha i napokon od 300 ha pa na više. Šumski posjed ispod 5 ha, kojemu je gospodarski cilj samo namirenje vlastite kućne potrebe, ne bi u šumskoj sekciji trebao posebnog zastupstva, nego bi bio zastupan samo sa svojim cijelim posjedom u sekciji za poljoprivredu. Svakoj kuriji neka se dodijeli proporcijonalan broj mandata uzevši za mjerilo poprečnu površinu, koja od cjelokupne poljoprivredne ili šumske površine otpada na jednog zastupnika (vijećnika). Mandati bi se razdijelili u biračke srezove. Tim načelima izbora postiglo bi se, da neki posjednici, koji kao privrednici u narodnom gospodarstvu svakako zauzimaju važno mjesto, ne ostanu bespravni i bez zastupstva u svojim staleškim tijelima. Nadalje bi bilo korisno, ako bi se zgodnom odredbom omogućilo, da zemljoposjednici, koji imaju namješteno stalno stručno poljoprivredno i šumarsko osoblje, mogu ovlastiti te svoje namještenike, da ih zastupaju u odborima i u plenumu komore. Ti namještenici — stručnjaci — ne samo da poznaju na temelju svoje školske naobrazbe i primjerene prakse tehniku privređivanja u poljoprivredi i šumarstvu, već poznaju i sve lokalne prilike, pa bi najbolje znali zastupati interese svoga kraja i službodavca. Pravna lica obično zastupaju ovlašteni namještenici, a državu i banovinu redovito zastupa njezin namještenik, tako da takova odredba ne bi bila neosnovana. Držim, da bi se takvom odredbom mogao u veliko dignuti i stručni nivo komorskog vijećanja. Konačno mislim, da nije dovoljno, ako se prizna pravo na delegiranog zastupnika samo stručnim udruženjima i zadrugama, nego bi to 648 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 61 <-- 61 --> PDF |
ta ustanova za tako mnogobrojan, a osim toga kulturno tako nejednak elemenat, onda bi trebalo već u početku izlučiti sve one, koji nisu čisti, potpuni i stalni zemljoprivrednici, nego se nalaze na granici medu raznim staležima ili se čas nalaze u jednom, čas u drugom staležu. Postoji naime opasnost, da bi komore postale poprište demagogije i političke borbe, čemu bi se smišljenom organizacijom moralo već od početka predusresti, kako bi komore održale svoj značaj čisto staleškoprivrednih ustanova. U drugim su državama, gdje su interesna zastupstva zemljoprivrede već kroz decenije na životu, osim uslova, da glavno zanimanje bude zemljoprivreda, stavili još uslov, da pripadnik komore odnosno birač mora biti vlasnik (zakupnik) izvjesne minimalne površine zemlje. Tako su u raznim pokrajinama Austrije primili načelo, da mora imati najmanje 1 jutro, 1 hektar, 1.5 ha ili 2 ha poljoprivredne zemlje, a češki nacrt zakona o poljoprivrednim komorama iz godine 1936. stavlja kao uslov vlasništvo najmanje 1 ha zemlje. Držim, da bi i u našoj uredbi trebalo staviti uslov u pogledu najmanje veličine posjeda, te ju s obzirom na novost ustanove odrediti za sada sa 2 ha poljoprivredne zemlje ili 5 ha zemlje uopće. Time bi se izlučili svi najsitniji posjednici, koji i onako nisu po glavnom zvanju samostalni zemljoradnici, nego su uz svoj sitni posjed većim dijelom poljski, šumski, obrtni, industrijski i prometni radnici. Svi bi ti i onako našli svoje zastupstvo u radničkim komorama. Ako bi se kao pripadnici komore izlučili svi poljski i šumski radnici i namještenici, onda bi dakako bilo bezuvjetno potrebno, da se istovremeno, kada se uzakonjuje uredba o zemljoprivrednim komorama, donesu i zakonske odredbe glede staleške organizacije svih poljskih i šumskih radnika i namještenika u posebnom odjelu radničkih komora. Trebalo bi dakle izraditi novelu k zakonu o radničkim komorama, te ustanoviti samostalne sekcije za poljske i šumske radnike kao i za poljske i šumske namještenike. Svakako bi do skrajnosti bilo nepravedno, kad bi se sav službenički stalež u šumarstvu i poljoprivredi i nadalje ostavio bez zvanično priznatog javnopravnog zastupstva. U uredbi nije nigdje napomenuto, da se državni i banovinski posjedi ne ubrajaju medu pripadnike komore, te da u njoj neće biti zastupani. Razumije se naime, da je interesno zastupstvo potrebno samo nedržavnom odnosno nebanovinskom posjedu. Državni i banovinski posjed oslobođen je radi toga i komorskih prireza, dok bi sav drugi posjed bez razlike bio podvrgnut plaćanju istoga bez obzira, da li ima ili nema aktivno odnosno pasivno izborno pravo. Sve koristi, koje bi komora donijela poljoprivredi i šumarstvu, došle bi u dobro svim posjednicima bez razlike. Oslobađanje sitnog posjeda od prireza pospješilo bi u još većoj mjeri diobu i rasparčavanje (atomiziranje) zemljišnog posjeda. Za zajedničke posjede (imovne općine, zemljišne zajednice, rodbin ske zadruge i si.), u koliko sačinjavaju pravna lica, bilo bi dostatno, ako bi birač bio zakonski predstavnik, a za suvlasničke posjede bilo bi prak tično, da ih ima zastupati samo po jedan od suvlasnika, kojega drugi većinom glasova odrede i ovlaste. Sam način biranja propisuje uredba po srezovima, tako da se za svaki srez bira izravnim i tajnim glasanjem po jedan vijećnik. Taj bi 647 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 60 <-- 60 --> PDF |
u Dravskoj banovini 686.566.— ha „ Drinskoj banovini 226.868.— ,, Dunavskoj banovini 132.216.— „ Moravskoj banovini 410.949.— ,, Primorskoj banovini 495.900.— „ Savskoj banovini 1,088.592.— ,, Vardarskoj banovini 720.107.— „ Vrbaskoj banovini 282.168.— ,, Zetskoj banovini 710.852.— skupa 4,754.218.