DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Drugi današnji slavljenik, savremenik i prijatelj Kesterčanekov šumar-književnik Josi p Kozara c stekao je neprolaznih zasluga za razvoj našega poljoprivredno-šumarskog školstva svojim književnim dijelima, kojima je mladu hrvatsku inteligenciju inspirirao i oduševljavao za studij šumarskih i pojoprivrednih nauka. »Mrvim kapitalima «, »Slavonskom šumom« i drugim dijelima probudio je kod gradske omladine ljubav za zemlju i šumu, lugove i njive, za rodjenu grudu. Znao je duboko zarezati u osjećaje predratne omladine, koja je gorila za žrtvama svome narodu. I znam pouzdano da su »Mrtvi kapitali« potakli mnoge na studij poljoprivrednih i tehnički h nauka . U dušama mlade narodne inteligencije sazrijevale su spoznaje o velikim narodnim potrebama i budućoj službi slobodnom narodu, onako kako ih je kasnije formulisao veliki slavonski mislioc: »Na naučnoj osnovi ima biti izgrađena najveća djelatnost cijeloga naroda i države; sva praksa ima biti sistematski izgrađena na naučnoj teoriji, veliki plan ima da vodi sve radnike i sjedinjuje njihova nastojanja u tačan red i harmoniju. Ne radi se samo o radu, već o svjesnom radu, koji služi velikom cilju moralnog preporoda naroda. Da se izrazim bolje: i vrag radi, i radi mnogo i pametno, no naš narodni rad moraju ostvariti plemenite težnje, mora biti dirigovan velikim idealom«. Književni rad Josipa Kozarca ima stoga i preporodno značenje u Hrvatskom narodu. Alma mater i poljoprivredno šumarski fakultet zagrebačkog univerziteta pridružujući se današnjoj proslavi čestitaju šumarskom udruženju 60. godišnjicu njegova neobično plodnog kulturnog djelovanja sa željom, da dva njegova velika člana, čiju uspomenu evo slavimo, budu sadanjoj generaciji i svim kasnijim pokolenjima šumara svjetionicima u radu o unapređivanju našeg šumarstva«. Zatim uzima riječ izaslanik Društva hrvatskih književnika gosp. Dr. Ant e B on i f a č i ć : »Čast mi je u ime Društva hrvatskih književnika, da zahvalim Jugoslovenskom šumarskom udruženju za ovu proslavu hrvatskog književnika Josipa Kozarca. Treba da svaki sa svoga mjesta pomogne što može, kazao je jednom Kozarac, i ova proslava dokazuje, kako je on znao da uklopi svoj stručni šumarski rad u narodnu cjelinu tako da ga trideset godina iza njegove smrti slavimo kao šumarskog stručnjaka i kao književnika. Trideset godina je mnogo u ljudskom životu u svako doba, a pogotovo od Kozarčeve smrti 1906. do danas zbilo se je toliko toga u svijetu, da je neosporno započelo jedno čitavo razdoblje u životu čovječanstva. Prije rata i poslije rata spominje se dnevno kao antiteza. Zato je ova proslava tim značajnija po značenje Josipa Kozarca u našem narodnom životu. Činjenica da tek sada izlazi 8 svezaka njegovih sabranih djela kod Kuglia i ova spomen ploča svjedoče o aktuelnosti njegovog rada i za našu generaciju. Kozarac je ušao u književnost pred pola stoljeća, kada naša omladina preko lista »Hrvatska« i »Vijenac« traži slobodnu i ujedinjenu Hrvatsku. Po riječima Ante Starčevića bolji dio naroda hrvatskoga budio se na novi život. Taj novi život nije više smio da bude zidanje kula uzraku, nego povezivanje sa višim narodom i njegovim problemima. Niknuvši iz naroda, povezan sa selom, zemljom i šumom možda jače nego i jedan od naših pisaca, nije ni čudo da je sav Kozarčev rad samo otkrivanje naše stvarnosti. U tome i leži glavni razlog njegove aktuelnost. Vrijeme ne teče svuda jednako brzo, zato nije nikakovo čudo, da Kozarčevi problemi još i danas postoje, samo su pitanja postala krvavija i dublja. Njegovi proletarci su postali proleteri, još samo uvijek medju svjetlom i tminom. Ko je u Kozarčevo doba imao 16 jutara zemlje, ima danas 682 |