DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Prof. Ing. A. KAUDERS (ZAGREB): NEKI PROBLEMI ŠUMARSTVA SAVSKE BANOVINE (QUELQUES DE NOS PROBLEMES FORESTIERS) Medu vrlo važne probleme šumarstva Savske banovine spada svakako i riješenje pitanja savremene reorganizacije naših vrlo brojnih zemljišnih zajednica. Kako je poznato, naše urbarske zem. zajednice sačinjavaju posebna posjedovna tijela, koja pripadaju zajedno većem skupu ovlaštenika, u cilju isključivog podmirenja potrebe na drvariji i paši. One su nastale putem segregacije t. j . otkupa prava na pašu i crpljenje šumskih užitaka bivših podanika iz vlastelinskih šuma i pašnjaka, a djelomično i segregacijom od državnog dobra. Kratak statistički prikaz predočit će nam važnost ovog pitanja1. Na području ove banovine postoje danas 1173 zem. zajednice, koje su uzete u državnu upravu. Ove zem. zajednice posjeduju 258.067 ha šuma i drvljem obraslih pašnjaka, a čistih pašnjaka oko 230.000 ha. Jednom riječi, ukupni posjed zem. zajednica zaprema gotovo sedmi dio od ukupne površine Savske banovine. Šume ovih zem. zajednica odbacuju godišnji sječivi prihod od 360.000 m3 u poprečnoj vrednosti od 16,000.000.— Dinara, a da o nuzgrednim užitcima, koji su od velike nacionalne ekonomske važnosti, i ne govorimo. Ove naše nacionalne institucije, koje vuku svoj korijen iz minulog stoljeća nastavši kako je već napred spomenuto prigodom definitivnog rješavanja feudalnih odnošaja, podvrgnute su sticajem prilika u poratnim godinama teškim iskušenjima i to s obzirom na svoje financijalno i go spodarsko stanje. Prvi udarac šumama zem. zajednica nanesen je neposredno iza sloma Austro-ugarske monarhije t. j . u jesen g. 1918., kada su te šume uslijed krivo shvaćene slobode nemilice haračene. Svaki je htio, ne misleći na posljedice, da se što bolje okoristi ovim zajedničkim dobrom, pa je baš ova okolnost povrh materijalnih šteta zadala zem. zajednicama i naročit moralan udarac jer je potkopala u velikom dijelu ovlaštenika povjerenje u sigurnost i opravdanost daljnjeg opstanka z. z. Ovaj moralni udarac bio je to teži, što kod većine zem. zajednica medu ovlaštenicima nije bila dovoljno razvijena svijest o uzdržavanju i čuvanju zajedničkog dobra. 1 danas se opažaju posljedice toga, jer ovlaštenici daleko više cijene i paze individualni posjed nego zajednički. Nakon što se već prvih godina iza ujedinjenja stanje u zemlji počelo normalizovati i autoritet vlasti rasti, počele su se i prilike naših zemljišnih zajednica prilično sređivati, čemu je znatno pogodovala povoljna ko njunktura na drvnom tržištu. Zemljišne su zajednice velikim dijelom lahko snosile troškove skopčane sa upravom, čuvanjem, javnim dažbinama, a neke su bile u mogućnosti, da povećaju svoj zemljišni posjed prikuplji vanjem šuma i pašnjaka prigodom likvidacije vlastelinskih veleposjeda. *) Referat održan na ovogodišnjoj glavnoj skupštini J. Š. U. u Zagrebu. 652 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 67 <-- 67 --> PDF |
U doba ove konjunkture, kada su kod licitacija postizavani vrlo dobri uspjesi, nije vodeno općenito dovoljno računa o mogućnosti stagnacije odnosno pogoršanja situacije na drvnom tržištu, pa se dešavalo, da su se unišli visci trošili skroz neracionalno, u mnogo slučajeva i bez svakoga opravdanja. Međutim što je najžalosnije, utvrđeno je, da se je u ovo doba pojačanog iskorišćavanja šuma zem. zajednica općenito posvećivala slaba briga pomlađivanju isječenih površina, tako da sadanje branjevine u mnogo slučajeva pružaju tužnu sliku zakorovljenja. Prema tome ovo razdoblje konjunkture nije u uzgojnom pogledu zem. zajednicama donijelo gotovo nikakove koristi, već naprotiv uslijed ogoljenja velikih površina mnogo štete. Povoljna konjunktura na drvnom tržištu nije dugo potrajala, pa je već početkom god. 1930. nastupila reakcija. Cijene drvnim proizvodima počele su katastrofalno padati, dok su, da bude udarac teži, istodobno tereti naročito u pogledu javnih dažbina znatno porasli. Zem. zajednice su osim rijetkih iznimaka zapale u poteškoće, te su doprinosi ovlaštenika razrezivanjem nameta u svrhu uravnoteženja godišnjih proračuna znatno porasli, a to je s obzirom na sadanje teške prilike našeg sela nepovoljno na ovlaštenike djelovalo. Stanje zem. zajednica u ovom pogledu biva posljednjih godina sve gore, što nam jasno ilustriraju prikupljeni podaci iz godine 1934. Svekoliki troškovi za stručnu i administrativnu upravu šuma, javne dažbine i tehničke ogojne radove iznose za područne zem. zajednice godišnje Din 11,049.000.