DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Kao posebna tijela za zastupanje staleških interesa nastale su u novije doba tzv. komore, kojima je državna vlast dala javnopravni značaj, te ih priznala kao jedinog zvaničnog zastupnika dotičnog staleža. I tu vidimo, da su zastupstvo u obliku komora našle najprije manje skupine određenog značaja, a najkasnije oni veliki skupovi, čiji pripadnici iste privredne grane imaju i medu sobom znatne razlike u horizontalnom i vertikalnom smislu. U prošlom su stoljeću interese pojedinih zvanja i staleža zastupala slobodna društva ili kakovi odbori i savjeti. U novije se pak vrijeme sve više širi oblik komora, koji se je pokazao najpodesnijim, pa ih državna vlast i sama osniva. Niti dragovoljno društvo dot. zadruga ili prinudno udruženje nije moglo da osigura punu trajnost i udarnu spremnost potrebnu za zaštitu staleških inte´resa. Stručna Ji staleška društva, koja su prethodila komorama, nakon osnutka ovih nisu prestala, nego komorama pomažu, upotpunjavaju ih te svoju djelatnost upiru smjerom, u kojem komora ne radi. Komora je nezavisna javnopravna ustanova prinudnoga značaja, a glavni joj je zadatak, da zastupa ekonomske i socijalne interese u njoj organizirane privredne skupine. I ako je autonomna, ipak podleži nadzoru, a u posebnim slučajevima i ingerenciji državne općepravne vlasti. Zato upravo i ima posebnu zaštitu, te posebna prava i privilegije i prema svojim članovima i prema javnim vlastima, osobito kao zvanični savjetodavni organ. Prije svjetskog rata u svim je dijelovima današnje naše države imala industrija, trgovina i obrt već odavno svoje komore, koje su s velikim uspjehom zastupale i štitile interese svojih članova i cjeloga staleža. U bivšim austrijskim pokrajinama te su komore zadnji put preuređene zakonom od god. 1868., a u Jugoslaviji smo te komore jednoobrazno organizirali zakonom od 3. VIII. 1932. god., nakon što je bio donesen novi zakon o radnjama (5. XI. 1931. god.). Inicijativom državnih vlasti i staleških udruženja bile su u Jugoslaviji osnovane, osobito za slobodne profesije, još ove komore: Inženjerske komore za ovlaštene civilne inženjere (28. X. 1924.), advokatske komore (17. III. 1929.), komore za apotekare (9. I. 1931.), liječničke komore (14. I. 1931.). Sve ove komore imaju glasom tih zakona skoro jednake zadaće: da vode evidenciju svojih članova, da štite njihove interese i prava, da čuvaju čast i ugled staleža, te da skrbe za disciplinu u staleškom pogledu. Osim toga vrše funkciju zvanične savjetodavne ustanove za državne vlasti, te šalju svoje predstavnike u razne odbore i ustanove. Organizacija ovih komora bila je razmjerno laka, jer su krugovi pripadnika određeni i jednolični. Već 1921. godine dobili smo i radničke komore kao interesno predstavništvo radnika i namještenika u trgovini, obrtu i industriji. Radnici i namještenici zaposleni u poljoprivredi i šumarstvu u tim su komorama zastupani samo u toliko, u koliko su podvrgnuti osiguranju protiv bolesti i nezgoda. Kod svih pobrojenih komora važi načelo, da se njihovi organi biraju na temelju jednakog prava glasa tajnim glasanjem, te da pripadnici komore nose u glavnom sve terete i troškove za rad komora. Prihodi su, osim iz drugih vrela, u glavnom prirezi na neposredni porez ili članarine i takse, a kod radničkih komora prirezi na doprinose za bolesničko osiguranje. Načelo je dakle, da svaki stalež sam izdržava svoju zbornicu. 632 |