— ha Baš za prosuđivanje potrebe i važnosti interesnog zastupstva kao i za razdiobu mandata u šumarskim sekcijama poljoprivredno-šumarskih komora trebala bi nam točna statistika šumskih posjeda po broju, veličini i vrsti vlasništva, kao što na pr. postoji za Njemačku iz godine 1925. i 1927. Iz gornjeg prikaza vidi se, da će u Dunavskoj banovini šumarska sekcija imati najmanje članova, dok će u Savskoj banovini biti veliko i važno tijelo. Za zajednička pitanja svih komora po nacrtu se predviđa Savez poljoprivrednih komora, ali to ne smije da; znači, da pojedine komore ne bi smjele izravno sarađivati sa centralnim vlastima u zemlji i stavljati svoje predloge sa primjedbama na zakonske nacrte itd. s obzirom na posebne prilike svoga područja. U nacrtu uredbe stoji, da se komore ustanovljuju za zastupanje, zaštitu i unapređivanje interesa zemljoprivrednika,, i to kao javnopravne ustanove i savjetodavna tijela, no ne određuje se, da bi nadležni ministri moral i upućivati komorama na mišljenje projekte zakona, uredaba i pravilnika te međunarodnih ugovora, u koliko se tiču poljoprivrede, nego se to ostavlja slobodnoj presudi ministrovoj. Takvom se odredbom novoj ustanovi uzima njena glavna zadaća, da naime bude u pitanjima staleža i zemljoprivrede obligatorni savjetodavni organ državnih vlasti, i to iz kruga aktivnih pripadnika toga staleža. Neobično je, da se ta odredba neobvezatnosti u predmetu konsultovanja donosi za zemljoprivredne komore, dok je za radničke komore usvojeno načelo obligatornog pitanja za; mišljenje. U Austriji je, kako smo vidjeli, prije staleškog ustava važio zakon, da se sve zakonske odredbe, koje se tiču poljoprivrede ili šumarstva, moraju prije donošenja u određenom roku predložiti na izjavu komorama. Držim stoga, da bi se ta odredba morala i kod nas donijeti. Jako je zamašno i složeno pitanje, tko da ima izborno pravo u komore? Nacrt predviđa, da osim vlasnika još i zakupac i poljoprivredni radnik imaju pravo glava, i to bez obzira na veličinu posjeda. Mi kod nas nemamo korporacijskog sistema, pa su sve privredne i staleške javnopravne ustanove (komore) ili čisto poslodavačke (preduzetničkej ili čisto posloprimalačke (radničke), a komora, u kojima bi bili obuhvaćeni svi članovi staleža od poduzetnika do radnika, kod nas nema, te bi ova odredba nacrta bila novost i odstupanje od dosadanjeg načela organizacije. Takova odredba bila bi to opasnija, što je zemljoposjednički stalež i onako najbrojniji, te je baš ta mnogobrojnost do sada bila uzrokom, da se nije u posebnim staleškim tijelima još organizovao. Kad se stvara 646 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 55 <-- 55 --> PDF |
promet toga proizvoda sasvim druga pravila nego za druge agrarne proizvode, koji u glavnom služe za podmirenje potreba unutar države. Iz svega toga slijedi, da šumarstvu u zdanju staleškog zastupstva pripada posebno mjesto. Neuvažavanje šumarstva prigodom izgradnje komora, te neuzimanje obzira na primarne životne interese njegove bilo je, uz drugo, uzrokom njegovom gospodarskom slomu ... Kod izgradnje komorskog zastupstva nije se pazilo na veoma bitne privredne faktore. Tu se može opet za primjer navesti šumski posjed, koji je u važnim privrednim pitanjima ostao u komorama bez zastupstva, premda je bio prisiljen da u progresivnoj mjeri doprinosi za potrebe komora. Imenovane grane staleža imaju dakle pravo, da kod budućeg novog uređenja staleškog zastupstva dobiju mjesto, koje im pripada kako po gospodarskoj važnosti tako i po odgovornosti pred općenitošću. Ako se to ne učini, usadit će se opet klica propasti.. .« Godine 1927. donijelo je pomenuto društvo resoluciju o »šumarskom programu«, pa u njoj glede zastupanja šumarstva traži ovo: »1.) Za cijelo područje savezne države da se ustanovi jedna austrijska šumarska komora. Ona ima zadaću da brani interese šumarstva i da ih u svakom smjeru unapređuje. 2.) Dok se ta komora ne ustanovi, treba šumskoj privredi u postojećim poljoprivrednim korporacijama, koje se za sada moraju baviti i sa šumarskim pitanjima, dati položaj, koji odgovara njenoj gospodarskoj važnosti. 3.) Šumarska udruženja i jednako usmjerena društva šumoposjednika i šumarskih praktičara treba priznati, te se ovi faktori moraju u svim pitanjima, koja se tiču šumarskih interesa, saslušati odnosno pitati za mišljenje.« Godine 1929. zahtijeva isto društvo osnivanje »Šumarskog savjeta« te predlaže donošenje zakona u tom predmetu. Kada se godine 1935. u Austriji donio novi ustav na bazi sistema korporacija, sva su šumarska društva na zajedničkom zboru u pitanju nove organizacije poljoprivrednog i šumarskog staleža stavila ove zahtjeve: , 1. da se državnim zakonom uredi zastupanje šumarstva u zakonskim zastupstvima savezne države i pokrajina; 2. da šumarstvo dobije posebno zastupstvo u okviru cjelokupnog staleža poljoprivrede i šumarstva; 3. da se stvore posebna biračka tijela za posjednike, namještenike i radnike, koji u šumarstvu imaju glavno zanimanje; 4. da se održe dosadanje dobrovoljne organizacije, te da se pritegnu na saradnju. Iste godine donosi austrijsko šumarsko udruženje u tom pitanju ovu rezoluciju: Poljoprivreda i šumarstvo temelji su naše države. S obzirom na veliku važnost šuma za privredu i narodno blagostanje u Austriji razumije se samo po sebi, da se mora šumarstvu u novoj saveznoj državi dati položaj i zastupstvo, koje odgovara njegovoj važnosti, Predlažemo stoga; 64 J |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Više se zadruga može udružiti u savez. Poljoprivredni savjet (komora) sastoji se iz glavne skupštine (vijeća) i stalnog odbora. Članovi glavne skupštine su svi predsjednici sreskih zadruga, članovi stalnog odbora i 9 zastupnika poljoprivrednih i šumskih radnika. Zastupnici radnika biraju se u devet biračkih okruga. Glavni se odbor sstoji od predsjednika, od 2 zamjenika, od 2 zastupnika pokrajinske vlade, od 8—12 izabranih vijećnika iz skupine posjednika, te od 3 poljoprivredna radnika, 1 šumskog radnika i 1 zastupnika šumskog posjeda. Djelokrug i kompetencija je slična kao kod komora u drugim pokrajinama. Izdaci za unapređivanje poljoprivrede i šumarstva pokrivaju se iz subvencije države i pokrajine, a izdaci za upravu komore i drugo iz prireza na zemljarinu i drugih prihoda. Sve će se ove ustanove po uvođenju novog ustava austrijske republike, koji je primio načelo staleške države, preinačiti i izgraditi odnosno služiti će kao baza za novu prinudnu i opću stalešku organizaciju. Iskustva o ovima još nema, jer se nalaze tek u formiranju. U pogledu zastupanja šumarskih interesa u komorama Austrije može se reći, da nisu zadovoljile šumarske krugove, što je došlo više puta do izražaja na skupštinama austrijskog šumarskog društva kao i u stručnoj štampi. Tako kaže Ing. F e e s t, direktor austrijskog društva za poljoprivredu i šumarstvo, u svojoj kritici rada poljoprivrednih komora u pogledu zastupanja interesa šumarstva slijedeće: »Komore