—, što predstavlja poprečno opterećenje od 42.— Din po jednom ha šumom obrasle površine. S obzirom na karakter ovih šuma i drvom obraslih pašnjaka predstavlja navedeni iznos znatno opterećenje, te dovodi u pitanje i sam opstanak zem. zajednica, naročito onih sa manje vrijednim sastojinama. Izloženo stanje pogoduje osobito onim ovlaštenicima, kojima je u interesu da prodru sa svojim zahtjevom za individualnom diobom zajedničkog posjeda. Zahtjeva zem. zajednica za diobu bilo je i pred svjetski rat, no ovi zahtjevi odnosili su se u glavnom samo na pašnjačke površine. Iza rata započeli su zahtjevi za individualnu diobu zem. zajednica sa malim šumskim posjedom na relativnom šumskom tlu, okruženim poljoprivrednim zemljištem privatnika. Međutim, tečajem posljednjih 10 godina počeli su ovi zahtjevi stizavati u sve većem broju i od zem. zajed. sa većini šumskim površinama, pače i od onih, čije se šume nalaze na apsolutnom šumskom tlu. Zahtjevi za individualnu diobu stižu danas i od zem. zajednica sa kraškog područja. Prema prikupljenim podacima podijeljena je u razdoblju 1930. do 1934. god. na području savske banovine svega 151 zem. zajednica sa ukupnom površinom od 30.182 ha. Ispitujući ovo pitanje pobliže došlo se do konstatacije, da kod zahtjeva za individualnu diobu šuma područnih zem. zajednica gotovo redovito kao inicijatori izbijaju na površinu imućniji pojedinci, koji u pravilu posjeduju jaka ovlaštenička prava, uz to svoje privatne šume, te podjedno vrše funkciju glavara odnosno odbornika zem. zajednice. Ovi pojedinci imaju u provedbi individualne diobe naročitog računa. Diobom u prvom redu kao jaki ovlaštenici povećavaju svoj privatni šumski posjed, a u drugom redu ispravno računaju, da će im kao dobro stojećima uspjeti bilo putem postojeće dugovine ili davanjem novog zajma u kratkom vremenu dočepati se i onih dijelova šume, što ih siromašniji ovlaštenici diobom steknu koristeći se kod toga u znatnoj mjeri postojećom oskudicom novca i vladajućom privrednom depresijom. 653 5 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Malim ovlaštenicima, koji čine u većini slučajeva znatnu većinu, bivaju putem raznih pomagača redovito predočene momentane koristi, koje će individualnom diobom polučiti, kod čega dakako inicijatorima u velikoj mjeri pomažu teške prilike, u kojima živi mali naš čovjek na selu. U koliko jačim ovlaštenicima ipak ne uspije predobiti za individualnu diobu cijelog zajedničkog šumskog posjeda potrebitu većinu, onda se oni prethodno udružuju i traže razgodbu zem. zaj. sa svrhom, da ovim putem nakon dobivene razgodbe provedu individualne diobe kod malih ovlaštenika, koji u većini posjeduju brojnu porodicu, a mali privatni posjed. Sa sigurnošću se može predvidjeti, a nekoji utvrđeni slučajevi to potvrđuju, da će ovi siramašniji ovlaštenici individualnom diobom do bivene šumske čestice u velikom dijelu odmah iza pravomoćnosti diobe prodati imućnijim mještanima, a u koliko za to ne bi postojala moguć nost, izvršit će u cilju, da dođu do najnužnije gotovine, sječu svekolike iole za unovčenje sposobne drvne mase, a da kod toga ne će nikako voditi računa o pomlađivanju isječene površine. Ovako isječene šumske čestice, i ako nisu trajno sposobne za drugu vrst kulture, bivaju s vremenom u pomanjkanju ogreva potpuno isječene, opustošene i iskrčene, a na istima narod, koliko se do sada