DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 21     <-- 21 -->        PDF

rukom da pronađem jedno takvo stablo bijelog bora (pinus silvestris),
koje je u literaturi poznato samo kao vrtno, ukrasno drveće (pinus silvestris
aurea hort). To stablo (si. 1) nalazi se u općini negbinskoj blizu
sela Draglice i na mjestu zvanom Seništa, na privatnom imanju Gvozdena
Kuzelja iz Negbine. Mjesto je udaljeno od Kraljeve vode odnosno
Cajetine nekih 30 do 35 km. Ovaj je bor uzrastao na serpentinskom tlu
u nadmorskoj visini od 1000 m u jednoj dolini kraj potočića i puteljka.
Stablo je visoko oko 8 metara, a može biti staro oko 20 godina, prsnog
promjera 18 cm i dosta zakržljalog rasta (krivo uzraslo)... Stablo je
dosta oštećeno, jer okolno seljaštvo trga »žuto-zlatne grančice i njima
se kiti, očekivajući neku sreću.


Ovo stablo ima sve karakteristike bijelog (običnog) bora, a jedino
se razlikuje od običnog bora, što su mu četinje djelomice zlatno-žute
boje, naročito vršike mladih izdanaka, koja se boja sve više gubi prema
donjoj krošnji stabla, da napokon prijeđe u prirodnu tamno-zeienu boju.
Promatrajući granu ovoga bora odozdo prema vrhu vidimo, da su najdonje
četinje prirodne zagasito-zelene boje, koja postepeno prelazi u
zlatno-žutuj a vidi se, da je pogdjekoja žuta iglica umiješana u skup
zelenih iglica. Po tome se dade zaključiti, da će ovo stablo vremenom
dobiti sasma zlatno-žute četinje.


Na stablu se vide ispražnjene stare šišarice, a medu iglicama na
vrhu izdanaka zapažaju se maleni ovogodišnji plodovi, tako da se može
tvrditi, da će koncem 1937 godine dati ovo stablo zrele šišarice. Gledajući
ovo stablo sa strane pruža se vrlo ugodna slika posmatraću, jer se
zlatno-žuta boja iglica prelijeva na sunčanom svjetlu i lijepo harmonira
sa zelenom bojom ostalih četinja. U blizini se nalaze dva tri stabia miadih
omora. Ekspozicija je južna, pa je inzolacija dosta jaka. Nalazi se ovaj
bor ispod šumskog sklopa državne šume Murtenice (Brdo Brijač), 1462
m nadmorske visine i Čuletina (1434 m nadm. visine).


Po pričanju okolnog stanovništva postojao je do pred dvije godine
još jedan crni zlatni bor, kojeg su seljaci, pošto se osušio, tada posjekli.
Po istom narodnom predanju ovo je stablo nekad skresao neki seljak,
pa je pao sa stabla i odmah ostao mrtav, što narod smatra kao neku
vrstu božije kazne, što je oštetio ovo blagosloveno drvo. Stablo je radi
toga uvelo i posječeno. Ja sam dolazio do panja toga stabla, pa sam po
panju mogao zaključiti, da je ovo stablo bilo staro oko 100 godina. Promjer
na panju iznosi oko 40 cm. Stablo je snimio profesor Fr. Novak iz
Praga, u god. 1926., te ga nazvao »Pinus laricio zlatiborica« po stručnjaku
Adamoviću. Dakle stablo je vrsta crnog bora, kako mi je i okolno
seljaštvo priopćilo, što na prvi mah nijesam vjerovao, jer ovo stablo,
koje sam pronašao, bilo je vrsta bijelog bora. Seljaštvo je oko ovog bora
rovalo i raskopavalo zemljište tražeći pod zemljom zlato, vjerujući, da su
žute iglice na boru nastale od naslaga zlatne rude pod stablom. Mjesto,
gdje je ovaj bor uzrastao, narod naziva »Brdom«, te je nadmorske visine
od oko 1100 m, dok je stablo ovog običnog bora, o kome je riječ, u dolini
udaljeno u zračnoj liniji nekih 200 m. Stoga sam u prvi mah zaključio, da
je ovo stablo poraslo iz sjemena starog, već posjećenog stabla, što
faktično ne odgovara stvarnosti.


Kako sam naprijed naveo, profesor Frant. Novak iz Praga opisao
je dotično stablo u svojoj brošuri »Ad florae Serbiae Cognitionen! addi


19