DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 19 <-- 19 --> PDF |
O nekojim razdobljima prirodne povijesti našega krša, te o nekim njegovim sadanjim osebinama imam ponešto ili posve drugačije mišljenje nego mnogi drugi stručnjaci, koji su na kršu duže vremena živjeli i radili. Imam za to i svojih razloga. Ako to nisam ovdje sve ni spomenuo, a ni spomenuto možda dosta argumentima potkrijepio, ne bježim ni od toga u kasnijoj pismenoj diskusiji, ako je — dabome bude. Résumé. L´auteur expose un nouvel aspect du probleme de la reforestation du carst adriatique yougoslave. Cette reforestation devrait tenir compte des besoins principaux de la population paysanne ce qui — en n´exigeant que des dépenses tres modérées — pourrait la rendre beaucoup plus expéditive et beaucoup plus efficace que jusqu´ a présent. Ing. OMANOVIČ SALIH (SARAJEVO): ZLATNI BOR (PINUS SILVESTRIS VARIEGATA „ZLATIBORICA") Zlatibor-planina je nadaleko čuvena radi svoje blage i ugodne klime naročito ljeti, a i zimi, jer je tada vazduh suh i svjež i vrlo ugodan za zimski šport. Klima je dakle kontinentalna sa oštrim promjenama temperature ljeti i zimi. Ljeti rashlađuje ugrijani vazduh vjetar istočnjak i južnjak sa umjerenom jačinom, dok zimi bjesni snažna bura, koja nanosi veće gomile snijega na prevojima i brežuljcima čineći svaki prelaz nemogućim. Radi ovakve klime, koja vlada na Zlatiboru, veoma je ugodan boravak ljeti ,a i zimi osobito za one ljude, koji vole zimski šport ili im ljekari preporučuju, da tu zimu probave. Klima na Zlatiboru spada dakle u klimu Picetuma. Zlatibor se dakle s pravom može nazvati vazdušnom banjom, pa je »Kraljeva voda«, jedan dio ovog predjela, i proglašena u god. 1929. vazdušnom banjom. Tlo je na Zlatiboru dosta slabo, pa je prema tome šumska i poljoprivredna vegetacija ograničena samo na neke vrsti raslina. Ovo vrijedi naročito za šumsku vegetaciju, gdje uspijeva crni i bijeli bor, hrast, cer, breza i donekle jasen. Nekada i u dogledno vrijeme Zlatibor je bio većim djelom pod šumom, ali se još za turske vladavine pristupilo sječi vrijednih crnoborovih i hrastovih sastojina, jer su te prašume davale sigurna skloništa hajducima i nezadovoljnicima, odakle se napadalo na zulumćare i silnike´ potlačenog i pravno neobezbijedenog seljaštva. Sječom ovake vrijedne šume indirektno su se dobivale velike površine za ispašu stoke, a stočarstvo je i otprije u ovim krajevima bilo na zavidnoj visini, te je tako seljaštvo od ove gole sječe imalo direktne koristi, bez obzira na veoma loše posljedice, koje ga očekuju u doglednoj budućnosti. 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Najglavnije su na Zlatiboru banovinske šume Čavlovac i Bučije sa najvećim vrhom Kobiljom glavom (1178 m). Tu strše stoljetni borovi sa prsnim prečnikom od 80 do 100 cm, pod kojima se je podigao vrlo dobar pomladak i izgleda da su ova stabla izvršila svoju prirodnu zadaću, te za dalji rasplod nemaju značaja. Šume privatnog i opštinskog posjeda zauzimaju površinu od oko 1000 ha, od čega samo banovinska šuma zauzima površinu od 826 ha. Ta je šuma dosta dobro očuvana i u zadnje se vrijeme poduzimaju strogi šumsko-zaštitni i uzgojni pothvati, te se nastoje gole enklave i veći dijelovi na rubu šume što prije umjetnim načinom pošumiti, kako bi se postigao jedinstven sklop ove vrijedne šume. Zadnjih je godina vršeno pošumljivanje Tustog brda, gdje je zasađeno oko 200.000 crnoborovih biljaka na površini od oko 100 ha. Ovim će se nastojanjem ovaj kraj, koji je od Kraljeve vode udaljen samo 6 km, poljepšati i privući izletnike, da se u čistom šumskom zraku zadržavaju SI. 1 duže vremena. Osim toga je Kr. banska uprava iz vlastitih kredita prošlih godina zasadila nekoliko hiljada crnoborovih biljaka na goloj površini Obudovici pokraj Kraljeve vode, gdje se namjeravaju izgraditi privatni i banovinski stanovi, a ta kultura crnog bora uspijeva vrlo dobro. Kr. banska uprava u svrhu pošumljivanja odgaja u vlastitom šumskom rasadniku crnoborove biljke, te ih donaša na mjesto sadnje u sanducima na tovarnom konju, razdijelivši u kante sa vodom. Sadnja jedne biljke košta oko 25 para i očekivati se može uspjeh od 80%, ako ne bi nastupile kakve izvanredne elementarne nepogode. Po Zlatiboru je čitav jedan srez nazvan zlatiborskim (kraj užičkog). Ovaj naziv dao mi je povoda, da se zainteresujem, da li možda ne postoji u tome kraju koji bor sa žuto-zlatnim četinjama. Pošlo mi je za 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 21 <-- 21 --> PDF |