moglo opaziti, sadi zatornu direktno rodeću vinovu lozu, koja nažalost na svakom tlu poput korova dobro uspijeva. Iz izloženog se dade predvidjeti, da će konačni efekat izazvan individualnom diobom šuma z. z. predstavljati mjestimične oaze privatnih šuma, iz kojih će podmirivati svoje potrebe samo pojedinci, dok naprotiv siromašno žiteljstvo, naročito u krajevima gdje u blizini nema državnih i imovno-općinskih šuma, neće moći s vremenom podmirivati ni najnužnije potrebe na ispaši i ogrevu, a da o građevnom drvu i ne govorimo. Na osnovu izloženog proizlazi, da su individualne diobe šuma z. z. općenito, a naročito onih na apsolutnom šumskom tlu, i ako na oko u prvom početku privlačive, po budući razvoj prilika u našem selu svakako štetne. Sa nacionalno-ekonomskog gledišta, imajući u vidu naše prilike, forsirati odnosno pomagati individualne diobe šuma naših zem. zajed. bilo bi istovjetno sa pomaganjem bogatih pojedinaca medu našim seljačkim svijetom, a na štetu najsiromašnijih, što nije nikako sa socijalnog stanovišta poželjno, a još manje opravdano. S obzirom na predviđenu štetnost diobe šuma z. z., ali i uviđajući teško stanje, u kojem se većina z. z. mimo vlastite krivnje nalazi, mišljenja sam, da bi boljom i savremenijom organizacijom postojećih z. z. uspjelo ove još jedine preostatke zlatnog zadružnog doba spasiti od propadanja i povesti novim putem, te im omogućiti ne samo produženje života, već ih i staviti na trajniju i solidniju bazu. Da se ovo provede, smatram potrebnim što hitnije donošenje novog zakona o zem. zajednicama, koji bi imao voditi naročitog računa o sadanjim potrebama u pogledu stručne uprave, državnog nadzora i čuvanja šuma, te konačno o imovinskim odnosima i pravima ovlaštenika. Što se tiče stručne uprave, treba nastojati, da ova bude što bolja i jeftinija. Sreskim šumarskim referentima, koji kao organi države vrše stručnu upravu u šumama zem. zajednica, trebalo b: omogućiti, da tu 654 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 69 <-- 69 --> PDF |
svoju dužnost u punom opsegu i što samostalnije izvršuju. Trošak stručne uprave snosila bi u vidu paušala država, dok bi zem. zajednice dijelomično taj trošak refundirale u obliku pravedno propisane tangente u državnu blagajnu. Zem. zajednice sa vrlo lošim sastojinama zaštitnog karaktera valjalo bi riješiti naplate svake tangente. Osim tangente ne bi se z. z., što se tiče stručne uprave, smjele opterećivati nikakovim drugim troškovima. Čuvanje šuma zem. zajednica i lugarske plaće imali bi se u zakonu posebno tretirati i urediti na sasma novoj bazi, jer današnje stanje nikako ne zadovoljava. Imovinske odnose i prava ovlaštenika trebalo bi riješiti sa socijalnoekonomskog stanovišta. Prava i dužnosti ovlaštenika valjalo bi po mogućnosti što više izjednačiti, što se u ostalom predviđa i kod novokreiranih zajedničkih seljačkih šumskih posjeda nastalih prigodom provedbe eksproprijacije velikih šumskih posjeda. Razmjer ovlašteničkog prava, uz napred pobrojane poteškoće, također je jednim od glavnih uzroka nesavremenosti z. z., pa će se i po ovom pitanju u svrhu zadovoljenja ogromne većine ovlaštenika prije ili kasnije, i ako se tim donekle zadire u privatno-pravnu svojinu, u interesu staloženja ekonomskih prilika u našem selu morati naći riješenje. Što se tiče poteškoća nastalih povećanjem javnih dažbina uz istovremeno smanjenje prihoda, u tom pogledu trebalo bi svim pasivnim zem. zajednicama (jednako kao i imovnim općinama) utvrđenu dugovinu na državnom porezu i samoupravnim dažbinama otpisati, što je lako učiniti, jer postoji vrlo mala vjerojatnost, da bi te z. z. ovu dugovinu uopće mogle podmiriti. Javne dažbine bi valjalo u buduće smanjiti, normalizirati i uskladiti sa financijalnim i privrednim prilikama zem. zajednca, te ih svesti na podnošljiviju mjeru. To bi bile u kratkim potezima nabačene poteškoće, sa kojima se bore naše zem. zajednice, i najhitnije mjere, koje bi se u svrhu