nisu jednolične. Dok se na pr. u nekim pokrajinama sastoji zastupstvo komora od članova, koji se biraju izravnim, jednakim i tajnim izborom po političkim strankama, dotle se u drugim pokrajinama zastupstvo bira putem staleških zadruga po sistemu delegata. Sadanja komorska vijeća nisu potpuna, jer ne odgovaraju ni horizontalnom ni vertikalnom ustroju staleža, kako to značenje pojedinih dijelova traži. Tako na pr. u najviše komora nema zastupanja većih poljoprivrednih i šumskih posjeda, koje bi odgovaralo njihovoj važnosti. Pa ipak je šumska privreda jedna grana agrarne privrede, koja se vodi skoro na polovici sveukupne površine domovine, koja proizvodi drvo kao jedno od najglavnijih faktora našeg privrednog života, te koja daje stotinama hiljada ljudi posredno i neposredno zaradu i opstanak. U pogledu trgovačke politike drvo je već dugo godina stajalo na prvom mjestu medu izvoznim predmetima naše domaće privrede . . . Što šumar sadi, daje ploda tek trećoj generaciji. Tri generacije jedne familije moraju u službi za općenitost posvetiti svoju radnu snagu njezi baštine nasljednika. Da nije baš u šumskom gospodarstvu vladalo ovo plemenito mišljenje, ne bi naša domovina imala danas ovo obilje drveta . . . Ali i radi toga pripada šumi posebna važnost, jer je njezino trajno održanje bitni regulator klime za cijelu zemlju, te bi nestanak šuma donio potres cijeloj agrarnoj privredi i time u korjenu pogodio temelj države, t. j . stalež poljoprivrednika. Zato upravo i pripada šumi značaj opće koristi, koji daje grani šumskih privrednika pravo na osobito povlašćen položaj u staleškoj organizaciji. I kako se pri iskorišćavanju drveta, koje je važni izvozni predmet, mora u velikoj mjeri uzeti obzira na zahtjeve svjetskog tržišta, važe za 640 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 53 <-- 53 --> PDF |
radnička udruženja (zadruge), iz kojih su se birali delegati za Poljoprivredni savjet. Tako je bilo u Dalmaciji, Tirolu, Vorarlbergu i Koruškoj. U Štajerskoj je do prevrata radilo c. kr. poljoprivredno društvo, koje se poslije prevrata god. 1929. na temelju državnog zakona od 1925. god. pretvorilo u Zemaljsku komoru za poljoprivredu i šumarstvo (Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft). Aktivno izborno pravo imali su svi posjednici i zakupnici stariji od 20 godina, koji su imali više od 1K ha posjeda, a i oni sa manje posjeda, ako im je glavn o zanimanje bila poljoprivreda ili šumarstvo. Pasivno izborno pravo imali su svi nosioci aktivnog izbornog prava, ako su navršili 24 god. života, osim toga nastavnici stručnih škola, činovnici zavoda za unapređivanje poljoprivrede, te stručni namještenici na poljoprivrednim i šumskim posjedima. Komora se sastoji od 31 biranog vijećnika, 1 zastupnika stručnih učitelja, 1 veterinara, 1 namještenika na velikim posjedima i 4 zastupnika šumarstva, i to ili posjednika ili stručnjaka. Važna je odredba, da se u sklopu komore obrazuje poseban odbor za šumarstvo od 8 lica, u koji ulaze sva četiri vijećnika zastupnika šumarstva. U komorskom uredu postoji odsjek za šumarstvo sa stalno namještenim kvalifikovanim stručnim osobljem (4 inženjera šumarstva). Zakon o uređenju seljačke komore (Bauernkammer) u Vorarl berg u iz god. 1925. donosi ove glavne odredbe: Komora ima da zastupa interese cjelokupne poljoprivrede i šumarstva. U komori su zastupani i namještenici i radnici. Zadaće su iste kao kod komora u drugim pokrajinama: unapređivanje, izložbe, predloži, savjeti, uređivanja radničkih odnošaja, davanje savjeta kod donošenja zakona itd. Vlasti su vezane , da kod svih zakona i normativnih naredaba, koje se odnose na poljoprivredu i šumarstvo, zahtijevaju pravodobno mišljenje komore. Sva javna nadleštva dužna su da daju komori sva potrebna razjašnjenja, te da ju u radu podupiraju. Komora se sastoji od 16 članova, i to 13 privrednika i 3 radnika. Izborno pravo u prvoj skupini imaju posjednici od 1 ha na gore, upravitelji većih posjeda, veterinari i učitelji stručnih škola, a u drugoj (radničkoj) skupini svi radnici, koji su barem godinu dana zaposleni u poljoprivredi. Pasivno izborno pravo ima, tko je navršio 24. godinu. Dohoci su prirezi na zemljarinu i prihodi iz vlastitih ustanova. U Gradišćansko j su 1926. god. ustanovili komoru sa sličnim načelima. Izuzetak je, da su uveli izbornu dužnost, te da je komora sastavljena od 32 člana, da radništvo nije zastupano, nego samo posjednici i zakupnici posjeda od 1 jutra pa na više. U Tirol u su 1929. god. preustrojili dotadanji Poljoprivredni savjet u komoru sa ovim temeljem: U svakom sudskom srezu postoji staleška zadruga (Berufsgenossenschaft), u koju ulaze svi posjednici ziratnog ili miješanog (poljoprivrednog i šumskog) zemljišta, na kojem se može gojiti najmanje 2 grla krupne stoke, te posjednici šuma od 20 ha pa na više. Na posebnu molbu mogu se kao članovi primiti i manji posjednici. Svaka zadruga izabire sebi odbor tako, da na svakih 50 odnosno 100 članova dođe po 1 odbornik. Dohodak je prirez na zemljarinu. 639 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Ovi nacrti u glavnom predviđaju za svaki srez zastupstvo za poljoprivredu, te 4 komore: za Češku, Moravsku, Slovačku i Potkarpatsku Rusiju. O pitanju se je održala i velika anketa akademije. Izborno bi pravo imali svi zemljoposjednici i zakupnici, koji uživaju više od 1 ha posjeda, osim toga svi članovi rodbine i poljoprivredni radnici, koji su najmanje 6 mjeseci zaposleni na kakvom posjedu. Isto pravo imali bi i učitelji poljoprivrednih škola svake kategorije. Izbor bi se vršio po kurijama, i to radnici i namještenici u jednoj, posjednici do 5 ha u drugoj, od 5 do 20 ha u trećoj, a preko toga u četvrtoj kuriji. Funkcija vijećnika trajala bi 5 godina. Pasivno izborno pravo imao bi svaki član staleža sa aktivnim izbornim pravom, koji je navršio 26 godina. Odbor komore sastojao bi se od 24 izabrana člana, od 1 zastupnika ministarstva poljoprivrede, od 1 zastupnika zemaljskog odbora, te od članova, koje delegiraju razne poljoprivredne korporacije sa djelokrugom po cijeloj pokrajini i kojima Ministarstvo prizna pravo delegiranja. Ovih delegata ne bi smjelo