DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 99/1936 str. 25     <-- 25 -->        PDF

»Rad šumara kultivatora sigurno je upravo takve prirode. Ljudski
vijek, a još i vise, potreban je. Ja se vidi zeleno ruho, kojim je šmnar
kultivator zaodjenuo mnogu sivu kamenu glavicu. I kad se zeieno ruho
po´kaže, koje godi i oku i duši čovjekovoj, koje će, zaivisi to od raznih
prilika, biti izvor mnogih dobara za čovječanstvo, redovito je onaj, koji
je dao da prva motika udari u neobdjelanu zemlju, koji je medu prvima
uzgojio i donio prvi rukovet sadnica, već daleko od te zeleni. Možda je
već prvi uzgajač zaboravljen. Vječna mijena udara neminovno pečate
ljudskom društvu i sveinu što se u njemu zbiva«.


»Ako igdje, a ono ovdje na primorskom Kršu rad je kultivatora težak:
i prilike zemljišta i klimatski činioci nisu baš skloni, da se na goletima
brzo razvije »gora z e m 1 j i u a odora«. Ovdje se može kazati zaista,
da šumu stvaraju ljudska koljena a da je momenti mogu da unište«.


»Nalazeći se u ovoj zelenoj dubravi, gdje danas, kako bi kazao
pjesnik: »grleći se hode umjetnost i narav ko sestre
rođene « — bacimo pogled unatrag za 50 godina. Marjan je bio go
i pust. Možda je koji zaostali stručak česmine i lemprike, brnestre i tetivike
prekidao sivu monotoniju vapnenca. Vladala je vjera, da je baštinjena
golet kao grijeh prošlosti vječna i da se na njoj ne može život
probuditi. Trebalo je tu vjeru zamijeniti drugom, još čvršćom, da uz
istrajan rad može biti života i na sivom golom kršu, trebalo je lomiti sa
tradicijama prošlosti. Šumarski inženjer Henri k Friedl , šumarski
nadzornik, kasniji ministarski savjetnik, rođeni Dubrovčanin bio je, kako
nam zapisi kažu, prvi kultivator, koji je i lomio sa tradicijama, uzgajao
prve sadnice na mjestu, gdje je današnji gradski perivoj i donosio ih na
goleti Marjana da mu one dadu novo obilježje i nove znakove života.
Za svoga dvanaestgodišnjeg rada od 1884—1896 podigao je on prve
borove kulture na Marjanu«.


»Na svojoj glavnoj skupštini održanoj mjeseca septembra 1935 u
Sphtu jednoglasno je Jugoslovensko šumarsko udruženje zaključilo, da
na skroman način osvježi uspomenu na prvog šumara kultivatora Marjana.
Na taj način uspostavljamo živu vezu između živih i zaislužnih mrtvih.
Mrtvi su opomena živima u njihovom radu«.


»U ime Glavne uprave Jugoslovenskog šumarskog udruženja, koja je
mandatar glavne skupštine, meni je osobita čast da kao pretsjednik toga
Udruženja otkrijem danas spomen-ploču Henriku Friedlu. Pozdravljam
kćerku blage. uspomene Henrika Friedla,_ gdu profesora Nagy-a, -moleći
je dai ona i njezini prime uvjerenje, kako jugoslovenski šumari nisu
zaboravili rad i nastojanje njezinog oca, svoga stručnog druga«.


»U ime Jugoslovenskog šumarskog udruženja predajem ovu ploču
predstavniku uvaženog općinskog poglavarstva grada Splita moleći, da
je poglavarstvo čuva i uzdržava. Okićena granama sa najstarijih boro\´a
Marjana, koje je sadio šumarski nadzornik Friedl, neka ova ploča bude
sjećanje na nj´ i na njegov rad«.


»Hvala i slava Henriku F r i e d 1 u k< (Slava mu!)


Zatim je u ime bana Primorske banovine viši savjetnik ing. M a r č i ć
Josi p izrazio zahvalnost Jugoslovenskom šumarskom udruženju. Naglasio
je želju da ovn ploča bude potstrek svima, koji vole šumu, a naročito
mladim šumarskim generacijama. Henri k Fried l radio je ne
samo kao činovnik, već i kao izraziti kulturni radnik. Doprinio je una


25