DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Escherich: DIE ERFORSCHUNG DER WALDVERDERBER, Berlin 1936, Paul Parey, 1 RM. Na prvi mah se čini, da su i tema i autor toliko poznati, da nema što da se kaže o oblasti proučavanja štetočina šuma. Pa ipak je neophodno pročitati ovu malu knjigu, da se stekne uvjerenje, da u knjizi ima neobičnosti i korisnih novosti. Neobično je, da autor posvećuje svoju knjigu svojim — učenicima! Toliko duboko zakorijenjeno je u njemu saznanje, da je trajna saradnja učitelja-naučnika i učenikanaučnika neophodna za unapređivanje nauke. U nas je Cvijić bio jedan od rijetkih, koji je ovako široko i potpuno obuhvatio glavni zadatak univerzitetskih nastavnika. Taj jest, ostaviti iza sebe ne samo plodove naučnoga rada, već i kadar sposobnih naučnih radenika (istraživača). Neobično je, da je autor u svojoj šestdesetipetoj godini života i nakon tridesetgodiši.´ ijega plodnoga univerzitetskoga rada bio kadar da ne samo uoči nove smjerove istraživačkoga rada u oblasti šumarske entomologije, već i da sam bude njihov oduševljeni pristalica. On pravilno ocjenjuje uspjehe stare škole, koja je u dobrom dijelu bila deskriptivne prirode, no jcdnovrcmeno on se oduševljava šumarskom entomologijom sadašnjice, koja je kauzalno-analitičke i ekološke prirode. Ono, što su u prošlosti samo vidoviti pojedinci (Ratzcburg) nazirali, to je danas postalo glavna sadržina šumarsko-entomološkog naučnog rada. Da bi osvijetlio kauzalno-analitički put savremene šumarske entomologije, autor opširno prikazuje, kako je posljednjeg decenija proučavana epidemiologija jednoga od najopasnijih štetnika (Liparis imonacha L.). U središtu toga proučavanja stajao je do sada neistraženi odnos klimatskih činilaca prema razvijanju i umnožavanju štetočine. Upravo su dva osnovna pitanja činila to središte: smrtnost potomstva i plodnost u produkciji jajašaca. Na taj su način proučavani svi razvojni stadiji štetočine od jajašaca do razvijenoga lqptira. U svemu je proučeno (Zwölfer) neko 30.000 objekata i pri tome detaljno istraženo, kakav je upliv temperature i vlage uzduha na te razvojne stadije u toku pojedinih mjeseci. Proučavana su prostrana područja (Nonnengebiete), u kojima su se javljali štetočine u masama, a naročito sume temperatura, granice rasprostranjenja, struktura sastojine i neprijatelji (parasiti i hiperparasiti). Tek na osnovu ovih naučno fundiranih i planski izvršenih fizioloških i bioloških vanredno opsežnih studija bilo je moguće izvući zaključke, koji su važni za praksu. To je: ne samo mogućnost, već gotovo sigurnost prognoze o vremenu pojavljivanja štetočine, o njegovim gradacijama kao i o sredstvima tamanjenja. Nama se čini, da su najvažniji načelni zaključci, koje auto samo fiziologiju štetočine, već upravo fiziologiju šume kao složenog organizma višega reda. Radeći tako šumarska je entomologija prethodnik ekologije t. j . nauke o kućanstvu prirode. Ekološka istraživanja ne mogu da se vrše samo u laboratoriju. Fiziološki radovi, koji se vrše u laboratoriju, mora da čine osnovicu svega istraživanja. Oni moraju da se nadopunjuju opažanjima i opitima u napadnutim arealima šume. U tom cilju potrebno je, pored naučnih laboratorija, podizati i održavati šumske entomološke stanice. Ukratko, neophodan je planski zajednički rad naučnih institutaterenskih stanica. Iz autorovih izvoda izgrađenih na osnovi tridesetgodišnjeg naučnog rada, a uz obilnu saradnju njegovih brojnih učenika mogli bismo i mi da izvučemo praktičnu pouku: da u proučavanju naših štetočina treba postupiti u izloženom smjeru, koji se 45 |