biti više od polovice odbora. Sredstva bi sačinjavali u prvom redu prirezi na zemljarinu, zatim prihodi od vlastitog imetka komore, osim toga prinosi korporacija (društava), koje imaju pravo delegiranja, te napokon takse. Komore bi se mogle razdijeliti prema potrebi i na nacijonalne sekcije sa pravom samouprave. Sve komore skupa sačinjavale bi Savez poljoprivrednih komora kao fakultativnu ustanovu. Za šumarstvo su u komorama određeni posebni odbori. Glede izbornog reda razlaže Dr. L e n f e 1 d, tajnik zemjedjelske rade u Pragu i autor toga zakonskoga nacrta, svoje gledište ovako: »Kod organizacije interesenata ne smije se zaboraviti na njezinu svrhu, koja leži u tome, da svi slojevi izvjesnih interesnih sfera budu u organizaciji pravedno zastupani, jer inače to ne bi bilo interesno predstavništvo nego klasno. Zemjedjelska zastupništva, ako hoće da budu zbilja čisto interesna zastupstva, moraju pružati što vjerniju sliku strukture staleža tj. razvrstanja poljoprivrednog žiteljstva, tako da bude načelno isključena majorizacija kakvegod vrsti ili sloja. Uslov kod organizacije poljoprivrednog staleža, da bi mogao ispuniti svoje interesne zadaće i potrebe, mora biti taj, da izbori za tu organizaciju ne smiju postati predmetom političke borbe. Ako se prizna načelo, da se za važnost pojedinog člana poljoprivrednog staleža primi kao mjerilo veličina njegovog posjeda, te ako se kao pripadnici komore prime i radnici, to bi kod jednakog prava glasa dovelo to do toga, da bi baš veći posjednici bili izlučeni od vodstva u staleškoj organizaciji. Pravedno je međutim kako u interesu poljoprivrede tako i staleža, da taj sloj, koji jest i ostaje nosiocem poljoprivrednog napretka, nade u staleškoj organizaciji zastupstvo u razmjeru svoje gospodarske važnosti. K tome pak vodi jedino put izbora po kurijama.« Kako sam već napomenuo, pitanje komora u Čehoslovačkoj još nije riješeno. U Austrij i je razvoj interesnih zastupstava poljoprivrede i šumarstva bio nejednak. U nekim pokrajinama bili su obrazovani poljoprivredni savjeti poput onih u Češkoj, na pr. u Donjoj Austriji, dok su u drugim zemljama uz poljoprivredne savjete osnovali i sreska zemljo-, 638 « |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 51 <-- 51 --> PDF |
h i u posve nemoguće, pogotovu jer već i u drugim nekim zemljama (Austrija i Njemačka) postoje nazivi, iz kojih je odmah vidljivo, da se tu radi o komorama1 i za poljsku i za šumsku privredu. Kada zahtijevamo samostalne odsjeke, onda je logična posljedica, da prihodi tih odsjeka budu strogo odijeljeni na taj način, da prirezi od šumskog i neobradivog zemljišta podmiruju budžet odsjeka za šumarstvo, a prirezi na poljoprivredna zemljišta da idu u blagajnu odsjeka za poljoprivredu, što je svakako pravedno, ma da će pri tome poljoprivreda mnogo bolje proći. Interesna zastupstva poljoprivrede i šumarstva na strani. Prije nego prijeđem na pojedine odredbe nacrta uredbe, neće biti suvišno, ako promotrimo stanje i razvitak staleškog interesnog zastupstva za poljoprivredu i šumarstvo u drugim nekim državama. Čehoslovačk a je imala pred ratom u svojim pokrajinama različite ustanove i organizacije za promicanje interesa šumarstva i poljoprivrede. U samoj Češko j je bio god. 1880. osnovan zemljodjelski savjet (zemčdčlska rada, Landeskulturrat), koji je poslije (god. 1891.) bio razdijeljen na dvije ravnopravne nacijonalne sekcije: češku i njemačku. Ti su savjeti bili sastavljeni tako, da su slobodna poljoprivredna i šumarska društva jednog sudskog sreza slala po jednog zastupnika u skupni zbor, koji je sebi izabrao odbor od 23 člana. Predsjednika je morao potvrditi glavar pokrajine (kralj). Zadaća je tih savjeta bila unapređivanje i zastupanje interesa poljoprivrede davanjem stručnih mišljenja vladi i zemaljskom zastupstvu kao i stavljanje samostalnih prijedloga, te davanje potpore vlastima kod svih mjera za unapređivanje poljoprivrede, potpora poljoprivrednim društvima, upravama ustanova, koje su im vlasti povjerile itd. Mandat članova trajao je 3 godine. Za zajedničke zadaće obih sekcija postojao je zajednički odbor. Materijalna sredstva za ove savjete davala je država i pokrajina svakogodišnjim dotacijama iz svojih proračuna. Skoro na isti način bio je zakonom od 1897. organiziran i Zemjedjelski savjet u Moravskoj , također sa dvjema nacijonalnim sekcijama, a 1919. i za Š 1 e s k u, te 1922. za Slovačku. U svim tim savjetima osnovali su za šumarstvo posebni šumarski odsjek, u koji su ušli predstavnici šumarstva. Šumarski krugovi nisu ipak sa tom organizacijom bili zadovoljni. Već prije rata, a još više poslije prevrata, nastojalo se oko toga, da se reorganizuju ovi Zemjedjelski savjeti i to u dva pravca. Kao nedostaci izbili su naime odvisnost od javnih subvencija i pomanjkanje nižih sre skih jedinica. Stoga su tražili prvo, da se stvore mjesna odnosno sreska prinudna zastupstva poljoprivrednika i šumoposjednika kao prve i osnovne jedi nice, a drugo, da se savjet i pretvore u zemjedjelske komore sa značajem javnopravnog tijela te s pravom, da za svoje potrebe svojim pripadnicima nametnu izvjesne prireze na neposredni porez. Nacrte zakona za takova sreska zastupstva i za komore izradila su sva tajništva tih zemjedjelskih savjeta, ali nijedan još nije usvojen, te je to pitanje još i danas u Čehoslovačkoj neriješeno, pa postoje zemjedjelski savjeti u svom starom obliku i dalje. 637 * |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 50 <-- 50 --> PDF |