sanacije i održanja ovih specifično naših ustanova imale preuzeti, pa se nadam da će ovaj kratak prikaz poslužiti kao letimični tumač onim drugovima, kojima nije dana prilika, da dolaze po službenoj dužnosti u kontakt sa ovom kategorijom šumskog vlasništva. Općenito je poznato teško stanje, u kojem se na naročito važan problem. Naše imovne općine nastale su prigodom razvojačenja vojne Krajine, kojom su prigodom krajišnicima na ime otkupa stečenog servitutnog prava na drvo i pašu od strane erara dodjeljene izvjesne šumske površine. Sam otkup proveden je na osnovu zakona1 od 8. juna 1871., dok je kreiranje imovnih općina provedeno zakonom od 15. juna 1873. Korištenje, gospodarenje i uprava uređena je zakonom od 11. jula 1881. Sve do godine 1922. nije u tom pogledu kod imovnih općina nastupila nikakova promjena, pa je tek naredbom Ministarstva šuma i rudnika od 4. maja iste godine broj 13054 podržavljena uprava, ali tako, da trošak ove podržavljene uprave pada u cijelosti i nadalje na teret imovnih općina. Zakonom od 7. novembra 1929. o banskoj upravi dan je nadzor nad upravom i gospodarenjem svih imovnih općina (osim petrovaradinske) Kr. banskoj upravi Savske banovine, pa smo u mogućnosti da s obzirom na važnost ovog pitanja ukratko prikažemo njihovo stanje kao i mjere, 655 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 70 <-- 70 --> PDF |
koje bi se imale preduzeti, da se postojeće teškoće bar djelomično uklone. Poratne prilike ili bolje neprilike nisu, poput ostalih privrednih tijela, poštedile ni naše imovne općine. One postepeno općenito dolaze u sve teži položaj. Uzroci su u glavnom svakom poznati, no neće biti na odmet, ako ih ukratko ovdje napomenemo. Podržavljenjem od godine 1922. uprava je znatno poskupila. Broj stručnog, a dijelom i čuvarskog personala porastao je, pa su se prema tome svi izdaci znatno povećali. Povišenjem poreske stope povišene su u znatnoj mjeri i samoupravne dažbine. U mnogo slučajeva prikupile su imovne općine vlastelinske pasivne posjede sa isključivo mladim sastojinama, čime su se povrh utroška potrebne kupovine povećali upravni i ini troškovi. Potrebe pravoužitnika i objekata, koje su imovne općine dužne uzdržavati, znatno su takodjer porasle. Dok su se, imajući u vidu navedene okolnosti u poredjenju sa god. 1921, rashodi gotovo podvostručili, dotle se je glavni prihod od prodaje drva uslijed nastupivše opće ekonomske krize znatno smanjio. Jasno je, da su ove okolnosti dovele imovne općine općenito u vrlo težak položaj, a naročito su pogođene tako zvane pasivne imovne općine, čiji je položaj postao gotovo neodrživ. Najbolje ću ovo stanje prikazati, ako napomenem, da je ukupni godišnji prihod svih područnih imovnih općina u g. 1935 iznosio 35,360.985 Din, a ukupni rashod 53,787.300 Din. Uporedjenjem naznačenih iznosa proizlazi, da godišnji manjak iznosi ogromnu cifru od 18,426.315.— Din. U šumama područnih imovnih općina siječe se godišnje oko 845.000 kubnih metara drveta, od čega otpada na gradjevno drvo oko 186.000 kub. m., a na gorivo oko 659.000 kub. metara u sveukupnoj vrijednosti od circa 23,922.000 dinara. Od iskazane drvne mase prodaje se u svrhu podmirenja troškova za uzdržavanje imovnih općina, i to poglavito gradjevnog drva, okruglo 30%, dok se ostatak od 70% izdaje dijelom besplatno i dijelom uz naplatu pravoužitnicima. Ako uzmemo u obzir vrijednost drvne mase upotrijebljene za pokriće troškova uzdržavanja imovnih općina i one, koja se daje pravoužitnicima, to na prvu otpada 77%, a na drugu 23%. Prikazujuć stanje naših imovnih općina svakako je važno napomenuti i zaduženje, koje je po pojedinim imovnim općinama povodom istaknutih okolnosti dosada učinjeno. Sveukupno dugovanje područnih 9 imovnih općina sa stanjem od 1. jula 1935. iznosi 64,339.618 Din. Od ove ukupne dugovine otpada na pojedine vjerovnike kako slijedi: 1). aktivnim namještenicima imovnih općina . . Din 9,333.233.— 2). umirovljenim namještenicima imovnih općina . . ,, 4,418.805.