DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 35     <-- 35 -->        PDF

državne, imovnih općina i zemljišnih zajednica. Gdje su šume zemljišnih zajednica u
Lici? Nema ih; to su šikare! Kakvi su rubovi državnih šuma i šuma imovnih općina?
Za koliko je porastao procenat šikara i golijeti u tim šumama? A šta bi opet bilo od
seljaka, kad bi morao svaki komadić drveta platiti?


Seljaku dakle treba da damo besplatno onoliko ogrijevnog i sitnog građevnog
drva, koliko mu treba, i onda tražiti i prisiliti ga bez obzira na privredne ili možda
političke prilike da poštuje odredbe šumarske službe i njene organe i da štetu nadoknadi.


Šumarskoj službi treba omogućiti udovoljenje potrebama seljaštva, makar na
štetu drugih gospodarskih interesa. Zato treba izdati stroge i jasne propise, izvršiti
potrebne predradnje i vršiti strogu kontrolu nad osobljem. Od šumarske službe treba
tražiti pravično i savjesno ustanovljenje potreba seljačkih kao i podmirenje njihovo ne
dirajući u princip potrajnosti prihoda. Ona osim toga treba da sa svim svojim odredbama
doista i pravovremeno upozna žiteljstvo.


Nikad se ne smije smetnuti s uma, da je čuvarska služba moguća jedino redovnom
potporom sudskih i policijskih vlasti. Jer samo kazne, koje te vlasti izriču i ovršuju
nad kažnjenima, omogućuju uspješnu i valjanu čuvarsku službu. Šuma nije zatvorena
jedna prostorija, koja se lako pregleda i prelazi, već je čuvanje njeno skopčano s velikim
fizičkim naporom i nemogućnošću višekratnog dnevnog obilaska.


Stvar je šumarske službe, da nade i odredi potrebnu količinu drva za ovu svrhu.
Ne smije doznačivati drvo na istom mjestu i onima, koji nemaju voznog blaga i ne
mogu ga platiti, i onima, koji to blago imaju ili mogu platiti izvoz. Pa dok se očiste
šume od bakrlja i ležećeg drva, od suhostojećih i ozlijeđenih stabala, proći će mnoge
godine. Poslije će prorede i otpaci u trgovačkim sječinama davati opet dosta drva za
tu svrhu. Tvrdo smo uvjereni, da će se uz racionalno gospodarstvo moći lako trajno
podmirivati ova seljačka potreba.


Pomislit će se, pa to je novo opterećenje šumama mi se borimo, kako bismo
otkupili postojeće Servitute! Mišljenja smo, da je bezuspješno otkupljivati Servitut, a
ne opskrbiti seljački elemenat potrebnim mu svakodnevno drvetom, jer ćemo tako
uvijek imati borbu sa štetama, kao što je danas imamo. A disciplinovani servitutlija
može racionalnom gazdinstvu uštediti mnogu paru.


Nikako se ne smije zaboraviti, da ovo ovlaštenje treba dati svakom pravom
seljaku, zemljoradniku t. j . koji živi samo od ili u glavnom od obrađivanja zemljišta
ili stočarstva, bolje reći koji nema nikakve protokolisane radnje.


Drugi je slučaj, da seljak čini štete, kako bi si sa nezakonito prisvojenim drvom
i prodajom tog drveta stekao vanredni prihod. Ako priznamo, da imamo šumovitih
krajeva, gdje seljak zbog neplodnosti obradive zemlje ne može živjeti od njenih prinosa
i da je prisiljen naći si na drugi način prihoda, kako bi prehranio familiju, onda
je naša dužnost pobriniti se, da i opet pretvorimo ovo njegovo nezakonito djelanje u
zakonito. Znači, treba da seljaku damo prilike da zaradi u šumama, treba da omogućimo
svagdje eksploataciju šuma, ako ne na veliko, a ono barem na malo. Je li baš uvijek
potreban veliki kapital za eksploataciju šuma? Zar nam seljačka šumarska zadruga
ne bi mogla zamijeniti malo trgovačko preduzeće? Treba dakle propagirati i osnivati
u t. zv. pasivnim, inače šumovitim krajevima šumske zadruge, dati im po potrebi za
početak šumu na kredit, pomagati ih na sve načine, ali nezakoniti postupak njihovih
članova nemilosrdno kažnjavati.


Treći slučaj, kad seljak čini štetu kao najamnik po narudžbi i slično, treba nemilosrdno
proganjati. Prvo, jer on od toga nema nikakve koristi, a drugo, jer služi
kao zaštita pravom lopovu, kojega pokreće pohlepa za bogaćenjem na račun zajednice.
To su obično trgovci drvom i pilanari. I uvijek treba nastojati otkriti tog, koji je kupio
ili preuzeo ovakvo nezakonito stečeno drvo i njega kao saučesnika i potstrekivača


33