DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Dvije su međutim biljke, koje već danas možemo barem u primorju južne Dalmacije i po dalmatinskom otočju upotrijebiti kao brze stvaraoce zemljanih naslaga i humusa, a ujedno i kao elemente seljačke gospodarske produkcije. To su opuncija Ficus indica i Agave americana. Ficus indica sposobna je da i najsušnije stijene i kamenjare tvorbom humusa povrati kulturi. Sa sitno isjeckanim njenim lišćem (kladodijima) hrani se stoka. U tu je svrhu najpodesnija vrsta bez bodljika odgojena selekcijom po glasovitom amerikanskom voćaru Burbanku . Po cijeloj obali sjeverne Afrike ona hrani i osvježuje plodom kroz četiri jesenska mjeseca čitavo pučanstvo. Crveni i kao obična krupnija smokva veliki plodovi obilno se zameću po debelim velikim listovima te kakteje, a dozrijevaju u Dalmaciji polovicom septembra. U Dalmaciju je ona godine 1907. uvedena direktno iz Kalifornije i to u okolicu većih gradova od Boke Kotorske sve do Zadra. Dosada se međutim nije kušala uvoditi u seljačko gospodarstvo kao ekonomska biljka, a ni kao tvorac humusa na kraške kamenjare, već se sa prvotno nasađenih površina preuzela u javne i privatne parkove kao biljka egzotična i vrlo markantnog izgleda. U nasuprotnoj Italiji širi se međutim njena upotreba rapidno u sva tri spomenuta smjera, pa naročito njeni plodovi (koji služe i svježi i suhi za jelo i za preradu u pekmez i alkohol) čine predmet žive trgovine. U Dalmaciji danas ipak njeni primjerci imaju po lišću rijetke tanke bodljike, no nije utvrđeno, da li je to poradi oporije klime ili uslijed eventualnog rasplođivanja sjemenom, premda ju inače razmnažaju svuda najradije odrescima lišća.* Produkcija je biljne mase i u Dalmaciji obilna, jer daje godišnje četiri generacije lišća. Otpalo lišće stvara nove biljke i na goloj kamenoj kraškoj vapnenoj ploči, ako samo ima pukotina, a kad sastojina pogusti, da više nema mjesta za nove žive biljke, stvara se od ugušenih individua i od inače otpalog lista obilno humus. Na inače sterilnom kamenitom kraškom tlu moguće ju je dakle upotrijebiti: 1) kao voćnjak, u kojoj je formi ujedno i izdašan i brz tvorac humusa; 2) kao »livadu« svoje vrste za dobivanje obilne stočne hrane. Sve to može da se izvede i na površinama, koje radi sterilnosti i premalo vlage zadaju najteže i najskupocjenije pošumljivačke zadatke ili od kojih i šumar otkreće glavu. Šteta je dakako, da ne može uspijevati po čitavom (i sjevernijem) primorskom kršu Jugoslavije i po zonama znatnije nadmorske visine, no uza sve je to barem za toplije dijelove primorskog krša dragocjen elemenat budućega racionalnog kraškog seljačkog gospodarstva kao i prvoklasno melioraciono sredstvo. U sjevernijim i visinskim zonama treba je pokušati nadomjestiti sa vrstama opuncija, koje i u južnoj Njemačkoj prezimuju na slobodnom vani (»Winterharte Opuntien« njemačkih vrtljarskih tvrtki). Stvaraju li i one dosta brzo humus, pregorjeti * Nije dakako ničim pouzdano utvrđeno, da sve indijske smokve sa vrlo malini bodliikama potječu baš od spomenutih nasada iz god. 1907. Viđaju se na prozorima u loncima primjerci i sa vrlo malim, a i sa dosta velikim bodljikama. To su možda privatnici prije ili poslije od kojekuda nabavljali, a onda i vani rasađivali i umnožili. Svakako bi bilo važno i potrebno ustanoviti, imamo li indijskih smokava i posve bez bodljika, te da li primjerci daju i sjemenom potomke bez bodljika, a pogotovo osteju li trajno bez bodljika barem onda, kad se razmnažaju odrezanim listovima i odrescima lišća. Naši pokusni nasadi na Rabu (preneseni sa Hvara) imaju vrlo sitne i male bodljike po lišću (kladodijima). 8 |