DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Više se zadruga može udružiti u savez. Poljoprivredni savjet (komora) sastoji se iz glavne skupštine (vijeća) i stalnog odbora. Članovi glavne skupštine su svi predsjednici sreskih zadruga, članovi stalnog odbora i 9 zastupnika poljoprivrednih i šumskih radnika. Zastupnici radnika biraju se u devet biračkih okruga. Glavni se odbor sstoji od predsjednika, od 2 zamjenika, od 2 zastupnika pokrajinske vlade, od 8—12 izabranih vijećnika iz skupine posjednika, te od 3 poljoprivredna radnika, 1 šumskog radnika i 1 zastupnika šumskog posjeda. Djelokrug i kompetencija je slična kao kod komora u drugim pokrajinama. Izdaci za unapređivanje poljoprivrede i šumarstva pokrivaju se iz subvencije države i pokrajine, a izdaci za upravu komore i drugo iz prireza na zemljarinu i drugih prihoda. Sve će se ove ustanove po uvođenju novog ustava austrijske republike, koji je primio načelo staleške države, preinačiti i izgraditi odnosno služiti će kao baza za novu prinudnu i opću stalešku organizaciju. Iskustva o ovima još nema, jer se nalaze tek u formiranju. U pogledu zastupanja šumarskih interesa u komorama Austrije može se reći, da nisu zadovoljile šumarske krugove, što je došlo više puta do izražaja na skupštinama austrijskog šumarskog društva kao i u stručnoj štampi. Tako kaže Ing. F e e s t, direktor austrijskog društva za poljoprivredu i šumarstvo, u svojoj kritici rada poljoprivrednih komora u pogledu zastupanja interesa šumarstva slijedeće: »Komore nisu jednolične. Dok se na pr. u nekim pokrajinama sastoji zastupstvo komora od članova, koji se biraju izravnim, jednakim i tajnim izborom po političkim strankama, dotle se u drugim pokrajinama zastupstvo bira putem staleških zadruga po sistemu delegata. Sadanja komorska vijeća nisu potpuna, jer ne odgovaraju ni horizontalnom ni vertikalnom ustroju staleža, kako to značenje pojedinih dijelova traži. Tako na pr. u najviše komora nema zastupanja većih poljoprivrednih i šumskih posjeda, koje bi odgovaralo njihovoj važnosti. Pa ipak je šumska privreda jedna grana agrarne privrede, koja se vodi skoro na polovici sveukupne površine domovine, koja proizvodi drvo kao jedno od najglavnijih faktora našeg privrednog života, te koja daje stotinama hiljada ljudi posredno i neposredno zaradu i opstanak. U pogledu trgovačke politike drvo je već dugo godina stajalo na prvom mjestu medu izvoznim predmetima naše domaće privrede . . . Što šumar sadi, daje ploda tek trećoj generaciji. Tri generacije jedne familije moraju u službi za općenitost posvetiti svoju radnu snagu njezi baštine nasljednika. Da nije baš u šumskom gospodarstvu vladalo ovo plemenito mišljenje, ne bi naša domovina imala danas ovo obilje drveta . . . Ali i radi toga pripada šumi posebna važnost, jer je njezino trajno održanje bitni regulator klime za cijelu zemlju, te bi nestanak šuma donio potres cijeloj agrarnoj privredi i time u korjenu pogodio temelj države, t. j . stalež poljoprivrednika. Zato upravo i pripada šumi značaj opće koristi, koji daje grani šumskih privrednika pravo na osobito povlašćen položaj u staleškoj organizaciji. I kako se pri iskorišćavanju drveta, koje je važni izvozni predmet, mora u velikoj mjeri uzeti obzira na zahtjeve svjetskog tržišta, važe za 640 |