DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 21 <-- 21 --> PDF |
rukom da pronađem jedno takvo stablo bijelog bora (pinus silvestris), koje je u literaturi poznato samo kao vrtno, ukrasno drveće (pinus silvestris aurea hort). To stablo (si. 1) nalazi se u općini negbinskoj blizu sela Draglice i na mjestu zvanom Seništa, na privatnom imanju Gvozdena Kuzelja iz Negbine. Mjesto je udaljeno od Kraljeve vode odnosno Cajetine nekih 30 do 35 km. Ovaj je bor uzrastao na serpentinskom tlu u nadmorskoj visini od 1000 m u jednoj dolini kraj potočića i puteljka. Stablo je visoko oko 8 metara, a može biti staro oko 20 godina, prsnog promjera 18 cm i dosta zakržljalog rasta (krivo uzraslo)... Stablo je dosta oštećeno, jer okolno seljaštvo trga »žuto-zlatne grančice i njima se kiti, očekivajući neku sreću. Ovo stablo ima sve karakteristike bijelog (običnog) bora, a jedino se razlikuje od običnog bora, što su mu četinje djelomice zlatno-žute boje, naročito vršike mladih izdanaka, koja se boja sve više gubi prema donjoj krošnji stabla, da napokon prijeđe u prirodnu tamno-zeienu boju. Promatrajući granu ovoga bora odozdo prema vrhu vidimo, da su najdonje četinje prirodne zagasito-zelene boje, koja postepeno prelazi u zlatno-žutuj a vidi se, da je pogdjekoja žuta iglica umiješana u skup zelenih iglica. Po tome se dade zaključiti, da će ovo stablo vremenom dobiti sasma zlatno-žute četinje. Na stablu se vide ispražnjene stare šišarice, a medu iglicama na vrhu izdanaka zapažaju se maleni ovogodišnji plodovi, tako da se može tvrditi, da će koncem 1937 godine dati ovo stablo zrele šišarice. Gledajući ovo stablo sa strane pruža se vrlo ugodna slika posmatraću, jer se zlatno-žuta boja iglica prelijeva na sunčanom svjetlu i lijepo harmonira sa zelenom bojom ostalih četinja. U blizini se nalaze dva tri stabia miadih omora. Ekspozicija je južna, pa je inzolacija dosta jaka. Nalazi se ovaj bor ispod šumskog sklopa državne šume Murtenice (Brdo Brijač), 1462 m nadmorske visine i Čuletina (1434 m nadm. visine). Po pričanju okolnog stanovništva postojao je do pred dvije godine još jedan crni zlatni bor, kojeg su seljaci, pošto se osušio, tada posjekli. Po istom narodnom predanju ovo je stablo nekad skresao neki seljak, pa je pao sa stabla i odmah ostao mrtav, što narod smatra kao neku vrstu božije kazne, što je oštetio ovo blagosloveno drvo. Stablo je radi toga uvelo i posječeno. Ja sam dolazio do panja toga stabla, pa sam po panju mogao zaključiti, da je ovo stablo bilo staro oko 100 godina. Promjer na panju iznosi oko 40 cm. Stablo je snimio profesor Fr. Novak iz Praga, u god. 1926., te ga nazvao »Pinus laricio zlatiborica« po stručnjaku Adamoviću. Dakle stablo je vrsta crnog bora, kako mi je i okolno seljaštvo priopćilo, što na prvi mah nijesam vjerovao, jer ovo stablo, koje sam pronašao, bilo je vrsta bijelog bora. Seljaštvo je oko ovog bora rovalo i raskopavalo zemljište tražeći pod zemljom zlato, vjerujući, da su žute iglice na boru nastale od naslaga zlatne rude pod stablom. Mjesto, gdje je ovaj bor uzrastao, narod naziva »Brdom«, te je nadmorske visine od oko 1100 m, dok je stablo ovog običnog bora, o kome je riječ, u dolini udaljeno u zračnoj liniji nekih 200 m. Stoga sam u prvi mah zaključio, da je ovo stablo poraslo iz sjemena starog, već posjećenog stabla, što faktično ne odgovara stvarnosti. Kako sam naprijed naveo, profesor Frant. Novak iz Praga opisao je dotično stablo u svojoj brošuri »Ad florae Serbiae Cognitionen! addi 19 |