DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 34     <-- 34 -->        PDF

A koliko nas stoji čuvarska služba, koja je gotovo samo s tim zaposlena? Ona
je teška i mrska. Šumarska se praksa na svakom koraku zaustavlja pred tim molohom,
koji stalno prijeti da svaki gospodarski čin pretvori u uništavanje gospodarskog objekta.
Zar nije strašno, da se npr. čišćenje šume doznakom loših stabala za servitutno ogrijevno
drvo pretvori u pustošenje? Ili da se na proredu doznakom servitutnog drva ne
smije ni pomisliti? Zar nije žalosno i štetno, da hiljade kub. metara ležećeg drva trune
po šumama, a istodobno stradavaju rubovi šume, koji se pretvaraju u pustoš i golijet?
Nastaju bezvrijedne šikare i krčevine, šuma uzmiče i nestaje baš ondje, gdje bi morala
postojati.


Nije li vrijeme, da se počne misliti o tom zlu i rješavati, kako da ga svedemo
na razumnu mjeru? Da otpočnemo ondje, gdje svako gospodarstvo mora početi: očuvati
ono što se ima, bar u onakvom stanju, kakvo je zatečeno, ako se već ne da popraviti.
Jer istina je, da i narod, sa gledišta pojedinca, ima velike štete od nezakonitog
prisvajanja šumskih proizvoda, sa gledišta zajednice ne treba ni govoriti. Uzmimo samo
gubitak vremena zbog preslušavanja kod sudskih i policijskih vlasti, često baš onda
kad bi ga čovjek najviše trebao. Ili zar nije istina, da naša sela uz šumu najviše oskudijevaju
na drvu? Cesto baš zimi, kad padne duboki snijeg, ostanu uopće bez drva i to
samo zbog komoditeta. Jer znaju, da drva mogu nabaviti, kadgod hoće; ako ne budu
mogli daleko u šumu, oni će na rubu usjeci.


Ne činimo li mi grijeh, što narod ne poučimo na valjano gospodarstvo i poštivanje
zajedničkog dobra, na poštivanje zakonskih propisa i javnih organa? Nismo li
dužni ispitati najprije, da li čovjek čini štetu zato, jer mora ili iz komoditeta, lijenosti
i zle namjere, a možda i iz neznanja?


Pa tko čini tolike štete u našim zajedničkim šumama? Naš seljak, koji stanuje
u blizini šume! Čini ih, da podmiri svoju potrebu na ogrijevnom i sitnom građevnom
drvu ili da zaradi nešto prodajom takvog drva ili opet kao najamnik. Stete, što ih
čine trgovačka i industrijska poduzeća, ne uzimamo u obzir, jer su uvijek naplative.
Štete, što ih čini seljak krčenjem i paljevinom, također puštamo iz razmatranja, jer
su danas rjeđe i dadu se građanskim parnicama potpuno ukloniti (Osobito savjesnim
čuvarskim osobljem).


Istina je nepobitna, da seljaku ogrijevnog i sitnog građevnog drva treba svaki
čas i dosta mnogo i da seljak još za sada niti hoće niti može da takvo drvo kupuje.
Istina je i to, da se od njega to ne smije ni tražiti. Istina je, da on, ako dobiva bilo
po kom pravu ili običaju drva, ne dobiva onoliko, koliko mu treba. Logično je, da on
onda tu potrebu podmiruje nezakonitim putem. Dužnost je države, osobito naše seljačke,
da ovu istinu prizna, te nezakonitost pretvori u zakonitost. Znači, seljaku treba
dati besplatno toliko ogrijevnog i sitnog građevnog drva, koliko mu doista treba za
vlastitu porabu. Jer, dok mu se ne bude davalo, on će sam uzimati i činiti štetu.


Ali istodobno s ´tim povlasticama, s tom susretljivošću države treba od njega


tražiti i nametnuti mu bezuslovnu pokornost zakonskim propisima i bezuslovno pošto


vanje odredaba šumarske službe. To znači, da seljaka treba disciplinovati i putem


zakonitosti odgojiti, kako će istodobno koristiti i sebi i zajednici; da ne vidi samo


svoj lični interes i prema njemu se upravlja. On mora znati, da može i smije upotrije


biti samo ono drvo, koje mu i gdje mu šumarska služba odredi, te u onom vremenu,


kad ona to odredi. U protivnom da će ga bezuslovno stići zakonska kazna i da će


štetu bezuvjetno naknaditi. On mora biti svjestan, da se ogriješio o interese zajednice


i da je zato tako strogo kažnjen; da se ogriješio bez potrebe, iz komoditeta ili lijenosti


ili možda iz pakosti. On mora znati, da je šumarska služba ta, koja svojim odredbama


štiti interese zajednice. Jer jedno od ovoga dvoga (ovlaštenje na besplatno drvarenje


i disciplinovano ljudstvo) ne ide nikako bez drugoga. Postojanje jednog bez drugog


značilo bi velike štete za zajednicu. Najbolji dokaz za to jesu sve zajedničke šume:.


32