DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 49 <-- 49 --> PDF |
priznata predstavništva poljoprivrede i šumarstva u obliku komora. Društvo agronoma izradilo je već g. 1930. projekat zakona o poljopri vrednim komorama, te je svake godine na svojim glavnim skupštinama tražilo donošenje toga zakona. Konačno je ipak postignut uspjeh, te je ministar poljoprivrede dobio ovlaštenje da donese takovu uredbu. Ali kod toga se desila, po našem mišljenju, velika greška, jer se nije odmah od početka raščistilo pitanje, da li komore imaju biti zajedničke za poljoprivredu i šumarstvo. Za pravo je ministar poljoprivrede dobio ovlaštenje, da sastavi i predloži ministarskom savetu samo uredbu o poljoprivrednim komorama. Šu marstvo se uopće nije spominjalo. Tek kad su gg. Dr. M a r i n o v i ć i Barana c u dnevnoj štampi digla glas, da bi u tim komorama morala da bude dovoljno zastupana i šumska privreda, primljene su odredbe, da se pod poljoprivredom ima razumjeti i šumarstvo, te da se za tu granu ima postaviti poseban odbor. No time je ministarstvo poljoprivrede pre koračilo svoje ovlaštenje, jer je izradilo projekat uredbe za komore za jedničke za šumarstvo i poljoprivredu, a imalo je ovlaštenje samo za poljoprivredu. Stoga bi trebalo u novom finansijskom zakonu proširiti ovlaštenje i na ministra šuma, te uredbu vratiti novom stručnom odboru, koji bi bio sastavljen paritetno od stručnjaka šumara i poljoprivrednika. U odboru, -koji je sada izradio uredbu, bili su samo stručnjaci poljoprivrede, a šu mara u njemu nije bilo. Stoga se u uredbi tretira šumarstvo samo po strani, a ne, kako bi bilo potrebno, kao jedna od najjačih grana narodne privrede naše rela tivno veoma šumovite zemlje. Organizacija šumske privrede, kako ju predviđa uredba o komorama, svakako je posve nedovoljna. To je prva uvidjela Ljubljanska sekcija Udruženja jugoslovenskih agronoma, koja je već 1935. god. stavila slijedeću primjedbu: »Prije svega treba tačno odrediti, šta da se razumijeva pod zemljo radnjom. U maloposjedničkim gazdinstvima, koja su tipična za našu državu, a naročito za njezine brdovite predjele, teško je dijeliti poljo privrednu proizvodnju od šumske. Poljoprivreda i šumarstvo u svim banovinama — osim u Dunavskoj i djelomično u Savskoj i Vardarskoj — upotpunjuju se međusobno, te sa rijetkim izuzecima ne mogu uopće ili samo teško da postoje samostalno. Sa toga stanovišta neophodno je potrebno, da obje proizvodne grane imaju zajedničko staleško i ekonomsko predstavništvo. Ako se to ne učini, šumarska proizvodnja osnovat će svoju komoru, pa ćemo imati anomaliju, da će isti posjednik biti članom dviju komora i morat će za njihovo izdržavanje snositi dvostruke troškove. Šumska industrija i trgovina zastupljena je u trgovačkim komorama isto tako kao i poljoprivredna industrija i trgovina sa poljoprivrednim proizvodima. Ovi staleži, koji žive od poljoprivrede i šumarstva, odavno su već organizovani i štite svoje interese. Pravedno je dakle, da obrana tih proizvodnja bude zajednička, kad se one i onako već u većem dijelu gazdinstva upotpunjuju. »Radi toga predlažemo, da se djelatnost spomenutih komora proširi i na zastupanje interesa šumske proizvodnje, te da se izradi nov nacrt u saradnji sa Jugoslovenskim šumarskim udruženjem. »Pri tome bismo naglasili, da se već iz naziva ovih komora mora vidjeti, da su one staleške i ekonomske predstavnice i jedne i druge grane 635 |