DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Poznati supstituent žitarica — pitomi kesten omogućuje i kruh s drveta. Da li je on uistinu kalcifuga, nije još moguće definitivno ni potvrditi ni osporiti. Na našem primorskom kršu češće pogiba pod znacirnrt kloroze, ali i na tako reći golom vapnencu u neposrednom međusobnom susjedstvu jedni primjerci pogibaju još za mlada, a drugi zdravi uspijevaju dalje i rode plodom. Za to pitanje zastarjela je već rasprava Nedeljka Koš an i na: »Pitomi kesten u nas« u spomenici »Pola stoljeća šumarstva 1876—1926« (Zagreb 1926. Str. 569...), a zastarjela je i velika talijanska monografija Picciolijeva . Novija opažanja talijanskog profesora Aida Pavarij a (i o primorskom boru kao kalcifugi) koja on češće objelodanjuje u talijanskom šumarskom listu »L´Alpe«, a pogotovo vrlo važni referat u »Revue internationale des renseignements agricoles« (No 1, god. 1928. Str. 38 i 39), potvrđuju ne samo, da su raniji nazori bili zasnovani na tek malom broju posve preciznih opažanja, pa da stoga nisu posve pouzdani i tačni, već da šumarski i poljoprivredni stručnjaci sve jasnije spoznavaju ogromnu važnost pitomog kestena kao supstituenta žitarica u mediteranskim zemljama. Razumljiva je stoga i žurba i ustrajnost francuskih i talijanskih stručnjaka da konačno pouzdano ustanove, hoće li pitomi kesten i dalje bježati sa zemljišta, koja sadrže i preko 10% kalcijeva karbonata, ili će se napokon i tu smiriti i pripitomiti, kad to ljudima tako jako treba. Naša naprijed spomenuta opažanja na kršu Hrvatskog Primorja (od Kastva do Lukova Šugarja i po otocima), a zatim konstatovane i pedološkim novijim istraživanjima stranih stručnjaka utvrđene činjenice, da pitomi kesten negdje podnosi i 25 do 50% kalcijeva karbonata u tlu, daju potpuno opravdanje za odluku, da ga forsirano sadimo po kršu svuda, gdje dubljeg tla na kamenoj podlozi ili u kamenim pukotinama ima, pa gdje propadne — propadne, a gdje ostane, biti će to svakako stvarni dobitak i ujedno nova jedna podloga za znanstveno osvjetljenje toga jednako interesantnoga kao i važnog pitanja. Svakako bi bilo neuputno, kad bismo svaki naš neuspjeh sa pitomim kestenom na primorskom kršu objašnjavali njegovim nadimkom »calcifuga«, umjesto da najprije sve pokušamo, kako bismo na kršu primanje biljaka uopće, pa i kestenovih, izforsirali uporabom čitave oštroumnosti i domišljatosti uperene protiv notornog kraškog protivnika, suše. Pčelarstvo bi bilo na primorskom kršu vrlo rentabilno zanimanje, da je paša pčelinja stalna. Ona se međutim dade učiniti stalnom i neprekidnom kroz čitavu godinu sadnjom medonosnog grmlja i drveća ad hoc. Izbor toga grmlja i drveća omogućen je blagom mediteranskom klimom, koja dopušta i pčelama sabiranje meda kroz čitavu godinu izuzev kišne i burne dane. Grmlje i drveće za pčelinju pašu zazelenit će osim toga znatno ogoljela kraška brda i vršiti ostale korisne uplive na kraško tlo i podneblje svojstvene drveću kao najjačem bilju. Na drveću kao produkcionim elementima treba u duhu ovoga sistema zasnovati, šta više, i dobivanje stočne hrane. Prostor za nasađivanje najbolje odovarajućih vrsta drveća u tu svrhu treba da dadu poglavito današnji zajednički »pašnjaci«, koji su većim dijelom zapravo jadni kamenjari. U mnogo slučajeva trebati će da »drvene livade« slijede i odmijene na lošijim terenima prethodne tvorce humusa, kad je melioracija kamenjara već provedena, zasnivanje »drvenih livada« olakašno i njihova jača produktivnost zajamčena. Čiste »drvene livade« 10 |