proizvodnje. Predloženi naziv »poljoprivredne komore« daje dojam, da je to ustanova, koja se prvenstveno bavi sa unapređivanjem poljoprivrede kao struke, a ne kao staleža. Stoga bismo predložili naziv »Komora1 poljoprivrednika i šumara« ili »Komora zemljoradnika«. Ovu primjedbu naših kolega agronoma možemo u cijelosti kao šumari primiti i odobriti, ali pod uslovom da se ispusti naziv »Komora zemljoradnika« i da šumska privreda dobije u zajedničkoj komori potpun paritet i samostalnost. Već god. 1927., 1929. i 1930. gosp. prof. Ma r ino vi ć iznosi u Narodnoj šumi svoje misli k nacrtu o osnivanju poljoprivrednih komora, ukazuje na takove ustanove u drugim zemljama i ondje stečena iskustva, te zastupa medu ostalim ovo mišljenje: »Pored svih zajedničkih interesa šumarstva sa poljoprivredom sasvim tijesna veza obih zajedničkih komora nije zgodna, jer tu redovito stradaju interesi šumarstva radi srazmerno manjeg broja predstavnika šumarstva prema poljoprivredi. Koordiniran rad može se postići i uz autonomni razvitak institucija, osnovanih za specifične interese šumarstva.« U Njemačkoj je bilo šumarstvo većim dijelom skupa sa poljoprivredom organizirano u zajedničkim komorama. Kako je u nekim komorama dolazilo do živih sukoba i omalovažavanja šumarstva, u nekim su zemljama osnovane zasebne komore za šumarstvo. Ipak predlažem, uz gore navedene uslove, zajedničku komoru, jer je posjednik zemlje često puta istovremeno i poljoprivrednik i šumoposjednik, a osim toga već i sama činjenica, da je u svakoj od tih privrednih grana zemlj a izvor i objekt privređivanja, govori za to, da staleška zastupstva za te dvije grane proizvodnje budu ujedinjene. Osobito je u odnosu prema drugim staležima i privrednim granama ta zajednica upravo neophodno potrebna. Osim toga bi se na taj način mnogi troškovi uprave i pisarničkog poslovanja dali znatno sniziti. Ali kolikogod je bit produkcije i objekt njezin istovjetan i kod poljoprivrede i kod šumarstva, toliko se ipak poljoprivreda — ubrojivši amo sve njene posebne grane — razlikuje od šumarstva ne samo u načinu privređivanja, nego i u drugim jako važnim funkcijama. Ima nadalje područja, gdje se njihovi interesi i unakršćuju. Zato je bezuvjetno potrebno, osobito u našoj šumovitoj zemlji, da se u komorama organizatorno odijeli šumarstvo od poljoprivrede na taj način, da se osnuju u svakoj komori dva samostalna i jednakopravna odsjeka, jedan za poljoprivredu i drugi za šumarstvo, kako je to slično učinjeno kod zanatskih i trgovinsko-industrijskih komora. Zajedničke pak stvari rješavale bi se u zajedničkom paritetno sastavljenom odboru. Takvom bi se organizacijom već od početka spriječile nepotrebne unutarnje borbe ili nadglasivanja, a svakoj bi se grani dala mogućnost za snažno i jasno zastupanje svojih posebnih ekonomskih i socijalnih interesa. Takva dioba ne bi bila ništa neprirodna, kad je već i onako imamo izvedenu u našim najvišim državnim i naučnim ustanovama: u ministarstvu poljoprivrede i ministarstvu šuma, te u poljoprivredno-šumarskim fakultetima naših univerziteta. Naravno da bi ta dioba u zajednici morala naći izražaja i u nazivu tih novih institucija. Da bi se pak riječi i pojmu »poljoprivreda « dalo tako široko značenje, da pod njega spada i šumarstvo i šumska privreda, po našem je mnije 636 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 49 <-- 49 --> PDF |
priznata predstavništva poljoprivrede i šumarstva u obliku komora. Društvo agronoma izradilo je već g. 1930. projekat zakona o poljopri vrednim komorama, te je svake godine na svojim glavnim skupštinama tražilo donošenje toga zakona. Konačno je ipak postignut uspjeh, te je ministar poljoprivrede dobio ovlaštenje da donese takovu uredbu. Ali kod toga se desila, po našem mišljenju, velika greška, jer se nije odmah od početka raščistilo pitanje, da li komore imaju biti zajedničke za poljoprivredu i šumarstvo. Za pravo je ministar poljoprivrede dobio ovlaštenje, da sastavi i predloži ministarskom savetu samo uredbu o poljoprivrednim komorama. Šu marstvo se uopće nije spominjalo. Tek kad su gg. Dr. M a r i n o v i ć i Barana c u dnevnoj štampi digla glas, da bi u tim komorama morala da bude dovoljno zastupana i šumska privreda, primljene su odredbe, da se pod poljoprivredom ima razumjeti i šumarstvo, te da se za tu granu ima postaviti poseban odbor. No time je ministarstvo poljoprivrede pre koračilo svoje ovlaštenje, jer je izradilo projekat uredbe za komore za jedničke za šumarstvo i poljoprivredu, a imalo je ovlaštenje samo za poljoprivredu. Stoga bi trebalo u novom finansijskom zakonu proširiti ovlaštenje i na ministra šuma, te uredbu vratiti novom stručnom odboru, koji bi bio sastavljen paritetno od stručnjaka šumara i poljoprivrednika. U odboru, -koji je sada izradio uredbu, bili su samo stručnjaci poljoprivrede, a šu mara u njemu nije bilo. Stoga se u uredbi tretira šumarstvo samo po strani, a ne, kako bi bilo potrebno, kao jedna od najjačih grana narodne privrede naše rela tivno veoma šumovite zemlje. Organizacija šumske privrede, kako ju predviđa uredba o komorama, svakako je posve nedovoljna. To je prva uvidjela Ljubljanska sekcija Udruženja jugoslovenskih agronoma, koja je već 1935. god. stavila slijedeću primjedbu: »Prije svega treba tačno odrediti, šta da se razumijeva pod zemljo radnjom. U maloposjedničkim gazdinstvima, koja su tipična za našu državu, a naročito za njezine brdovite predjele, teško je dijeliti poljo privrednu proizvodnju od šumske. Poljoprivreda i šumarstvo u svim banovinama — osim u Dunavskoj i djelomično u Savskoj i Vardarskoj — upotpunjuju se međusobno, te sa rijetkim izuzecima ne mogu uopće ili samo teško da postoje samostalno. Sa toga stanovišta neophodno je potrebno, da obje proizvodne grane imaju zajedničko staleško i ekonomsko predstavništvo. Ako se to ne učini, šumarska proizvodnja osnovat će svoju komoru, pa ćemo imati anomaliju, da će isti posjednik biti članom dviju komora i morat će za njihovo izdržavanje snositi dvostruke troškove. Šumska industrija i trgovina zastupljena je u trgovačkim komorama isto tako kao i poljoprivredna industrija i trgovina sa poljoprivrednim proizvodima. Ovi staleži, koji žive od poljoprivrede i šumarstva, odavno su već organizovani i štite svoje interese. Pravedno je dakle, da obrana tih proizvodnja bude zajednička, kad se one i onako već u većem dijelu gazdinstva upotpunjuju. »Radi toga predlažemo, da se djelatnost spomenutih komora proširi i na zastupanje interesa šumske proizvodnje, te da se izradi nov nacrt u saradnji sa Jugoslovenskim šumarskim udruženjem. »Pri tome bismo naglasili, da se već iz naziva ovih komora mora vidjeti, da su one staleške i ekonomske predstavnice i jedne i druge grane 635 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 48 <-- 48 --> PDF |