— 3). Državi na porezu „ 15,511.182.— 4.) Banovini na prirezu „ 864.291.— 5.) Općinama za namet „ 11,706794.— 6´.)) Vodnim zadrugama, „ 277.049.— 7.) Bankama i privatnicima .,.., „ 22,22S.2S4.— 9§ft |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Prikazana struktura proračuna sa znatnim deficitom i netom iskazana dugovanja jasno nam predučuju, u kako teškom stanju nalaze se naše imovne općine. Uzme li se u obzir, da su pored izloženih poteškoća u najnovije vrijeme imovne općine pogodjene i čl. 76. Financijskog zakona za g. 193637., kojim su ustanove §-a 24 stav 9. Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima protegnute i na šumske posjede prikupljene po imovnim općinama, to je jasno, da se ovom zakonskom odredbom stanje imovnih općina svakako pogoršalo. Imajući pred cima izloženo nameće nam se pitanje, na koji način da se pomogne ovim narodnim institucijama, važnost čije funkcije općenito je poznata. Pomoći treba imovnim općinama ne radi samih institucija kao takovih nego radi pravoužitnika, koji nose najmanju krivnju, što su imovne općine zapale u ovako težak položaj. Banska se uprava u više navrata po ovom predmetu obraćala na Ministarstvo šuma i rudnika izlažući teško stanje imovnih općina i stavljajući podjedno prijedloge u pogledu i općenitih i specijalnih mjera, koje bi se imale hitno preduzeti sa svrhom, da se stanje imovnih općina bar donekle poboljša, dok su u drugu ruku izdane odredbe pojedinim imovno-općinskim Direkcijama šuma u cilju zavedenja što veće štednje. Kraljevska vlada upoznata preko g. Ministra Šuma i Rudnika sa stanjem imovnih općina uvidjela je potrebu hitne intervencije, pa je na prijedlog g. Ministra Šuma i Rudnika donesen čl. 55. financijskog zakona za god. 1934/35 i 1935/36, kojim se g. Ministar ovlašćuje, da u sporazumu sa Ministarskim Savjetom donese Uredbu, kojom će se propisati mjere upravne, financijske i privredne prirode potrebne za reorganizaciju i olakšanje stanja imovnih općina. Nakon potankog preispitanja stanja imovnih općina imajući u vidu naprijed istaknute okolnosti utvrdjeno je, da glavna krivnja za loše stanje imovnih općina leži u tome, što su imovne općine prigodom segregacije dobile premalo šumskih površina i drvnih masa. U koliko je možda takovih u šumama imovnih općina i bilo, to nisu bili nikako zastupani svi dobni razredi, kako se to tražilo u jednom urednom šumskom gospodarstvu. Prema tome su, sasvim naravno, i etati bili premaleni, tako da se je već prvih godina iza segregacije moralo sjeći više nego što je iznosio prirast šuma imovnih općina. Kod imovne općine gradiške već se je prve godine iza segregacije pokazao manjak od preko 30.000 m3, a još je gora bila slika kod imovnih općina: otočke, I. i II. banske, slunjske i gjurgjevačke. Sječe u šumama imovnih općina nisu provedene prema faktičnom prirastu tih šuma, već prema momentanoj potrebi, a ta potreba bila je svaki dan sve veća, jer pravoužitničkih domova bilo je svake godine sve više. S obzirom na ove prilike pokazuju nam skoro sve šume imovnih općina, ako i ne sliku devastiranih šuma, ali ipak sliku iscrpljenih šuma, koje bi kroz 30—40 godina trebalo pustiti na miru, pa obavljati samo prorede iz uzgojnih motiva. Više je nego sigurno, da će s obzirom na pomanjkanje drvnih masa u šumama imovnih općina i s obzirom na veliku potrebu drva za pravoužitnike stradati sve šume, koje graniče sa šumama, imovnih općina, a to su u glavnom državne šume. Potrebno je dakle već sada misliti na to, 657 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 72 <-- 72 --> PDF |
