DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Ri jesen je očekujemo od novog sistema racionalne kraške poljoprivrede na seljačkoj osnovici, logički izgrađenog na uvažavanju prirodnih prilikaprimorskokraškog tla i podneblja. Ovdje ćemo prije prelaza na prikaz toga sistema kratko napomenuti, zašto držimo, da taj sada na oko čisto agronomski problem interesuje u velikoj mjeri i šumarske stručnjake. Loše je poljoprivreda na seljačkoj osnovici sa poznatim poraznim rezultatima na primorskom kršu djelovala, dok je brdski seljak imao protiv sebe i užasni komplicirani splet nepovoljnih kraških prirodnih prilika i djelotvornu kritiku školski obrazovane moguće opozicije, koja je nad njegovim stručnim znanjem i elementarnim ljudskim htijenjem jednostavno prelomila štap, a pred njegovim zbiljskim potrebama (makar i u neprilici) zatvarala jedno oko. Novi je ovaj poljoprivredni sistem izlaz iz dosadanjih fatalnih kontradikcija i ujedno reparacija počinjenih pogrešaka, a treba toliko upotrebe šumarske znanosti i saradnje šumarskih stručnjaka, da bi u ovom novom vidu ostao praktički barem toliko šumarski, koliko je i agronomski. Šta više, potreba je i jednoga i drugoga rada tako međusobno isprepletena, uvjetovana i jedna o drugoj toliko ovisna, da ne može biti govora o nekoj koliziji, već je zajednica rada neophodna i sama po sebi razumljiva. Šumarska znanost u svojem dosadanjem opsegu daje i prve misli vodilje (ideje), na kojima se zasniva i dalje razrađuje taj novi sistem racionalnog seljačkog gospodarenja na primorskom kršu. Već poradi toga je potrebno, da šumarski stručnjaci udare temelje toga novog sistema, a oživotvorenju njegovom da po svete toliko pažnje i požrtvovnim idealizmom prožetog truda, koliko su do sada davali rješavanju pitanja kraških i ostalih golih i privremeno pustinjskih terena, kad su to smatrali čistim šumarskim zadatkom. Glavni principi racionalnog seljačkog gospodarenja na mediteranskom primorskom kršu. Glavni postulat racionalnog gospodarenja uopće jest, da se sa jednog terena trajn o dobiva najveći mogući suvišak nad radom i kanitalom uloženim u produkciju. Jugoslovenski primorski krš po nijednoj svojoj nepromjenljivoj osobini nije prirodna "ustinja. On je šta više sav, izuzev posve strme i okomite brdske stijene, te predjele iznad visinske šumske granice, prirodno područje visoke šume, pa je ona tamo svuda i bila i opet bi se prirodnom okupacijom terena povratila, da nema protivne intervencije čovjekove. Prema tome je, općenito govoreći, svakako moguća i neka racionalna gospodarska (rentabilna) produkcija. Ipak je dugotrajna nezgodna intervencija čovjekova dala nerazmjerno većem dijelu terenskog kompleksa privremeni pustinjski karakter. Krš kao geološki fenomen nema pustinjskog značenja. Prema tome privremeni pustinjski karakter našega primorskog krša nije uvjetovan geološkom podlogom tla, premda je geološka podloga olakšavala primanje, a usporavat će gubljenje momentanog privremenog pustinjskog karaktera. Privremeni pustinjski karakter primorskog krša izražen je najjače time, što se velik dio terenske površine sastoji od gologa ili! mrtvog 5 |