DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 16 <-- 16 --> PDF |
stim krošnjama do tla daje seljačkoj gospodarskoj površini jednaku zaštitu od vjetra kao i kilometrima široka šuma. Za poljoprivredu na primorskom kršu važnija je ta činjenica, nego sva ostala šumarska klimatska istraživanja zajedno . U seljačkom smislu rješava se pitanje primorske bure primjenom pacetvorinastih poljoprivrednih parcela ograđenih relativno uskim živim obrambenim zidom od otpornog, gustokrošnjatog zimzelenoga šumskog drveća, a ne zasnivanjem prostranih kontinuiranih šuma daleko od tih parcela. Prosječno šablonski govoreći štiti šuma na daljinu od pet svojih visina izvan šume od vjetra, a prekomjerna širina šume ne igra tu nikakvu važniju ulogu. Primorski naš kraški seljak ne zna još danas o tom-gotovo ništa, a donesu li mu šumari tu spoznaju i pomognu li mu do ispravne njene primjene, može to biti glavni poticaj i temelj za preporod i procvat seljačkog gospodarstva na primorsko m kršu . Bez te spoznaje sakat je i šumar pri rješavanju zadataka o najracionalnijem iskorišćavanju i meliorisanju opustjelih kraških površina. Smjernice za prostorno i vremensko uvođenje ovoga sistema. Rad i sredstva treba da se najprije ulažu na najboljim terenima, da se što prije poluči najveća moguća korist, kako bi seljak što brže mogao napustiti nadničarenje po svijetu i ostati doma, da radi sebi na svome. Osim toga i od daljeg propadanja treba spašavati najprije najbolje terene, jer su tu i potrebne melioracije u opisanom smislu najlakše, najbrzotečajnije i u najmanjem su opsegu. Zatući se slab i neiskusan u najteže terene značilo bi izgubiti vrapca u ruci i sokola na grani. Najbolje je zemljište danas već u privatnom seljačkom posjedu. Na tom zemljištu treba sa preokretom najprije i početi. Toga je zemljišta premalo. Stoga treba da u privatno vlasništvo seljačkih kraških porodica prijeđu najprije najbolji dijelovi današnjih zajedničkih pašnjaka, i to bez obzira, da li je to danas zajedničko seljačko vlasništvo ili su to krševi i golijeti države, imovnih ili upravnih općina. Radi se naime o rješavanju teškog kraškog problema na seljačkoj osnovici, pa je prije svega najvažnije, da u privatno vlasništvo i u kulturni seljački rad dođe toliko površine, koliko seljačkim porodicama za život treba, a obradit: im je moguće. Stručno izdvajanje i evidentiranje tih površina prvi je posao. Ocjena, šta se i u kojem smislu može i mora od izloženog gospodarskog sistema na tim površinama provesti, odmah je slijedeći zadatak. Najvažnije je međutim provesti ispravnu parcelaciju tili odabranih terena. Dosada su parcelacije na našem primorskom kršu bile čisto geometarski šablonske, do kraja jadne i gospodarstveno pogubne (n. pr. otok Rab i Pag). Već se poznati kraški šumarski stručnjak Wessel y snebivao i tužio na to. Parcelaciju ne može i ne smije piovoditi nigdje onaj, tko nema jasne i sigurne predodžbe, za što će se, za što se može i kako će se najbolje teren upotrebiti. Na primorskom kršu treba uvoditi nov sistem gospodarenja, o kojem seljak za sada ništa ne zna, a gdje će gospodarenje u svakom slučaju biti isprva vrlo teško. Ne koriste ni najfinije geometarske linije ništa, ako se na parcelama neće zgodno i najbolje dati ostvariti sve ono, što je novom sistemu svojstveno i što prilike tla i podneblja neopozivo traže. Prve parcelacije i 14 |