da se povećanjem površina šuma imovnih općina, a koje bi povećanje imalo uslijediti odstupom državnih šuma, namire potrebe pravouzitnika, jer će u protivnom slučaju šume državne i ostalih vlasnika štetovati uslijed nelegalne sječe. Osim toga leži krivnja za loše stanje imovnih općina i u slijedećem: 1). Povišenje broja kućanstva dot. pravoužitničkih zadruga množenjem pučanstva i povišenje njihovih potreba uslijed standarda života. 2.) Rasparčanost posjeda imovnih općina i s tim u vezi poskuplje nje čuvanja i uprave šuma. 3.) Udaljenost šuma od prometnih naprava. 4.) Neplaćanje šumskih taksa za pravoužitničke potrebe ili što nisu uvedene ili radi siromaštva samih pravouzitnika. 5.) Ratni zajmovi iz nepotrošive glavnice, koji su propali. 6.) Podržavanje uprave, povećanje personala, njihove plaće i penzije. 7). Amnestije i abolicije šumskih šteta. 8.) Porezi, nameti, banski prirezi, koji su do danas od 5% porasli na 35—37% od sveukupne potrebe u proračunima imovnih općina. 9). Neubiranje šumskih odšteta. 10.) Katastrofalno sušenje nizinskih hrastovih i brestovih šuma, te ličkih jelovih i smrekovih. 11) Uzurpacije šumskog tla i smetnje kod pošumljivanja. 12.) Rezervacije za pilanare u državnim šumama. 13). Pad cijena drvnim proizvodima. 14. Kup novih šumskih posjeda, koji su nerentabilni. 15). Ulozi u bankama, koji su ili propali ili zaledjeni. 16). Okolnost, da su šume matičnog posjeda (povučene kao nizinske u vodoplavno područje) potpale pod vodne zadruge i uvrštene u isti vrijednostni razred kao i poljoprivredna zemljišta. 17.) Ekspropriacija dijela prikupljenog posjeda, koja je nepravedna i po imovne općine štetna. Na osnovu ovih konstatacija držimo, da bi bilo od hitne potrebe poduzeti slijedeće važnije mjere i to: I. Upravne mjere. 1). Spajanje nekih susjednih imovnih općina sa srodnim ekonomskim i inim stanjem. 2). Izmjena dosadanjih odredaba u pogledu sastava i poslovanja zastupstava i odbora imovnih općina u cilju prilagodjenja sadanjim prilikama i potrebama uz točnu naznaku njihove kompetencije. 3). Utvrđenje zadatka i kompetencije stručne uprave sa ciljem, da ova bude što savremenija, ekspeditivnija i jeftinija. 4). Integralna provedba čl. 5. naredbe Ministra Šuma i Rudnika od 4. maja 1922. god. broj 13054 o upravi, službovanju i gospodarenju sa šumama krajiških imovnih općina, t. j . da se u državni budžet unosi rashod za državnu upravu imovnih općina kao i njihov doprinos za poKriće toga rashoda bilo u cijelom iznosu bilo u jednom dijelu, već prema financijalnom stanju pojedine imovne općine. Kako je osoblje na službi kod imovnih općina tom uredbom podržavljeno, to za njega trebaju da vrijede sve ustanove zakona o činovnicima od godine 1931., kako u pogledu plaća tako i u pogledu penzija i disciplinske odgovornosti, 658 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 73 <-- 73 --> PDF |
II. Privredne mjere. 1). Preduzeti treba sve, što je od potrebe, da se zavede što racionalnije i intenzivnije gospodarenje sa šumama kao i sa ostalim posjedima. 2). Pravoužitnike treba gledom na kompetenciju izjednačiti i to na bazi godišnjeg prihoda šuma matičnih pose da. Za svoja primanja imali bi pravoužitnici, ako bi to bilo potrebno, doprinositi izvjestan novčani doprinos. 3). Učitelji i općinski namještenici ne bi imali da dobivaju ogrijev, dok bi sami službenici imovnih općina u slučaju potrebe trebali da plaćaju primjerene takse na dosada uobičajene šumske užitke. 4). U pogledu drveta izradjenog u vlastitoj režiji imali bi pravoužitnici da plaćaju doprinos za izradu i eventualno izvoz. 5). U koliko koja imovna općina nije u stanju povremeno u cjelosti podmirivati pravoužitnike ogrijevom, to bi trebalo manjak doznačiti u državnim šumama. 6). Za pošumljavanje nepošumljenih starih sječina trebalo bi imovnim općinama davati pripomoć iz fonda za pošumljavanje, kojim rukuje Ministarstvo šuma i rudnika. 7). Od ekspropriacije šuma imovnih općina ima se odustati. Ako bi se one radi jasno utvrdjenog općeg interesa ipak provodile, tada treba dati odnosnim imovnim općinama punu otštetu u novcu ili provesti zamjenu sa državnim šumama. III. Financijske mjere. 1). Dugovina na državnom porezu do konca godine 1935. imala bi se otpisati, a samoupravnim tijelima dopušta se da samoupravne dažbine u cijelosti ili djelomično otpišu. 