bori stupili na mjesto prijašnjih takozvanih kulturni h odbor a i savjet a (savjeta za kulturu zemlje), koji su pod Austrijom postojali u Hrvatskoj i Slavoniji, Sloveniji, Dalmaciji i Vojvodini. Do sada su u život stupili na osnovi spomenutog zakona samo općinski i sreski poljoprivredni odbori, dok se osnivanje banovinskih odbora odložilo za kasnije, po svoj prilici zato, jer se već mislilo na ustanovljenje komora. Šumarstvo je u tim odborima samo nedovoljno zastupano i ne dolazi posebno do izražaja, jer je većina odbornika uzeta iz krugova poljoprivrednika, a osim toga nema u zakonu nikakovih propisa o šumarstvu, te o kolaboraciji medu poljoprivrednim i šumarskim instancijama. Ti bi se propisi morali nadopuniti poprilici onako, kako to iznosi B a r a n a c u svojem nacrtu Pravilnika o unapređenju šumarstva (Šum. list br. 8 — 1935). Citirani zakon žalibože prejasno očituje činjenicu, kako se kod donošenja toga zakona posve zaboravilo na saradnju i sporazumijevanje medu najvišim instancijama poljoprivrede i šumarstva. Sredstva za rad tih odbora teku iz poljoprivrednog fonda, koji se snabdijeva u glavnom iz općinskih sredstava, i to u iznosu od 10% svih redovitih izdataka općinskih proračuna. Članovi sreskih odbora obično su predsjednici područnih općina. Postojanje tih odbora na osnovi gore navedenog zakona jamačno je prouzrokovalo to, da stručni odbor ministarstva poljoprivrede, koji je sastavljao Uredbu o poljoprivrednim komorama, nije uopće ni predvidio ustanove užeg djelokruga za općine i srezove, nego se odlučio, da izradi samo nacrt zakona o ustanovljenju staleškog tijela za područje banovine i cijele države. Nadalje imamo već od 1932. godine zakon o Privrednom veću , u kojem bi poljoprivreda imala zastupnika, a šumarstvo predstavnika. Ali taj zakon do danas još nije priveden u život, pa je to interesno zastupstvo ostalo samo na papiru. Isto su tako izrađeni projekti zakona ili uredbe za osnivanje Š umarskog saveta kao i Poljoprivrednog Saveta, koji bi imali da budu stručna savjetodavna tijela dotičnih ministarstava. Ali ti nacrti nisu ozakonjeni. Nacrt uredbe o poljoprivrednim komorama. Napokon je po posebnom stručnom odboru Ministarstva poljoprivrede izrađen nacrt Uredbe o poljoprivrednim komorama, pošto je ministar poljoprivrede finansiskim zakonom za god. 1936/37. dobio za to ovlaštenje. Nema sumnje, da je za napredak ma koje grane narodne privrede potreban uzajamni rad svih nadležnih državnih vlasti i privatne inicijative i da je ondje, gdje se pokazala u tom pogledu dobra volja mjerodavnih faktora, došlo do zavidnih uspjeha i naglog napretka privredne djelatnosti. Ali ništa nije opasnije i presudnije, nego kada se važna opća privredna pitanja rješavaju polovičarski i bez sudjelovanja svih interesenata. Veza sa glavnim predstavnicima privrede neophodno je potrebna i njihove dobronamjerne i osnovane prijedloge treba svakako uvažiti, kolikogod je to iz općih interesa uopće moguće. Stoga moramo sa stanovišta šumarstva toplo da primimo nastojanje naših kolega u poljoprivredi, da se i u našoj državi osnuju zvanicno 634 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Interesna zastupstva poljoprivrede i šumarstva. Poljoprivreda i šumarstvo, odnosno pripadnici te velike privredne grane narodnog gospodarstva, stvaraju istom postepeno i polako svoja interesna zastupstva u različitim oblicima, što je i razumljivo s obzirom na mnogobrojnost, raznolikost, rastresenost i relativnu kulturnu zaostalost pripadnika. Koristi staleža najprije /....^: i razna društva, od kojih napo/minjem samo za naše krajeve najvažnija. To su: Srpsko poljoprivredno društvo u Beogradu, Gospodarsko društvo u Zagrebu, Kmetijska družba u Ljubljani, agronomsko i šumarsko društvo, te mnoga druga lokalna društva, sva osnovana na načelu slobodne volje i po propisima zakona o društvima. Njihov je rad usmjeren poglavito idealnim ciljevima za unapređivanje poljoprivrede i šumarstva kao struke, ali se bave i promicanjem materijalnih, gospodarskih, gospodarsko-političkih i socijalnih interesa svojega članstva. Neka takova društva, koja su znala u svojim redovima okupiti najjače predstavnike struke i staleža, te raširiti svoj djelokrug na područje kakove veće upravne ili zakonodavne jedinice (pokrajine, zemlje ili države), dobivaju s vremenom veći upliv osobito kao korporacije za davanje savjeta vrhovnoj upravnoj vlasti. To se ispoljuje i u posebnoj pažnji, subvencijama i privilegijima, što ih državne vlasti pružaju takovim udruženjima. Takav su na pr. položaj u nekim pokrajinama bivše Austrije zauzimala c. kr. poljoprivredna društva (k. k. Landwirtschaftsgesellschaft), medu njima i ono u Ljubljani. Jednaku je ulogu u Hrvatskoj i Slavoniji imalo Gospodarsko dršutvo u Zagrebu i Osijeku, a u predratnoj Srbiji Srpsko poljoprivredno društvo. Materijalne interese poljoprivrede, a u jako malom opsegu i interese šumske s vremenom su počele da zastupaju i zemljoradničke zadruge , te njihovi savezi , osnovani na temelju zakona o zadrugama. Nadalje se stvaraju u poratno doba osobito u Njemačkoj, Austriji i Čehoslovačkoj udruženja i savezi ´ zemljoposjednika, te posebno šumoposjednika, pa i poljskih i šumskih radnik a za promicanje skupnih staleških interesa. Uz šumarska udruženja, u kojima su organizovani u glavnom šumarski stručnjaci (namještenici), a u manjem broju šumoposjednici (poslodavci) i zastupnici drvarske privrede, nastaju i udruženj a čisto namješteničkog karaktera za državne, komunalne i privatn e šumare . Konačno nastaje daljnja dioba po naobrazbi, položajima i stručnoj kvalifikaciji. Isti razvoj vidimo u poljoprivredi, samo je u njoj mnogobrojnost stručnih i staleških društava još veća. Sve su navedene organizacije osnovane na temelju slobodne volje i staleške svijesti pojedinaca služeći se ustanovama građanskog prava slobodnog udruživanja. Njihova nejednakost i mnogobrojnost dovodi javne vlasti do toga, da zakonom ustanovljuju kao zvanično priznata savjetodavna tijela i interesna zastupstva poljoprivrede i šumarstva još razne druge prinudne ustanove sa javnopravnim značajem. Tako imamo već od godine 1929. Zakon o unapređenju poljoprivrede , po kojem bi