DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 17     <-- 17 -->        PDF

u vidu prilike u Njemačkoj, gdje su mnoge šume mjesnih općina (Ortsgemeinde)
ili Genossenschafta po likvidaciji feudalnog sistema i razvojem
političke općine u kratkom vremenu postale šumsko općinsko vlasništvo
(Gemeindewaldvermögen).


Jedan od uzroka nepovoljnom uspjehu u sačuvanju i normalnom
razvoju kulture šuma uopće možemo naći i u samom narodnom, a ..
žalost donekle i u pravničkom shvaćanju pojma šumskoga vlasništva.
Opći austrijski građanski zakonik, koji stvarno važi za teritorij Jugoslavije,
počiva istina na ustaljenom rimskom pravnom shvaćanju o neograničenoj
slobodi vlasništva, ali na osnovu propisa specijalnoga zakona


o šumama dopušta taj zakonik (u § 364) ograničenje vlasnika šuma u
slobodnoj raspoložbi sa svojim vlasništvom odnosno svojom imovinom i
prihodima imovine, u koliko se radi o uzdržanju i unapređenju općega
dobra.
Danas, kraj sve upornijeg traženja ekonomske pravde i socijalne
ravnopravnosti, a prema tomu i kraj ograničavanja dosadanjega pojma
0 neograničenoj slobodi vlasništva nisu ta ograničenja dostatna ni potpuna
ni za privatno šumsko vlasništvo, a pogotovo ne za komunalno. Pa
i pored takvoga stanja ne provode se sankcije u punoj mjeri za slučaj
nevršenja postojećih zakonom propisanih ograničenja. Tumači se ovo s
tim, što je šuma udaljena od dnevnoga posmatranja čovjeka, što se do nje
teže dolazi, što se ona smatra neiscrpivim rezervoarom naturalne produkcije
sirovine na velikom zemljišnom prostoru, skoro bez utjecaja
čovjeka, koji uzima samo gotov plod, što su troškovi produkcije minimalni,
produkt u šumi malo vrijedan, šuma često smatrana kao zapreka
čovjeku u njegovom privrednom razvitku, a zbog lova i turizma smatrana
još uvijek zabavom privilegovanih.


To su nekoji razlozi, zbog kojih se ni šumska kultura ne može


afirmirati u očima interesenata i pravnih krugova, koji kao da uvažaju


takova shvatanja naroda i prema tomu se u svojim odlukama upravljaju.


Naročit je zadatak šumarske politike, da propagandom šumarstva


uznastoji korigirati takovo shvaćanje.


Nepovoljno je također konkretno šumsko-gospodarsko stanje ko


munalnih šuma iz ovih razloga:


1) jer je vrijednost poljoprivrednih produkata (dakle i šumskih)


pala, dok su troškovi produkcije gotovo isti;


2) jer uprava i ekonomija u komunalnim šumama nije konačno ure


đena, a to uređenje zavisi o definitivnoj organizaciji opće uprave u


zemlji;


3) jer opterećenje komunalnih objekata javnim dažbinama nije u


normalnom razmjeru sa fiskalnim kapacitetom objekta, a pogotovo nije


u razmjeru sa opterećenjem viših agrarnih kultura;


4) jer porastom pučanstva rastu i potrebe članova korisnika na
šumskim produktima, dok je proizvodni kapacitet zemljišta jednak ili čak
slabiji, dok je općenito ekonomsko stanje članova korisnika zbog svjetske
krize znatno oslabljeno, tako da oni ne mogu u većoj mjeri prinositi za
pokriće troškova uprave i gospodarstva i zato ne mogu odlučno utjecati
na održanje osnovnog šumskog kapitala i na kontinuitet u prihodima toga
kapitala. Zbog toga se ne može držati ravnoteža u šumskom gospodarstvu,
već se troši osnovni šumski kapital;


63