DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ing. ANTE PREMUŽIĆ (ZAGREB): RJEŠAVANJE KRAŠKOG PITANJA NA SELJAČKOJ OSNOVICI (SOLUTION DU PROBLEME DE CARST SUR LA BASE PAYSANNE) Apsolutno šumsko tlo kao pojam svakako je čisto racionalističkog značaja. Čovjek i njegovo dobro s racionalističkog su gledišta mjera sviju stvari na zemlji. Kao olinu treba stoga tom mjerom mjeriti i pojam apsolutnog šumskog tla. Kako je i čovjek sam po svojoj prirodi evolutivno biće, a ni njegove potrebe nisu konstantne, to logički ni pojam apsolutnog šumskog tla ne može imati nikako apsolutni, već samo relativni značaj. Što je čovjek neinteligentniji, to radije barata sa apsolutnim pojmovima. Za racionalne pak sudove iz relativnih pojmova treba najviše oštroumnosti, duševne gipkosti i svestranog poznavanja stvari. Rješavanje pitanja golih površina krša, kao i općenito rješavanje ponovnog kultivisanja deteriorisanih i opustjelih brdovitih terena, smatra se većim dijelom skoro uopće čistim šumarskim zadatkom. Nazor je taj racionalistički tendenciozan, pa je u toliko baš i dobar. Slabija mu je strana, što je i pored očite spomenute relativnosti čovjekovih prilika i stvari često suviše generalan i ekskluzivistički. »Svlvae montibus restituendae« opće je priznato geslo nacionalnih ekonoma, a redovno je to borbena zastava i šumarskih stručnjaka. No baš poradi istaknute relativnosti čovjekovih prilika i stvari potrebno je možda odmah već ovdje u početku postaviti barem kao poluantitezu poznatu izreku oštroumnog njemačkog šumara P f e i 1 a: »Nesretan je, tko mora puno drveta proizvoditi, a budala, tko ga proizvodi i više, no što mora!« ... I ako pokojni Pfei l nije tom zgodom imao iste odnose pred očima, kao mi u ovom svojem razmatranju, držali smo oportunim, da se ovdje poslužimo na oko paradoksalnim zvukom ovih dviju rečenica doneke sa istom svrhom, kaošto i dobronamjerni glazbenici harmoničke paradokse katkada upotrijebe u muzici. Kraško pitanje kao šumarsko i i kao naročiti teži slučaj pitanja ogoljelih brda uopće i nastalo je u većini slučajeva baš seljačkom uporabom brdovitih kraških terena. Kušati ga sada riješiti na seljačkoj osnovici, zvuči na prvi pogled zaista paradoksalno. Ipak nam se čini, da ima krajeva i kod nas u Jugoslaviji i drugdje po svijetu, gdje treba izrađujući slične zadatke ići baš tim putem, jer on daje najviše nade u konačni uspjeh. Nije naime uvijek moguće, da pojedina nacija seljačko svoje poljoprivredno gospodarenje vrši samo po nizinskim ravnicama, već su često pojedini dijelovi naroda prisiljeni da sve svoje potrebe podmiruju produktivnim radom isključivo ili najvećim dijelom na brdima. Poljoprivreda je kao praksa i kao nauka danas već vrlo visoko razvijena. Nauka međutim ima pred očima poglavito nizinske predjele kao najpo 2 |