DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 67 <-- 67 --> PDF |
U doba ove konjunkture, kada su kod licitacija postizavani vrlo dobri uspjesi, nije vodeno općenito dovoljno računa o mogućnosti stagnacije odnosno pogoršanja situacije na drvnom tržištu, pa se dešavalo, da su se unišli visci trošili skroz neracionalno, u mnogo slučajeva i bez svakoga opravdanja. Međutim što je najžalosnije, utvrđeno je, da se je u ovo doba pojačanog iskorišćavanja šuma zem. zajednica općenito posvećivala slaba briga pomlađivanju isječenih površina, tako da sadanje branjevine u mnogo slučajeva pružaju tužnu sliku zakorovljenja. Prema tome ovo razdoblje konjunkture nije u uzgojnom pogledu zem. zajednicama donijelo gotovo nikakove koristi, već naprotiv uslijed ogoljenja velikih površina mnogo štete. Povoljna konjunktura na drvnom tržištu nije dugo potrajala, pa je već početkom god. 1930. nastupila reakcija. Cijene drvnim proizvodima počele su katastrofalno padati, dok su, da bude udarac teži, istodobno tereti naročito u pogledu javnih dažbina znatno porasli. Zem. zajednice su osim rijetkih iznimaka zapale u poteškoće, te su doprinosi ovlaštenika razrezivanjem nameta u svrhu uravnoteženja godišnjih proračuna znatno porasli, a to je s obzirom na sadanje teške prilike našeg sela nepovoljno na ovlaštenike djelovalo. Stanje zem. zajednica u ovom pogledu biva posljednjih godina sve gore, što nam jasno ilustriraju prikupljeni podaci iz godine 1934. Svekoliki troškovi za stručnu i administrativnu upravu šuma, javne dažbine i tehničke ogojne radove iznose za područne zem. zajednice godišnje Din 11,049.000.—, što predstavlja poprečno opterećenje od 42.— Din po jednom ha šumom obrasle površine. S obzirom na karakter ovih šuma i drvom obraslih pašnjaka predstavlja navedeni iznos znatno opterećenje, te dovodi u pitanje i sam opstanak zem. zajednica, naročito onih sa manje vrijednim sastojinama. Izloženo stanje pogoduje osobito onim ovlaštenicima, kojima je u interesu da prodru sa svojim zahtjevom za individualnom diobom zajedničkog posjeda. Zahtjeva zem. zajednica za diobu bilo je i pred svjetski rat, no ovi zahtjevi odnosili su se u glavnom samo na pašnjačke površine. Iza rata započeli su zahtjevi za individualnu diobu zem. zajednica sa malim šumskim posjedom na relativnom šumskom tlu, okruženim poljoprivrednim zemljištem privatnika. Međutim, tečajem posljednjih 10 godina počeli su ovi zahtjevi stizavati u sve većem broju i od zem. zajed. sa većini šumskim površinama, pače i od onih, čije se šume nalaze na apsolutnom šumskom tlu. Zahtjevi za individualnu diobu stižu danas i od zem. zajednica sa kraškog područja. Prema prikupljenim podacima podijeljena je u razdoblju 1930. do 1934. god. na području savske banovine svega 151 zem. zajednica sa ukupnom površinom od 30.182 ha. Ispitujući ovo pitanje pobliže došlo se do konstatacije, da kod zahtjeva za individualnu diobu šuma područnih zem. zajednica gotovo redovito kao inicijatori izbijaju na površinu imućniji pojedinci, koji u pravilu posjeduju jaka ovlaštenička prava, uz to svoje privatne šume, te podjedno vrše funkciju glavara odnosno odbornika zem. zajednice. Ovi pojedinci imaju u provedbi individualne diobe naročitog računa. Diobom u prvom redu kao jaki ovlaštenici povećavaju svoj privatni šumski posjed, a u drugom redu ispravno računaju, da će im kao dobro stojećima uspjeti bilo putem postojeće dugovine ili davanjem novog zajma u kratkom vremenu dočepati se i onih dijelova šume, što ih siromašniji ovlaštenici diobom steknu koristeći se kod toga u znatnoj mjeri postojećom oskudicom novca i vladajućom privrednom depresijom. 653 5 |