DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 12 <-- 12 --> PDF |
2) z. z. nastale iz zajednica, koje su postojale već prije 1848 godine (nezavisno od feudnih odnosa); 3) krajiške zemljišne zajednice. Prema podacima iz godine 1890 zauzimaju sve one površinu od 982.480 jutara zemljišta, od čega 265.762 kat. jutra šume, dok ostatak (716.718 kat. jutara) otpada na obradivo zemljište. Prema tomu šumsko se gospodarstvo odnosi samo na % ukupne površine. Površina im je danas manja, jer su 403 do kraja 1935 god. podijeljene u individualno vlasništvo, a 311 nalazi se u dozvoljenoj diobi. Individualno je podijeljeno 251.675 kat. jutara. Dakle još uvijek znatan broj malih šumskih i većinom pašnjačkih objekata. Zato je njihovu organizaciju mnogo teže provoditi nego kod mnogo većih srodnih institucija (krajiških imovnih općina). Po razrješenju feudnih odnosa postojali su razni propisi o raznim oblicima zemljišnih zajednica, ali ti nisu mogli postići glavni zadatak: u prvom redu sačuvati te zajednice od propadanja, a zatim im odrediti stručnu upravu i način gospodarenja. Ovlaštenici su neracionalno postupali sa šumama i zemljištem, jer su mnoge šume bez prave potrebe uništene, a mnoga šumska i pašnjačka zemljišta uzurpirana. Tek zakonom od 25. travnja 1894. o uređenju zemljišnih zajednica utvrđeno je pobliže, koja se skupina korisnika ima smatrati zemljišnom zajednicom, utvrđeni su objekti, članstvo, vrst i obim korišćenja, uređeni pravni i gospodarski odnosi. Glavne odredbe toga zakona jesu: Svaka zem. zajednica mora statutom pobliže regulirati pravne odnose svojih ovlaštenika medu sobom i prema zajednici kao i upravu zemljišnog posjeda. Obim korišćenja određen je prema selištima (sesijama), na osnovu kojih je provedena segregacija. Može se statutom i drugačije odrediti. Ovlaštenje pripada vlasnicima nekretnina. Ovlašteništvo može se otuđiti i samo za sebe, ali z. zajednice i pojedini ovlaštenici imaju pravo prekupa i tu u prvom redu rođaci prodavaoca, zatim međaši, pa ostali. Slična ustanova važi za ovlašteništvo u plemenskim šumama u Crnoj Gori. Novi ovlaštenik plaća zem. zajednici pristupninu (štatutovinu). Ovlaštenje nije samostalno personalno pravo kao kod imovnih općina, već je samo pripadnost ovlaštenih nekretnina. Gospodarstvo sa imovinom zemljišne zajednice može da bude ili šumsko ili pašnjačko ili i kombinovano i mora se voditi imajući u vidu trajnu korist zajednice. Sa šumama i šumskim zemljištem valja postupati po propisima postojećega zakona o šumama. Zem. zajednice posve su autonomne u upravi i raspolaganju sa prihodima svoje imovine u granicama zakona o zem. zajednicama, zakona o šumama i statuta, ali sve važnije dispozicije podleže odobrenju nadzorne vlasti. U koliko uslijede vanredni šumski prihodi, mora se u šumsko gospodarske svrhe zem. zajednice upotrijebiti onaj dio, koji je potreban za uspostavu prijašnjega prihoda šuma i za trajno podmirenje javnih dažbina. Zato se novčani kapitali nastali od vanrednih šum. prihoda zem. zajednice ili od prodaje, otuđenja ili zamjene zemljišta ili osnovnog kapitala ne mogu u pravilu razdijeliti medu ovlaštenike, već im se mogu podijeliti samo kamati, koji imaju značaj redovitih prihoda. Prema tomu osnovna glavnica, nalazila se ona u zemljištu, u šumama, u novcu ili u 58 |