DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 56     <-- 56 -->        PDF

A.) Da se kod organizacije staleža poljoprivrede i šumarstva poštuju
ova načela:


1. U svakoj pokrajini treba uz poljoprivredno zastupstvo ustanoviti
i šumarsko. Ova dva zastupstva čine stalež poljoprivrede i šumarstva.
U šumarsko zastupstvo da se priključi i lov i ribarstvo.
2. Isto načelo treba zadržati kod staleških organizacija države, sreza
i općine.
3. Za izborno pravo treba srazmjerno uvažiti veličinu posjeda i
intenzivnost gospodarenja, kao i opću važnost privrednog objekta.
4. Kao zastupnik u šumarsko zastupstvo može se birati samo onaj,
koji ima potrebnu stručnu kvalifikaciju, što će potvrditi nadležna šumarska
vlast na temelju sporazuma sa šumarskim društvom i društvom
šumoposjednika.
B.) Dok se konačna organizacija staleža ne izvede, treba svim sredstvima
nastojati, da se bezodvlačno u svakoj pokrajini ustanovi šumarsko
staleško zastupstvo time, da se u postojećim poljoprivrednim i šumarskim
staleškim tijelima osnuje sekcija za šumarstvo. Isto vrijedi i za
druge mjerodavne organizacije. U ta privremena zastupstva treba pozvati
zastupnike na osnovi sporazumnog predloga šumarskog udruženja i udruženja
šumoposjednika.


U svojem članku o staleškom ustrojstvu poljoprivrede i šumarstva
(Oesterr. Vierteljahresschrift für Forstwesen H/1934) kaže uvaženi
stručnjak Ing. Locke r među ostalim ovo:


»Zemlja se ne može po miloj volji povećati. Svaka država i svaki
narod posjeduje ju samo u određenoj mjeri. Zemlja je temelj opstanka,
a način gazdovanja s njome je temelj napretku slobodne države. Pretežni
je dio zemlje u rukama poljoprivrede i šumarstva. Njima je dakle
zajedničko, da gospodare sa zemljom. Način, kako s njome gospodare,
u osnovi je različit. Dovoljno je, ako se spomene, sa kako različitim
trajanjem proizvodnje ove privredne grane rade. Već iz same te činjenice
proizlazi, da moraju postojati dva zastupstva: jedno za poljoprivredu,
a drugo za šumarstvo.


Radi mnogih međusobnih odnošaja i veza između poljoprivrede i
šumarstva preporučujem, da se ustroji zajednički zbor, a ako je potrebno,
i zajedničko predsjedništvo . . .


Razdioba mandata među poljoprivredom i šumarstvom imala bi se
izvršiti u prvom redu na osnovi površine, a u drugom redu na temelju
zemljarine odnosno katastralnog čistog prihoda površina, s kojima se
gospodari.


Još je potrebno da se raščisti pitanje, koji šumoposjednici treba da
imaju izborno pravo u sekciji za šumarstvo. Tu mogu biti dva riješenja:
Ili ima izborno pravo svaki, koji posjeduje ma kakvu šumsku površinu,
ili da se izluče mali šumoposjednici, t. j . kojima šuma služi samo za pokriće
njihovih potreba. Može da se pode i jednim i drugim putem. Izborne
bi srezove valjalo u načelu obrazovati po šumskoj površini uz uvaženje
poreza.«


Po izdanju zakona o ustrojenju staleža poljoprivrede i šumarstva
austrijsko je šumarsko udruženje tražilo svojom rezolucijom iz godine
1935., da se prigodom provedbe zakona prime ove smjernice:


1. U svakoj pokrajini treba obrazovati sekciju za šumoprivrednike,
pri čemu se određena najmanja mjera od 200 ha ne smije povećati.
642,