2). Imovne općine imaju se osloboditi dopunskog poreza na prihod od zemljišta, a obračun čistog katastarskog prihoda ima se podvrći reviziji ili se za šumsko zemljište ima sniziti poreska stopa u svrhu odmjere osnovnog poreza na prihod od zemljišta. 3). Na ostalu dugovinu imovnih općina imale bi se protegnuti povlastice donesene Uredbom o zaštiti zemljoradnika. 4). Imovnim općinama treba dati ovlaštenje, da svoj dug isplate putem 6%-nih obveznica, koje se amortiziraju u roku od 20 godina uz garanciju države. 5). Posebno bi trebalo predvidjeti, i to kao konačnu mjeru, preuzimanje šuma pojedine imovne općine u svojinu države, ako to zastupstvo zaključi, te podjedno propisati odnosni postupak. 6). U državnom proračunu treba osigurati svake godine 5,000.000.— Din. za sanaciju pasivnih imovnih općina. Isto takav doprinos imao bi se osigurati u banovinskom proračunu. To bi bile u glavnim potezima nabačene mjere, koje bi imale svakako poslužiti postepenom ozdravljenju naših imovnih općina. — Od strane nadležnog Ministarstva kao i od strane Kr. banske uprave u Zagrebu posvećuje se ovom pitanju naročita pažnja, te postoji puna nada, da će se hitnom primjenom netom pobrojenih mjera staviti imovne općine na novu, zdraviju, sadanjim prilikama primjerenu bazu, te da će im se time omogućiti daljnji rad, pošto je njihov opstanak u uskoj vezi sa potrebama našega naroda. Ali u koliko se ne pristupi u skorom roku sanaciji 659 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 74 <-- 74 --> PDF |
pasivnih imovnih općina i to navlastito onih, kojih šume leže na apsolutnom šumskom tlu, više je nego sigurno, da su te šume predestinirane za propast. Jedna od najslabijih imovnih općina (otočka) predložila je zaključak zastupstva, kojim se odriče svoje autonomije i moli, da ju država preuzme u svoje ruke i pomogne. S obzirom na ovu molbu spomenute imovne općine osvrnut ćemo se na neke činjenice, koje su se desile prigodom segregacije, a koje su bitno utjecale na razvoj te imovne općine, te su prauzrokom stanju, u kojem se ona danas nalazi. Neupuštajući se u detaljno razlaganje pitanja same segregacije sa pravne strane kao ni u razlaganje osnovnih principa, po kojima je ona pred 60 godina provadjana, te puštajući po strani pitanje nepravičnosti njene u samoj biti njezinoj, moramo konstatovati, da temeljna pogreška segregacije leži u diobi po polovini vrijednosti, jer za razrješenje servitutnih obaveza nije važna vrijednost objekta, na kojem se vrše servitutna prava, već obujam servituta i način njegovog vršenja. Osim toga kod odredjivanja vrijednosti nijesu uopće uzeti u obzir mnogi po šumsko gospodarenje važni momenti, kao npr. arondacija šumskog posjeda, suvislost kompleksa za segregirane šume itd. Ipak je po tom postupku odlukom od 9. septembra 1878. godine pripalo otočkoj imovnoj općini 137.658 kat. jutara šumske površine, a kraljevskom eraru 97.221 kat. jutro, što je najeklatantniji dokaz za slabu kvalitetu šuma dodijeljenih ovlaštenicima, kad je kraj iste novčane vrijednosti imovnoj općini dana površina, koja je za cea 40.000 jutara veća od površine državnih šuma i to kraj pomenutog načina procjene. Uzme li se k tome u obzir, da je ta površina dana u preko 80 raštrkanih kompleksa, jasno je, kako je nepravedno po krajišnike provedena dioba, te da novo ustrojeni organizam nije mogao biti najsposobniji za život. Radi raštrkanosti posjeda morala je imovna općina odmah u početku postaviti velik broj stručnog i čuvarskog osoblja, što je za te šume bio velik teret, kraj kojeg je naravski stručno gospodarenje mnogo trpjelo. Tome se odmah pridružila i teškoća snabdijevanja pravoužitnika drvom. Pokazalo se, da osnove ukotarenja ne odgovaraju svrsi, pa se moralo pravoužitnike prebacivati u daljnje predjele. Kako nije bilo dobrih puteva, ostale su te odredbe na papiru, a seljak je sjekao, gdje mu je bilo najbliže. K tome je pridošao velik natalitet tih krajeva sa stalnim diobama