rukom da pronađem jedno takvo stablo bijelog bora (pinus silvestris), koje je u literaturi poznato samo kao vrtno, ukrasno drveće (pinus silvestris aurea hort). To stablo (si. 1) nalazi se u općini negbinskoj blizu sela Draglice i na mjestu zvanom Seništa, na privatnom imanju Gvozdena Kuzelja iz Negbine. Mjesto je udaljeno od Kraljeve vode odnosno Cajetine nekih 30 do 35 km. Ovaj je bor uzrastao na serpentinskom tlu u nadmorskoj visini od 1000 m u jednoj dolini kraj potočića i puteljka. Stablo je visoko oko 8 metara, a može biti staro oko 20 godina, prsnog promjera 18 cm i dosta zakržljalog rasta (krivo uzraslo)... Stablo je dosta oštećeno, jer okolno seljaštvo trga »žuto-zlatne grančice i njima se kiti, očekivajući neku sreću. Ovo stablo ima sve karakteristike bijelog (običnog) bora, a jedino se razlikuje od običnog bora, što su mu četinje djelomice zlatno-žute boje, naročito vršike mladih izdanaka, koja se boja sve više gubi prema donjoj krošnji stabla, da napokon prijeđe u prirodnu tamno-zeienu boju. Promatrajući granu ovoga bora odozdo prema vrhu vidimo, da su najdonje četinje prirodne zagasito-zelene boje, koja postepeno prelazi u zlatno-žutuj a vidi se, da je pogdjekoja žuta iglica umiješana u skup zelenih iglica. Po tome se dade zaključiti, da će ovo stablo vremenom dobiti sasma zlatno-žute četinje. Na stablu se vide ispražnjene stare šišarice, a medu iglicama na vrhu izdanaka zapažaju se maleni ovogodišnji plodovi, tako da se može tvrditi, da će koncem 1937 godine dati ovo stablo zrele šišarice. Gledajući ovo stablo sa strane pruža se vrlo ugodna slika posmatraću, jer se zlatno-žuta boja iglica prelijeva na sunčanom svjetlu i lijepo harmonira sa zelenom bojom ostalih četinja. U blizini se nalaze dva tri stabia miadih omora. Ekspozicija je južna, pa je inzolacija dosta jaka. Nalazi se ovaj bor ispod šumskog sklopa državne šume Murtenice (Brdo Brijač), 1462 m nadmorske visine i Čuletina (1434 m nadm. visine). Po pričanju okolnog stanovništva postojao je do pred dvije godine još jedan crni zlatni bor, kojeg su seljaci, pošto se osušio, tada posjekli. Po istom narodnom predanju ovo je stablo nekad skresao neki seljak, pa je pao sa stabla i odmah ostao mrtav, što narod smatra kao neku vrstu božije kazne, što je oštetio ovo blagosloveno drvo. Stablo je radi toga uvelo i posječeno. Ja sam dolazio do panja toga stabla, pa sam po panju mogao zaključiti, da je ovo stablo bilo staro oko 100 godina. Promjer na panju iznosi oko 40 cm. Stablo je snimio profesor Fr. Novak iz Praga, u god. 1926., te ga nazvao »Pinus laricio zlatiborica« po stručnjaku Adamoviću. Dakle stablo je vrsta crnog bora, kako mi je i okolno seljaštvo priopćilo, što na prvi mah nijesam vjerovao, jer ovo stablo, koje sam pronašao, bilo je vrsta bijelog bora. Seljaštvo je oko ovog bora rovalo i raskopavalo zemljište tražeći pod zemljom zlato, vjerujući, da su žute iglice na boru nastale od naslaga zlatne rude pod stablom. Mjesto, gdje je ovaj bor uzrastao, narod naziva »Brdom«, te je nadmorske visine od oko 1100 m, dok je stablo ovog običnog bora, o kome je riječ, u dolini udaljeno u zračnoj liniji nekih 200 m. Stoga sam u prvi mah zaključio, da je ovo stablo poraslo iz sjemena starog, već posjećenog stabla, što faktično ne odgovara stvarnosti. Kako sam naprijed naveo, profesor Frant. Novak iz Praga opisao je dotično stablo u svojoj brošuri »Ad florae Serbiae Cognitionen! addi 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 22 <-- 22 --> PDF |