interese poljoprivrede u najširem smislu riječi imali da zastupaju općinski, sreski i oblasni od- Hosno sada banovinski poljoprivredni odbori. Ti su od 633 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kao posebna tijela za zastupanje staleških interesa nastale su u novije doba tzv. komore, kojima je državna vlast dala javnopravni značaj, te ih priznala kao jedinog zvaničnog zastupnika dotičnog staleža. I tu vidimo, da su zastupstvo u obliku komora našle najprije manje skupine određenog značaja, a najkasnije oni veliki skupovi, čiji pripadnici iste privredne grane imaju i medu sobom znatne razlike u horizontalnom i vertikalnom smislu. U prošlom su stoljeću interese pojedinih zvanja i staleža zastupala slobodna društva ili kakovi odbori i savjeti. U novije se pak vrijeme sve više širi oblik komora, koji se je pokazao najpodesnijim, pa ih državna vlast i sama osniva. Niti dragovoljno društvo dot. zadruga ili prinudno udruženje nije moglo da osigura punu trajnost i udarnu spremnost potrebnu za zaštitu staleških inte´resa. Stručna Ji staleška društva, koja su prethodila komorama, nakon osnutka ovih nisu prestala, nego komorama pomažu, upotpunjavaju ih te svoju djelatnost upiru smjerom, u kojem komora ne radi. Komora je nezavisna javnopravna ustanova prinudnoga značaja, a glavni joj je zadatak, da zastupa ekonomske i socijalne interese u njoj organizirane privredne skupine. I ako je autonomna, ipak podleži nadzoru, a u posebnim slučajevima i ingerenciji državne općepravne vlasti. Zato upravo i ima posebnu zaštitu, te posebna prava i privilegije i prema svojim članovima i prema javnim vlastima, osobito kao zvanični savjetodavni organ. Prije svjetskog rata u svim je dijelovima današnje naše države imala industrija, trgovina i obrt već odavno svoje komore, koje su s velikim uspjehom zastupale i štitile interese svojih članova i cjeloga staleža. U bivšim austrijskim pokrajinama te su komore zadnji put preuređene zakonom od god. 1868., a u Jugoslaviji smo te komore jednoobrazno organizirali zakonom od 3. VIII. 1932. god., nakon što je bio donesen novi zakon o radnjama (5. XI. 1931. god.). Inicijativom državnih vlasti i staleških udruženja bile su u Jugoslaviji osnovane, osobito za slobodne profesije, još ove komore: Inženjerske komore za ovlaštene civilne inženjere (28. X. 1924.), advokatske komore (17. III. 1929.), komore za apotekare (9. I. 1931.), liječničke komore (14. I. 1931.). Sve ove komore imaju glasom tih zakona skoro jednake zadaće: da vode evidenciju svojih članova, da štite njihove interese i prava, da čuvaju čast i ugled staleža, te da skrbe za disciplinu u staleškom pogledu. Osim toga vrše funkciju zvanične savjetodavne ustanove za državne vlasti, te šalju svoje predstavnike u razne odbore i ustanove. Organizacija ovih komora bila je razmjerno laka, jer su krugovi pripadnika određeni i jednolični. Već 1921. godine dobili smo i radničke komore kao interesno predstavništvo radnika i namještenika u trgovini, obrtu i industriji. Radnici i namještenici zaposleni u poljoprivredi i šumarstvu u tim su komorama zastupani samo u toliko, u koliko su podvrgnuti osiguranju protiv bolesti i nezgoda. Kod svih pobrojenih komora važi načelo, da se njihovi organi biraju na temelju jednakog prava glasa tajnim glasanjem, te da pripadnici komore nose u glavnom sve terete i troškove za rad komora. Prihodi su, osim iz drugih vrela, u glavnom prirezi na neposredni porez ili članarine i takse, a kod radničkih komora prirezi na doprinose za bolesničko osiguranje. Načelo je dakle, da svaki stalež sam izdržava svoju zbornicu. 632 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Dr. Bölzo Turin a: Uređenje naših travnika. Polj. Glas. 1933. Dr. Tim Lokot Livadske trave i njihov izbor 1926. Dr. R. Kraus : Ljekovite biljke. J. Zvon Hamperl: Ljekovito bilje u Jugoslaviji. Polj, Glas. 1933. S. Vučetjć : Izveštaj o obavljenoj inspekciji šumskih Uprava na Del´blatskom Pesku. B. Petrović : Izveštaj i mišljenje Šumske Uprave u Banatskom Karlovcu o dosadanjim radovima i merama kod gospodarenja na Deliblatskom Pesku. SOMMAIRE. I. Description des Sables de Déliblato (Situation géographique, circonstances pédologiques et climatologiques, végétation). II. Dates historiques. III. Quels devraient etre, dans le futur, les buts économiques des Sables de Déliblato (Augmentation de la puissance productive du sol; appréciation des qualités du sol d´apres les types phytosociologiques; choix des essences pouvant prospérer sur des divers types; mesures pour atteindre une économie rationelle a tout égard; questions de pâturages et de leurs aménagement). Ing. OTMAR MIKLAU (BREZICE): ZASTUPANJE ŠUMSKE PRIVREDE U KOMORAMA* (REPRÉSENTATION FORESTIERE DANS LES CONSEILS D´AGRICULTURE) U privrednom životu ljudskog društva je uz familiju i njenu krvnu vezu, uz općinu i njenu lokalnu vezu, te uz državu i njenu privrednu vezu najvažniji član stalež . Cijeli privredni život razvija se i vrši medu staležima. Pod tim pojmom danas razumijevamo socijalnu i privrednu skupinu svih ljudi istoga zvanja zajedno sa njihovim porodicama. Zvanje određujemo čas sa veoma uskim, čas sa jako širokim granicama, prema shodnosti. Opažamo, da se u praksi krugovi ne daju točno i posvema razlučiti, nego da se ti krugovi međusobno sijeku. Zato neka zvanja iz graničnih zona; lako možemo da uvrstimo ili u jedan ili drugi krug. Nadalje opažamo, da mnogi nemaju samo jedno zvanje, nego da su istodobno zaposleni u raznim svanjima privrednog života. Konačno vidimo, da pojedinci svoje zvanje mijenjaju, te da postoji vječito kretanje. Kao glavni kriterij za diobu staleža služi nam ili privredna grana, u kojoj čovjek radi, ili način rada i privređivanja. Pripadnici istoga staleža imaju jednake zajedničke interese, pa su se zato već odavno počeli organizovati u udruženja, društva, sindikate i stranke, da brane i čuvaju svoje zajedničke težnje i koristi. Skupine manjega opsega sa jasnimodređenim značajem mnogo su ranije našle svoje organizacije nego veliki skupovi. * Referat održan na ovogodišnjoj glavnoj skupštini J. š. U. u Zagrebu. 631 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 59 <-- 59 --> PDF |