starih zadruga, što je pospješilo umnožavanje broja domova. Stoga je imovna općina stalno umanjivala kompetenciju, čemu je pomagala krutost katastra i premalena površina faktične šume. Premalo dodijeljena količina drveta (a mnogo puta u nepogodnim kompleksima) kao i broj, potajno podijeljenih uzrokovali su, da se je dug do danas popeo na vrijednost od 12,839.596 Din., a kod svih imovnih općina na 50,000.000 Dinara. Sa druge strane morala je imovna općina za pokriće troškova uprave prodavati velike količine drveta, pri čem je također morala odustajati od osnova, jer u tu svrhu predviđene i izlučene matične šume ležale su u udaljenim predjelima bez izgrađenih puteva, pa se nijesu mogle unovčiti. Prodavalo se ono, što je bilo bliže, te je moglo da se proda. Radi nesrazmjerne udaljenosti od tržišta sastojine su prodavane jeftino, pa je tako 660 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 75 <-- 75 --> PDF |
prodan velik kvantum drveta, kako bi se pokrila režija, koja je rasla sve više. Tako je imovna općina došla izmedju bata i nakovnja, a posljedica je bila stručna smrt šumskog gospodarstva i prelaz na »Grabežno gospodarstvo «. Zle posljedice takovog gospodarenja nijesu se (radi razmjerno velikog drvnog kapitala) osjetile odmah, ali po ratu, uslijed pojačanog crpljenja, konac je došao daleko ranije, nego se očekivalo. Osim navedenog ima i više drugih važnih razloga, koji govore za pomoć u vidu podržavljenja uprave i saniranja ekonomskog stanja otočke imovne općine. Tu je u prvom redu pitanje opskrbe drvetom u budućnosti. Pogled na ekonomsku kartu naše države upućuje nas, da se šume panonskih ravnica ne će moći trajno održati, jer leže na poljoprivrednom tlu i jer je pretvorba tih šuma u poljoprivredna zemljišta tek pitanje vremena. Tih će šuma nestati prije, nego što se općenito računa, jer ve-" lik natalitet i s tim u vezi kolonizacija življa iz pasivnih krajeva sili na povišenje poljoprivredne produkcije. U našim prilikama povećanje produkcije nastat će povećanjem obradivih površina i to na račun sadanjih relativnih šumskih zemljišta, jer je to najjeftiniji i našoj kolonizacionoj politici najpogodniji način. Ti razlozi upućuju nas na predviđanje, da će se buduće šumsko gospodarenje razvijati na apsolutnim šumskim tlima, te da se šumama tih terena ima posvetiti naročita pažnja, jer će o njima ovisiti održanje produkcije drva za izvoz i domaći konzum. Sve šume otočke i nekih drugih imovnih općina leže na apsolutnom šumskom tlu. Sadanje gospodarsko stanje tih institucija ne daje garancije, da će im se šume uščuvati, pa je ovo (s obzirom na prednje) jedan od najjačih razloga za to, da se imovne općine, kojih šume leže na apsolutnom šumskom tlu, preuzmu u državnu upravu i da država sanira te imovne općine. Preuzimanje njihovo u državnu upravu djelovat će autoritativno i zapriječiti će u prvom redu daljnje devastiranje, koje već sada stvara bujice. S vremenom bi ove svojim nanosima mogle uništiti i ono nešto plodnog polja, koje se danas još obradjuje. Tako bi se preuzimanjem šuma ove i drugih imovnih općina u državnu upravu prepriječilo i stvaranje bujica, a to bi imalo za posljedak sredjivanje ekonomskih prilika u brdskim našim krajevima, jer se sadanji omjer obradivog tla prema šumskom (s obzirom na karakter krša) ne smije više mijenjati na štetu šume. Na to nas u ostalom upućuju stalna iseljivanja tamošnjeg življa, što je najjači dokaz, da se umanjenjem šumske površine u tim terenima ne može dobiti više obradivog tla. Konačno se i nehotice pitamo, ima li smisla mnogo govoriti o pošumljivanju krša i trošiti na pošumljivanje krša, kada ne znamo da uščuvamo šume, koje na kršu već postoje. RÉSUMÉ. En regardant l´état dans lequel se trouvent les forets de nos communes urbariales apres la guerre (les Communautés des b:ens comprises) l´auteur propose quelques mesures a propos d´une réorganisation de ces institutions, conforme a l´état actuel de notre peuple. 661 |