tamentum primum« iz god. 1926. Na strani 56 stoji u pogledu crnog bora sa žutozlatnim četinjama, pronađenog na Zlatiboru- ovo: Pinus laricio zlatiborica Adamović apud Beissner (Handbuch der Nadelholzkunde, 2. Aufl. 1909 p. 414) solum spécimen unicum aegrum, decapitatum, »Zlatni bor« dictum; habitat in Murtenica Planina non pročula vico Draglica et pago Sjeništa ad confines Serbiae et territorii quondam Sandžak Novipazar dicti, septentriones versus ab oppido Nova Varoš, in serpentinicis, 1060 m. s. m. Convenit cum Pini austriacae descriptionibus (Höss 1. c; Longo I. c; Beissner I. c; Ascherson und Graebner; Synopsis d. Mitteleurop. Flora ed. 2. 1913, p. 331, Ronniger I. c; Hayer. I. c; etc.) et cum Pini austriacae speciminibus in montibus Zlatibor crescentibus perfecte, tantum folia luteo-viridia habet. Haud scio, an prius specimina cum foliis luteo-viridibus in montibus Zlatibor frequentiora fuerint, sed nunc ibi solum unam arborem in. p. 55 illustratam inveni (Exs. 644). Sl. 2 »Crni bor zlatiborski je jedno jedino boležljivo stablo prevršeno t.. zv. »zlatni bor« koji se nalazi u Murtenici planini nedaleko sela Draglice i zaseoka Sjeništa na granici Srbije i teritorija, koji se nekada zvao Sandžak Novipazar, sjeverno od varoši Nova Varoš, na serpentinu 1060 m nadm. visine. Dolazi zajedno sa crnim borom opisanim po Hössu, Longu, Beissneru, Aschersonu i Grebneru) i sa crnim borom specijalnom vrsti koja svuda raste na brdima Zlatibora, ima dosta lišća (iglica) zlatnožute i zelenkaste boje. Koliko ja znam, i prije je bilo dosta ove vrsti bora na brdima Zlatibora sa zlatnožutim i zelenkastim lišćem, ali se sada nalazi samo jedno stablo, koje je na strani 55 uslikano«. Iz ovoga se dade zaključiti, da je u prijašnja vremena na brdima Zlatibora bilo dosta borova sa žuto-zlatnim iglicama, a pošto je pronadea 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
primjerak i običnog (bijelog) bora, to je vjerojatno, da je i ove vrsti bora sa zlatnožutim iglicama bilo u dovoljnoj množini, od čega je vjerojatno i postao narodni naziv ovih brda »Zlatibor«. Ova su se brda prema narodnom predanju prije zvala »Rujno« radi svoga crvenkasto-žutog izgleda. Četinje ovih zlatnih borova vidjele su se iz velike daljine, a posto su brda Zlatibora na većoj nadmorskoj visini, nego ostali krajevi (1000 do 1200 m), to je narod radi zlatnog izgleda četinja zlatnih borova i prozvao ovaj kraj »Zlatibor«. I dosada su bile poznate vrsti borova sa žuto-zlatnim četinjama, bilo kao vrtno drveće bilo kao rariteti u prirodi, pa ću za ilustraciju toga navesti iz literature nekoliko primjeraka, da bi ovaj prikaz bio što jasniji i određeniji. U njemačkom izdanju od Beissnera »Nadelholzkunde Parey 1891.« stoji na str. 233 u njemačkom tekstu: »Pinus silvestris aurea Hort. Von goldgelber Färbung und gedrungenem rundlichen Wuchs, im Laufe des Sommers verliert sich die goldgelbe Färbung nach und nach und geht in eine grüne über.« (Bijeli zlatni vrtni bor zlatno-žute je boje, potištenog i okruglastog rasta; u toku ljeta izgubi zlatno žutu boju, koja sve više i više prelazi u zelenu boju). Kod ovog primjera kao ni kod onog crnog bora, kojeg je pronašao profesor Novak nije bio slučaj, da bor mijenja svoje četinje preko ljeta, šta više vjerojatno je, da će ovo stablo kao i ono crnog bora sa svojom starošću dobiti sve više izgled zlatno-žute boje. Pošto ovaj egzemplar bijelog bora ima zlatno-žute i zelenkaste četinje, to bi se mogao nazvati: »Pinus silvestris variegata«, kao što glasi naslov ovog članka, dodavši tome mjesto nalazišta »zlatiborica«, čime bi se razlikovao od onog crnog bora pronađenog po profesoru Novaku. U istoj knjizi od Beissnera stoji na strani 242 i ovo: »Pinus laricio austriaca variegata Hort. Nach