DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 14     <-- 14 -->        PDF

je starog turopoljskoga suda. Titularno su i danas plemići, ali su stvarno
seljaci i ne razlikuju se od ostalih seljaka. Zbog toga su ih htjela feudna
gospoda učiniti svojim kmetovima. Izdržali su žestoku borbu i velika
progonstva, dok nisu sačuvali svoja stara prava.


Turopoljski župan vršio je kroz vjekove i sudačku vlast. U područje
te općine spadaju i 22 sudčije sa zasebnom svojom skupnom imovinom.
Površina šuma iznosi 7.416 ha.


Postoji dakle skupna imovina plemenite općine Turopolje i zasebne
skupne imovine svake sudčije. Te se nepokretne imovine ne mogu dijeliti
na pojedine ovlaštenike ni zaključkom svih ovlaštenika. Dopušta se jedino
zamjena zemljišta. Dakle universitas, pravna osoba, čija je imovina
nezavisna o volji članova.


Zastupstvo se sastoji od 36 članova. Na čelu je župan, koji predstavlja
općinu i ima pravo nadzora nad imovinskom upravom pojedinih
plemenskih sudčija. Ima svoju vlastitu stručnu šum. upravu. Stoji pod
neposrednim nadzorom banske uprave. Sve sporove između ovlaštenika


o izvršavanju ovlašteničkog prava raspravlja župan sa mirovni)« odborom.
Nezadovoljnoj stranci pripada pravo rckurza na državnu upravnu
vlast I. stepena.
Općina ima pravilnik (statut) za upravu sa skupnom imovinom, a
pojedine sučije imaju svoje statute.


Za zemljišne zajednice napisao je L. P o 1 i ć,7 a ja to tvrdim i za
imovne općine i za plemenitu općinu Turopolje, da seljaci u njima »imaju
ogroman gospodarski oslon, olakšavaju plaćanje općinskog nameta, sprečavaju
širenje seljačkoga proletarijata, podržavaju opstanak srednjega
seljačkoga staleža, u njima se krije duboka etička jezgra, jer se u njima
budi čuvstvo zajedništva i ljubav k rođenoj grudi«.


II. OPĆE ŠUMSKO-GOSPODARSKO STANJE
U Jugoslaviji vladaju dosta heterogeni šumsko - posjedovni odnosi
kao posljedica rečenog istorijskog razvitka. Iz priložene tabele vidimo,
da u dravskoj banovini (Sloveniji) ima najmanje komunalnih šuma, a najviše
u moravskoj, vardarskoj i zetskoj (Srbiji), dok najviše malog privatnog
seljačkog šumskog posjeda ima u dravskoj banovini (Sloveniji).
Ti su mali posjedi nastali izdvajanjem velikog privatnoga posjeda u općinske
šume odnosno diobom ovih u individualno vlasništvo kao i kupoprodajom.´
4


Kraj današnjega ekonomskoga liberalno - kapitalističkog pokreta i
naš seljak, koji je od davnina pa sve do prodiranja novčanog sistema u
selo bio tipični zadrugar, postaje individualist. Njemu danas postaje gospodarski
ideal vlastiti gaj, šumica, da može iz nje podmirivati ne samo
svoje potrebe na drvu, već da mu ona bude i novčana rezerva, pomoć
u nuždi, a u brdskim i planinskim krajevima i zaštita ostaloga zemljišta.


U dravskoj banovini šumarstvo je na najvišem stepenu razvoja, jer
je narod prožet sviješću o važnosti šume. Taj je osjećaj za šumu prešao
i u susjednu savsku banovinu. Tamo su veće komunalne šume na raz


7 Dr. Ladislav Polić : Dvije tri k zakonu o zemljišnim zajednicama, Mjesečnik
´Pravničkoga društva 1900. god., str. 213 i 275.


8 A. Mulner: Das Waldwesen m Krain, Ljubljana 1902.


60