DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 23 <-- 23 --> PDF |
primjerak i običnog (bijelog) bora, to je vjerojatno, da je i ove vrsti bora sa zlatnožutim iglicama bilo u dovoljnoj množini, od čega je vjerojatno i postao narodni naziv ovih brda »Zlatibor«. Ova su se brda prema narodnom predanju prije zvala »Rujno« radi svoga crvenkasto-žutog izgleda. Četinje ovih zlatnih borova vidjele su se iz velike daljine, a posto su brda Zlatibora na većoj nadmorskoj visini, nego ostali krajevi (1000 do 1200 m), to je narod radi zlatnog izgleda četinja zlatnih borova i prozvao ovaj kraj »Zlatibor«. I dosada su bile poznate vrsti borova sa žuto-zlatnim četinjama, bilo kao vrtno drveće bilo kao rariteti u prirodi, pa ću za ilustraciju toga navesti iz literature nekoliko primjeraka, da bi ovaj prikaz bio što jasniji i određeniji. U njemačkom izdanju od Beissnera »Nadelholzkunde Parey 1891.« stoji na str. 233 u njemačkom tekstu: »Pinus silvestris aurea Hort. Von goldgelber Färbung und gedrungenem rundlichen Wuchs, im Laufe des Sommers verliert sich die goldgelbe Färbung nach und nach und geht in eine grüne über.« (Bijeli zlatni vrtni bor zlatno-žute je boje, potištenog i okruglastog rasta; u toku ljeta izgubi zlatno žutu boju, koja sve više i više prelazi u zelenu boju). Kod ovog primjera kao ni kod onog crnog bora, kojeg je pronašao profesor Novak nije bio slučaj, da bor mijenja svoje četinje preko ljeta, šta više vjerojatno je, da će ovo stablo kao i ono crnog bora sa svojom starošću dobiti sve više izgled zlatno-žute boje. Pošto ovaj egzemplar bijelog bora ima zlatno-žute i zelenkaste četinje, to bi se mogao nazvati: »Pinus silvestris variegata«, kao što glasi naslov ovog članka, dodavši tome mjesto nalazišta »zlatiborica«, čime bi se razlikovao od onog crnog bora pronađenog po profesoru Novaku. U istoj knjizi od Beissnera stoji na strani 242 i ovo: »Pinus laricio austriaca variegata Hort. Nach Ibsen eine besonders schöne Form, deren Blätter alle teils gelb, teils grau, teils dunkel-grün gefärbt sind. Derselbe fand in einer Waldung einen etwas 30-jährigen Baum, der einen starken Kontrast hervorbrachte und zählte ihn zu den wirkungsvollsten buntblätterigen Geholzen. (Ovo je drvo prema Ibsenu vrlo lijepe forme, čije su četinje djelomično žute, djelomično sive, a djelomično tamno-zelene boje, pa je našao u jednoj šumi jedno takvo 30-godišnje stablo, koje je izazvalo vrlo jak kontrast i ubrojio je ovo drvo u vrlo šaroliko drveće). Stablo ovog bijelog bora, o kojem je riječ, pokazuje sve znakove za sada u pogledu izgleda iglica kao ovaj crni bor, pa je opravdan gornji naziv »variegata«. Vrijedno je napomenuti, da i borovac (Pinus strobus) ima iste osobine, da mu iglice pokazuju zlatno-žutu boju, pa na strani 292 istog izdanja od Beissnera stoji ovo u njemačkom tekstu: »Pinus strobus aurea hört. Bei dieser Form sind die Blätter, zumal die der jungen Triebe goldgelb und selbst die Rinde der jüngeren Zweige zeigt sich gold gestreift«. (U ove je forme lišće, osobito mlađih izdanaka, z´utno-žute boje, pa i sama kora naročito mlađih stabljika izgleda žuto obojena). Ovim sam primjercima htio istaknuti, da zlatno-žute četinje konifera dolaze često kod ukrasnih (vrtnih) biljaka, a u prirodi u vrlo rijetkim slučajevima, pa koliko se do sada zna, ovo stablo bijelog bora i ono 21 |