Ibsen eine besonders schöne Form, deren Blätter alle teils gelb, teils grau, teils dunkel-grün gefärbt sind. Derselbe fand in einer Waldung einen etwas 30-jährigen Baum, der einen starken Kontrast hervorbrachte und zählte ihn zu den wirkungsvollsten buntblätterigen Geholzen. (Ovo je drvo prema Ibsenu vrlo lijepe forme, čije su četinje djelomično žute, djelomično sive, a djelomično tamno-zelene boje, pa je našao u jednoj šumi jedno takvo 30-godišnje stablo, koje je izazvalo vrlo jak kontrast i ubrojio je ovo drvo u vrlo šaroliko drveće). Stablo ovog bijelog bora, o kojem je riječ, pokazuje sve znakove za sada u pogledu izgleda iglica kao ovaj crni bor, pa je opravdan gornji naziv »variegata«. Vrijedno je napomenuti, da i borovac (Pinus strobus) ima iste osobine, da mu iglice pokazuju zlatno-žutu boju, pa na strani 292 istog izdanja od Beissnera stoji ovo u njemačkom tekstu: »Pinus strobus aurea hört. Bei dieser Form sind die Blätter, zumal die der jungen Triebe goldgelb und selbst die Rinde der jüngeren Zweige zeigt sich gold gestreift«. (U ove je forme lišće, osobito mlađih izdanaka, z´utno-žute boje, pa i sama kora naročito mlađih stabljika izgleda žuto obojena). Ovim sam primjercima htio istaknuti, da zlatno-žute četinje konifera dolaze često kod ukrasnih (vrtnih) biljaka, a u prirodi u vrlo rijetkim slučajevima, pa koliko se do sada zna, ovo stablo bijelog bora i ono 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
crnog bora pronađenog na Zlatiboru od profesora Navaka jedina su dva egzemplara u našoj državi. Koliko mi je poznato, ima još jedan »Zlatni bor« u srezu fočanskom (Toholjska planina), pa je vrijedno ispitati ovaj kraj, da li možda i tu nije nekad rastao zlatni bor, vrstiju pinus laricio i silvestris, iz čega bi se dalo zaključiti prema prednjem, da su faktično u dalekoj prošlosti postojale čitave sastojine ovih zlatnih borova. Résumé. L´auteur décrit un bizarre arbre de pin silvestre se trouvant dans le massif de Zlatibor (Bosnie de l´Est). Les aiguilles de cet arbre (voir fig. 1 et 2) sont a demi vertes et dorées ce qui est bien caractéristique quand on tient compte du nom meme dudit massif qui signifie le meme que le mot français »pin doré«. Drag. S. PETROV 1Ć (BEOGRAD): AEROPLAN U SLUŽBI ŠUMARSTVA* (L´AÉROPLANE DANS L´ÉCONOMIE FORESTIERE) Bila mi se pružila prilika i mogućnost upotrebe aeroplana u našoj šumskoj privredi i to u zaštiti šuma. Pošto je aeroplan na izvesnim poljima rada u privredi poslednja reč tehnike, to će biti, mislim, od interesa da se svaki šumar upozna sa mogućnostima upotrebe aeroplana u našoj šumskoj privredi. Razume se, ne radi se ovde o izlaganju svih tehničkih podrobnosti rada sa aeroplanima. O tome sam već ranije pisao u jednome broju šumarskoga lista. Radi se ovde o jednom opštem, kritičkom pregledu njegove upotrebe uopšte i kod nas posebice. Upotreba aeroplana u šumskoj privredi dosta je skorašnjeg datuma. Uzrok tome nije u konzervativnosti šumarstva, nego je u mladosti vazduhoplovstva. Tehnički vazduhoplovstvo je stvarno stalo na sigurne noge tek krajem svetskoga rata, a naročito još posle njega. Tek to tehničko usavršavanje dalo je mogućnost za širu upotrebu aeroplana i izvan vojnih potreba. Izvan upotrebe u vojne svrhe aeroplan se danas upotrebljava još u saobraćaju (podrazumevajući ovde i poštu), u zaštiti narodnog zdravlja, u poljoprivredi, u šumarstvu i u zemljomerstvu (geodeziji). U šumarstvu se danas aeroplan upotrebljava: 1) kod zaštite šuma od štetnih insekata, od požara i isto tako kod zaštite lova; 2) kod podizanja, odnosno osnivanja šuma; 3) kod uređivanja šuma i sa time u vezi u zemljomerstvu. Predlog za upotrebu aeroplana, ili još bolje vazduhoplova, protiv štetnih insekata pao je kao prvi (poznati) u Nemačkoj, kako Nemci navode. Po toj vesti patentirao je u 1911 godini pruski nadšumar Alfred * Referat održan na glavnoj godišnjoj skupštini J. Š. U. u Zagrebu. 22 |