DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 59     <-- 59 -->        PDF

se iz gornjeg vidi, nije dalo zadovoljivih rezultata. Poljoprivreda je u
svojem otporu bila jači faktor.


Državni šumarski savjet tražio je već god.1920. potpuno samostalno,
paritetno staleško zastupstvo i odvojenje od poljoprivrede, a god. 1921.,
za slučaj da se ovo ne bi dalo provesti, tražio je u najmanju ruku »potpuno
samostalno odlučivanije u svim šumarskim stvarima, samostalno
zatupanje šumarskih interesa u javnosti i pred vlastima, finansijsku samostalnost
u svemu, a naročito u pogledu raspolaganja sa sredstvima, koja
doprinose šume za njihovo zastupanje.«


Poslije 1933. godine u Njemačkoj su zastupstvo poljoprivrede i šumarstva
iz temelja promijenili. Sve su gotovo organizacije ukinute ili su
preinačene. Poljoprivreda i šumarstvo ušli su u državni stalež za prehranu
(Reichsnährstand). Budući da su mnogi dijelovi tek u izgradnji i jer se
organizacija naslanja potpuno na nova načela autoritativne staleške države,
to način njihovog ustroja za naše prilike ne dolazi u obzir.


Nacrt uredbe o poljoprivrednim komorama za našu državu.


Promotrimo li nakon gornjeg upoznanja sa stanjem u Čehoslovačkoj,
u Austriji i u Njemačkoj točno naš nacrt, to moramo osim onoga, što
smo već u početku rekli, istaći još ovo:


Naš nacrt Uredbe o poljoprivrednim komorama sastavljen je vjerno
no našem zakonu o komorama za trgovinu, obrt i industriju iz godine
1930., koji mu je služio kao uzor i iz kojega je doslovno preuzeo sve
odredbe, koje nisu u opreci sa značajem poljoprivrede.


I ako su ti propisi u glavnom dobri, ipak će trebati da se u mnogim
stvarima izmijene, ako se prihvati načelo zajedničkog, ali ravnopravnog
zastupanja poljoprivrede i šumarstva.


U prvom je redu potrebno, da se svuda, gdje je spomenut Ministar
poljoprivrede, doda odredba: u sporazumu sa Ministrom šuma i rudnika.
Taj je zahtjev u slučaju zajedničkih komora sam po sebi jasan i ne treba
posebnog obrazloženja.


Što se tiče broja i područja komora, može da se stane na gledište,
da svaka banovina treba po jednu komoru ili da neke banovine osnuju
zajedničku komoru, kao što je to učinjeno kod radničkih komora. Kako
međutim naše banovine dobivaju danas sve veću autonomiju, bilo bi zgodnije,
da se komore osnuju po banovinama. Kolaboracija sa državnim vlastima
bila bi time svakako olakšana.


Na žalost nemamo još točne statistike o broju i veličini šumskih
posjeda po vrsti vlasništva za sve banovine. Barem u stručnoj literaturi
nije ona objelodanjena, pa je nisam mogao naći. Najbolju statistiku
pruža godišnji izvještaj šumarskog odsjeka banske uprave u dravskoj
banovini za godinu 1934., ali u pomanjkanju po istim načelima sastavljene
statistike za druge banovine i ona nam malo koristi, jer nemamo pregleda
za cijelu državu. Iz statistike Ministarstva šuma i rudnika od god. 1925
možemo da izvadimo samo ove globalne brojke:


645