se iz gornjeg vidi, nije dalo zadovoljivih rezultata. Poljoprivreda je u svojem otporu bila jači faktor. Državni šumarski savjet tražio je već god.1920. potpuno samostalno, paritetno staleško zastupstvo i odvojenje od poljoprivrede, a god. 1921., za slučaj da se ovo ne bi dalo provesti, tražio je u najmanju ruku »potpuno samostalno odlučivanije u svim šumarskim stvarima, samostalno zatupanje šumarskih interesa u javnosti i pred vlastima, finansijsku samostalnost u svemu, a naročito u pogledu raspolaganja sa sredstvima, koja doprinose šume za njihovo zastupanje.« Poslije 1933. godine u Njemačkoj su zastupstvo poljoprivrede i šumarstva iz temelja promijenili. Sve su gotovo organizacije ukinute ili su preinačene. Poljoprivreda i šumarstvo ušli su u državni stalež za prehranu (Reichsnährstand). Budući da su mnogi dijelovi tek u izgradnji i jer se organizacija naslanja potpuno na nova načela autoritativne staleške države, to način njihovog ustroja za naše prilike ne dolazi u obzir. Nacrt uredbe o poljoprivrednim komorama za našu državu. Promotrimo li nakon gornjeg upoznanja sa stanjem u Čehoslovačkoj, u Austriji i u Njemačkoj točno naš nacrt, to moramo osim onoga, što smo već u početku rekli, istaći još ovo: Naš nacrt Uredbe o poljoprivrednim komorama sastavljen je vjerno no našem zakonu o komorama za trgovinu, obrt i industriju iz godine 1930., koji mu je služio kao uzor i iz kojega je doslovno preuzeo sve odredbe, koje nisu u opreci sa značajem poljoprivrede. I ako su ti propisi u glavnom dobri, ipak će trebati da se u mnogim stvarima izmijene, ako se prihvati načelo zajedničkog, ali ravnopravnog zastupanja poljoprivrede i šumarstva. U prvom je redu potrebno, da se svuda, gdje je spomenut Ministar poljoprivrede, doda odredba: u sporazumu sa Ministrom šuma i rudnika. Taj je zahtjev u slučaju zajedničkih komora sam po sebi jasan i ne treba posebnog obrazloženja. Što se tiče broja i područja komora, može da se stane na gledište, da svaka banovina treba po jednu komoru ili da neke banovine osnuju zajedničku komoru, kao što je to učinjeno kod radničkih komora. Kako međutim naše banovine dobivaju danas sve veću autonomiju, bilo bi zgodnije, da se komore osnuju po banovinama. Kolaboracija sa državnim vlastima bila bi time svakako olakšana. Na žalost nemamo još točne statistike o broju i veličini šumskih posjeda po vrsti vlasništva za sve banovine. Barem u stručnoj literaturi nije ona objelodanjena, pa je nisam mogao naći. Najbolju statistiku pruža godišnji izvještaj šumarskog odsjeka banske uprave u dravskoj banovini za godinu 1934., ali u pomanjkanju po istim načelima sastavljene statistike za druge banovine i ona nam malo koristi, jer nemamo pregleda za cijelu državu. Iz statistike Ministarstva šuma i rudnika od god. 1925 možemo da izvadimo samo ove globalne brojke: 645 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 58 <-- 58 --> PDF |
svih komora, posredovala je medu njima, davala savjete vlastima i korporcijama, a imala je za šumarstvo posebno odjeljenje. Sa savezima šumoposjednika poljoprivredne su komore sarađivale tako, da su se međusobno upotpunjavale ili su uredile zajedničko poslovanje. Bavarsk a je zakonom od god. 1920. ustanovila seljačke komore: okružne seljačke komore i zemaljsku seljačku komoru. U poljoprivredu se na temelju zakona uračunava i sveukupna nedržavna šumska privreda. Prinosi se razrezuju po površini, dakle i po šumskoj površini. U Saksonsko j su zakonom od 1925. dotadanji savjet za zemljoprivredu preustrojili u poljoprivrednu komoru i u njoj osnovali samostalnu stručnu komoru za šumarstvo kao javnopravno tijelo sa svojim vlastitim predsjedništvom. Ovu se komoru moralo konsultovati u svim važnim stvarima, a osobito kad se radilo na pripremanju zakonskih nacrta. Imala je pravo, da podnosi državnoj vladi smostalne predloge. Njoj pripada sav nedržavni šumoposjed izuzev male šume, koje služe samo za pokrivanje vlastitih potreba, a ne i za prodaju proizvoda. Šumarska je komora imala sa Savezom šumoposjednika zajedničko poslovanje, te je preuzela od toga saveza i zavod za uređivanje šuma. Würtembersk a je osnovala zakonom od god. 1919 poljoprivrednu komoru, u kojoj su god. 1923. u sporazumu sa upravom državnih šuma i savezom šumoposjednika ustanovili prošireni šumarski odbor pod imenom »šumarski savjet«. Vođenje poslova toga savjeta preuzeo ´je savez šumoposjednika, koji je to obavljao u najužoj vezi sa poljoprivrednom kon.orcm. T i r i n g i j a je god. 1925. osnovala zakonom Glavnu poljoprivrednu komoru, te sreske i okružne komore. Glavna je komora imala odbor za šumarstvo. Polovicu članova toga odbora predlagala su privatna staleška zastupstva iz svojih redova, a druga je polovica bila iz članstva glavne poljoprivredne komore. Zastupnici šumarstva morali su imati u odboru većinu. Potrebna sredstva doznačivala je glavna poljoprivredna komora. Bade n je imao već od godine 1907. komoru, koja je 1921. godine preuređena U njoj nema šumarstvo nikakvoga posebnog odjeljenja, nego je važio jedino propis, da od 56 članova moraju 4 zastupati šumarstvo. Ni Hesse n u svojoj od god. 1921. postojećoj komori nije imao posebno zastupstvo za šumsku privredu. U Mecklenburg-Schwerinu određivao je zakon o poljoprivrednoj komori iz god. 1925., da se mora obrazovati odbor za šumarstvo, kojemu me raju, osim 4 stalna šumarska člana (3 šumoposjednika i 1 šumarski činovnik), još pripadati 3 šumoposjednika izabrana iz članstva komore. Zakon se tiče svih nedržavnih šuma. Šumarski odbor donosi zaključke u okviru proračuna komore samostalno, no ne smije komore prema vani niti zastupati niti vezati. Poljoprivredne komore postojale su još u Oldenburg u od god. 1900., u An halt u od god. 1900., u Waldecku od god. 1905., u Braunschweig u od god. 1906. Druge njemačke pokrajine nisu imale poljoprivrednih komora. Bilo je namjere, da se za cijelu njemačku državu osnuje državna poljoprivredna komora i da se donese zakon o poljoprivrednom staleskom zastupstvu. Opravdano nastojanje, da se stvori samostalno zastupstvo šumske privrede prigodom osnivanja novih i preuređivanja starih komora, kako Ö44 |