DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 32     <-- 32 -->        PDF

području i provada. To je vrlo važna stvar, jer bez toga će ta valjana uredba biti
samo na papiru ili će se mlitavo moći provoditi.
Čast g. Ministru kao i autorima uredbe, jer su donijeli nešto dobro i savremeno,
samo valja paziti, da se u praksi ne izopači. »Videant consules...«
Ing. Nikola Stivičević, viši šum. savj. u penziji.


UZAJAMNO OSIGURANJE LOVACA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE.


5. decembra 1936. u Beogradu je potpisan definitivni sporazum između ´-Središnjeg
Saveza« lovačkih organizacija Kraljevine Jugoslavije i domaćeg osiguravajućeg
diuštva »Jugoslavija«, kojim se osiguravaju svi organizovani lovci naše otadžbine.
Ne samo tužna iskustva poslednjih dana, kad su dvojica naših vrlo omiljenih
-drugova nesretnim slučajem u lovu platili glavom, već i neosporna trajna činjenica,


da je savremeno lovačko oružje opasan instrumenat, koji u izvesnoj meri prilikom


izvršivanja lova stalno ugrožava život i imetak svakog pojedinca od nas, pružaju nam


opiavdnje da gore navedenom značajnom danu i njegovim blagotvornim posledicama


posvetimo naročitu pažnju.


Neće biti na odmet, da ovde u glavnim crtama iznesemo i kratak istorijat, kako


se ove pitanje u nas razvijalo i sazrevalo, dok konačno nije došlo do uspešnog rešenja.


Nakon provedbe naše jugoslovenske organizacije lovaca, te uzakonjenja novog,


zajedničkog Zakona o lovu, Središnja uprava Saveza lovačkih udruženja Kraljevine


Jugoslavije na svome jesenjem zboru 1933 godine u Šumetlici kod Nove Gradiške,


pokrenula je kao treće najvažnije pitanje ideju osiguranja od nesretnih slučajeva. Zbor


delegata iz ćele države izabro je naročit odbor za ovo pitanje. Akcija odbora započela


je odmah sa ispitivanjem uslova, pod kojima bi pojedina osiguravajuća društva pri


stala na osiguranje protiv nesreće i od zakonske dužnosti jemstva. Prve ponude bile


se vrlo visoke po iznosu godišnje premije i neprihvatljive zbog mnogovrsnih uslova,


koje su uporno stavljali zastupnici pojedinih osiguravajućih preduzeća. Vođenjem dugo


trajnih pregovora i objašnjavanjem specijalnih naših lovačkih interesa došlo je do po


puštanja kako u visini premija tako i u materijalnim uslovima ugovora, pa i u formal


nim pitanjima same procedure osiguranja.


Na proletnjem zboru Središnje uprave 1934 godine u Beogradu odboru je već


bilo omogućeno izneti neke konkretne oblike osiguranja, koji su ali bili ipak još dosta


skupi. Nov preokret u razvoju toga pitanja nastao je jednoglasnim zaključkom toga


zbora, da se osiguranje protiv nesreća u lovu ima sprovesti obligatorno, t. j . obavezno


za svakog člana zvaničnih lovačkih organizacija u zemlji. Naglašen je tada eminen


tan socijalni zadatak osiguranja, naročito za profesionalne lovce i lovce slabijeg imov


nog stanja s jedne strane, a s druge strane mogućnost postignuća još i daljeg popusta


u premiji zbog znatnog broja naših članova, koji se kreće između 22.000 do 26.000 lica.


Istom odboru ostavljen je mandat, da na toj novoj bazi produži svoja pregnuća,


té da što pre dođe do konačnih uslova. Odbor je, shvatajući duboki socijalni značaj


svoga zadatka, odmah pristupio novim pregovorima, obratio se novim osiguravajućim


društvima, te nije ostavio ništa nepokušanim, kako bi došao do što povoljnijih rezultata.


Do jesenjeg zbora »Središnje uprave« u Ljutomeru održanog na dan 8. XII. 1935.
god. odbor je bio u mogućnosti, da iznese pred delegate već jedan povoljan kostur
utanačenja, na koja su bila pristala pojedina osiguravajuća društva. Ipak je bilo teško
opredeliti, koja je ponuda lovcima najpovoljnija, jer su koncesije, koje su činila pojedina
društva, bile veoma nejednake, tako da su ona društva, koja su nudila vrlo niske
premije, zahtevala mnogo strože uslove u izvođenju i primeni. Stoga je Ljutomerski
zbor delegata ov.astio specijalni odbor, da još jednom produži pregovore sa najpovoljnijim
ponuđačima, pa onda zaključi ugovor.


30