DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 50 <-- 50 --> PDF |
proizvodnje. Predloženi naziv »poljoprivredne komore« daje dojam, da je to ustanova, koja se prvenstveno bavi sa unapređivanjem poljoprivrede kao struke, a ne kao staleža. Stoga bismo predložili naziv »Komora1 poljoprivrednika i šumara« ili »Komora zemljoradnika«. Ovu primjedbu naših kolega agronoma možemo u cijelosti kao šumari primiti i odobriti, ali pod uslovom da se ispusti naziv »Komora zemljoradnika« i da šumska privreda dobije u zajedničkoj komori potpun paritet i samostalnost. Već god. 1927., 1929. i 1930. gosp. prof. Ma r ino vi ć iznosi u Narodnoj šumi svoje misli k nacrtu o osnivanju poljoprivrednih komora, ukazuje na takove ustanove u drugim zemljama i ondje stečena iskustva, te zastupa medu ostalim ovo mišljenje: »Pored svih zajedničkih interesa šumarstva sa poljoprivredom sasvim tijesna veza obih zajedničkih komora nije zgodna, jer tu redovito stradaju interesi šumarstva radi srazmerno manjeg broja predstavnika šumarstva prema poljoprivredi. Koordiniran rad može se postići i uz autonomni razvitak institucija, osnovanih za specifične interese šumarstva.« U Njemačkoj je bilo šumarstvo većim dijelom skupa sa poljoprivredom organizirano u zajedničkim komorama. Kako je u nekim komorama dolazilo do živih sukoba i omalovažavanja šumarstva, u nekim su zemljama osnovane zasebne komore za šumarstvo. Ipak predlažem, uz gore navedene uslove, zajedničku komoru, jer je posjednik zemlje često puta istovremeno i poljoprivrednik i šumoposjednik, a osim toga već i sama činjenica, da je u svakoj od tih privrednih grana zemlj a izvor i objekt privređivanja, govori za to, da staleška zastupstva za te dvije grane proizvodnje budu ujedinjene. Osobito je u odnosu prema drugim staležima i privrednim granama ta zajednica upravo neophodno potrebna. Osim toga bi se na taj način mnogi troškovi uprave i pisarničkog poslovanja dali znatno sniziti. Ali kolikogod je bit produkcije i objekt njezin istovjetan i kod poljoprivrede i kod šumarstva, toliko se ipak poljoprivreda — ubrojivši amo sve njene posebne grane — razlikuje od šumarstva ne samo u načinu privređivanja, nego i u drugim jako važnim funkcijama. Ima nadalje područja, gdje se njihovi interesi i unakršćuju. Zato je bezuvjetno potrebno, osobito u našoj šumovitoj zemlji, da se u komorama organizatorno odijeli šumarstvo od poljoprivrede na taj način, da se osnuju u svakoj komori dva samostalna i jednakopravna odsjeka, jedan za poljoprivredu i drugi za šumarstvo, kako je to slično učinjeno kod zanatskih i trgovinsko-industrijskih komora. Zajedničke pak stvari rješavale bi se u zajedničkom paritetno sastavljenom odboru. Takvom bi se organizacijom već od početka spriječile nepotrebne unutarnje borbe ili nadglasivanja, a svakoj bi se grani dala mogućnost za snažno i jasno zastupanje svojih posebnih ekonomskih i socijalnih interesa. Takva dioba ne bi bila ništa neprirodna, kad je već i onako imamo izvedenu u našim najvišim državnim i naučnim ustanovama: u ministarstvu poljoprivrede i ministarstvu šuma, te u poljoprivredno-šumarskim fakultetima naših univerziteta. Naravno da bi ta dioba u zajednici morala naći izražaja i u nazivu tih novih institucija. Da bi se pak riječi i pojmu »poljoprivreda « dalo tako široko značenje, da pod njega spada i šumarstvo i šumska privreda, po našem je mnije 636 |