DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 15 <-- 15 --> PDF |
mjerno visokom stepenu gospodarskog razvitka, dok je veći dio vrlo brojnih malih šumskih zajednica bez šum. gospodarskoga značaja. Idući dalje prema jugoistoku nailazimo na ogromne prostore državnih šuma, ali i na stvaranje komunalnog šumarstva, općinskih i seoskih šuma, koje nastaju po izvršenom ograničavanju šuma, dok privatnih »zabrana« (gajeva) ima također mnogo. U nacionalno-ekonomskom je interesu, da stanovito zemljište, koje s obzirom na svoj položaj, konfiguraciju, fizički i kemijski sastav nije trajno sposobno za drugu vrst kulture osim za uzgoj šume, ostane pod šumskom kulturom odnosno da se šumsko zemljište iskorišćava u onom obliku i na onaj način, koji odbacuje najveću rentu, u koliko takovo iskorišćavanje ne ograničavaju javni interesi. Ali kod našeg se komunalnog šumarstva ne može s uspjehom težiti tom osnovnom ekonomskom principu (postignuću najveće zemljišne rente), jer se u najvećem dijelu naših komunalnih šuma šumsko tlo ne može obrađivati po osnovnom principu šumarske nauke, po kojem se na stanovitom tlu i podneblju ima postići maksimum i optimum produkcije drva kao glavnoga šumskoga ploda. Produkcija i korišćenje zemljišta ograničeno je u dva glavna pravca. Zbog zasebnih odnosa, u kojima su vjekovima živjeli južni Slaveni na raskrsnici između zapada i istoka Evrope, niže ekonomsko stanje došlo je kod njih do jačeg izražaja nego u drugim zemljama, koje su se nesmetano mogle kulturno i gospodarski razvijati. Stepen, na kojem se nalazi šumarstvo jedne zemlje, zavisi u pravilu o stepenu, na kojem se nalaze ostale više grane narodne privrede, odnosno o općem kulturno-ekonomskom stanju naroda. U većem dijelu Jugoslavije šume pristupačne naseljima, a to su komunalne šume, ne služe isključivo produkciji glavnog užitka drva, već se zbog osobito razvijenoga stočarstva tolerira i šumska paša i toj se paši katkada prilagođava sječa glavnog užitka odnosno pomlađivanja sječina. U većem dijelu države stoka se ne drži u staji, već se tjera na ispašu na zajedničke pašnjake i otvorene šume, u žirorodnim godinama tjeraju se svinje u hrastove i bukove šume u žir, a krajem ljeta trga se šumsko lišće za ishranu stoke preko zime* Seljaku ne služi stoka samo za kućanstvo i gospodarstvo, već i za proizvodnju mesa odnosno prodaju. Ovakav oblik stočarstva objašnjava nam ranije političko stanje u pojedinim krajevima države. Neprestana borba za oslobođenje narodi od tuđega jarma kao i unutrašnje borbe zaustavljale su svaki ekonomski impuls. Dok su se slobodni zapadni narodi ekonomski, a po tom i kulturno razvijali, u većem je dijelu Balkana ekonomsko stanje bilo primitivno i stacionarno. Za seljaka je bio najmanji riziko držati stoku, da za slučaj progona vanjskog ili unutarnjeg neprijatelja može sa svojom porodicom i stokom odseliti ili sklonuti se u drugi kraj. Za vrijeme ratova i permanentnih borbi mnoge su šume bile priîodna zaštita i skloništa narodu. Zato su ih neprijatelji uništavali. Šume se nisu odmah pošumljavale i takvo stanje šuma upućivalo je čovjeka ratnika, da goji stoku. 61 |